PRVA FITNA U ISLAMU

 

UVOD

 

Allah dželle-šanuhu je na ovom svijetu milostiv prema svima.  On svima šalje korisne stvari.  On æe iz Svoje ljubaznosti oprostiti vjernicima koji su zaslužili (radi grijeha koje su uradili na ovom svijetu) ehennem i blagosloviti ih ennetom.  On sam stvara svako živo biæe, održava ga u životu, i štiti od straha i užasa.  Uzdajuæi se u ime ovakvog uzvišenog biæa, kao što je Allah, mi zapoèinjemo s pisanjem ove naše knjige.

Neka je svaka hvala samo Allahu dželle-šanuhu!  Neka su dove i selami na Njegovog najdražeg Pejgambera Muhammeda, alejhisselam!  Neka su dove na èisti ehli bejt ovog uzvišenog Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem i na njegovog svakog vjernog ashaba, radijallahu teala anhum ema’in.

Hadisi šerif koji se nalazi u skraæenoj verziji knjige Tezkire-i Kurtubi ovako kaže, “Meðu mojim ashabima æe izbiti fitna.  Allah dželle-šanuhu æe oprostiti onim koji budu umiješani u ovu fitnu zbog sohbeta kojeg su sa mnom imali.  Ali, oni koji doðu poslije njih, æe svojim neprestanim brbljanjem o tim dogaðajima ponovo raspiriti ovu fitnu.  Oni æe radi ovog svog prevelikog interesovanja otiæi u ehennem.”  Veliki alim islama imam Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, rahmetullahi alejh, koji je 1034. godine [1624.g.n.e.] preselio u Indiji na ahiret je poslao pismo u svaku zemlju sa ciljem da poduèi vjerovanje ehli sunneta i èisti put islama, kao i to, da tesavvuf nije nešto što je izvan vjere islama.  Njegova pisma, kojih ima preko pet stotina, su sakupljena i izdata u tri toma.  Trideset šesto pismo drugog toma detaljno govori o ovoj fitni koja se desila meðu ashabima.

Ona se desila za vrijeme treæeg halife hazreti Osmana, radijallahu anh, kada je jedan jevrej - èije je ime Abdullah bin Sebe - podstakao prvu fitnu separatizma u islamu.  Oni koji su postali žrtve njegovog pogrešnog savjetovanja su se miješali sa ashabima.  Tokom vremena oni su podržavani od strane masona i jevreja.  Oni su se povremeno služili nasiljem i meðu muslimanima izazivali prilièno krvoproliæe i tako potkopavali islam.  Ova tragedija je suprotna uèenjima islama o jedinstvu i bratskoj ljubavi.

Tokom vremena su se neprijatelji ashaba, radijallahu teala anhum ema’in, podijelili u dvanaest sektaških grupa, koje su se samo slagale u svojim sistematskim i lukavo isplaniranim aktivnostima - da prevare i podijele muslimane.  Oni tvrde da su ashabi kiram, radijallahu teala anhum ema’in, bili meðusobno neprijateljski raspoloženi, da su bez osnove i sramno klevetali poznate liènosti islama, i da su odbili vjernost hazreti Aliji, radijallahu anh.  Ovi potpaljivaèi fitne i fesada, koji sebe predstavljaju prosvjeæenim vjerskim ljudima i savremenim piscima, žigošu dobroæudne vjerskeitelje, sunije, kao neobrazovane i staromodne i tako nastoje da omalovaže i ukaljaju ove blagoslovljene uèitelje (hodže), koji nastoje da probude muslimane i otkriju i opovrgnu njihove pokvarene laži i klevete.  Isto kao što klevete ovih mrskih podbadaèa ne umanjuju visoku èast ashaba kiram, radijallahu teala anhum emain, tako se i njihovi napadi vraæaju nazad na njih, i poveæavaju vrijednost i èast ovih vrlih uèitelja.

Da bi zaštitili braæu muslimane, da ne bi povjerovali u ove okiæene laži ovih podrivaèa, èiji je jedini cilj da meðu braæu unesu razdor, mi smo preveli sa persijskog na turski jezik (a sa njega na engleski i bosanski) trideset šesto (36) pismo i nazvali ga Prva fitna islama.  Mi smo sigurni da æe èiste duše i umovi cijenjene mlaðe generacije, kada objektivno proèita ovo pismo, im pomoæi da uvidi da su alimi ehli sunneta bili u pravu.

Neka Allah dželle-šanuhu zaštiti muslimane od nesloge!  Neka ih On ujedini u ispravnom putu sunneta, koji mi svi volimo i odobravamo!  Neka nas On zaštiti da ne povjerujemo u laži neprijatelja islama, i da ne zapadnemo u njihove zamke!  Amin.

 

PRVA FITNA U ISLAMU

 

Trideset šesto pismo drugog toma knjige Mektubat koju je napisao imam Rabbani mudžeddid-i elf-i sani šejh Ahmed-i Faruki Serhendi, rahimehullahu teala, dokazuje velièinu ashaba kiram i citira izjave koje su i alimi ehli sunnet mezheba i oni koji pripadaju otpadnièkim grupama rekli o njima.  Ovo pismo nam kaže da su šije bile te koje su izazvale prvu fitnu islama, da sunije nisu èudne kao šije, da oni nisu kao hariije (hvari) i da oni ne slijede zaostali i kratkovidi put.  Ovo pismo velièa i hvali ehli bejt našeg efendije, Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem.

 

Ja zapoèinjem pisanje ovog mog pisma s Bismilom.  Neka je svaka hvala Allahu dželle-šanuhu!  Neka je salat i selam na Njegovog uzvišenog Pejgambera!  Neka su najljepše dove na ehli bejt ovog uzvišenog Pejgambera, na sve njegove ashabe i na sve muslimane!

Jedan od najveæih i najcjenjenijih Allahovih teala poklona i blagodati je da volimo one koji slijede pravi put, da žudimo da ih upoznamo, da porazgovaramo s ovim sretnim ljudima, da èujemo rijeèi ovih velikana, i da èitamo njihove knjige.  Muhbiri sadik, to jest, Muhammed, alejhisselam, je rekao, “Elmer’u me’a men ehabbešto znaèi, “Mi æemo biti i na ovom i na onom svijetu sa onima koje volimo.”  Dakle, ako volimo velike alime mi æemo biti sa njima i dobiti dio od njihove duhovne bliskosti Allahu dželle-šanuhu.  Prema rijeèima mog cijenjenog sina hae Šerefeddina Husejna, koji bira rijeèi i koji je dobar kandidat za duhovno uzdizanje, ti posjeduješ predivne moralne osobine (ahlak) koje su neophodne za tu veliku blagodat.  Ti ne zaboravljaš ove velikane uprkos raznih poslova i komplikovanih briga.  Ti ne zaboravljaš tu najcjenjeniju blagodat, iako si opkoljen svakakvim problemima.  Neka je beskrajno hamd i šukur Allahu dželle-šanuhu za tu Njegovu najveæu uslugu!  Zaista tvoja sreæa i blagostanje æe prouzrokovati da i mnogi drugi postignu sreæu i uspjeh.  Tvoj spas æe izazvati da i drugi steknu spas i mir.  Kako mi opet reèe moj sin, ti èitaš pisanja ovog fakira (imam Rabbani misli na sebe) i njeguješ moje rijeèi.  On mi reèe da bi bilo korisno da ti ja napišem par rijeèi.  Evo, ja pokušavam da, na zahtjev mog sina, napišem nekoliko rijeèi.

Odskora veæina svijeta u Indiji raspravlja o pravu hilafeta i komentariše o stavu i ponašanju ashaba.  Iskreno reèeno veliki broj tih ljudi izražava i piše svoja oskudna i otpadnièka mišljenja i skuèene poglede o ovom tajanstvenom predmetu, koji je jedan od najdelikatnijih grana islamskih nauka.  Oni se ne ustruèavaju da prikaèe pogrešna znaèenja ajeti kerimima i hadisi šerifima i, da bi dokazali da su u pravu, ušutkaju taène i ispravne rijeèi alima islama.  Prema tome, ja smatram da je neophodno potrebno da otkrijem istinu, i da po ovom predmetu napišem nekoliko èinjenica, i da informišem muslimane o istinitim i pravednim rijeèima alima ehli sunneta i da tako, uz pomoæ dokumentarnih dokaza, opovrgnem otpadništvo ovih pokvarenih bid’at grupa.

O moj brate, èiste duše i plemenite prirode!  Alimi mezheba ehli sunneta, rahimehumullahu teala, su jednoglasno rekli da moramo “držati šejhejn superiornijim i voljeti dva zeta.”  Drugim rijeèima dok su hazreti Ebu Bekir i hazreti Omer su iznad svih drugih ashaba mi trebamo voljeti hazreti Osmana i hazreti Aliju.  Svaki musliman pravog puta, koji se zove ehli sunnet vel-ema’at, mora da puno cijeni i poštuje prvu dvojicu i da je zagrijan prema zadnjoj dvojici.

Svi ashabi su bili jednoglasni po ovom pitanju, da su hazreti Ebu Bekir i Omer iznad svih (ostalih ashaba).  Ovu jednoglasnost ashaba su nam saopštili tabi’ini izam.  Malo uzvišeniji meðu našim vjerskim imamima, kao što je imam Šafija, su nas informisali da je èinjenica da je ova jednoglasnost postojala.  Hazreti Ebul Hasani Eš’ari, jedan od dva imama u pitanjima imana je rekao, “Potpuno je istina (kat’i) da su Ebu Bekir i Omer iznad svih muslimana cijelog ummeta.”  Imam Zehebi, radijallahu anh, piše da je hazreti Alija, dok je bio halifa, i kada je imao moæ i autoritet cijele države u svojim rukama, pred velikom skupinom ashaba rekao, “U ovom ummetu su Ebu Bekir i Omer iznad svih drugih,” i dodao, da je njihova superiornost definitivna èinjenica koja je do nas doprla putem tevatura (istinitog pripovijedanja).  Hazreti Alija, radijallahu anh, je rekao, “Nakon našeg Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekir je najuzvišenije ljudsko biæe.  Omer je sljedeæi poslije njega.  A onda dolazi neko drugi”  Njegov sin Muhammed bin Hanefijje, koji se nalazio u audijenciji je rekao, “Iza Omera si ti najuzvišeniji!”  Imam Buhari nam prenosi da je Alija odgovorio, “Ja sam samo jedan od muslimana.”  Postoji toliko veliki broj onih koji su pouzdani i povjerljivi koji priznaju superiornost Ebu Bekira i Omera da je to postalo tevatur, odnosno, pripovijedanje koje je vaib (neophodno, obavezno) vjerovati.  Ko ga porekne je ili ahil ili jako zaguljena i netrpeljiva osoba.  Abdurrezzak bin Ali Lahii (umro 1051. godine [1642.g.n.e.]) eminentni šijiski alim je vidio neospornu opipljivu istinu i priznao da su dva imama iznad svih drugih i rekao, “Pošto je Alija priznao da su Ebu Bekir i Omer superiorniji od njega i ja to takoðe kažem.  Ja priznajem da su njih oba superiorniji od njega.  Da to hazreti Alija nije rekao da su oni uzvišeniji, takoðe ni ja to ne bih rekao.  Ja kažem onako kako on kaže jer ja volim hazreti Aliju.  Bilo bi grijeh sa njim se ne slagati a izražavati ljubav prema njemu.”

Pošto su u vrijeme hilafeta dva blagoslovljena Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem zeta, hazreti Osmana i hazreti Alije, postojale fitne i meteži, srca ljudi su bila hladna i potištena.  Meðu njima je vladalo opšte osjeæanje neprijateljstva i nesloge.  Radi toga, alimi ehli sunneta vel-ema’at su rekli da se hatenejn, to jest dva zeta, moraju voljeti.  Oni su na taj naèin preduhitrili svaku moguæu klevetu ahila protiv Resulullahovih ashaba, i zatvorili svaku rupu koja bi se eventualno mogla koristiti za sijanje mržnje protiv bilo kog od halifa, koji su bili Resulullahovi predstavnici.

