FITNA

(SMUTNJA, PODSTICANJE)

 

Fitna je nanošenje problema i belaja drugima, kao na primjer, slijeđenje politike koja će utrti put vojnom preuzimanju vlasti.  Hadisi šerif kaže, “Fitna spava.  Neka je Allahovo džellešanuhu prokletstvo na one koji je probude.”  Podizanje ustanka protiv zakona zemlje i države je buđenje fitne.  Izazvati fitnu je haram.  To je teži grijeh od bespravnog ubistva.  Islam takođe zabranjuje (haram je) i pobunu protiv okrutne vlade koja upražnjava drakonske i tiranske mjere.  Ako bi izbio ustanak protiv tiranske vlade svako podržavanje potlačenih pobunjenika je takođe zabranjeno.  Šteta od ustanka i grijeh koji ga prati je veći od štete i grijeha koji se nalazi u okrutnosti.

Jedan drugi primjer fitne je (imamovo) duže učenje sure nego što je sunnetom preporučeno i produživanje namaza.  Ako su svi učesnici džema’ata saglasni sa ovim njegovim dugim učenjem onda to ne bi bila fitna;  bilo bi dozvoljeno.  Takođe se smatraju fitnom i vazovi i članci hodža i vjerskih ljudi koji su izvan razumijevanja njihovih slušalaca ili čitača.  Mi trebano razgovarati s drugim osobama na nivou koji oni mogu razumjeti.  Niko ne smije narediti muslimanima ibadet koji oni ne mogu izvršiti.  Umjesto toga, oni ih trebaju savjetovati da rade ibadete koje mogu izvršavati čak i ako se taj savjet temelji na slabom (za’if) fikhskom dokazu.  Mi takođe trebamo biti pažljivi da ne izazovemo fitnu dok činimo emri ma’ruf (naređivanje onoga što islam odobrava).  Nama jije naređeno da se činjenjem emri ma’rufa izlažemo opasnosti.  Mi ne smijemo ni u vjeri u dunjalučkim poslovima izazivati fitnu i drugima nanositi štetu.  Emri ma’ruf koji proizvodi dunjalučke gubitke je dozvoljen.  On je u stvari džihad.  Međutim, ako nisi dovoljno strpljiv da ga podneseš trebaš od njega odustati.  U vrijeme fitne je preporučljivo izbjegavati društvo i biti kod kuće.  Ako se upetljaš u fitnu strpljenje je jedini izlaz.

Imam Rabbani, rahimehullahu teala, ovako kaže u svom 68. pismu njegove knjige Mektubat:  Dragi sinak!  Kako ja često pišem, mi živimo u vrijeme kada se treba kajati (dolaziti na tevbe) za naše grijehe i moliti našega Allaha za oprost.  U ovo vrijeme, kada je fitna u porastu, mi se moramo zatvoriti u kuću i izbjegavati svakako društvo.  Fitne su kao velika kiša koja je prekrila svu Zemlju.  Hadisi šerif kaže, “Pred Kijamet će se fitne svugdje rasprostraniti.  Zulum fitni će pretvoriti svjetlo dana u mrak noći.  U to vrijeme će se čovjek koji ode iz kuće kao mu’min vratiti u akšam kući kao kafir.  Onaj koji se u akšam vrati kući kao mu’min će osvanuti kao kafir.  U to vrijeme sjedenje u kući je bolje od stajanja.  Ko hoda je bolji od onog ko trči.  U to vrijeme polomite svoje strelice!  Sasijecite svoje lukove.  Udarite svojom sabljom po kamenu!  Kada vas u to vrijeme neko posjeti kod kuće budite kao dobri od dva Ademova sina!”  Kada su ashabi kiram, radijallahu teala alejhim edžma’in, čuli sve ovo oni su upitali kako će se muslimani trebati ponašati u to vrijeme?  On im je odgovorio, “Budite kao namještaj u kući!”  U jednom drugom rivajetu je rekao, “U vrijeme fitne ne izlazite iz svojih kuća!”  [Ovaj hadisi šerif prenose Ebu Davud i Tirmizi.]  Ti si vjerovatno čuo o mučenjima (zulumu) i proganjanjima koja kafiri Dar-ul-harba nanose muslimanima u islamskim zemljama, kao na primjer u gradu Negrekutu.  Ovakva nevaljalstava će biti jako puno u vrijeme ahiri zemana (pred kijamet).  Ovdje se završava prevod citata iz šezdeset osmog pisma.

U skraćenoj verziji knjige Tezkire-i Kurtubi piše sljedeće:  Hadisi šerif, “Ne pravite fitnu!  Fitna riječima je kao i fitna sabljom.  Fitna koju izazivaju grešnici (fadžir) i tirani (zalimi) ogovaranjem i lažima je štetnija od fitne izazvane sabljom.”  Skoro svi alimi su jednoglasno rekli da se ne smiju buniti protiv države i zakona zemlje takođe ni oni koji su u poziciji da spase svoje živote i imetke..  Jer, hadisi šerif nam zapovijeda da se strpimo pod tiranskom vladom.  Imam Muhammed Šejbani, rahime-hullahu teala, nam prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da učimo sljedeću dovu:  “Allahumme inni es’eluke fi’lel hajrat ve terkelmunkerat ve hubbel-mesakin ve iza eredte fitneten fi kavmi fe-teveffeni gajre meftun.”  Značenje dove, “O moj Allahu!  Dosudi mi da radim dobra djela, da izbjegavam loša i da volim siromahe!  Kada Ti odlučiš da stvoriš fitnu u mom kavmu (naciji, plemenu) uzmi moju dušu prije nego se ja umiješam u tu fitnu!”  Kako imam Kurtubi, rahime-hullahu teala, ističe ovaj hadisi šerif pokazuje da se toliko neophodno čuvati od fitne da je bolje umrijeti nego se u nju upetljati.

Sljedeći hadisi šerifi koji se nalaze u knjizi Miškat kažu:  “U vrijeme fitne slijedite muslimane i njihove vođe.  Ako nema nikog na pravom (hak) putu ne pridružujte se fitnedžijama i pobunjenicima!  Nemojte se miješati u fitnu do smrti!”  “U vrijeme fitne slijedite naređenja vlade.  Budite poslušni vladi čak i ako vam čini zulum i oduzima vašu imovinu!”  “U vrijeme fitne se čvrsto držite islama.  Spasite sebe.  Ne savjetujte druge!  Ne izlazite iz svoje kuće.  Držite svoj jezik!”  “U vrijeme fitne će mnogi biti ubijeni.  Oni koji nisu u nju upetljani će biti spašeni.”  “Oni koji se ne pridruže fitnedžijama će steči sreću.  Oni koji strpljivo prežive neizbježnu fitnu će steći sreću.”  “Allah džellešanuhu će na kijametu upitati nekog zašto on nije zaustavio izvjesnog grešnika kada ga je vidio da griješi.  On će reći da se plašio da će to prouzrokovati da grešnik postane njegov neprijatelj i da se on uzdao u Allahov džellešanuhu afv i magfiret.”  Ovaj hadisi šerif ističe da je dozvoljeno ne činiti emr-i ma’ruf i nehj-i munker u vrijeme kada je neprijatelj previše jak.

U knjizi Šir’atul-islam piše da je emr-i maruf i nehj-i anil munker farzi kifaje.  Sunnet je naređivati (emr) sunnet i sprečavati (nehj) mekruh.  Neko ko čini haram se ne sprečava silom.  On se sprečava riječima.  To jest, njemu je rečeno o njegovom (haramovom) zlu.  Ako se on sprema da uradi haram njega sprečavamo rukom (silom).  Kada sprečavamo riječima potrebno je ne izazvati fitnu.  Potrebno je prethodno znati da će sprećavanje (nehj) biti korisno.  Zann-i galib, to jest jako ubjeđenje, je ekvivalentno znanju.  Bez hubb-u fillah (osjećanja ljubavi prema nekom samo radi Allaha džellešanuhu) i bugd-u fillah (osjećanja neprijateljstva prema nekom samo radi Allaha džellešanuhu) ibadeti su beskorisni.  Ako se emr-i ma’ruf bez razloga (uzura) zanemari dove neće biti primljene.  Hajr i bereket će iščeznuti.  Džihad i drugi teški poslovi neće uspjeti.  Grijeh koji je učinjen u tajnosti će nauditi samo onom ko ga čini.  Ako se taj grijeh čini javno on škodi svakom.  Mi ne smijemo ni o kom imati loše mišljenje zato što neko drugi o njemu loše govori.  Nečije loše izražavanje o nekom je ogovaranje (gibet).  Slušanje toga je haram.  Da bi nekoga nazvali gešnikom, za to moramo imati dva pravedna (adil) svjedoka koji će posvjedočiti da su ga vidjeli da je uradio grešno djelo ili da smo tome lično bili očevici.  Kada neko vidi nekog da radi grešno djelo i ne zaustavi ga, iako ima moć da to učini, takav postupak se naziva mudahene (kompromis).  Hadisi šerif kaže da će oni koji čine mudahene biti proživljeni kao majmuni i krmci.  Onoga ko čini emr-i ma’ruf prijatelji neće voljeti.  One koji kompromituju svoju vjeru će voljeti njihovi prijatelji.  Činjenje emr-i ma’rufa riječima zalim vladi je najcjenjenija vrsta džihada.  U slučaju da nismo u stanju savjetom odvratiti mržnja srcem je takođe džihad.  Vladini funkcioneri trebaju da nekako učine emr-i ma’ruf silom, alimi savjetom a svi drugi muslimani mržnjom srca.  Emr-i ma’ruf trebamo činiti samo radi Allahovog zadovoljstva, trebamo biti dobro obrazovani po tom pitanju i biti u stanju navesti dokaze iz knjiga za naše argumente, i paziti da ne izazovemo fitnu.  Emr-i ma’ruf nije vadžib onom ko zna da njegov savjet neće uroditi plodom ili da će izazvati fitnu.  U stvari u nekim situacijama postaje haram.  U slučaju takvih situacija je potrebno sjediti kod kuće da bi izbjegli moguću fitnu.  [To znači da se ne trebamo družiti sa fitnedžijama.]  Ako se fitna desi ili ako vlada svojim zulumom podigne fitnu treba napustiti taj grad ili državu.  Sve dok postoji mogućnost iseljenja u drugu državu vladino natjerivanje na griješenje nije opravdan razlog za naše griješenje.  Kada nema mogućnosti iseljenja mi se trebamo osamiti.  Ne trebamo se ni sa kim družiti.  Ako shvatimo da emr-i ma’ruf neće imati efekta, ali neće ni izazvati fitnu, on onda nije vadžib već mustehab.  Ako znamo da će naš savjet biti koristan ali će takođe izazvati i fitnu u tom slučaju taj savjet nije vadžib.  U slučaju da je fitna mala, kao na primjer da nas istuku ako dadnemo savjet, savjet postaje mustehab.  S druge strane ako će savjet izazvati veliku i opasnu fitnu davanje savjeta je haram.  Vadžib je savjetovati na blag način.  Upotreba sile izaziva fitnu.  Prema muslimanima i zimmi kafirima se ne smije uperiti oružje (kao što su noževi, sablje i pištolji i sl.) niti ih se smije tlačiti i mučiti.  Ovdje se završava prevod citata iz knjige Šir’atul-islam.