Ovo pismo je napisano hazreti sejjid-Feridu rahmetullahi teala. Ono nam govori da trebamo imati vjerovanje (i’tikad) ehli sunneta i o važnosti fikhskog znanja.

Neka ti Allah dželle-šanuhu pomogne! Neka ti On olakša tvoje poslove! Neka te On zaštiti od sramnih i ružnih stvari!

Prva dužnost svake [muške i ženske] umno zrele (akil) i punoljetne (balig) osobe je da nauči načela vjerovanja (akaid) onako kako su ih napisali alimi ehli sunneta i da ispravi svoje vjerovanje prema njihovim učenjima. Da Allah dželle-šanuhu obilno nagradi ove velike alime za njihov trud i rad! Amin. Spas od džehennemskog azaba na Kijametu je povezan (samo) sa vjerovanjem (ovisan o vjerovanju) onoga što su oni saopštili. Oni koji će se spasiti od džehennema su samo oni koji slijede njihov put. [Oni koji slijede njihov put se zovu sunnije.] Oni koji slijede Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem put i put njegovih Ashaba ridvanullahi alejhim edžma’in su samo ovi [muslimani]. Pravo i cijenjeno znanje koje je izvedeno iz Kitaba, tj. Kur’ani kerima, i Sunneta, tj. hadisi šerifa, je ono znanje koje su ovi veliki alimi zaključili iz Kitaba i Sunneta. Jer, svaki inovator (bid’at sahibija), tj. vjerski reformator, i svaki heretik, tvrdi da je njegov plitki mozak izveo njegove pokvarene misli i vjerovanja iz Kitaba i Sunneta. On se usuđuje da baci sjenku na, i omalovaži, ehli sunnet rahmetullahi teala alejhim edžma’in. Svaki čovjek sa pokvarenim idejama i krivovjerjima (herezama) kaže da on slijedi Kitab i Sunnet. Dakle, pošto se vidi da se za svaku riječ ili tekst tvrdi da su izvedeni iz Kitaba i Sunneta, čovjek ne smije misliti da je to tačno i ne smije vjerovati u (nasijedati na) tu okićenu propagandu.

Jedan veliki alim, Hazreti Tur Pušti rahmetullahi alejh, je da bi objasnio vjerovanje (i’tikad) ehli sunneta vel-džema’at napisao jednu knjigu. Ta knjiga se zove El-mu’temed. Ona je jako cijenjena i vrlo jasno napisana. Ona je lako razumljiva. Čitajte je kada se sastanete. Ali, pošto su u njoj svi podaci objašnjeni putem logike oni su postali duži i širi. Ako postoji knjiga koja ukratko podučava znanje koje je neophodno za svakoga ona bi bila prikladnija i korisnija. U međuvremenu, ovaj fakir je dobio ideju da ukratko i jasno napiše vjerovanje ehli sunneta vel-džema’at. Ako se ona ostvari (postane nasib) ja je takođe i tebi šaljem.

[Vjerovanje ehli sunneta je napisano u knjigama pod naslovima Se’adet-i ebedijje (Vječna sreća) i Herkese lazim olan iman (Iman koji je svakome potreban). Mi savjetujemo da se one kupe od knjižare Hakikat Kitabevi, i čitaju, i da se upućuje i druge da ih čitaju.]

Kada ispravimo naše vjerovanje (i’tikad), ono što se mora vjerovati, mi trebamo naučiti iz knjiga fikha (koje su napisali alimi ehli sunneta), i pokoravati se stvarima koje su halal, haram, farz, vadžib, sunnet, mendub i mekruh. Kada se sastanete, naredi nekim studentima da čitaju jednu od knjiga koje su napisane na perzijskom jeziku. Biće prikladno čitati knjige koje se zovu Medžmu’a-i Hani i Umdet-ul-islam.