Kako vidimo, ljubav prema hazreti Aliji, radijallahu anh, je osnovni uslov, da bi bili suni musliman.  Ko ne voli hazreti Aliju on ne pripada ehli sunnetu.  On je harii (mn. havari).  S druge strane, onaj ko je prekomjeran, neumjeren i ekscentrièan u svojoj ljubavi prema hazreti Aliji;  ko tvrdi da ljubav prema hazreti Aliji zhtijeva da psujemo Resulullahove, sallallahu teala alejhi ve sellem, ashabe kiram, i ko, kleveèuæi ih skrene s puta koji su nam ashabi kiram, tabi’ini izam i selefi salihin pokazali, on je otpadnik ili jeretik.  Kako vidimo pripadnici ove zadnje grupe su fanatièni u svojoj ljubavi prema hazreti Aliji, dok su hariije njegovi neprijatelji, koji ga mrze, što prikriva njihov uvid i spreèava ih da upoznaju Allahovog lava.  Grupa ehli sunneta je ta koja slijedi umjereni pravac od kog ne odstupa ni prema jednom ekstremu.  Istina je definitivno u sredini, a ne, ni u jednom ekscentriènom putu.  Svaka od ovih nenormalnosti je i gnusna i opasna.  Prema jednom pripovijedanju koje nam prenosi Ahmed ibni Hanbel, rahimehullahu teala, hazreti Alija kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, “O Alija!  Ti si kao Isa, alejhisselam.  Židovi su postali njegovi neprijatelji.  Oni su klevetali njegovu blagoslovljenu majku, hazreti Merjem.  A krišæani su ga precijenili.  Oni su ga uzdigli na nivo koji je iznad njegovog pravog nivoa.  Drugim rijeèima, oni su ga nazvali Allahovim sinom.”  Kada je saopštio ovaj hadis-i šerif, Alija, radijallahu anh, je rekao, “Radi mene æe dvije grupe ljudi biti osuðene na uništenje.  Jedna grupa æe me previše voljeti i pripisivaæe mi ono što nemam.  Drugi, moji neprijatelji, æe me klevetati.”  Prema ovom, hariije se porede sa jevrejima a užareni sljedbenici simbolizuju kršæane.  Obje grupe su odvojene od pravog puta.  Tvrditi da suni muslimani ne vole hazreti Aliju, ili, povezivati ljubav prema hazreti Aliji sa šiizmom je potpuni ahilijet.  Treba dobro znati jednu stvar:  Otpadništvo po ovom pitanju se ne bazira na ljubavi prema hazreti Aliji veæ neprijateljstvu prema ostale tri Resulullahove halife.  Kleveta ashaba kiram je zlo.  Imam Šafija, rahmetullahi alejh, je ovako rekao:

 

Ako je ljubav prema Muhammedovom alu šijizam

Znajte, o vi ljudi i inni, i ja sam šija!

 

Drugim rijeèima, šije kažu, da bi neko bio šija on mora voljeti Muhammedov, alejhisselam al (familiju), to jest, ehli bejt.  Kada bi naše postajanje šijom zaista obuhvatalo ljubav prema ehli bejtu onda bi šije bile te koje mi puno volimo i poštujemo.  Ali, šta je tu neispravno, je to, što su oni neprijatelji prema onim koji nisu ehli bejt.

Hazreti Alija, hazreti Fatima, i njihova djeca, se zovu ali Resul ili ehli bejt.

Nema sumnje da samo ehli sunnet muslimani ispravno vole Resulullahov ehli bejt.  I opet je, bez sumnje, da su samo oni sljedbenici ehli bejta.  Ehli sunnet musliman je neko, ko kaže da voli ehli bejt, ko tvrdi da ih slijedi, ko ne mrzi ashabe i ko vjeruje da su se njihove meðusobne borbe desile iz dobrotvornih razloga.  Ovakvo vjerovanje ga spašava od otpadništva.  Jer, mrziti ehli bejt, znaèi biti harii.  Ehli sunnet musliman voli i ehli bejt i sve ashabe.  Kako vidimo, oni koji ne slijede nijedan mezheb su istovremeno i neprijatelji ashaba, zato što su pripadnici ehli bejta u isto vrijeme i ashabi.  Biti ehli sunnet musliman znaèi voljeti sve ashabe.  Pametna i razumna osoba jednostavno ne drži neprijateljstvo protiv ashaba iznad ljubavi prema ehli bejtu.  Jer, ko voli Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, voli i sve ashabe.

Neki ljudi tvrde da su se pripadnici ehli sunneta neprijateljski ponašali prema ehli bejtu.  Bez obzira koliko nas zaprepašæuju ove njihove lažljive i mrske tvrdnje, nije dovoljno, zato što muslimanima ehli sunneta ova ljubav - koju oni osjeæaju prema ehli bejtu - služi kao najveæi izvor nade da umru s imanom (kao vjernici).  Alimi ehli sunneta su rekli da, ako želimo da umremo kao vjernici, moramo puno voljeti ehli bejt.  Otac ovog fakira (imam Rabbani misli na sebe) je bio alim.  On je bio duboki alim i u zahiri i u batini naukama.  On je uvijek govorio ljudima da moraju voljeti ehli bejt.  On im je govorio da æe im ova ljubav prema ehli bejtu biti korisna u momentu umiranja i da æe im pomoæi da umru s imanom.  Kasnije, kada je moj otac bio bolestan, i na samrtnoj postelji, ja sam bio pored njega.  On je bio u svojim zadnjim momentima ovog života.  On je bio u èasu rastajanja s ovim svijetom.  Ja se sjeæam da mi je rekao da puno volim ehli bejt.  Ja sam ga upitao, “Kolika je sada tvoja ljubav prema njima?”  On je bio skoro potpuno nesvjestan, kada je uzdahnuvši rekao, “Ja se kupam u okeanu ljubavi prema ehli bejtu.”  Ja sam uèinio Allahu dželle-šanuhu hamdu sena (izrazio zahvalnost) za ovaj odgovor mog oca.  Ljubav prema ehli bejtu je bogatstvo muslimana ehli sunneta.  Izvjesni ljudi ne shvataju tu èinjenicu.  Oni se okreæu od ispravne i umjerene ljubavi koju imaju ehli sunnet muslimani i slijede jedan ekscentrièni put.  Oni žigošu muslimane ehli sunneta, kao hariije, zato što oni nemaju prekomjernu i suviše veliku ljubav prema ehli bejtu.  Oni ne mogu da shvate da izmeðu pretjeranosti u ovom ili onom smijeru postoji sredina, umjeren i ispravan put.  Alimi ehli sunneta su bili jedini blagoslovljeni èašæu da naðu ispravan i taèan put, sredinu izmeðu dva pogrešna puta, od kojih je jedan pretjeran a drugi neprijatno nedovoljan.  Da Allah dželle-šanuhu obilno nagradi alime ehli sunneta za njihov neprekidni i stalni napor, koji su prepatili istražujuæi i iznalazeæi ovaj taèni put.  Šije dobro znaju da su muslimani ehli sunneta bili ti koji su ratovali protiv hariija, odnosno, neprijatelja hazreti Alije i njegove djece.  Nije bilo šija, ili ih je bilo premalo, kada su muslimani ehli sunneta kaznili neprijatelje ehli bejta onako kako su zaslužili.  Da li oni nazivaju “šijama” ove ehli sunnet muslimane radi njihove ljubavi prema ehli bejtu?  Da li oni misle da su oni koji su rasplašili i rastjerali hariije šije?  Iznenaðujuæe je da oni nekad nazivaju muslimane ehli sunneta hariijama.  Oni možda ovako misle zato što ljubav muslimana ehli sunneta prema ehli bejtu nije agresivna i prekomjerna.  I obratno, oni nekad smatraju muslimane ehli sunneta šijama radi umjerene ljubavi koju oni ispoljavaju prema ehli bejtu i koja je dostojna ovih velikana.  Shodno tome, i zato što su oèajno neuki, oni misle - kada èuju da alimi ehli sunneta izražavaju svoju ljubav prema ehli bejtu - da su ti alimi na njihovoj strani.  S druge strane, kada drugi alimi ehli sunneta upozore protiv pretjerane ljubavi i opomenu da se i druge tri halife moraju voljeti, oni te alime nazivaju hariijama.  Neka ih je stid i sram za njihov nepravedni i neprikladni epitet koji daju alimima ehli sunneta.  Oni kažu, iz njihove patološke ljubavi prema hazreti Aliji - radijallahu anh, da ljubav prema hazreti Aliji zahtijeva mržnju prema trojici halifa i prema veæini ashaba kiram.  Zašto su oni tako nerazumni?  Kako bi to ikad mogla biti ljubav?

Može li ljubav ikad dozvoliti glupost mržnje protiv Resulullahovih halifa, i klevetanje njegovih ashaba?  Oni mrze i ogavno kleveæu muslimane ehli sunneta samo zato što muslimani ehli sunneta upotpunjuju svoju ljubav prema ehli bejtu ljubavlju prema svim ashabima i ne kleveæu nijednog ashaba, iako znaju za njihove meðusobne bitke.  Pošto ehli sunnet muslimani shvataju vrijednost i èast Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem sohbeta, oni kažu da je svaki pojedini ashab uzvišen, i cijenjen, i èist musliman, oèišæen od svakog zla, neposlušnosti i ljubomore.  Alimi ehli sunneta su u ovim ratovima napravili razliku izmeðu prave i krive partije.  Ali oni su rekli da se greške nisu temeljile na zlim željama nefsa veæ na reju i itihadu.  Ovi èudaci bi bili zadovoljni sa ehli sunnet muslimanima, i ne bi se o njima loše izražavali, kada bi i oni, takoðe, bili neprijatelji veæine istaknutih ashaba, i vrijeðali ih.  S druge strane, hariije bi saosjeæale s ehli sunnet muslimanima samo u sluèaju ako bi i oni takoðe bili neprijatelji ehli bejta.  Ja Rabbi!  Nakon što si nam pokazao pravi put ne daj da naša srca skrenu sa njega!  Daj nam, takoðe, i iz Tvojih vjeènih riznica rahmeta!  Ti si jedini izvor dobrote.

Kako su najistaknutiji alimi ehli sunneta objasnili, blagoslovljeni ashabi našeg efendije, Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, su se u odnosu na stvari koje su izazvale takozvane ratove podijelili u tri grupe:

1 -- Ashabi kiram, radijallahu teala anhum ema’in, koji su bili u prvoj grupi su osmotrili dogaðaje (uèinili itihad) i zakljuèili da su u pravu oni, koji su bili sa hazreti Alijom.

2 -- Prema itihadu druge grupe je suprotna grupa (protivnici hazreti Alije) bila u pravu.

3 -- Treæa grupa je bila neodluèna.  Njihov itihad im nije jasno pokazao ko je u pravu.

Prvoj grupi ashaba kiram je bilo vaib raditi po svom itihadu i podržavati hazreti Aliju.  Isto tako je bilo vaib i drugoj grupi, da slijedi svoj itihad, i da podržava suprotnu grupu.  Treæa grupa nije podržavala nijednu partiju.  Njima nije bilo ispravno podržavati ovu ili onu grupu.  Svaka od ove tri grupe je radila po svom liènom itihadu.  Sve tri od njih su uèinile što im je bilo vaib i što im je bilo potrebno da uèine.  Prema tome, kako bi ih ikad mogli kriviti za ono što su uèinili?  Koga bi mogli optužiti?  Imam Šafija, rahmetullahi alejh, je rekao, “Allah dželle-šanuhu nas je zaštitio da ne uprljamo naše ruke njihovom krvlju.  I mi trebamo èuvati naše jezike od tih borbi.”  Reèeno je da je i Omer bin Abdul’aziz isto to rekao.  Ova izjava nam govori da mi ne smijemo ni pozitivno ni negativno komentarisati o tim dogaðajima koji su se desili meðu njima, na primjer, mi ne smijemo presuðivati ko je bio u pravu a ko nije.  Mi ih samo smijemo hvaliti.  I hadisi šerif nam to tako nareðuje.  Hadisi šerif kaže, “Èuvajte vaše jezike kada spominjete moje ashabe.”  To znaèi, “Kada svijet prièa o mojim ashabima i njihovim ratovima zaštitite se.  Ne budite skloni prema jednim i ne optužujte druge.”  Mi moramo slijediti ovo nareðenje.  Ali, kako je veæina alima ehli sunneta razumjela, ashabi koji su se borili na hazreti Alijinoj strani su bili u pravu.  Protivnièka strana je pogriješila.  Ali, mi ih ne možemo kriviti pošto su oni napravili grešku u itihadu.  Greška u itihadu se ne smije kritikovati.  Kako god ne smijemo kritikovati i ogovarati (mutehide) koji su pronašli istinu isto tako ne smijemo ni kritikovati i ogovarati one koji su pogriješili u itihadu.  Reèeno je da je hazreti Alija u sred takozvanih ratova rekao, “Naša braæa se ne slažu sa nama.  Oni nisu ni nevjernici ni griješnici.  Pošto oni tako razumiju svoj itihad to ih ne pravi ni nevjernicima ni griješnicima.”  Kako vidimo, i ehli sunnet muslimani i šije se slažu da je hazreti Alija bio u pravu a da oni, koji su ratovali protiv hazreti Alije, nisu.  Ali kako su alimi ehli sunneta reki, one, koji su pogriješili, ne smijemo kriviti zato što je njihova greška proizašla iz njihovog shvatanja i taèke gledišta.  Oni su rekli da mi ne smijemo kritikovati i ogovarati ove velikane, i da trebamo da pazimo na pravo i èast Prvaka svijeta, sallallahu alejhi ve sellem.  Zaista je naš Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, “Plašite se Allaha teala da ne zatajite prema pravima mojih ashaba!  Nemojte ih poslije mene ogovarati!  On je to, da bi istakao važnost ovog nareðenja, ponovio dva puta.  Jedan drugi hadisi šerif glasi, “Svi moji ashabi su kao zvijezde na nebu.  Kojeg god od njih slijedite dobiæete hidajet (uputu) i sreæu!  Postoje mnogi hadisi šerifi koji nam nareðuju da moramo da svakog pojedinog ashaba držimo na visini i da puno poštujemo.  Prema tome mi ih moramo sve cijeniti i uzdizati.  Što se tièe trivijalnih grešaka koje im se pripisuju mi trebamo, da u najgorem sluèaju, vjerujemo da se iza njih kriju dobre namjere.  To je ehli sunnet.

Izvjesni ljudi su po ovom pitanju prešli granicu.  Oni nazivaju ashabe koji su se borili protiv hazreti Alije kafirima, i o njima izgovaraju tako ružne i vulgarne psovke kakve ne bi mogli ni pomisliti da izgovorimo.  Njihove pogrdne rijeèi prljaju njihove sopstvene jezike.  Ako je njihov stav namijenjen da dokaže da je hazreti Alija bio u pravu, a da oni, koji su se borili protiv njega, nisu, oni bi trebali biti umjereni kao ehli sunnet muslimani što bi odlièno poslužilo njihovom razlogu.  Ova umjerenost je u isto vrijeme i u skladu s pravdom i razumom.  Ne može postojati vjera, ili mezheb, koji se temelji na grðenju i kritikovanju ovih velikih i poznatih vjerskih liènosti.  Ovi èudaci su usvojili opasnu politiku sebi za vjeru.  Oni vjeruju da je neprijateljski i besèasni stav prema ashabima našeg Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, ibadet.  Kakva je to vjera i mezheb, èiji je glavni princip vjerovanja proklinjanje i psovanje Resulullahovih ashaba, radijallahu teala anhum ema’in?

Hadisi šerif glasi, “Muslimani æe se podijeliti u sedamdeset tri grupe.  Sedamdeset dvije grupe æe radi svojih pokvarenih vjerovanja otiæi u ehennem.  Samo æe se jedna grupa spasiti.”  Svaka od ove sedamdeset dvije grupe je izmišljajuæi razne bid’ate skrenula sa puta ehli sunneta.  Najniža i najgora od ove sedamdeset dvije grupe je ona koja vodi kampanju neprijateljstva prema ashabima kiram.  Oni su najnenormalniji i najudaljeniji od muslimana ehli sunneta koji su sedamdeset treæa grupa, jedina grupa èiji put vodi spasu.  Kakav odnos može biti s èašæu i ljudima koji misle da je psovanje i proklinjanje ovih velikana vjere osnovni princip njihovog vjerovanja i njihovog mezheba?  Ova se grupa vremenom raspala na dvanaest podgrupa.  Svih dvanaest grupa, uprkos meðusobnih svaða, se uporno slažu u nazivanju ashaba kafirima.  Oni kažu da je psovanje i proklinjanje hulefai rašidina ibadet.  Ali oni ne vole da ih zovemo rafizi.  Oni kažu mi nismo rafizi.  Jer, takoðe i oni, znaju za hadisi šerif koji predskazuje da æe rafizije biti muèene na ahiretu.  Bilo bi dobro kada bi oni ukinuli ton i znaèenje rijeèi “rafizi” i prestali sa svojim neprijateljskim stavom prema ashabima kiram.  Indijski hindusi sebe nazivaju hindusima a ne kafirima.  Oni sebe ne smatraju kafirima.  Oni kažu da su kafiri oni koji žive u Darulharbu.  To je potpuno pogrešno.  Oni su kafiri bez obzira u kojoj državi živjeli.  Put koji oni slijede je put kufra.

Ili, da li ovi ljudi sebe poistovjeæuju sa Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, ehli bejtom?  Drugim rijeèima, da li oni misle da je ehli bejt tako neprijateljski raspoložen prema Ebu Bekiru i Omeru, radijallahu anhuma?  Ovako misliti bi znaèilo smatrati najistaknutije èlanove ehli bejta licemjerima.  Oni kažu da je hazreti Alija cijelim tokom svog tridesetogodišnjeg prijateljstva sa druge tri halife prikrivao svoja prava osjeæanja i namjere i gušio svoju mržnju protiv njih - da bi se s njima slagao - držao ih uzvišenijim, i popuštao im, iako to oni nisu zaslužili.  Njihova tvrdnja je zaprepašæujuæa.  Da oni vole ehli bejt, zato što vole Resulullaha, oni bi bili neprijatelji prema Resulullahovim neprijateljima i proklinjali Resulullahove neprijatelje žešæe od neprijatelja ehli bejta.  Meðutim, njih niko nikad nije vidio niti èuo da kunu, ili èak kritikuju Ebu ehela, koji je bio Resulullahov najviši neprijatelj i koji ga je tako nemilosrdno vrijeðao i progonio.  U drugu ruku, oni su se zalijepili za svoje otpadnièko vjerovanje da je hazreti Ebu Bekir, koji je bio najdraži Resulullahov ashab, bio neprijatelj ehli bejta.  U svom razuzdanom bijesu oni se na njega bacaju najvulgarnijim psovkama.  Oni se na njega bacaju klevetama koje su potpuno suprotne njegovoj velikoj èasti.  Kakva je ta njihova vjera, kakav je to mezheb?  Da nas Allah dželle-šanuhu saèuva i sakloni!  Kako bi se ikad moglo zamisliti da su hazreti Ebu Bekir i hazreti Omer i svi ashabi kiram bili neprijatelji Resulullahovog ehli bejta, ridvanullahi alejhim ema’in?  Bilo bi u redu kada bi ovi svi nerazumni i bogohulni ljudi klevetali neprijatelje ehli bejta bez spominjanja imena najistaknutijih ashaba i stavljanja sebe u vrlo neprijatnu situaciju klevete najveèih i najpoznatijih vjerskih liènosti.  Kada bi tako uradili oni se (u vjerovanju) ne bi razlikovali od muslimana ehli sunneta.  Muslimani ehli sunneta, zaista, vjeruju da su neprijatelji ehli bejta i njihovi neprijatelji, optužuju ih i kunu ih.  Alimi ehli sunneta su nas snabdjeli sljedeæim vrlo elegantnim i finim objašnjenjem po ovom pitanju, “Mi ne smijemo reæi ni za kog da æe otiæi u ehennem, èak iako je on zašao u razne vrste kufra (nevjerstva).  On se može pokajati (doæi na tevbe) i opet (prije smrti) postati musliman.  Takve osobe se ne smiju poimence kleti.  Mi takoðe ne smijemo poimence kleti ni izvjesnog specifiènog kafira.  Kafiri se moraju grupno kleti.  Mrtvaca smijemo kleti samo ako sigurno znamo da je umro bez imana (to jest, kao kafir).”  Neki od ovih bijednih nevjernika sramno kunu hazreti Ebu Bekira i hazreti Omera, psuju i kleveæu istaknute ashabe kiram.  Da Allah dželle-šanuhu blagoslovi ove bijednike i i izbavi s krivog i odmetnièkog puta i da ih uputi na pravi put!  Amin

Po ovom pitanju, izmeðu muslimana ehli sunneta i ovih ljudi postoje dvije glavne razlike:

1 -- Prema alimima ehli sunneta sve èetiri (prve) halife su bile istinite i ispravne.  Zaista jedan od hadisi šerifa koji predskazuju nepoznato kaže, “Poslije mene æe trideset godina biti hilafet.”  Hilafet u ovom hadisi šerifu znaèi hilafet u punom znaèenju.  Trideset godina hilafeta se navršilo s hazreti Alijinim hilafetom.  Ovaj hadisi šerif nam govori da su èetiri halife zakonito postale halife i da je njihov redoslijed zakonit.  Izvjesni ljudi koji ne pripadaju ehli sunnetu kažu da su prve tri halife nepravedno i silom prisvojile dužnost hilafeta.  Prema njima, samo je hazreti Alija imao pravo na hilafet.  Oni kažu da se hazreti Alija taktièki saglasio s halifatima njegova tri prethodnika s namjerom da obuzda situaciju da ne bi izazvao fitnu.  Oni vjeruju da su ashabi kiram našeg efendije Pejgambera glumili meðusobno prijateljstvo i da su jedan drugog hipokritski manipulisali i pretvarali se da su jedni drugim prijatelji samo da bi se lijepo slagali.  Po ovim samo-postavljenim pobornicima nepostojeæeg razloga ashabi koji su mislili da je hazreti Alija trebao biti (prvi) halifa su morali glumiti svoje prijateljstvo i blagonaklonost prema pobornicima druge tri halife.  Zauzvrat, i druga grupa je prikrivala svoje nepriateljstvo prema hazreti Aliji, i ljubazno simulirala nježne osmijehe i prijateljstvo.  Po ovim ljudima svi ashabi su bili dvolièni lažovi koji su se pretvarali i imali mišljenje u potpunoj suprotnosti sa onim što su u stvari mislili.  Prema njima ashabi su najgori od svog Muhammedovog, alejhisselam, ummeta (sljedbenika) a Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, sohbet (društvo) je najgori od svih sohbeta.  Jer, prema rasuðivanju ovih bijednika ashabi su dobili pretpostavljene zle karakteristike iz Resulullahovih sohbeta i savjeta što zauzvrat znaèi da su oni vodili život licemjerstva, neprijateljstva, ljubomore i mržnje.  Meðutim èinjenica je potpuno obratna.  Zadnji ajet sure Feth kaže, “Oni su puni merhameta i blagi su jedni prema drugim.”  Mi se uzdamo u Allahovu teala zaštitu od ovakvih otpadnièkih vjerovanja.  Da su u pionirima ovog ummeta postojale ovakve takozvane greške da li bi potomci imali ikakve dobrote?  Ja se èudim jesu li ovi ljudi ikad èuli ajeti kerime i hadisi šerife koji govore o izvanrednim kvalitetima Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, sohbeta i dobroèinstva njegovog ummeta?  Ili ih oni porièu?  Ashabi kiram su nam prenijeli Kur’ani kerim i hadisi šerife.  Dakle, klevetanje ashaba kiram je klevetanje vjere koju su nam oni prenijeli.  Da nas Allah dželle-šanuhu zaštiti od zloèina ove mrske klevete i ovih pokvarenih vjerovanja!  Njihove rijeèi odaju njihove podmukle planove da unište islam.  Oni nastoje da potkopaju islam pod maskom ljubavi prema Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, ehli bejta.  U sjenci simulirajuæe ljubavi vrijeba strašna namjera iskorjenjivanja Resulullahovog islama.  Da Allah dželle-šanuhu zaštiti muslimane i da im dadne da im ne povjeruju!  Ja bih želio da oni barem poštede hazreti Alije, radijallahu anh, pristalice i da ih ne smatraju licemjerima.  Mi smo u neizvjesnosti ko od njih treba da dobije dio dobrote s obzirom da oni tvrde da su i hazreti Alijine pristalice i njegovi protivnici prikrivali svoje meðusobno neprijateljstvo i da su jedni druge trideset godina manipulisali lažnim prijateljstvom?  I kom od njih mi trebamo vjerovati?  Oni ogovaraju i kunu hazreti Ebu Hurejru, radijallahu anh.  Oni nisu ni svjesni da oni svojom klevetom protiv njega kleveæu i ozloglašavaju pola naredbi i zabrana islama.  U stvari, prema mutehidima, koji su duboki alimi islama, nareðenja i zabrane islama su izvedene iz tri hiljade hadisi šerifa.  Drugim rijeèima, tri hiljade principa islama (ahkami islamijje) se bazira na hadisi šerifima.  Hiljadu i pet stotina od ovih hadisi šerifa nam je saopštio i citirao Ebu Hurejra.  Prema tome, klevetati njega znaèi ukaljati i oštetiti pola pravila islama.  Kako je imam Buharija rekao, preko hiljadu i osam stotina alima islama citira hadisi šerife po autoritetu Ebu Hurejre.Veæina ovih alima su pripadali ili ashabima kiram ili tabi’inima izam.  Na primjer, Abdullah ibni Abbas i Abdullah ibni Omer i abir bin Abdullah i Enes bin Malik su nam prenijeli hadisi šerife od hazreti Ebu Hurejre, radijallahu anhum.  S druge strane ovi jadnici citiraju rijeèi koje krive hazreti Ebu Hurejru i tvrde da je to hadisi šerif koji nam je prenijeo hazreti Alija.  To je njihova lièna izmišljotina.  Duboki alimi su razotktili da je ta izjava izmišljena.  Hadisi šerif u kom naš efendija, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, èini dovu Ebu Hurejri, u kojoj traži da se poveèa Ebu Hurejrino znanje i oštroumnost (zeka), je èuven meðu alimima hadisi šerifa i napisan je u poglavlju kitabul ilm Buharijje šerifa.  Ebu Hurejra ovako saopštava dogaðaj:  “Mi smo sjedili s našim efendijom Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, kada on reèe, “Ko æe od vas skinuti svoju odjeæu i staviti je na pod?  Ja æu reæi nešto.  A onda neka uzme svoju odjeæu, složi je, i nikada ne zaboravi moje rijeèi.”  Ja sam skinuo moj kaput i bacio ga na tlo.  Naš efendija Resulullah je rekao što je htio reæi.  Ja sam ga ponovo obukao i pokrio moje grudi.  Od tada nisam nikad zaboravio ništa što sam èuo.  Kleti jednog ovako velikog vjerskog autoriteta kao što je hazreti Ebu Hurejra na raèun ove lažne optužbe, i nazivati ga hazreti Alijinim neprijateljem, je èista nepravda, kleveta i grdnja ove mubarek osobe.  Njihove ekscentriènosti su proizvod njihove prevelike ljubavi.  To je višak koji se granièi s gubitkom imana.  Pretpostavimo da mi odobravamo sve njihove tvrdnje, da se slažemo s njihovim otpadništvom i da vjerujemo da je hazreti Alija nerado slušao druge tri halife, i da je i da se s njima hipokritièno slagao;  kako æemo onda objasniti njegove dobro poznate izreke koje velièaju i hvale prvu dvojicu halifa?  Šta nam oni savjetuju za te izjave?  Napisano je na primjer, u svim knjigama koje govore o ovim stvarima, da je hazreti Alija, radijallahu anh, kada je bio halifa i kada je država bila potpuno u njegovim rukama da je on potvrdio da su tri halife koje su bile prije njega bile hak i zakonite halife.  Kako oni to objašnjavaju?  U stvari, dvolièna politika je mogla samo, u najgorem sluèaju, da zahtijeva samoodricanje hilafeta uprkos vjerovanja da je to njegovo pravo ili, na primjer, prikrivanje èinjenice da druge tri halife nisu zasluživale taj položaj.  Ali, optuživanje licemjerstvom, uprkos èinjenici, i potvrdi, da su ranije tri halife bile legalne i da su hazreti Ebu Bekir i Omer bili najuzvišeniji od svih muslimana, je velika lakrdija.  Šta više, postoje univerzalno poznati istiniti i sahih hadisi šerifi, koji izražavaju superiornosti trojice halifa i mnogih drugih ashaba.  Takoðe postoje i hadisi šerifi koji su spomenuli ashabe po imenu i obradovali ih radosnim vijestima da æe sigurno otiæi u ennet.  Šta æe nam oni reæi o tim hadisi šerifima?  Jer, opravdanje za pripisivanje licemjerstva Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, ne postoji.  Svaki Pejgamber je morao taèno izraziti èinjenice onako kakve su.  Nadalje, šta æe oni reæi o ajeti kerimima koji velièaju ashabei kiram?  Licemjerstvo u ajeti kerimima ne može nikad doæi u obzir.  Da im Allah dželle-šanuhu dadne razum!  Svako ko ima prosjeènu inteligenciju zna da je licemjerstvo zao obièaj.  Ono je izdaja.  Nepravedno je ovu karakteristiku pripisivati hazreti Aliji koji je bio Allahov lav.  Bilo bi ljudski da se on tako ponašao par sati ili par dana.  Meðutim, reæi da je on živio sa tim grijehom trideset godina je neoprostiva kleveta protiv Allahovog lava.  Reèeno je (od strane alima islama) da stalno ponašanje malog grijeha pravi veliki grijeh.  Šta li æe onda biti s onim, ko ovu izdaju i licemjerstvo radi neprestano trideset godina?  Kako bih želio da ovi bijednici shvate težinu svojih pogrdnih tvrdnji i prestanu s poricanjem uzvišenosti prve dvojice halifa i da ne izazovu užasnu situaciju u ime hazreti Alije.  Kada bi oni bili svjesni grozote licemjerstva, što je osobina specifièna za munafike, oni bi izbjegli katastrofalni pogrešni korak koji hazreti Aliji nanosi sramotu.  Oni bi onda izabrali blažu od dvije katastrofe i izbjegli goru.  Još nešto što trebamo ovdje istaèi je to da za njih nije katastrofalno da vjeruju da su prve dvije halife iznad svih drugih.  Drugim rijeèima, ovakvo vjerovanje nimalo ne umanjuje hazreti Alijinu vrijednost.  Niti ga lišava njegovog prava na hilafet.  Njegovo pravo na hilafet, njegov visoki (duhovni) stepen (koji se zove) vilajet i njegova jaèina u (duhovnim granama) hidajeta i iršada æe sve ostati nepromjenjene.  S druge strane, reæi da se on nerado pretvarao da je prijatelj prema onim, koji su oduzeli njegovo pravo prvenstva na hilafet znaèi poniziti, i omalovažiti, ovog velikog imama zato što je licemjerstvo osobina munafika, lažova i varalica.

2 -- Prema alimima ehli sunneta, rahimehumullahu teala, prepirke i borbe izmeðu ashaba kiram su se temeljile na dobroèudnim mislima i korisnim razlozima.  Nijedan od njih nije slijedio svoj nefs.  Nijedan od njih nije ništa radio iz tvrdoglavosti.  U stvari, Resulullahov sohbet je potpuno oèistio nefsove svih ashaba kiram.  Njihova srca su bila tako èista da ona nisu nikad osjeæala neprijateljstvo, mržnju, i inat prema dugim.  Svaki pojedini od njih je bio veæi mutehid od svih drugih alima islama.  Svakom mutehidu je vaib da radi u skladu sa svojim liènim itihadom.  Prirodno je da po izvjesnim pitanjima, razlièiti mutehidi imaju razlièite itihade.  Drugim rijeèima, oni se meðusobno ne slažu po izvjesnim pitanjima u onom šta je taèno i ispravno.  Kada se njihovi itihadi razlikuju, i njihove prakse se razlikuju, jer svaki od njih mora da slijedi svoj lièni itihad.  Stoga, meðusobni sukobi stavova ashaba kiram su plod njihovih nastojanja da iznesu istinu i pravdu na svjetlo.  Njihova nastojanja pokazuju da su se oni slagali po pitanju istog cilja.  Njihove razlike i sukobi nisu bili iz namjere da zadovolje želje nefsa emmare.  Neki nazivaju kafirima one koji su se borili protiv hazreti Alije.  Oni ih vulgarno psuju i nazivaju vrlo pogrdnim rijeèima.  Meðutim, èinjenica je da se ashabi kiram u nekim stvarima nisu slagali s Resulullahom sallallahu alejhi ve sellem, i da su njihove rijeèi, po pitanju tih stvari, bile suprotne od Resulullahovih zakljuèaka.  Njih ni Allah dželle-šanuhu ni Njegov Pejgamber nisu korili za njihove argumente, koje su, kasniji dogaðaji koji su se desili kao posljedica, nekad dokazali taènim i ispravnim.  Oni nisu nikad bili ruženi.  Oni nisu bili ruženi u vahju kada je bio objavljen.  Kako bi onda ikada mogli nazivati izvjesne ljude kafirima, radi njihovog itihada koji se nije slagao s hazreti Alijinim itihadom?  Kako bi se oni ikad mogli kriviti zato što je njihov itihad bio drukèiji od hazreti Alijinog itihada?  Nije bilo mali broj onih koji su ratovali protiv hazreti Alije i koje ovi bijedni zlikovci stalno kleveæu.  Meðu njima je bilo na hiljade velikana islama.

[Prema izvjesnim informacijama koje se nalaze u (knjizi istorije) Kisas-i enbija u bici kod emela (deve) se trideset hiljada ljudi borilo protiv hazreti Alije, radijallahu anh, a u bici kod Siffina je bilo stotinu dvadeset hiljada.  U obje bitke je bilo èetrdeset pet hiljada žrtava.  Kako smo detaljno objasnili na prethodnim stranicama jedan jevrej koji se zvao Abdullah bin Sebe’ i njegovi sauèesnici su posijali razdor meðu ashabima kiram.  Oni su prouzrokovali da hiljade muslimana postanu šehidi.  Neporeciva je èinjenica, koja je napisana u Kur’ani kerimu, da su jevreji bili odgovorni za šehidsku smrt velikog broja Pejgambera.]

Nije se lako usuditi i nazvati kafirima najveæe od svih ashaba kiram, i o njima se bezobrazno izražavati, naroèito, ako su oni sretnici koji su bili obradovani veselim vijestima da otiæi direktno u Džennet.  Ja želim da ovi bijednici postanu svjesni opasnih posljedica kojim ih njihov prljavi jezik vodi.  Ovi mubarek ljudi su nam prenijeli skoro pola uèenja islama.  Ako ružimo ove ljude pola vjerskog znanja gubi svoju pouzdanost.  Kako bi ikad mogli klevetati ove ljude uprkos èinjenici da nijedan alim islama nije nikad odbacio nijednu vijest koja nam je došla preko njih?  Takoðe je i hazreti Alija saopštio što je od njih èuo.  Knjiga Sahih-i Buhari je najistinitija knjiga na zemlji poslije Kur’ani kerima.  To je jedna èinjenica koju i šije znaju i sa kojom se slažu.  Ovaj fakir (hazreti imam Rabbani misli na sebe) je èuo sljedeæe priznanje od eminentnog alima šija Ahmeda Tebtija:  “Na zemlji poslije Kur’ani kerima je Buharija najtaènija knjiga.”  Ova knjiga u sebi sadrži i vijesti (haber) ashaba koji su se borili protiv hazreti Alije i vijesti ashaba koji su bili njegove pristalice.  Pripovjedaèi, koji su bili i na ovoj i na onoj strani, nisu smanjili vrijednosti vijesti.  Veliki alim (imam Muhammed bin Ismail Buhari) je zapisao u svoju knjigu vijesti koje nam prenosi hazreti Mu’avija kao i one koje nam prenosi hazreti Alija.  Da je postojala ikakva sumnja u pouzdanosti hazreti Muavije, ili istinitosti hadisi šerifa koje nam on prenosi, on ne bi dozvolio da haberi, koje nam on prenosi, budu u njegovoj knjizi.  Isto tako su svi alimi hadisa uzimali habere (vijesti, pripovijedanja) s obje strane - bez ikakvog razdvajanja - jer borba protiv hazreti Alije, po njihovom mišljenju, nije bio ni prekršaj ni greška.

U ovim sukobima itihada, hazreti Alijin itihad nije neminovno morao da bude taèan, niti se može pretpostaviti da su oni koji imaju drukèiji itihad uvijek pogrešni.  Taèno je da je hazreti Alijin itihad u ovim takozvanim ratovima bio ispravan.  Èesto su istaknutiji tabi’ini i imami naših mezheba - kad god su morali izabrati izmeðu dva suprotna itihada - ostavljali hazreti Alijin itihad, i odabirali itihad, koji se nije slagao sa hazreti Alijinim itihadom.  Da je hazreti Alijin itihad uvijek bio taèan, drugi itihadi, koji se nisu slagali s njegovim itihadom ne bi bili prihvaæeni.  Kadi Šurejh, eminentni tabi’in alim, je bio mutehid.  On je odbio da donese odluku u skladu s hazreti Alijinim itihadom i nije dozvolio da hazreti Alijin sin, hazreti Hasan, posvjedoèi za svog oca.  Svi drugi mudžtehidi su slijedili primjer Kadi Šurejha i odbili svjedoèenje osoba za svoje oèeve.  Ima puno primjera koji nam pokazuju da su itihadi - suprotni hazreti Alijinom itihadu - bili uzeti kao osnova.  Razumni ljudi koji èitaju vjerske knjige æe vidjeti da je ovo što govorimo sasvim ispravno.  Dakle, mi ne trebamo ni pokušavati iznositi ikakve dalje primjere.  Kako vidimo, nije prekršaj, imati itihad koji nije u skladu s hazreti Alijinim itihadom, ili raditi po tom itihadu.  Oni koji ne slijede njegov itihad nisu neminovno zli i krivi.

Hazreti Aiša, radijallahu anha, je bila Resulullahova ljubimica.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ju je jako puno volio, i do svoje je smrti držao na jako visokom nivou.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je do svoje smrti živio u njenoj sobi, preselio na ahiret u njenom krilu i bio ukopan u njenoj predivno mirišljavoj sobi.  Na stranu to što je ona bila toliko èasna, ona je bila i jako duboko uèeni alim i mutehid.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je njoj dodijelio zadatak poduèavanja polovine vjere.  Kad god su ashabi kiram bili u dvoumici po pitanju vjerskih stvari, ili imali poteškoæu oko rješavanja nekog vjerskog problema, oni su njoj išli, nauèili od nje što im je trebalo, i vraæali se od nje s rješenjem za svoj problem.  Ko za sebe tvrdi da je musliman ne kleveæe i ne grdi nekog tako èasnog kao siddika - vrli mutehid - radi njenog itihada koji je bio suprotan hazreti Alijinom itihadu.  To je nešto od èega onog, ko vjeruje u Resulullaha, hvata jeza.  Hazreti Alija je bio Resulullahov zet dok je hazreti Aiša bila njegova zeve-i mutahhera (èista i blagoslovljena hanuma), miljenica i najdragocjeniji životni saputnik.  Prije nekoliko godina ovaj fakir (imam Rabbani misli na sebe) je usvojio obièaj hranjenja siromaha svake nedjelje i namjenio da se sevapi (ahiretske nagrade) dodijele dušama ehli aba.  Drugim rijeèima, ja sam slao moje sevabe dušama našeg efendije, Resulullaha, hazreti Alije, hazreti Fatime, hazreti Hasana i hazreti Husejna.  Jedne noæi sam usnio našeg efendiju Resulullaha kom sam [u snu] nazvao selam.  On mi se èak nije ni obratio.  On se okrenuo od mene i prijekorno rekao, “Ja jedem u Aišinoj kuæi.  Ko hoæe da mi pošalje hrane neka je pošalje Aišinoj kuæi.”  Kada sam se probudio ja sam shvatio razlog njegove nepažljivosti prema meni.  Ja nisam namijenio da i Aiša dobije sevabe hranjenja siromaha (sadake).  Od tog momenta, ja sam takoðe i hazreti Aišu ukljuèivao u podjelu sevapa kada sam hranio siromahe (davao sadaku) i sve druge ezvadži mutahhera, radıjallahu teala anhunne.  Zaista, ove sve osobe su èlanovi ehli bejta.

Vrijeðati Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kroz hazreti Aišu, radijallahu teala anha, je opasnije nego uvrijediti ga kroz hazreti Aliju, radijallahu teala anh.  Oni koji su pametni to potpuno razumumiju.

Kako smo veæ u više navrata istakli, ljubav i poštovanje koje moramo izraziti prema hazreti Aliji se temelji na ljubavi i poštovanju prema Resulullahu.  Njega moramo voljeti i poštovati radi toga što je on bio Resulullahov miljenik i radi toga što je on njegov rod i rodbina.  Mi nemamo šta reæi onom koji vole i cijeni hazreti Aliju direktno a ne radi ljubavi prema Resulullahu.  Mi sa takvom osobom nemamo šta diskutovati pošto takva osoba nastoji da iznutra razori vjeru i uništi islam.  Takva osoba se okrenula od Resulullaha i slijedi drugi pravac.  On je okrenuo svoje lice prema hazreti Aliji umjesto prema Resulullahu što je kufr (nevjerstvo).  Hazreti Alija ne voli ovakve ljude.  Njihove rijeèi i pisanja ga vrijeðaju.  Naša ljubav prema ashabima kiram, ezvai tahirat i Resulullahovim zetovima je samo rezultat naše ljubavi prema Resulullahu, alejhi ve ala alihi ve ashabihissalevat.  Mi ih samo radi Resulullaha, alejhissalatu vesselam držimo velikim i cijenimo.  Hadisi šerif, “Ko ih voli, voli ih zato što mene voli,” nam govori da je to taèno.  Isto tako i neprijateljstvo prema svakom od njih znaèi neprijateljstvo prema Resulullahu.  Zapravo, jedan drugi hadisi šerif glasi, “Ko im je neprijatelj, on im je neprijatelj zato što je on moj neprijatelj.”  Ova dva hadisi šerifa se ovako meðusobno nadopunjuju, “Voljeti moje ashabe znaèi voljeti mene.  Neprijateljstvo prema mojim ashabima je neprijateljstvo prema meni.

Hazreti Talha i hazreti Zubejr, radijallahu teala anhuma, su bili dva od najèuvenijih ashaba.  Oni su dvijica od najsreænijih ljudi koji su bili obradovani veselim vijestima enneta.  Velika je greška klevetati i kritikovati ova dva predraga ashaba.  Svako njihovo proklinjanje i kleveta æe se povratiti na onog ko ju je uèinio.  Talha je bio jedan od šest osoba koje je hazreti Omer, radijallahu anh, imenovao i rekao da jedan od njih treba da bude poslije njega halifa, a Zubejr drugi.  Halifa Omer, radijallahu anh, nije mogao izabrati (svoga nasljednika) izmeðu šest ljudi jer nije znao ko je od njih najsuperiorniji.  Dva ashaba (odnosno Talha i Zubejr) su odustala od kandidature za hilafet.  Jedan od njih, Talha, je bio takav da je on ubio svog roðenog oca zato što nije pazio kako se ponaša pred Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem.  Allah dželle-šanuhu ga je, i njegovo poštovanje prema Resulullahu pohvalio u Kur’ani kerimu.  Što se tièe ovog drugog, Zubejra, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da æe njegov ubica otiæi u ehennem.  Ko njega kune i kleveæe nije manje sraman od njegovog ubice.

Nemoj se loše izražavati o vjerskim velikanima i ne kleveæi velikane islama!  Zaista, jako se toga pazi!  Dobro se èuvaj toga!  Oni su uložili svoje cijele živote u propagiranje islama i potpomaganje Muhammeda, alejhisselam, koji je najveæi od svih stvorenja i danonoæno, tajno i javno, žrtvovali svu svoju imovinu u širenje vjere.  Oni su radi Resulullaha napustili i porodice i krvno srodstvo i djecu i žene i domove i države i potoke i polja i drveæe.  Oni su više voljeli Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, od ovih svih stvari i svojih liènih života.  Ostavljajuæi ovo sve, i ljubav prema sebi, oni su se èvrsto uhvatili za Resulullaha.  Oni su stekli èast razgovaranja i druženja s Resulullahom.  Zahvaljujuæi beriæetu njegovog sohbeta oni su blagoslovljeni nadmoænostima poslanstva.  Oni su vidjeli otkrivanje Allahovog teala vahja i stekli èast da budu s melekom (anðelom).  Oni su bili svjedoci èudesa koja su izvan granica zakona hemije i fizike.  Oni su jasno iskusili stvari o kojima su drugi samo èili.  Oni su bili blagoslovljeni takvom blizinom i uzvišenostima kakve nisu date nikom u narednim pokoljenjima.  Takve su visine na koje su oni uzdignuti, i tako je jedinstvena ljubav kojom su oni obilno obasuti, da sevapi drugih - koje æe dobiti za planine zlata sadake - nisu ravni polovici sevapa koje æe ovi sretni ljudi dobiti za šaku jeèma.  Allah dželle-šanuhu ih u Kur’ani kerimu velièa i hvali.  On kaže da je On zadovoljan sa njima i da su oni zadovoljni s Allahom teala.  Zadnji ajeti kerim sure Feth unapreðuje njihovu èast.  Allah dželle-šanuhu kaže da su oni koji se na njih ljute i koji ih mrze kafiri.  Dakle, mi se trebamo plašiti i strahovati od neprijateljstva prema njima isto kao što se plašimo da ne zaðemo u kufr.

Ljubav kojom su se oni prièvrstili za Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, je bez presedana i èasti koje su oni dobili su tako neuporedive( nema im ravnog ) koje su dobili uživajuæi njegovu specijalnu ljubav i tevedždžuh (pažnju) da je potpuno besmisleno klevetati ih ili ih ne voljeti pod izgovorom da su se oni meðusobno razišli radi razlièitih itihada po pitanjima èije rješenje je zahtijevalo itihad, i da je svaka grupa postupala po svom itihadu.  U stvarima te prirode razlika je prikladnija od jedinstva i tuði idžtihad se ne smije slijediti.  Na primjer, kada je imam Jusuf, rahimehullahu teala, došao na stepen itihada on bi pogriješio da je slijedio itihad imam a’zama Ebu Hanife, rahmetullahi teala alejh, (koji ga je obrazovao).  On je morao raditi po svom itihadu.  Imam Šafija, rahmetullahi alejh, nije smatrao poglede i zakljuèke nijednog ashaba kiram, radijallahu teala anhum eme’in, boljim od njegovih zakljuèaka.  On je odbio svaki itihad koji se nije slagao s njegovim èak i ako su oni pripadali Ebu Bekiru siddiku i hazreti Aliji.  On je smatrao da je svrsishodno da on radi po svom itihadu èak i ako je njegov itihad bio u suprotnosti sa njihovim.  Pošto je jedan obièni mudžtehid - koji nije ashab - smatrao da je to dozvoljeno i ispravno, da li je ikad moguæe opruživali ashabe za njihovo meðusobno neslaganje u pogledu itihada i da li bi se oni ikad smjeli klevetati na osnovu njihovog ispravnog postupka?

Ashabi kiram, radijallahu teala anhum emein, su ponekad imali itihade suprotne itihadu Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.  Oni su postupali u suprotnosti s Resulullahovim itihadom.  Vahj koji je kasnije poslat nije ukorio njihov drukèiji itihad.  Nijedan od njih nije bio kažnjen radi svog drukèijeg itihada.  Njima nije bilo zabranjeno da imaju itihad koji je u suprotnosti sa Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, itihadom.  Da Allahu dželle-šanuhu nije odobravao meðusobne razlike ashaba kiram u itihadu On bi sigurno zabranio ova neslaganja.  Ashabima kiram s drukèijim itihadom bi bilo zaprijeæeno azabom (muèenjem na ahiretu).  Mi smo svi upoznati o zabrani podizanja glasa pred Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, i prijetnji azabom onim koji to rade.  Meal (znaèenje) drugog ajeta sure Huurat glasi, “O mu’mini!  Ne dižite svoje glasove iznad glasa Resulullaha i ne govorite s njim glasno kao što govorite glasno jedni s drugim!  To je nešto što On nije odobravao i što je na licu mjesta zabranio.  Postojala je razlika u itihadu u vezi sa postupanjem ratnih zarobljenika koji su zarobljeni u Bici na Bedru.  Hazreti Omer i hazreti Sa’ad bin Mu’az su predložili da se oni ubiju.  Jedni su mislili da ih je trebalo osloboditi u razmjenu za izvjesnu sumu novca.  I Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je imao taj itihad.  Oni su postupili po tom itihadu i poèeli oslobaðati robove na što je objavljen ajeti kerim u kom je izjavljeno da je hazreti Omerov itihad bio ispravan.  Postoje mnogi, ovima slièni primjeri, iz kojih se vidi da je bilo razlièitih itihada, koji se meðusobno nisu slagali.

[Ahmed evdet paša, rahmetullahi alejh, iznosi jednog od njih u svojoj knjizi Kisas-i Enbija:  U šestoj godini po Hiri je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo sa hiljadu i èetiri stotine ashaba na put, iz Medine u Mekku, sa ciljem da posjeti Ka’bu mu’azzam, kada je primio izviðaèke podatke da su kafiri namjerili da im onemoguæe ulazak u Mekku.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, se zaustavio na Hudejbiji i rekao Omeru, “Ja Omer!  Idi u Mekku!  Reci im da mi ne želimo da ratujemo veæ da samo hoæemo da posjetimo Ka’bu i da se vratimo!”  Osjetivši da je nareðenje rezultat itihada, hazreti Omer je predložio svoj itihad i rekao, “Ja Resulullah!  Kurejš kafiri znaju da sam ja njihov smrtni neprijatelj.  Oni æe me rastrgati na komade ako odem sam.  Osman bi bio bolji kandidat za tu misiju.  Osman tamo ima puno rodbine koja æe ga zaštititi.”  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ne samo da nije tome prigovorio veæ je i rado prihvatio ovaj Omerov prijedlog.  Hazreti Osman je poslat u Mekku.  Postoje mnogi drugi primjeri koji pokazuju Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, ustupke itihadima njegovih ashaba.  Na primjer on je rekao, “Allah dželle-šanuhu je dao ispravne rijeèi Omerovom jeziku.”]

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je u svojoj zadnjoj bolesti zatražio od ashaba komad papira da zapiše savjete za ashabe.  Ashabi kiram, alejhimurridvan, nisu bili složni treba li donijeti papir.  Jedni su rekli da ga treba donijeti dok su drugi smatrali da ga ne treba donijeti.  Hazreti Omer-ul-Faruk, radijallahu anh, je pripadao ovoj drugoj grupi.  On je rekao, “Dosta nam je Allahova knjiga Kur’ani kerim.”  Izvjesni ljudi ga radi toga napadaju.  Oni bez rezerve izgovaraju najvulgarnije psovke.  Zaista, oni nisu u pravu što ga kritikuju.  Jer, hazreti Omer je znao da je vahj (objava) veæ završen, da je Allah dželle-šanuhu veæ završio objavu Svojih zapovijedi, i da je itihad jedini izvor za izvoðenje novog vjerskog podatka.  Naš efendija, Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, htio da zapiše šta je on u tom èasu itihadom pronašao.  Meal (znaèenje, smisao) drugog ajeta Hašr sure je, “O razumni!  Uzmite pouku! Ovaj ajeti kerim nareðuje alimima koji su došli na nivo itihada da èine itihad.  Svi ashabi kiram su bili mutehidi.  I oni su takoðe bili u stanju da izvedu itihad koji je on htio da zapiše.  Još jedan razlog koji je izazvao hazreti Omerov, radijallahu anh, naoko negativan postupak, je bila njegova brižnost da se Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, tim poslom ne uznemiri, u vrijeme kada mu se agonija poveæavala.  Pošto je on puno volio Resulullaha, i da ga ne bi zamarao za nešto, za što je itihadom ashaba moguæe pronaæi rješenje, on je rekao da je Allahov kitab dovoljan.  On je tim mislio da kaže da im je Kur’ani kerim dovoljan izvor iz kog æe itihadom izvesti neophodne podatke pošto su mutehidi ti koji itihadom izvode podatke iz Kur’ani kerima.  Iz njegove bukvalne izjave, “Dosta nam je Allahov kitab” se može zakljuèiti da je on osjetio da je stvar, koju je on (Resulullah) imao namjeru da zapiše, bila iz kategorije Kur’ani kerima a ne iz hadisi šerifa.  Stoga, duboka ljubav i potpuno samopožrtvovanje koje je hazreti Omer, radijallahu anh, osjeæao prema Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, ga je sprijeèila da donese papir jer bi to od njega zahtijevalo dodatni napor u najmuènijim i bolnim èasovima njegove zadnje bolesti.  U stvari, Resulullahova sallallahu alejhi ve sellem želja, da u tom momentu nešto zapiše, je proizašla iz želje da usluži svoje ashabe.  Šta je on htio da zapiše nije jedno od osnovnih uèenja islama.  Njegov cilj je bio da poštedi ashabe od teškog rada koji itihad zahtijeva.  Da je njegovo nareðenje “Donesite mi papir” bilo definitivno on bi ga ponovio i uvjerio se da su te njegove želje zapisane.  Razlika u itihadu izmeðu ashaba ne bi dopustila da on ukine ovo svoje nareðenje.

Pitanje:  Hazreti Omer je takoðe još rekao, “Bunca li (u groznici)?  Izvidi je li to taèno?

Odgovor:  Hazreti Omer, radijallahu anh, je možda smatrao da Resulullah nije bio svjestan šta govori radi bolova bolesti.  U stvari, Resulullahove rijeèi, “Ja æu zapisati,” idu u prilog toj vjerovatnoæi.  U stvari Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je bio ummi (nepismen).  Nikad ga nije niko vidio, da je ikad napisao ijednu rijeè.  Još jedna stvar koju je hazreti Omer uzeo u obzir je to da bi on završio svije nareðenje klauzulom, “…da poslije mene ne skrenete s pravog puta.”Jer, Allah dželle-šanuhu je veæ izjavio da je uèenje islama kompletirano, da su Njegovi ni’meti dostigli najviši stepen savršenstva i da je On zadovoljan sa stanjem stvari.  Kako bi otstupanje od pravog puta bilo moguæe uprkos savršenih prilika i kako bi oèekivali da kratko štivo zaštiti zajednicu od degeneracije kojoj su bili tako naklonjeni?  Kako je paragraf, koji je naškraban na brzinu i u sred poveèavajuæih bolova bolesti mogao sprijeèiti nenormalnost koju cijela knjiga, koja je napisana u roku od dvadeset i tri godine, nije mogla sprijeèiti?  Hazreti Omer, radijallahu anh, je to sve u momentu shvatio i vidio da je Pejgamberovo nareðenje “Donesite mi papir!” uzrok ljudstva, èovjeènosti, koje se sluèajno omaklo s njegovih mubarek usta.  Da bi se uvjerio on je predložio da ga ponovo upitaju.  Kada je razgovor postao malo glasniji Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je upozorio, “Ustanite.  Ne galamite!  U prisustvu Pejgambera se ne smije galamiti.”  On nije više ništa rekao.  On nije opet tražio da mu donesu papir i pero.

Da je neslaganje ashaba s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, u itihadu proizilazilo iz požude nefsa i nedostatka poštovanja oni bi postali murted, da nas Allah dželle-šanuhu saèuva ove strahote!  Oni bi izašli iz islama jer je svako nepoštivanje, i svaðalaèko ponašanje prema Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, kufr (nevjerstvo).  Njihovo neslaganje je radi njihovog slijeðenja nareðenja u drugom ajetu sure Hašr.  U stvarima koje zahtijevaju itihad, onim, koji su na nivou itihada, zaista nije dozvoljeno napustiti njihov itihad i slijediti neèiji tuði itihad.  Islam to zabranjuje.  Taèno je da itihad nije dozvoljen u onim stvarima koje su u Kur’ani kerimu ili hadisi šerifu jasno reèene.  Svako mora da slijedi te oèite zapovijedi.  Vaib ih je vjerovati i sa njima se saglasiti.

Nijedan ashab kiram nije volio hvalisanje niti je gledao u izgled.  Njih je samo interesovalo èišæenje srca.  Oni su svi gledali u suštinu i znaèenje, i uvijek su pazili na (islamsko ponašanje koje se zove) edeb.  Oni se nisu nikada vezali za površnosti i rijeèi.  Njihova prva briga je bila da slijede Resulullahova nareðenja i da se klone i najsitnijih grijeha koji bi pozlijedili Resulullaha.  Oni bi, i jesu, za Resulullaha žrtvovali svoje roditelje, djecu i familije.  Njihova vjera u njega je bila toliko iskrena (ihlas) i potpuna, njihova ljubav prema njemu je bila tako iskrena, njihovo poštovanje prema njemu je bilo tako duboko, da je njihov sav život bio protkan njim, tako da njegova mubarek pljuvaèka ili dlaka ili nokat nisu nikad pali na zemlju (a da ih nije jedan od najvjernijih poštovalaca uhvatio).  Oni su se meðusobno utrkivali, i takmièili, da se doèepaju makar malog primjerka tih odbaèenih mubarek dijelova njegovog presvijetlog tijela i da ga èuvaju kao plodonosni suvenir, kao nešto što je mubarek i najdragocjenije.  Ako bi danas, rovareæi po rijeèima jednog od ovih èistunaca pronašao izraz, koji bi se u današnjem svijetu laži i prevara u kom je èak i semantika zagaðena, mogao protumaèiti kao nepoštivanje prema Resulullahu, tom izrazu se mora dati jedno dobroèudno znaèenje u sklopu cijele izjave, a ne semantièka izvrtanja èija je svaka rijeè prošla kroz tok vremena.

Pitanje:  Pošto je reèeno da je moguæe da u vjerskim uèenjima, koja su nastala itihadom, ima grešaka, može li se reæi da su svi vjerski podaci, koje nam je dao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, taèni?

Odgovor:  Kada je u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem,vjersko uèenje, koje je pronaðeno putem itihada bilo protivrjeèno, Allah dželle-šanuhu je objavljivao koji je itihad taèan.  Jer, Pejgamberima nije dozvoljeno uraditi nešto neispravno.  Kada su po pitanju neèega postojali opreèni itihadi Allah dželle-šanuhu je rekao koji je ispravan tako da se ispravan itihad razlikovao od neispravnog itihada.  Kada se u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, došlo do razlièitih itihada po izvjesnom pitanju melek, koji je bio zadužen za to, je silazio sa vahjom i otkrivao taèan odgovor.  Prema tome, postupilo se po ispravnom itihadu i ono što se uradilo je bilo ispravno.  Dakle, sve što nas je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nauèio je bez sumnje i sigurno taèno i sve što je on uradio je definitivno ispravno.  Nije moguæe da u njegovom uèenju postoji i najmanja greška.  U stvari, kako god su direktna i oèigledna uèenja taèna zato što ih je objavio melek, koji je bio zadužen za to, tako su isto taèna i vjerska uèenja koja su izvedena itihadom, pošto su ona verifikovana objavom koja je došla preko meleka.  Izvjesne stvari nisu direktno i jasno objavljene.  One su ostavljene kao znak ljubaznosti prema idžtihadu alima, koji su bili poèašæeni zaradom sevapa za njihov itihad.  Vjerska uèenja do kojih se došlo itihadom su izazvala da se mutehidi unaprijede na veæi stepen.  Poslije Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, prelaska na ahiret nije bio isti sluèaj sa itihadima.  Vjerska uèenja koja su pronaðena tim itihadima nisu zagarantovana.  Za njih se ne može reæi da su definitivno taèna.  Dakle, ne mora se vjerovati da su ona taèna iako je dozvoljeno raditi u skladu sa njima.  Nijekanje njihove ispravnosti nije kufr.  Ali, ako itihadi svih mutehida pokazuju isti rezultat, koji zovemo ima’ (saglasnost, jednoglasnost), ispravnost uèenja, koja su ovi jednoglasni itihadi pronašli se mora vjerovati.

Mi æemo uljepšati zakljuèni dio našega pisma iznošenjem superiornosti Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, ehli bejta, radijallahu teala anhum ema’in:

Hadisi šerif koji prenosi Jusuf bin Abdulberr kaže, “Ko voli Aliju on (tim) mene voli.  Ko je neprijatelj prema Aliji on je (time) moj neprijatelj.  Ko uvrijedi Aliju mene je uvrijedio.  A ko uvrijedi mene uvrijedio je Allaha teala.”

[Izvjesni ljudi koriste ovaj hadisi šerif kao dokaz i nazivaju kafirima one koji su se borili protiv hazreti Alije.  Meðutim, èinjenica je, da grupe koje su se borile nisu bili jedni drugima neprijatelji.  Iako su oni fizièki vrijeðali jedni druge njihova srca nisu bila meðusobno ljuta.  Hazreti Alija, radijallahu anh, je u sred borbi nazivao pripadnike drugog tabora “naša braæa”.  Hazreti Mu’avija, radijallahu anh, je napisao “Moj efendija” za hazreti Aliju.  Na stotinu èetrdeset devetoj stranici, sedmog poglavlja knjige Kisas-i enbija, koja je 1331. godine izdata u Istanbulu ovako piše, “Kada je hazreti Hasan ustupio hilafet (hazreti Mu’aviji) koji su veæi ashabi kao na primjer Sa’d bin Abi Vakkas priznali, vlada hazreti Mu’avije je bila zakonita.  Hazreti Mu’avija je, iako je bio ashab, silom preuzeo vlast.  Vrijeme i prilike su to uèinile neizbježnim.  Narod je prkosio halifinom autoritetu.  Moæ i snaga su bile potrebne, što je znaèilo poèetak ere suvereniteta.  Mu’avija, radijallahu anh, je bio zakonit i kvalifikovan za položaj.”  Kako vidimo èak i knjiga Kisas-i enbija, koju ovi eksploatatori uzimaju kao temelj za svoje tvrdnje, piše da je hazreti Mu’avija bio ashab, i iza njegovog imena stavlja “radijallahu anh”.  Na njenoj stotinu pedeset prvoj stranici ovako piše, “Stvari su se pogoršale pa je administracija muslimanskih stvari i poslova sada zahtijevala upotrebu sile i moæi.  Hazreti Mu’avija je smatran kvalifikovanim za tu odgovornost.  Prije je halifino nareðenje bilo dovoljno za izvršavanje islamskih principa, od sada je bila potrebna moæ suverena.  Pošto je glavni cilj bio održavanje islama svi prisutni ashabi su odali poštovanje Mu’aviji, ridvanullahi alejhim ema’in.”  Na njenoj stotinu pedeset sedmoj stranici ovako piše, “Hazreti Mu’avija je bio ashab koji je bio poèašæen Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalnim primjedbama.  On je bio jedan od uglednih liènosti plemena Kurejš.  Radi njegovih izuzetnih sposobnosti kojima je on uspješno izvršavao islam on je bio nazvan Halifei Resulullah.]

Hadisi šerif koji nam prenose Tirmuzi i Hakim, rahimehumullah, glasi, “Allah dželle-šanuhu mi je dao imena èetvorice ljudi koje On voli.  On je naredio da ih i ja sve èetvoricu trebam voljeti.  Oni su Alija, Abu Zer, Mikdad i Selman.”

Hadisi šerif koji nam prenosi Taberani i Hakimi i Abdullah ibn Mes’ud kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, “Ibadet je gledati u Aliju.”  Prema hadisi šerifu koji se nalazi u (knjigama) Buhari i Muslim, hazreti Bera’ je rekao da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, podigao hazreti Hasana i stavio ga na svoje rame i rekao, “Ja Rabbi!  Ja ga volim ovog.  I Ti ga voli!

Prema hadisi šerifu koji nam Buharija saopštava na osnovu hazreti Ebu Bekira Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, se ispeo na minber sa hazreti Hasanom, radijallahu anh, u rukama.  On je gledao sad nas sad Hasana.  Onda je rekao, “Ovaj moj sin je sejjid.  Allah dželle-šanuhu æe radi njega pomiriti dvije muslimanske vojske.”

Prema jednom drugom hadisi šerifu, koji nam Tirmuzi saopštava na osnovu Usame bin Zejda, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je držao Hasana i Husejna na svom krilu i rekao, “Ova dva su moji sinovi.  Ja Rabbi!  Ja volim ovu dvojicu.  I Ti ih voli.  I voli one koji ih vole!

Prema hadisi šerifu koji nam Tirmuzi saopštava na osnovu Enesa bin Malika, kada su upitali Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, koga on najviše voli od ahli bejta, radijallahu teala anhum ema’in, on je odgovorio, “Hasana i Husejna.”

Hadisi šerif koji nam prenosi Musavvir bin Muharrem ovako kaže, “Fatima, radijallahu teala anha, je dio mene.  Ko nju uvrijedi mene je uvrijedio.”

Hadisi šerif koji Hakim prenosi po autoritetu Ebu Hurejre glasi, “Ja više volim Fatimu od Alije a Alija mi je korisniji od Fatime.”

Aiša, radijallahu anha, kaže da su ashabi donosili poklone (Resulullahu) kad god je bio kod nje.  Oni su time nastojali da pridobiju njegovu ljubav.  Po jednom drugom izvještaju koji nam opet hazreti Aiša prenosi Resulullahove mubarek hanume su se podijelile u dvije grupe.  Ja sam bila u prvoj grupi, sa Hafsom, Safijjom i Sevdom.  Druge mubarek hanume su saèinjavale drugu grupu sa Ummi Selemom na èelu.  One su poslale Ummi Selemu Resulullahu kao svog zastupnika druga grupa je rekla da želi da on naredi ashabima i da im rekne, “Ako mi želite dati poklon donesite mi ga u kuæu u kojoj se u tom momentu nalazim.”  Kada je Ummi Seleme izrazila tu želju, on je rekao, “Ne vreðaj me!  Melek mi donosi vahj samo kada se nalazim u Aišinoj kuæi.”  Na to je Ummi Saleme rekla, “Ja Resulullah!  Uzdam se u Allaha teala da me zaštiti da te ne bi uvrijedila.  Oprosti mi!”  Ista grupa ovih mubarek hanuma je to još jednom pokušala šaljuæi hazreti Fatimu.  On je rekao, “E moja draga kæeri, zar ti ne voliš onog koga ja volim?  Kada je Fatima, radijallahu anha, odgovorila, “Volim” on joj je rekao, “Onda voli nju!

Aiša, radijallahu anha, je rekla da nije zavidila nijednoj drugoj Resulullahovoj ženi koliko je je zavidila Hadii, radijallahu anha, iako je nije nikad ni vidjela.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je èesto pominjao njeno ime.  Kad god je zaklao ovcu on je slao Hadiinoj rodbini meso.  Kada je on spominjao njeno ime ja sam mu govorila, “Je li Hadia jedina žena na svijetu?”  On je odgovarao, “Ona je bila ovakva, ona je bila onakva  Ja sam sa njom imao djecu.”

Hadisi šerif koji nam prenosi Abdullah ibn Abbas glasi, “Abbas je od mene i ja sam od njega.”

Hadisi šerif koji nam Dejlemi prenosi po Ebu Sa’idovom izvještaju kaže, “Allah dželle-šanuhu æe one, koji kleveæu moje potomke i tako mene vrijeðaju, strašno kazniti.”

Hadisi šerif koji nam Hakim prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anh, glasi, “Najbolji od vas su oni koji su poslije mene najbolji prema mom ehli bejtu.”

Ibni Asakir citira sljedeæi hadisi šerif koji hazreti Alija prenosi, “Onim koji vrijeðaju moj ehli bejt æe biti dovoljan azab, koji æe preživjeti na Kijametu.”

Ibni Adi i Dejlemi citiraju hadisi šerif koji nam prenosi hazreti Alija, radijallahu anh, “Ko puno voli moj ehli bejt i moje ashabe æe lako preæi preko Sirat æuprije.”

[Ovdje se završava prijevod imami Rabbanijevog, rahmetullahi teala alejh, pisma.]

Veliki alim sejjid Abdulhakim Arvasi, rahmetullahi alejh, nam daje sljedeæe objašnjenje u svojoj knjizi Ashabi kiram, “Postoje tri grupe Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, ehli bejta.  U prvu grupu spada njegova rodbina, odnosno, oni, sa kojima ima krvno srodstvo.  Njegova halaka (oèeva sestra) je u ovoj grupi.  U drugoj grupi se nalaze njegove èiste hanume.  U treæoj grupi su njegove sluškinje.  One su uvijek bile s njegovim mubarek hanumama.  One su im služile, èešljale ih, kuhale im, èistile im njihove sobe, prale im njihov veš i radile sve druge kuæne poslove.  Bilal, Selman i Suhejb koji su bili zaduženi za van kuæne poslove kao što su uèenje ezana, su bili meðu onim koji su jeli i pili u ovom (Resulullahovom) mubarek domu.  Hazreti Fatima i sva njena djeca, do kraja svijeta, su takoðe ehli bejt.  Potrebno je da ih volimo èak i ako su neposlušni muslimani.  Voljeti ih, služiti im srcem, tijelom i imovinom, i ophoditi se prema njima s poštovanjem, æe prouzrokovati da umremo s imanom.  U sirijskom gradu Hama je postojao sud samo za sejjide.  Za vrijeme vladavine Abbasida u Egiptu, hazreti Hasanovi, radijallahu anh, potomci su se zvali šerifi a hazreti Husejnovi, radijallahu anh, potomci su se zvali sejjidi.  Izdata je odredba da šerifi trebaju nositi bijeli turban a sejjidi zeleni turban.  Ddeca koja su roðena u ovim blagoslovljenim famelijama su registrovana u prisustvu sudije i dva svjedoka.  U vrijeme sultana Abdulmeid hana, rahmetullahi alejh, masonski vezir Rešid paša je ukinuo ove specijalne sudove.  Nemezheblije i oni koji nemaju poznat rodoslov su poèeli sebe nazivati sejjidima.  Lažni persijski sejjidi su se raširili svugdje po svijetu.  U knjizi Fetavel-hadisijje ovako piše, “Za vrijeme sadri evvela su se svi èlanovi ehli bejta bili nazivali šerifi.  Na primjer, upotrebljavali su se izrazi kao što su ‘šerifi Abbasi’ i ‘šerifi Zejneli’.  Fatimi sultani su bili šije.  Oni su nazivali sejidima samo potomke Hasana i Husejna.  Ešref Ša’ban bin Husejn, jedan turski sultan u Egiptu je 773. godine [1371.g.n.e.] izdao odluku po kojoj sejjidi trebaju da nose zelene turbane kojima æe se razlikovati od šerifa.  Iako se ovaj obièaj svugdje raširio on nije imao šerijatsku važnost.”  Detaljnu informaciju po ovom pitanju možemo naæi u knjizi Mir’at-i kainat i turskoj verziji knjige Mevahib-i ledunnijje ili u treæem poglavlju njene revizije od strane Zerkanija.

DODATAK:  Izvjesni od onih koji ne pripadaju ehli sunnetu nastoje da prevare muslimane u našoj zemlji (Turskoj).  Zbunjeni u svojim pokušajima da naðu išta što bi moglo izazvati sumnju u knjigama alima islama, što bi mogli izvrnuti u dokaz i iznijeti ga kao podlogu za svoju klevetu hazreti Mu’avije i drugih ashaba, koji su se borili protiv hazreti Alije, oni su se spustili na niži nivo falsifikacije u kojoj uvelièavaju tragiène prièe koje su izmislili abbasidski istorièari koje uzimaju u obzir ulizivanje, ovosvjetsku dobit i unapreðenje u položaju.  Oni su promijenili tekst knjige Kisas-i Enbija, koja je na turskom jeziku, i pokušali da ga uzmu kao lažni dokaz za svoje podle ciljeve.  Da bi otkrili laži i klevete ovih izdajica koje oni u našoj državi upotrebljavaju kao strategiju za sijanje razdora i meðusobnog zavaðanja braæe muslimana, mi smatramo da je relevantno da pozajmimo izvjesne citate iz knjige Kisas-i Enbija i da na njih usmjerimo pažnju naših èitalaca:  Na stotinu sedmoj stranici knjige Kisas-i Enbija piše:  “Hazreti Hasan, radijallahu anh, se èesto ženio i razvodio.  Djevojke koje je on ženio su se u njega odmah zaljubljivale.  Hazreti Hasanova zadnja žena a’da ga je otrovala iz straha da æe on i nju razvesti.”  Kako vidimo, hazreti Hasan je otrovan radi ženine ljubomore.  Suprotno tvrdnjama nemezheblija, Mu’avija, radijallahu anh, nije ni znao za ovaj zloèin a kamo li da je u njemu uèestvovao.

Na stotinu devedeset treæoj stranici piše:  “Hazreti Mu’avija se u šezdesetoj godini po hiri razbolio.  On je pozvao svoga sina Jezida.  On ga je dugo savjetovao.  Suština njegovog savjeta je bila:  ‘Stanovnici Kufe mogu nahuškati hazreti Husejna da te napadne.  Ako ga pobjediš oprosti mu!  Budi ljubazan prema njemu!  On nam je vrlo blizak.  On nad nama ima veliko pravo.  On je Resulullahov unuk.’  Ove rijeèi Mu’avije, radijallahu anh, su najjasniji pokazatelj njegove velike ljubavi i poštivanja koje je on osjeæao prema ehli bejtu.

Kada se hazreti Mu’avijina bolest pogoršala on je rekao:  “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je na mene stavio košulju.  Ja sam je od tog momenta èuvao da budem blagoslovljen njenim beriæetom (bereketom).  Ja sam jednom stavio njegove nokte koje je on osjekao i njegovu mubarek kosu u bocu, koje sam takoðe do sada saèuvao.  Kada umrem obucite na mene košulju i stavite nokte i kosu na moje oèi i usta.  Možda æe mi enabi hak oprostiti radi njihovog hurmeta.”

Na stotinu devedeset èetvrtoj stranici piše:  “Hazreti Mu’avija je bio visok, bijele puti, velièanstven, jako strpljiv i dobronamjeran.  Njegovo blago ponašanje je bilo poznato.  Jednom je neko došao u njegovu audijenciju i uvrijedio ga na vrlo bezobrazan naèin.  Hazreti Mu’avija je èutao.  Kada su ga drugi prisutni upitali dokle æe njegova strpljivost trajati on je odgovorio, ‘Uvrede ljudi koje ne štete sultanatu nam ne smetaju.’”

Prema kratkom pasosu na stotinu devedeset petoj stranici hazreti Ali, radijallahu anh, je upozorio: “Nemojte da kleveæete hazreti Mu’avijinu administraciju!  Zaista, ako ga izgubite vidjeæete odrubljivanje i padanje glava.”

U knjizi Mirat-i kainat se navode sljedeæi podaci:  “Mu’avija, radijallahu anh, i njegov otac Ebu Sufjan su pred Resulullahom primili islam na dan pokorenja Mekke.  Oni su imali èvrst iman.  Hazreti Mu’avija je bio jedan od Resulullahovih sekretara.  Resulullah je za njega nekoliko puta ovako èinio dovu, ‘Ja Rabbi!  Održi ga na pravom putu i uèini ga sebebom (posrednikom) preko kog æe i drugi biti upuæeni na pravi put.’  On mu je jednom ovako uèinio dovu, “Ja Rabbi!  Poduèi Mu’aviju ilmu i hesabu!  Zaštiti ga od azaba!  Ja Rabbi!  Daj mu da bude hakim (vladar država)!  Jednom ga je ovako savjetovao, ‘O Mu’avija!  Kada budeš vladar država èini dobroèinstva!  Kasnije je hazreti Mu’avija rekao da je od momenta kada je èuo tu dovu èekao dan kada æe postati halifa.  Jednoga dana je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jahao na jednoj životinji zajedno s hazreti Mu’avijom, koji je bio za njim.  On je rekao, ‘Ja Mu’avija!  Koji je dio tvog tijela meni najbliži?’  Kada je on odgovorio stomak, on je rekao, ‘Ja Rabbi!  Napuni ga znanjem i blagošæu!  Hazreti Mu’avija je bio tako bogato obdaren opraštanjem i blagošæu da je u njegovu slavu napisana èitava knjiga koja ima dva velika toma.  U Arabiji su odgojena èetiri velika genija.  Mu’avija je prvi od njih.  Kada je hazreti Omer pogledao u Mu’aviju on je rekao, ‘Ovaj je, od arapskih vladara, velièanstven i moæan kao persijski vladari.’  Njegova velikodušnost je bila tolika da je on dao hazreti Husejnu, kada mu je on rekao da je u dugu, osamdeset hiljada zlatnika.  [Ovaj dogaðaj je jasna indikacija njegove specijalne simpatije prema ehli bejtu i usluga koje im je on èinio.]

Hazreti Omer je bio prvi osvajaè Jerusalema a hazreti Mu’avija drugi.  Hazreti Mu’avija je proširio islamske države do Tunisa u Africi, do Buhare u Aziji i od Jemena do Istanbula, i osnovao punu kontrolu nad ovim ogromnim državama.  On je bio velièanstven, nurli lica, zgodan, dobroèudan, uroðen, pravedan, poštovan i èastan državnik.  On je bio uvijek u èistim, novim i elegantnoj odjeæi, jahao najbolje konje i živio život u velikoj velièanstvenosti.  Meðutim, radi bereketa koji je uroðen Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, sohbetu - zato što je on bio ashab - on je bio imun od odstupanja od islama.

Prema izvještaju koji je napisan na èetiri stotine sedamnaestoj stranici hazreti Abdulhakk Dehlevijeve knjige Medari-un nubuvve, koja je napisana na persijskom jeziku, i na stotinu osamdeset prvoj stranici prvog toma turske verzije knjige Mevahib-i ledunnijje Ebu Sufjan bin Harb je pokazao veliko herojstvo u gazi (Svetom ratu) u Taifu.  Jedno njegovo oko je ispalo iz oène duplje.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, “Ja Ebu Sufjan!  Šta hoèeš?  Ako hoèeš ja æu za tebe uèiniti Allahu dželle-šanuhu dovu i oko æe ti se vratiti na mjesto.  Ili, ako hoæeš, Allah dželle-šanuhu æe ti dati oko u ennetu.”  Ebu Sufjan je odgovorio, Ja Resulullah!  Ja više volim oko u ennetu,” bacivši oko koje je držao u ruci na zemlju.  Hazreti Ebu Sufjan je takoðe uèinio i mnoga herojska djela u svetom ratu na Jermuku gdje je izgubio i drugo oko.  On je u istom dogaðaju i postao šehid.

Na tri stotine èetrnaestoj stranici knjige Kisas-i Enbija piše:  “Poslije osvajanja Mekke Ebu Sufjan i njegov sin Mu’avija su se pridružili Resulullahu i otselili su se u Medinu.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellam, je postavio Ebu Sufjana za guvernera Nerana a hazreti Mu’aviju pisarom vahja.

Na èetiri stotine sedamdeset šestoj stranici knjige Kisas-i Enbija piše:  “U ratu na Jermuku su tri hiljade muslimana postali šehidi.  Meðu njima su bili mnogi mubarek ashabi.  Ebu Sufjan je postao potpuno slijep kada ga je strelica pogodila u njegovo drugo oko, radijallahu anhum ema’in.

Prema podacima koji su dati na šest stotina osamdeset èetvrtoj stranici drugog toma knjige Medari-un-nubuvve koju je napisao hazreti Abdulhakki Dehlevi, Jezid bin Ebi Sufjan, upravitelj Damaska, je na samrti imenovao svoga brata Muavijju kao svog nasljednika.  Hazreti Omer, halifa toga vremena, je potvrdio hazreti Muavijino upraviteljstvo.  On je naredne èetiri godine zadržao položaj upravitelja Damaska, to jest, do smrti hazreti Omera, i kroz narednih šesnaest godina, odnosno, za vrijeme hilafeta hazreti Osmana, hazreti Alije i hazreti Hasana.  On je postao zakonski halifa u èetrdeset prvoj godini po Hiri, kada mu je hazreti Hasan ustupio hilafet.  On je preselio na ahiret od paralize lica u svojoj sedamdeset osmoj godini života, pred kraj dvadesete godine svoje dužnosti kao halifa.  On je bio od onih koji su imali mišljenje da se hazreti Osmanove ubice moraju odmah uhapsiti i kazniti.  Suprotno tome, hazreti Alija je smatrao da bi nagli pristup njihovoj kazni pogoršao veæ uskomešanu situaciju hilafeta.  On je iz toga razloga oduzeo hazreti Mu’avijino upraviteljstvo.  Hadisi šerif koji imami Sujuti citira iz Ahmedove knjige Musned glasi, “Ja Rabbi!  Nauèi Mu’aviju kako treba pisati i raèunati i zaštiti ga od azaba!

Èinjenice koje smo dovde naveli nagovještavaju èudnost puta koji slijede oni koji kleveæu Resulullahova dva ashaba, Ebu Sufjana i njegovog sina Mu’aviju, radijallahu teala anhuma, za koje cijenjene knjige islama, kao što je Kisas-i Enbija, kažu blagoslov - radijallahu anh - i velièajuæi ih navode da su se trudili do svog zadnjeg daha služe islam.

 

Muizama, koje su date Ahmedu (Pejgamberu) nema broja,

Jednom su ashabi nabrojali tri hiljade njih.

Muize su dokaz neèijeg poslanstva,

Kao što je svitanje Sunca vjesnik svakog dana.

Kada muizu jednom vidimo, ona je dovoljna potvrda.

Muhammed, lièno, je kao primjer, imao bezbroj muiza,

Za njegovu istinitost je bez sumnje sam Kur’an dovoljan,

On je bez premca, zaista, ljepotica u slovu i rimi.

Niko ga nije mogao imitirati, ni ljudi ni ini,

Svi su morali u rimi potvrditi, “On je zaista Allahova rijeè.