



HAZRETI MU’AVIJA
‘radijallahu anh’
Većina alima islama je
pisala u svojim knjigama o veličini i uzvišenosti hazreti Mu’avije potkrepljujući svoja pisanja citatima ajeti kerima i hadisi šerifa. Poglavlje pod
imenom, “Prva fitna u islamu,” u ovoj knjizi, kao i u knjizi “Dokazi istinite riječi”, proširuje njihovo pisanje i dokaze koje oni
prenose. Mi smatramo da je da u
ovom odlomku shodno da napišemo još koji riječ. Sljedeći članak je prijevod teksta iz knjige Tathir-ul-dženan vel-lisan koju je napisao hazreti
ibn Hadžeri Mekki. Drugo
izdanje ove knjige je izdato 1385/1965. g.n.e. u Egiptu. On ovako piše na petoj stranici ove
knjige:
Hazreti Mu’avija, radijallahu teala
anh, je u sebi sakupio raznovrsne časti, kao na primjer, čast islama, čast postajanja ashabom, čast pripadništva plemenu Kurejš - što je posebna čast koja je posebno pohvaljena u
hadisi šerifima
- i čast
rodbinske veze, preko ženidbe, s Resulullahom, sallallahi alejhi ve sellem. Ova zadnja čast, odnosno čast rodbinske povezanosti s
Resulullahom, je tako velika da je rečeno da će oni, koji imaju tu čast, biti u džennetu s Resulullahom. Mi smo zaduženi da volimo svakog muslimana koji
posjeduje samo jednu od ovih savršenosti koje smo ovdje naveli. Dakle, potrebno je da imamo prosječnu inteligenciju i razum da bi
shvatili dimenziju ljubavi koju moramo da odvojimo za onog ko posjeduje sumu
ovih svih časti.
Nesloga i bitke između ashaba kiram nisu potekle iz
njihove međusobne svađe i mržnje. Na primjer,
Halid ibn Velid i Sa’id ibn Abi Vakkas, radijallahu teala anhuma, se nisu
slagali po jednom izvjesnom pitanju.
Neko, ko je bio u prisustvu Sa’d bin Abi Vakkasa je počeo loše govoriti o Halidu bin
Velidu. On ga je odmah zaustavio, i
rekao mu, “Nemoj da ga ogovaraš! Naše neslaganje nema nikakve veze s našim bratstvom u islamu.” Isto tako, jednog dana je hazreti Alija sreo
na ulici Zubejra bin Avvama. Dva mubarek
ashaba su se o nečem oštro
prepirala, u što
je takođe bio upetljan i hazreti Osman.
Abdullah, Zubejrov sin, se je naljutio na hazreti Aliju i počeo ga je kleti. Otac ga je, bijesan na dječakovo miješanje, na licu mjesta zgrabio i
izmlatio.
Hadisi šerif kaže, “Patnja koju moj ummet (muslimani) zasluži će mu biti data na ovom svijetu.” Ovo nam govori da
meteži i problemi,
koji izbijaju među muslimanima, izazivaju otresanje njihovih grijeha. Kako ovaj hadisi šerif naznačava, kao i mnogi drugi slični hadisi, ratovi između ashabai kiram su bili privremeni
sukobi, koji su im povećali njihove džennetske ni’mete koje će dobiti. Svaki pojedini ashabi kiram, radijallahu
teala anhum edžma’in,
je u svemu što
je radio samo nastojao da zadovolji Allaha teala i osvoji Njegovu ljubav, i čvrsto se držao svega za što je mislio da je Allahova teala
zapovijed. Alimi ehli suneta,
rahime-humullahu teala, su jednoglasno rekli da neko, ko učini veliki grijeh, ne postaje
kafir. Prema tome, po šerijatu nije ni u kom slučaju odobreno žigosati ashabe koji su se borili
protiv Alije kufrom, niti se oni smiju grditi i kritikovati, radijallahu teala
anhum edžma’in.
Kako piše u sahihu Muslim, koji je jedna od dvije osnovne i najcjenjenije knjige hadisi šerifa, a takođe i u drugim knjigama, hazreti
Mu’avija, radijallahu teala anh, je bio Resulullahov sekretar. On je zapisivao u njegovoj prisutnosti. Zejd bin Sabit, radijallahu teala anh, je
zapisivao vahj. Mu’avija je zapisivao i
vahj i pisao (Resulullahova) pisma.
Abdullah ibn Mubarek,
rahime-hullahu teala, je rekao, “Prašina koja je ušla u nozdrve Mu’avijinog konja - dok je jahao pored
Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem - je hiljadu puta bolja od Omera bin
Abdul’aziza.” Ove riječi nam jasno govore o hazreti
Mu’avijinoj veličini. Sljedeći hadisi šerif je dovoljan da pokaže hazreti Mu’avijinu, radijallahu
anh, veličinu. Tirmuzi, rahime-hullahu
teala, nas izvještava
da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ovako učinio dovu, “Ja Rabbi! Podaj mu da bude hadi
i muhdi! To znači, “O moj Allahu! Uputi ga na pravi put i daj mu da (i druge)
vodi na pravi put!”
Budimo dobri ljudi i
uvijek činimo dobro
Allahu teala voli dobre ljude. Neko ko nastoji da osvoji Allahovu teala
ljubav se zove salih (pobožan, predan) ili dobri.
Neko ko osvoji Allahovu teala ljubav se zove veli(j) (mn. evlija). Velij koji i druge vodi dobroti se zove muršid. Da bi bili dobri
moramo biti dobri prema Allahu teala i prema Njegovom Pejgamberu i prema svakom
drugom. Za nekog, ko nije zadovoljio ova
tri uslova dobrote, se ne može reći da je dobar.
Biti dobar prema Allahu teala znači vjerovati da On postoji, da je
jedan, i da je On sve stvorio i napravio.
On sam želi
i stvara sve što
bilo ko učini, sve što
učini svako živo i neživo biće, i sve što učini svaki izvor snage i moći.
Biti dobar prema Muhammedu, alejhisselam, znači imati iman (vjerovati) u njega, odnosno, vjerovati da je on Allahov teala
Pejgamber, da je najveći od svih pejgambera i svih drugih ljudskih bića, i da su njegove riječi od Allaha teala i prilagoditi mu
se, odnosno, slijediti ga. Njegove riječi se zovu hadisi šerif. Da bi ga vjerovali i slijedili mo trebamo da
naučimo njegove
riječi, manire i
djela i sve ono za što je on rekao da je dobre i loše.
Drugim riječima, to (vjerovaje u njega i slijeđenje njega) zahtijeva ilm (znanje).
Dijelovi znanja koje musliman mora
da nauči se zovu učenja islama.
Postoje dvije grupe učenja islama. Vjerska učenja i naučna učenja. Vjerska učenja spadaju u dvije
kategorije: Fizička učenja i učenja koja se odnose na srce i iman (vjerovanje). Fizička učenja uče ljude o stvarima koje su dobre i
potrebne da čine [koje se nazivaju farz] i stvarima koje su loše i, prema tome, zabranjene [koje
se zovu haram]. Vjerska učenja nam je saopštio Muhammed, alejhisselam. Ona se zovu islam. Fizička učenja se zovu ahkami ilahijje (božiji propisi) ili šeriat. Učenjaci koji su ispravno naučili islam, i koji ga podučavaju drugim, i koji su ga zapisali
(u svoje knjige) se zovu alimi ehli
suneta. Alimi ehli suneta su naučili svoje znanje iz Kur’ani kerima i hadisi šerifa. Oni nisu nikada u ova učenja islama ubacivali svoje lične poglede. Takođe ima i alima koji su u učenja islama ubacivali svoja lična mišljenja; oni se zovu ehli bid’at ili vjerski
reformatori ili otpadnici
(jeretici). Alimi ehli suneta su muršidi (vodići), koji su u nauci došli na nivo idžtihada. Oni takođe znaju i savremena naučna učenja.
Ko prisustvuje sohbetu muršidi kamila, to jest, ko sjedi u
njegovom društvu
i sluša
njegova predavanja će ne samo naučiti šerijat već dobiti i nurove (svjetla) koji teku iz njegovog
mubarek srca. Nur koji se ovako širi se zove fejz. Sunce, pored vidljivih
zraka koje uvijek
vidimo, širi
i nevidljive zrake kao što su ultravioletne i infra crvene zrake, koje su iznad i ispod
spektruma vidljivosti. Postoje i druge
nevidljive zrake i izvori koji emituju te zrake, kao na primjer, laser zrake, rentgenske zrake,
katodne zrake i smrtonosne zrake. Slično tako postoje i nevidljive zrake
koje stalno zrače iz Resulullahovog mubarek srca.
Ove zrake se zovu nur. Ove zrake su tekle u srca ashaba kiram, to jest, onih
muslimana koji su bili u njegovom društvu, i svaki je od njih dobio proporcionalno onoliko
koliki je njegov kapacitet. Čovjekov kapacitet (da primi ove
mubarek zrake) je ovisan o njegovom uspjehu održavanja u granicama koje šerijat ocrtava. Svaki ashab kiram je bio alim ehli
suneta. Kako nurovi i fejz stižu u srca sahaba, svaki ashab je
primao količinu koja je proporcionalna čvrstini njegovog vjerovanja u Resulullaha, i snazi
ljubavi koju je osjećao prema njemu. Pošto je hazreti Ebu Bekirov iman najčvršći, i pošto je njegova ljubav najjača on je dobio najviše fejza. Ljubav prema nekom zahtijeva da volimo i one
koji ga vole i da ne volimo one koji ga vrijeđaju, da ga slijedimo i da mu služimo. Čovječije srce ima specijalnu fluorescentnu
karakteristiku. Ono upija nurove koji mu
dolaze i onda ih emituje. Nurovi koje
emituju srca ashaba kiram su ušli u srca zaljubljenih tabi’ina. Srca zaljubljenika svakog stoljeća su, putem jedne vrste prenosa, i
sticala učenja šerijata
i dobijala fejz od njihovih muršida.
Iman osobe čije se srce veže za muršidovo srce, i koja dobija nurove
koji teku od Resulullaha, postaje čvršći.
Takva osoba se lako prilagođava šerijatu. Njoj šerijat postaje ugodan. Zle i griješne aspiracije njenog nefsa se počnu gasiti. Iako um takve osobe može privremeno biti zauzet drugim
interesima i razmišljanjima - kao što su trgovina, agrikultura, halal zarada za životne potrebe, nauka, umjetnost,
zakonodavstvo, džihad
i astronomija - njegovo srce nije zauzeto ovim dunjalučkim brigama. Njen sav ibadet i svi poslovi i sva dobročinstva imaju samo jedan cilj, izvršavanje Allahove dželle-šanuhu
zapovijedi. Ona ne očekuje nikakvu drugu korist. Dijelovi znanja (ilma) iz svijeta duša će teći u njegovo srce. Sejjid Abdulhakim Arvasi, rahmetullahi alejh,
je bio jedan takav čovjek. On je bio
spreman da odgovori na svako pitanje iz oblasti imana i fikha kao i svih drugih
grana poslova i nauke. Odgovore koje je
on
Fejz se takođe može dobiti i posjećivanjem grobova ranijih muršida.
Allahumme salli ala Muhammedin ve ala alihi ve sahbihi ve sellim.
Ko očima gleda evliju,
on je slijp, mrtav, beživotan i
nepokretan.