Da Allah dželle-šanuhu sačuva, ako se skrene u stvarima koje se moraju vjerovati, na Kijametu neće biti moguće izbjeći džehennem. Ako je (musliman), čiji je vjerovanje (i’tikad) ispravno, labav u ibadetu, njemu može biti oprošteno čak i ako se on ne pokaje (ne dođe na tevbe). Čak i ako mu nije oprošteno on će se poslije kazne otarasiti džehennema. Najbitnija stvar je da se ispravi vjerovanje. Hadže Ubejdullah-i Ahrar kaddesallahu teala sirrehul’aziz (preselio na ahiret 895./1490. godine u Samarkandu) je rekao, “Da su mi data sva dobra stanja (halovi) i otkrovenja (kešfovi i kerameti) a da u moje srce nije stavljeno vjerovanje ehli sunneta vel džema’at ja bih smatrao da sam uništen i da mi je moja budućnost crna. (S druge strane), da su mi dati svi grijesi i sva zla a da je moje srce ukrašeno vjerovanjem ehli sunneta ja se bih nimalo brinuo.” Neka Allah dželle-šanuhu ne razdvoji nas i vas od vjerovanja ehli sunneta! Neka On ukabuli ovu dovu radi hurmeta efendije (sejjida) čovječanstva, alejhissalatu vesselam! Amin.

Učenik koji je došao iz Lahora je rekao da je šejh Džijunun [tj. hazreti šejh Ferid] klanjao džumu namaz u staroj Nahhas džamiji. On je rekao da da je Mejan Refi’uddin napravio džamiju u njegovoj bašči nakon što je dobio komplimente od šejha, to jest, kadije šejh-Džijuna. Neka je hvala Allahu dželle-šanuhu na ovim vijestima! Neka Allah dželle-šanuhu poveća ovaka dobra djela! Mi, ljudi koji te poštuju, smo postali jako zadovoljni kada smo čuli ove vijesti.

Dragi i poštovani hazreti sejjidu, kaddesallahu teala sirrehul’aziz! Danas su muslimani jako usamljeni. Dati (danas) jednu kovanicu (jednu paru, jedan dukat, jedan srebrenjak) kao pomoć islamu donosi veću nagradu (sevab) od davanja hiljade kovanica u neko drugo vrijeme. Vesela vijest (obradovanje) svakoj srećnoj osobi kojoj je data blagodat (ni’met) tog dobročinstva (ihsana)! Uvijek je dobro raditi na tome da se vjera ojača i raširi, i ko je god ta osoba, koja to radi, dobija sevap džihada. Međutim, sigurno je da je bolje i ljepše ako vi, heroji ehli bejta (ehl-i bejt-i nebevi), rahmetullahi teala alejhim edžma’in, pomognete u ovo vrijeme kada neprijatelji napadaju na islam sa svih strana. Jer je Allah dželle-šanuhu poslao Svojim robovima najveću blagodat (ni’met), kao što je islam, preko vašeg najvišeg i najuzvišenijeg djeda. Vaša pomoć znači da pomognete nešto što ste vi učinili. Pomoć drugih neće biti ista. Radeći ovaj posao postaje moguće da se postane Resulullahov, alejhi ve ala alihi minessalavati efdaluha ve minettehijjati vetteslimati ekmeluha, potpuni nasljednik (varis). Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao njegovim Ashabima, “Vi ste došli u tako vrijeme da ćete propasti, otići u džehennem, ako uradite (izvršite) devet desetina Allahovih dželle-šanuhu naređenja i zabrana a ne uradite jednu. Poslije vas će doći tako vrijeme, da će se oni, koji tada urade (izvrše) samo jednu desetinu naređenja i zabrana, spasiti od džehennema.” Vrijeme koje ovaj hadisi šerif ističe je sadašnje vrijeme, a muslimani kojima su date ove vesele vijesti su današnji muslimani. Prijevod perzijskog stiha:

Nedavno ubistvo prokletog (mel’un) kafira Guvendvala je bilo jako dobro. Njegova smrt je izazvala poniženje indusa. Ponižavanje onih koji napadaju na islam je korisno za muslimane bez obzira zašto je ubijen i ko ga je ubio. Ja sam, prije nego što je taj kafir ubijen, usnio da je naš vladar (devlet reis) otsjekao glavu vođe kafira. U stvari, taj kafir je bio vođa neprijatelja i glavni šef kafira. Da Allah dželle-šanuhu ostavi te zle ljude bez pristaša i pomagača!

