UVOD

 

Ova knjiga je napisana u ime Allaha, s bismilom!

Allahovo ime je najbolje utočište!

Njegovim blagodatima nema broja;

On je milostivi Gospodar koji voli opraštanje!

 

Allah dželle-šanuhu je ranije stvorio Džennet i Džehennem.  On je u vječnoj prošlosti predodredio da će ih oba napuniti ljudima i džinima.  On je to izjavio u Svojim knjigama.  Kao što od vremena Adema alejhisselam postoje dobri ljudi, koji vjeruju, i zaslužuju Džennet, tako isto postoje i nevjernici, zli i glupi ljudi, koji čine zla koja će ih odvesti u Džehennem.  Ove dvije grupe ljudi će postojati na zemlji do Kijameta.  Broj meleka je neuporedivo veći od broja ljudi.  Oni su svi vjerni i poslušni.  S druge strane, broj vjernika je mali.  Većina ljudi ne vjeruje, ne sluša i griješi

Dobri i zli ljudi su uvijek nastojali da jedni druge unište.  Zli ljudi su vijekovima takođe i napadali jedni druge i živjeli u brizi i strepnji.  Vjernici su činili džihad protiv nevjernika, da ih disciplinuju, i da ih upute ispravnom vjerovanju, i time, vjećnoj sreći, i da usmijere čovječanstvo prema jednom sretnom i mirnom životu, i na ovom i na onom svijetu.  S druge strane, nevjernici su osnivali diktatorske režime u kojima je jedna mala skupina ljudi zlostavlja nejake i potčinjene kako bi vodila razvratan i rasipnički život i zadovoljavala svoje pohotljive želje.  Da bi sakrili svoja zla, štetu i rđavu uslugu oni su napadali Pejgambere - alejhimusselam, i njihove vjere, zato što su oni uspostavljali principe morala, vrlina i integriteta.  Ovi napadi su nekad vođeni smrtonosnim oružjem a nekad tajnim ratom, koji je u sebe ukljućivao propagandu, fitnu, fesad, svrgavanje, i iznutra potkopavanje vjere i uništavanje islamskih država.

Svijetla vjera islam, vodić spasa i progresa, i svetionik materijalnog i duhovnog progresa, je isto tako bila podvrgnuta istom postupku.  Islam je objavljen našem efendiji, Pejgamberu, Muhammedu Mustafi sallallahu alejhi ve sellem kojeg je Allah dželle-šanuhu stvorio kao najuzvišenijeg, najljepšeg, i najčasnijeg od svog čovječanstva na cijelom svijetu i u svakom pogledu, i izabrao ga, i poslao, kao Pejgambera za sve nacije.  Nevjernici, nemoralni i razvratni ljudi nisu samo krstaškim ratovima napadali njegovu vjeru, koji su uključivali razna mučenja i barbarstva, već su i svom silom nastojali da nasamare muslimane, prerušavajući se u muslimane i izdavajući lažne i varljive usmene i pismene izjave, huškajući brata protiv brata, i da tako iznutra razore islam.  Šteta koju su ovi njihovi pobunjenički napori izazvali je vapaj njihovog uspjeha.

Podrivačke aktivnosti među muslimanima datiraju unazad do vremena ashaba kiram, alejhimurridvan, kada je, Abdullah bin Sebe’, jedan jevrej iz Jemena posijao prve sjemenke razdora među muslimanima.  On je navodno primio islam i promijenio svoje ime.  On je začeo jedan opasan i šejtanski trend.  On je poćeo da kleveće ashabe, drugove Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.  Ovo otpadništvo koje je ovaj jevrej izmislio se zove rafizi sekta.  To ime je na kraju promjenjeno u šija sektu.  Mnogi neprijatelji vjere su pod imenom “vjerskog čovjeka” slijedili njegov primjer i izmišljali razna otpadništva, i skretali na milione muslimana s pravog puta.

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je sljedećom izjavom prorekao da će ova žalosna katastrofa zahvatiti ovaj ummet (muslimane):  Moj ummet će se podijeliti na sedamdeset i tri različite grupe.  Sedamdeset dvije će skrenuti s pravog puta i završiti u džehennemu.  Jedna grupa će se pridržavati mog puta i puta mojih ashaba.”  Ova grupa ispravnog puta se zove ehli sunnet.

Najranija od ovih otpadničkih sekti - rafizi ili rafidi sekta - koja je ujedno i najotrovnija, se s vremena na vrijeme pojavljuje i širi među neukim sljedbenicima a njeni bezvjerni simpatizeri je raspuhuju i upotrebljavaju kao oružje.  Ova sekta se zasniva na jednom laičkom izboru izopačenih činjenica i događaja, pojačanih pogrešnim tumačenjima ajeti kerima i hadisi šerifa iz jedne od njihovih skorijih publikacija - takozvanoj knjizi Husnijje, na brošurama koje oni ponekad dijele islamski neobrazovanim ljudima na ulasku u džamiju, i njihovim riječima.  Strategija koju oni koriste da navedu ljude da povjeruju u ove njihove besmislice je citiranje par cijenjenih i istinitih knjiga, iz kojih oni nisu u stanju navesti ni jedan jedini redak.  Kada neuki čuju imena ovih cijenjenih knjiga oni im počnu vjerovati.  Njihove besmislene i nelogične klevete, i istinita načela vjerovanja koja su Alimi (ispravnog puta) ehli sunneta objasnili u svjetlu Kur’ani kerima i hadisi šerifa, su sakupljena po presudi istinitih dokumenata u knjizi Ashabi kiram koju je napisao sejjid Abdulhakim efendija, rahmetullahi alejh.  Dok se ova knjiga štampala mi smo joj dodali, u abecednom redu, listu biografija dvije stotine šezdeset pet poznatih ličnosti koje su spomenute u ovoj knjizi kako bi naše drage čitaoce informisali o njima.  Original knjige Ashabi kiram je izdat prvi put 1982. godine, na turskom jeziku.  Allah dželle-šanuhu nas je sada blagoslovio da realizujemo i njeno dvadeset drugo izdanje (i prvo izdanje na engleskom jeziku).

Molimo Allaha teala da blagoslovi muslimane, i da im dadne da objektivno pročitaju ovu knjigu i nauče pravi put!

Muslimani su se na zemlji danas podijelili u tri grupe.  U prvu grupu spadaju muslimani koje vole ashabe kiram.  Oni se zovu ehli sunnet ili sunni muslimani (sunije) ili firkai nadžijje (grupa koja je spašena od Džehennema).  Drugu grupu sačinjavaju neprijatelji ashaba kiram.  Oni se zovu rafizi ili šije ili firkai dalla (otpadnička grupa).  Treća grupa se sastoji od neprijatelja šija i sunija.  Oni se zovu vahhabije ili nedždi.  Oni su potekli iz arapske provincije Nedžd, koja je izvor njihovog otpadništva.  Ova treća grupa se još naziva i firkai mel’una (prokleta grupa).  U našim knjigama na turskom jeziku Kıyâmet ve Âhıret i Se’âdet-i Ebediyye kao takođe i u našim publikacijama na engleskom jeziku, kao na primjer, Advice for the Muslim, i četvrtom poglavlju knjige The Sunni Path (ova knjiga je prevedena na bosanski jezik pod naslovom Stazom sunneta), piše da vahhabije nazivaju muslimane nevjernicima.  Naš Pejgamber je prokleo onog ko nazove muslimana kafirom.  Jevreji i engleski spletkari su izazvali ovu podijelu musliman u tri grupe.

Svako ko se oda ćulnim strastima svog nefsa i ima zlo srce će otići u Džehennem bez obzira kojoj grupi pripadao.  Svaki musliman mora, da bi se očistio od nevjerstva i griješenja - koji su nerazdvojivi dio njegove prirode, stalno i puno činiti tezkiju nefsa, odnosno, izgovarati la ilahe illallah i estagfirullah, da bi očistio srce od kufra i griješenja koje je dobio od svog nefsa, šejtana, zlog društva i štetnih i razornih knjiga.  Istigfar dova:  (Estagfirullah el-azim ellezi la ilahe illa huv elhajjel kajjume ve etubu ilejh).  Značenje istigfar dove: [O moj veliki Allahu oprosti mi moje grijehe!  Ti si jedini koji sam sve stvaraš iz nepostojanja i sam sve održavaš u postojanju!  Ti uvijek postojiš!]  Naše dove će sigurno biti primljene ako slijedimo islam.  Ne klanjati pet dnevnih namaza, gledati u žene koje nisu propisno pokrivene, ili gledati u druge ljude koji nisu pokrili dijelove tijela koji moraju biti pokriveni, ili jesti nešto što je haramom (ilegalno) zarađeno su znaci neslijeđenja islama.  Dove onih koji ne slijede islam se ne primaju.

 

ŠTA JE VJERA (DIN)?

 

Na svijetu su korisne, dobre i zle stvari pomiješane.  Oni koji rade korisne stvari su sretni.  Oni koji rade štetne stvari srljaju u propast i uvijek imaju briga.  Pošto je Allah dželle-šanuhu prepun merhameta On je stvorio moć koja razlikuje dobro od lošeg.  Ova moć se zove akl (razum, pamet).  Ko ima zdrav i čist razum on uvijek nađe dobro i radi ga.  Razum onih koji griješe se kvari.  Oni ne mogu pravilno razlikovati dobro i zlo.  Rad onih koji čine zlo postaje štetan.  Pošto ashabi kiram nisu nikad griješili njihov razum je bio zdrav i jak.  Oni su bili uspješni u svemu što su radili.  Oni su bili sretni i na ovom i na onom svijetu.  Većina svijeta je mentalno bolesna i živi u brigama.  Allah dželle-šanuhu je, iz Svog sažaljenja prema nama, otkrio, preko Svog Pejgambera šta je dobro a šta zlo, i naredio nam je da radimo dobro.  On nam je zabranio zlo.  Ova naređenja i zabrane se zovu din (vjera).  Din koji nam je Muhammed alejhisselam saopštio se zove islam.  Oni koji hoće da nauče i čine korisna djela moraju slijediti islam to jest, oni moraju biti muslimani.  Izvjesni Evropljani su postali uspješni samo zato što su radili po propisima islama koje su pronašli razumom.  Kada su to vidjeli neprijatelji islama - kafiri - oni su rekli da su kršćani postali progresivni.  Kada oni, koji imaju muslimansko ime, ne slijede islam, oni postaju nazadni.  Kada to kafiri vide oni kažu da je islam nazadan i da je protiv progresa.  U stvari, izvjesni Evropljani napreduju kada slijede islam - a ne kršćanstvo, dok izvjesni idioti, koji imaju muslimanska imena, kada ne slijede islam nazaduju.

 

Nove ere     Sunčane hidžre        Lunarne hidžre

2001                   1379                   1422

 

 

ASHABI KIRAM

‘alejhimurridvân’

 

Ako neko nekog na bilo kom mjestu i u bilo koje vrijeme i na bilo koji način hvali i veliča, ta sva hvala i veličanje po pravu u stvari pripada Allahu dželle-šanuhu.  Jer, On sam je stvaralac, prosvjetitelj, trener, proizvođač i pošiljalac svake dobrote.  Samo je On posjednik moći i svemoći.  Reći za nekog da je nešto stvorio znači pripisivati atribut stvaranja nekom drugom osim Allaha teala, što u suštini liči na hvalu muhe za stvaranje stambene zgrade ili vožnju automobila, što je prljavi grijeh, da i ne govorimo o ruganju dotičnoj osobi.

Neka su blagoslov i najljepše dove na Muhammeda alejhisselam Njegovog Pejgambera i miljenika, na njegov ehli bejt (njegovu najbližu rodbinu), i na sve njegove ashabe (drugove), ridvanullahi teala alejhim edžma’in!

Nišandžızâde Muhammed bin Ahmed rahimehullahu teala autor ogromne knjige istorije Mir’at-i kainât ovako piše:  “Ashabi su opisani na razne načine.  U knjizi Mevahib-i ledunnijje piše da se vjernik - koji je samo za trenutak vidio Pejgambera sallallahu alejhi ve sellem ili, u slučaju da je slijep, ako je, dok je Pejgamber bio živ i nakon što mu je rečeno da je Poslanik, sa njim samo malo porazgovarao - zove sahib ili sahabi, bez obzira na njegove godine u tom blagoslovljenom momentu.  Kada govorimo o više njih zovemo ih ashabi ili sahaba ili sahb.  Neko ko je bio nevjernik kada je vidio Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem i postao vjernik nakon Pejgamberovog prelaska na ahiret, ili neko ko je bio vjernik kada ga je vidio - ali je haša postao murted (izašao iz islama) poslije Pejgamberovog prelaska na ahiret - nije sahabi.  Ubejdullah bin Jahš and Sa’lebe bin Abi Hatib su bili ashabi ali su kasnije izašli iz islama.  Prema alimima, ako neko, ko je izašao iz islama (nakon mubarek događaja koji ga je učinio sahabom) postane opet musliman, on je i dalje sahabi.”  Vahši radijallahu anh je takođe bio jedan od sahaba, i umro je kao sahabi.  Rečenica, “Divljak Vahši, neukroćen i u imenu i u tijelu” u dobro poznatoj knjizi koja se zove Muhamedijje opisuje njegovo stanje prije prelaska na islam.  Zašto i Vahši ne bi postao ashab kada su drugi, nakon osamdeset godina života provedenih kao nevjernici, samo jednom vidjevši mubarek lice našeg efendije (sejjida) Pejgambera sallallahu alejhi ve sellem postali ashabi i pridružili se vjernicima?  Takođe su i džini koji imaju ove kvalifikacije ashabi.

Abdulgani Nablusi rahimehullahu teala je napisao vrlo cijenjeno objašnjenje knjige Tarikat-i Muhammedijje koje je nazvao Hadikatun-nedijje.  Ova njegova knjiga je 1290. godine po Hidžri [1873. g.n.e.] izdata u Istanbulu.  Njen prvi dio je ofsetom reprodukovan 1400. godine [1980 g.n.e.]  Na njenoj trinaestoj (13) stranici ovako piše:  “Džin ili čovjek koji upozna Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem nakon što je postao vjernik, i za kog se zna da je umro kao vjernik, se zove sahabi.  Prema ovoj definiciji je i slijepac kao i neko, koji ga je samo na trenutak vidio, ashabi.  Anđeo (melek) ne može biti ashab.  Kada je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem preselio na ahiret bilo je preko stotinu dvadeset četiri hiljade ashaba.  Oni su svi bili alimi i zrele i plemenite osobe.”

Svi vjerski eksperti su jednoglasno rekli da su Ashabi, alejhimurridvan, najbolja i najuzvišenija stvorenja poslije Pejgambera, alejhimussalavatu vetteslimat, i meleka.  Musliman koji je makar jednom vidio Resulullaha (Allahovog teala Poslanika) je puno uzvišeniji od onih koji ga nisu vidjeli uključujući Vejsila Karaniju (koji ga takođ