Uzvišenost i napredak islama i muslimana je ovisan o ponižavanju i umanjivanju (snižavanju) vrijednosti kufra i kafira. Allah dželle-šanuhu je naredio (muslimanima) da se od zimmija (kafira u muslimanskoj državi) uzima džizija. Uzimanje ove takse od njih je (sa ciljem) da ih se ponizi. Sve što su kafiri viši muslimani su sve niži. Ovaj detalj se mora dobro znati. Mnogi ne znaju ovu povezanost. Oni uništavaju svoju vjeru radi ovog. Značenje sedamdeset trećeg ajeta sure Tevbe kaže, “O Moj dragi Poslaniče sallallahu alejhi ve sellem! Čini džihad, bori se protiv kafira i munafika! Budi prema njima oštar!” Boriti se protiv kafira i biti oštar prema njima je neizbježno potrebno u vjeri. To znači, to je imanov uslov (jedan od osnovnih elemenata islama). [Međutim džihad vodi država. On se čini sa vojskom države. Džihad muslimana, kao vojnika, je izvršavanje dužnosti koju je naredila država.] Postojanje izvjesnih znakova nevjerstva (kafirluka) koji su se raširili zadnjih godina i uvriježili tu i tamo jako šteti muslimanima. Danas je prva dužnost svakoga muslimana da obavijesti svoje prijatelje o prefriganosti (alčakluku) ovih zlih ljudi i da pokuša da očisti narod od znakove kufra. Pojava ovih znakova tu i tamo vjerovatno potiče iz neshvatanja koliko su oni loši. Ako možeš, obavijesti vjerske ljude na koje se možeš osloniti. Neka oni objave narodu ove znake kufra (Neka oni upoznaju narod sa ovim znacima kufra). Za prenošenje naređenja vjere nije potrebno imati harike (čudesne stvari) ili keramete. Oni koji znaju trebaju da poduče one koji ne znaju. Reći, “Nisam mogao i nisam bio u stanju da saopštim drugima zla stvari koje su zabranjene u islamu”, i to ponuditi kao izgovor i opravdanje neće spasiti nikoga od kazne (azaba). Poslanici alejhimussalavatu vetteslimat, koji su najbolji od svih ljudi, su saopštavali naređenja i zabrane islama. Oni su onima, koji su u njihovom ummetu tražili mudžize (čuda), odgovarali, “Allah dželle-šanuhu stvara mudžize. Naša dužnost je da saopštimo Njegova naređenja.” Ako je Allah dželle-šanuhu htio, On je stvorio u tom momentu mudžizu, iz sažaljenja i milosti (merhamet) prema ummetu, sa ciljem da on (ummet) vjeruje i dobije sreću. U svakom slučaju je uvijek potrebno reći omladini o islamu, i objasniti im njegove koristi, i odgovoriti na laži i klevete neprijatelja. Ako oni koji znaju ne kažu (ne poduče) oni se neće moći spasiti od kazne i azaba. Treba se paziti da se ne izazove fitna (nemir, belaj, zlo, smutnja) dok se ova dužnost izvršava. Ako se, dok pažljivo radimo suočimo sa brigama (problemima i proganjanjima) one se moraju smatrati velikim ni’metom. Poslanici alejhimussalavatu vetteslimat su se, dok su prenosili (saopštavali) ljudima Allahova dželle-šanuhu naređenja, suočavali sa raznim problemima i torturama. Muhammed alejhim minessalavati efdaluha ve minettehijjati ekmeluha, najviši od njih svih, je rekao, “Nijedan Poslanik nije prepatio onoliko muka (ezijjeta) koliko sam ja prepatio.” Prijevod persijskog stiha: