PRVA FITNA U ISLAMU

 

UVOD

 

Allah delle-anuhu je na ovom svijetu milostiv prema svima.  On svima alje korisne stvari.  On e iz Svoje ljubaznosti oprostiti vjernicima koji su zasluili (radi grijeha koje su uradili na ovom svijetu) dehennem i blagosloviti ih dennetom.  On sam stvara svako ivo bie, odrava ga u ivotu, i titi od straha i uasa.  Uzdajui se u ime ovakvog uzvienog bia, kao to je Allah, mi zapoinjemo s pisanjem ove nae knjige.

Neka je svaka hvala samo Allahu delle-anuhu!  Neka su dove i selami na Njegovog najdraeg Pejgambera Muhammeda, alejhisselam!  Neka su dove na isti ehli bejt ovog uzvienog Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem i na njegovog svakog vjernog ashaba, radijallahu teala anhum edmain.

Hadisi erif koji se nalazi u skraenoj verziji knjige Tezkire-i Kurtubi ovako kae, Meu mojim ashabima e izbiti fitna.  Allah delle-anuhu e oprostiti onim koji budu umijeani u ovu fitnu zbog sohbeta kojeg su sa mnom imali.  Ali, oni koji dou poslije njih, e svojim neprestanim brbljanjem o tim dogaajima ponovo raspiriti ovu fitnu.  Oni e radi ovog svog prevelikog interesovanja otii u dehennem.  Veliki alim islama imam Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, rahmetullahi alejh, koji je 1034. godine [1624.g.n.e.] preselio u Indiji na ahiret je poslao pismo u svaku zemlju sa ciljem da podui vjerovanje ehli sunneta i isti put islama, kao i to, da tesavvuf nije neto to je izvan vjere islama.  Njegova pisma, kojih ima preko pet stotina, su sakupljena i izdata u tri toma.  Trideset esto pismo drugog toma detaljno govori o ovoj fitni koja se desila meu ashabima.

Ona se desila za vrijeme treeg halife hazreti Osmana, radijallahu anh, kada je jedan jevrej - ije je ime Abdullah bin Sebe - podstakao prvu fitnu separatizma u islamu.  Oni koji su postali rtve njegovog pogrenog savjetovanja su se mijeali sa ashabima.  Tokom vremena oni su podravani od strane masona i jevreja.  Oni su se povremeno sluili nasiljem i meu muslimanima izazivali prilino krvoprolie i tako potkopavali islam.  Ova tragedija je suprotna uenjima islama o jedinstvu i bratskoj ljubavi.

Tokom vremena su se neprijatelji ashaba, radijallahu teala anhum edmain, podijelili u dvanaest sektakih grupa, koje su se samo slagale u svojim sistematskim i lukavo isplaniranim aktivnostima - da prevare i podijele muslimane.  Oni tvrde da su ashabi kiram, radijallahu teala anhum edmain, bili meusobno neprijateljski raspoloeni, da su bez osnove i sramno klevetali poznate linosti islama, i da su odbili vjernost hazreti Aliji, radijallahu anh.  Ovi potpaljivai fitne i fesada, koji sebe predstavljaju prosvjeenim vjerskim ljudima i savremenim piscima, igou dobroudne vjerske uitelje, sunije, kao neobrazovane i staromodne i tako nastoje da omalovae i ukaljaju ove blagoslovljene uitelje (hode), koji nastoje da probude muslimane i otkriju i opovrgnu njihove pokvarene lai i klevete.  Isto kao to klevete ovih mrskih podbadaa ne umanjuju visoku ast ashaba kiram, radijallahu teala anhum edmain, tako se i njihovi napadi vraaju nazad na njih, i poveavaju vrijednost i ast ovih vrlih uitelja.

Da bi zatitili brau muslimane, da ne bi povjerovali u ove okiene lai ovih podrivaa, iji je jedini cilj da meu brau unesu razdor, mi smo preveli sa persijskog na turski jezik (a sa njega na engleski i bosanski) trideset esto (36) pismo i nazvali ga Prva fitna islama.  Mi smo sigurni da e iste due i umovi cijenjene mlae generacije, kada objektivno proita ovo pismo, im pomoi da uvidi da su alimi ehli sunneta bili u pravu.

Neka Allah delle-anuhu zatiti muslimane od nesloge!  Neka ih On ujedini u ispravnom putu sunneta, koji mi svi volimo i odobravamo!  Neka nas On zatiti da ne povjerujemo u lai neprijatelja islama, i da ne zapadnemo u njihove zamke!  Amin.

 

PRVA FITNA U ISLAMU

 

Trideset esto pismo drugog toma knjige Mektubat koju je napisao imam Rabbani mudeddid-i elf-i sani ejh Ahmed-i Faruki Serhendi, rahimehullahu teala, dokazuje veliinu ashaba kiram i citira izjave koje su i alimi ehli sunnet mezheba i oni koji pripadaju otpadnikim grupama rekli o njima.  Ovo pismo nam kae da su ije bile te koje su izazvale prvu fitnu islama, da sunije nisu udne kao ije, da oni nisu kao haridije (hvarid) i da oni ne slijede zaostali i kratkovidi put.  Ovo pismo velia i hvali ehli bejt naeg efendije, Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem.

 

Ja zapoinjem pisanje ovog mog pisma s Bismilom.  Neka je svaka hvala Allahu delle-anuhu!  Neka je salat i selam na Njegovog uzvienog Pejgambera!  Neka su najljepe dove na ehli bejt ovog uzvienog Pejgambera, na sve njegove ashabe i na sve muslimane!

Jedan od najveih i najcjenjenijih Allahovih teala poklona i blagodati je da volimo one koji slijede pravi put, da udimo da ih upoznamo, da porazgovaramo s ovim sretnim ljudima, da ujemo rijei ovih velikana, i da itamo njihove knjige.  Muhbiri sadik, to jest, Muhammed, alejhisselam, je rekao, Elmeru mea men ehabbe to znai, Mi emo biti i na ovom i na onom svijetu sa onima koje volimo.  Dakle, ako volimo velike alime mi emo biti sa njima i dobiti dio od njihove duhovne bliskosti Allahu delle-anuhu.  Prema rijeima mog cijenjenog sina hade erefeddina Husejna, koji bira rijei i koji je dobar kandidat za duhovno uzdizanje, ti posjeduje predivne moralne osobine (ahlak) koje su neophodne za tu veliku blagodat.  Ti ne zaboravlja ove velikane uprkos raznih poslova i komplikovanih briga.  Ti ne zaboravlja tu najcjenjeniju blagodat, iako si opkoljen svakakvim problemima.  Neka je beskrajno hamd i ukur Allahu delle-anuhu za tu Njegovu najveu uslugu!  Zaista tvoja srea i blagostanje e prouzrokovati da i mnogi drugi postignu sreu i uspjeh.  Tvoj spas e izazvati da i drugi steknu spas i mir.  Kako mi opet ree moj sin, ti ita pisanja ovog fakira (imam Rabbani misli na sebe) i njeguje moje rijei.  On mi ree da bi bilo korisno da ti ja napiem par rijei.  Evo, ja pokuavam da, na zahtjev mog sina, napiem nekoliko rijei.

Odskora veina svijeta u Indiji raspravlja o pravu hilafeta i komentarie o stavu i ponaanju ashaba.  Iskreno reeno veliki broj tih ljudi izraava i pie svoja oskudna i otpadnika miljenja i skuene poglede o ovom tajanstvenom predmetu, koji je jedan od najdelikatnijih grana islamskih nauka.  Oni se ne ustruavaju da prikae pogrena znaenja ajeti kerimima i hadisi erifima i, da bi dokazali da su u pravu, uutkaju tane i ispravne rijei alima islama.  Prema tome, ja smatram da je neophodno potrebno da otkrijem istinu, i da po ovom predmetu napiem nekoliko injenica, i da informiem muslimane o istinitim i pravednim rijeima alima ehli sunneta i da tako, uz pomo dokumentarnih dokaza, opovrgnem otpadnitvo ovih pokvarenih bidat grupa.

O moj brate, iste due i plemenite prirode!  Alimi mezheba ehli sunneta, rahimehumullahu teala, su jednoglasno rekli da moramo drati ejhejn superiornijim i voljeti dva zeta.  Drugim rijeima dok su hazreti Ebu Bekir i hazreti Omer su iznad svih drugih ashaba mi trebamo voljeti hazreti Osmana i hazreti Aliju.  Svaki musliman pravog puta, koji se zove ehli sunnet vel-demaat, mora da puno cijeni i potuje prvu dvojicu i da je zagrijan prema zadnjoj dvojici.

Svi ashabi su bili jednoglasni po ovom pitanju, da su hazreti Ebu Bekir i Omer iznad svih (ostalih ashaba).  Ovu jednoglasnost ashaba su nam saoptili tabiini izam.  Malo uzvieniji meu naim vjerskim imamima, kao to je imam afija, su nas informisali da je injenica da je ova jednoglasnost postojala.  Hazreti Ebul Hasani Eari, jedan od dva imama u pitanjima imana je rekao, Potpuno je istina (kati) da su Ebu Bekir i Omer iznad svih muslimana cijelog ummeta.  Imam Zehebi, radijallahu anh, pie da je hazreti Alija, dok je bio halifa, i kada je imao mo i autoritet cijele drave u svojim rukama, pred velikom skupinom ashaba rekao, U ovom ummetu su Ebu Bekir i Omer iznad svih drugih, i dodao, da je njihova superiornost definitivna injenica koja je do nas doprla putem tevatura (istinitog pripovijedanja).  Hazreti Alija, radijallahu anh, je rekao, Nakon naeg Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekir je najuzvienije ljudsko bie.  Omer je sljedei poslije njega.  A onda dolazi neko drugi  Njegov sin Muhammed bin Hanefijje, koji se nalazio u audijenciji je rekao, Iza Omera si ti najuzvieniji!  Imam Buhari nam prenosi da je Alija odgovorio, Ja sam samo jedan od muslimana.  Postoji toliko veliki broj onih koji su pouzdani i povjerljivi koji priznaju superiornost Ebu Bekira i Omera da je to postalo tevatur, odnosno, pripovijedanje koje je vadib (neophodno, obavezno) vjerovati.  Ko ga porekne je ili dahil ili jako zaguljena i netrpeljiva osoba.  Abdurrezzak bin Ali Lahidi (umro 1051. godine [1642.g.n.e.]) eminentni ijiski alim je vidio neospornu opipljivu istinu i priznao da su dva imama iznad svih drugih i rekao, Poto je Alija priznao da su Ebu Bekir i Omer superiorniji od njega i ja to takoe kaem.  Ja priznajem da su njih oba superiorniji od njega.  Da to hazreti Alija nije rekao da su oni uzvieniji, takoe ni ja to ne bih rekao.  Ja kaem onako kako on kae jer ja volim hazreti Aliju.  Bilo bi grijeh sa njim se ne slagati a izraavati ljubav prema njemu.

Poto su u vrijeme hilafeta dva blagoslovljena Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem zeta, hazreti Osmana i hazreti Alije, postojale fitne i metei, srca ljudi su bila hladna i potitena.  Meu njima je vladalo opte osjeanje neprijateljstva i nesloge.  Radi toga, alimi ehli sunneta vel-demaat su rekli da se hatenejn, to jest dva zeta, moraju voljeti.  Oni su na taj nain preduhitrili svaku moguu klevetu dahila protiv Resulullahovih ashaba, i zatvorili svaku rupu koja bi se eventualno mogla koristiti za sijanje mrnje protiv bilo kog od halifa, koji su bili Resulullahovi predstavnici.

Kako vidimo, ljubav prema hazreti Aliji, radijallahu anh, je osnovni uslov, da bi bili suni musliman.  Ko ne voli hazreti Aliju on ne pripada ehli sunnetu.  On je haridi (mn. havarid).  S druge strane, onaj ko je prekomjeran, neumjeren i ekscentrian u svojoj ljubavi prema hazreti Aliji;  ko tvrdi da ljubav prema hazreti Aliji zhtijeva da psujemo Resulullahove, sallallahu teala alejhi ve sellem, ashabe kiram, i ko, kleveui ih skrene s puta koji su nam ashabi kiram, tabiini izam i selefi salihin pokazali, on je otpadnik ili jeretik.  Kako vidimo pripadnici ove zadnje grupe su fanatini u svojoj ljubavi prema hazreti Aliji, dok su haridije njegovi neprijatelji, koji ga mrze, to prikriva njihov uvid i spreava ih da upoznaju Allahovog lava.  Grupa ehli sunneta je ta koja slijedi umjereni pravac od kog ne odstupa ni prema jednom ekstremu.  Istina je definitivno u sredini, a ne, ni u jednom ekscentrinom putu.  Svaka od ovih nenormalnosti je i gnusna i opasna.  Prema jednom pripovijedanju koje nam prenosi Ahmed ibni Hanbel, rahimehullahu teala, hazreti Alija kae da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, O Alija!  Ti si kao Isa, alejhisselam.  idovi su postali njegovi neprijatelji.  Oni su klevetali njegovu blagoslovljenu majku, hazreti Merjem.  A kriani su ga precijenili.  Oni su ga uzdigli na nivo koji je iznad njegovog pravog nivoa.  Drugim rijeima, oni su ga nazvali Allahovim sinom.  Kada je saoptio ovaj hadis-i erif, Alija, radijallahu anh, je rekao, Radi mene e dvije grupe ljudi biti osuene na unitenje.  Jedna grupa e me previe voljeti i pripisivae mi ono to nemam.  Drugi, moji neprijatelji, e me klevetati.  Prema ovom, haridije se porede sa jevrejima a uareni sljedbenici simbolizuju krane.  Obje grupe su odvojene od pravog puta.  Tvrditi da suni muslimani ne vole hazreti Aliju, ili, povezivati ljubav prema hazreti Aliji sa iizmom je potpuni dahilijet.  Treba dobro znati jednu stvar:  Otpadnitvo po ovom pitanju se ne bazira na ljubavi prema hazreti Aliji ve neprijateljstvu prema ostale tri Resulullahove halife.  Kleveta ashaba kiram je zlo.  Imam afija, rahmetullahi alejh, je ovako rekao:

 

Ako je ljubav prema Muhammedovom alu ijizam

Znajte, o vi ljudi i dinni, i ja sam ija!

 

Drugim rijeima, ije kau, da bi neko bio ija on mora voljeti Muhammedov, alejhisselam al (familiju), to jest, ehli bejt.  Kada bi nae postajanje ijom zaista obuhvatalo ljubav prema ehli bejtu onda bi ije bile te koje mi puno volimo i potujemo.  Ali, ta je tu neispravno, je to, to su oni neprijatelji prema onim koji nisu ehli bejt.

Hazreti Alija, hazreti Fatima, i njihova djeca, se zovu ali Resul ili ehli bejt.

Nema sumnje da samo ehli sunnet muslimani ispravno vole Resulullahov ehli bejt.  I opet je, bez sumnje, da su samo oni sljedbenici ehli bejta.  Ehli sunnet musliman je neko, ko kae da voli ehli bejt, ko tvrdi da ih slijedi, ko ne mrzi ashabe i ko vjeruje da su se njihove meusobne borbe desile iz dobrotvornih razloga.  Ovakvo vjerovanje ga spaava od otpadnitva.  Jer, mrziti ehli bejt, znai biti haridi.  Ehli sunnet musliman voli i ehli bejt i sve ashabe.  Kako vidimo, oni koji ne slijede nijedan mezheb su istovremeno i neprijatelji ashaba, zato to su pripadnici ehli bejta u isto vrijeme i ashabi.  Biti ehli sunnet musliman znai voljeti sve ashabe.  Pametna i razumna osoba jednostavno ne dri neprijateljstvo protiv ashaba iznad ljubavi prema ehli bejtu.  Jer, ko voli Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, voli i sve ashabe.

Neki ljudi tvrde da su se pripadnici ehli sunneta neprijateljski ponaali prema ehli bejtu.  Bez obzira koliko nas zaprepauju ove njihove laljive i mrske tvrdnje, nije dovoljno, zato to muslimanima ehli sunneta ova ljubav - koju oni osjeaju prema ehli bejtu - slui kao najvei izvor nade da umru s imanom (kao vjernici).  Alimi ehli sunneta su rekli da, ako elimo da umremo kao vjernici, moramo puno voljeti ehli bejt.  Otac ovog fakira (imam Rabbani misli na sebe) je bio alim.  On je bio duboki alim i u zahiri i u batini naukama.  On je uvijek govorio ljudima da moraju voljeti ehli bejt.  On im je govorio da e im ova ljubav prema ehli bejtu biti korisna u momentu umiranja i da e im pomoi da umru s imanom.  Kasnije, kada je moj otac bio bolestan, i na samrtnoj postelji, ja sam bio pored njega.  On je bio u svojim zadnjim momentima ovog ivota.  On je bio u asu rastajanja s ovim svijetom.  Ja se sjeam da mi je rekao da puno volim ehli bejt.  Ja sam ga upitao, Kolika je sada tvoja ljubav prema njima?  On je bio skoro potpuno nesvjestan, kada je uzdahnuvi rekao, Ja se kupam u okeanu ljubavi prema ehli bejtu.  Ja sam uinio Allahu delle-anuhu hamdu sena (izrazio zahvalnost) za ovaj odgovor mog oca.  Ljubav prema ehli bejtu je bogatstvo muslimana ehli sunneta.  Izvjesni ljudi ne shvataju tu injenicu.  Oni se okreu od ispravne i umjerene ljubavi koju imaju ehli sunnet muslimani i slijede jedan ekscentrini put.  Oni igou muslimane ehli sunneta, kao haridije, zato to oni nemaju prekomjernu i suvie veliku ljubav prema ehli bejtu.  Oni ne mogu da shvate da izmeu pretjeranosti u ovom ili onom smijeru postoji sredina, umjeren i ispravan put.  Alimi ehli sunneta su bili jedini blagoslovljeni au da nau ispravan i taan put, sredinu izmeu dva pogrena puta, od kojih je jedan pretjeran a drugi neprijatno nedovoljan.  Da Allah delle-anuhu obilno nagradi alime ehli sunneta za njihov neprekidni i stalni napor, koji su prepatili istraujui i iznalazei ovaj tani put.  ije dobro znaju da su muslimani ehli sunneta bili ti koji su ratovali protiv haridija, odnosno, neprijatelja hazreti Alije i njegove djece.  Nije bilo ija, ili ih je bilo premalo, kada su muslimani ehli sunneta kaznili neprijatelje ehli bejta onako kako su zasluili.  Da li oni nazivaju ijama ove ehli sunnet muslimane radi njihove ljubavi prema ehli bejtu?  Da li oni misle da su oni koji su rasplaili i rastjerali haridije ije?  Iznenaujue je da oni nekad nazivaju muslimane ehli sunneta haridijama.  Oni moda ovako misle zato to ljubav muslimana ehli sunneta prema ehli bejtu nije agresivna i prekomjerna.  I obratno, oni nekad smatraju muslimane ehli sunneta ijama radi umjerene ljubavi koju oni ispoljavaju prema ehli bejtu i koja je dostojna ovih velikana.  Shodno tome, i zato to su oajno neuki, oni misle - kada uju da alimi ehli sunneta izraavaju svoju ljubav prema ehli bejtu - da su ti alimi na njihovoj strani.  S druge strane, kada drugi alimi ehli sunneta upozore protiv pretjerane ljubavi i opomenu da se i druge tri halife moraju voljeti, oni te alime nazivaju haridijama.  Neka ih je stid i sram za njihov nepravedni i neprikladni epitet koji daju alimima ehli sunneta.  Oni kau, iz njihove patoloke ljubavi prema hazreti Aliji - radijallahu anh, da ljubav prema hazreti Aliji zahtijeva mrnju prema trojici halifa i prema veini ashaba kiram.  Zato su oni tako nerazumni?  Kako bi to ikad mogla biti ljubav?

Moe li ljubav ikad dozvoliti glupost mrnje protiv Resulullahovih halifa, i klevetanje njegovih ashaba?  Oni mrze i ogavno kleveu muslimane ehli sunneta samo zato to muslimani ehli sunneta upotpunjuju svoju ljubav prema ehli bejtu ljubavlju prema svim ashabima i ne kleveu nijednog ashaba, iako znaju za njihove meusobne bitke.  Poto ehli sunnet muslimani shvataju vrijednost i ast Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem sohbeta, oni kau da je svaki pojedini ashab uzvien, i cijenjen, i ist musliman, oien od svakog zla, neposlunosti i ljubomore.  Alimi ehli sunneta su u ovim ratovima napravili razliku izmeu prave i krive partije.  Ali oni su rekli da se greke nisu temeljile na zlim eljama nefsa ve na reju i idtihadu.  Ovi udaci bi bili zadovoljni sa ehli sunnet muslimanima, i ne bi se o njima loe izraavali, kada bi i oni, takoe, bili neprijatelji veine istaknutih ashaba, i vrijeali ih.  S druge strane, haridije bi saosjeale s ehli sunnet muslimanima samo u sluaju ako bi i oni takoe bili neprijatelji ehli bejta.  Ja Rabbi!  Nakon to si nam pokazao pravi put ne daj da naa srca skrenu sa njega!  Daj nam, takoe, i iz Tvojih vjenih riznica rahmeta!  Ti si jedini izvor dobrote.

Kako su najistaknutiji alimi ehli sunneta objasnili, blagoslovljeni ashabi naeg efendije, Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, su se u odnosu na stvari koje su izazvale takozvane ratove podijelili u tri grupe:

1 -- Ashabi kiram, radijallahu teala anhum edmain, koji su bili u prvoj grupi su osmotrili dogaaje (uinili idtihad) i zakljuili da su u pravu oni, koji su bili sa hazreti Alijom.

2 -- Prema idtihadu druge grupe je suprotna grupa (protivnici hazreti Alije) bila u pravu.

3 -- Trea grupa je bila neodluna.  Njihov idtihad im nije jasno pokazao ko je u pravu.

Prvoj grupi ashaba kiram je bilo vadib raditi po svom idtihadu i podravati hazreti Aliju.  Isto tako je bilo vadib i drugoj grupi, da slijedi svoj idtihad, i da podrava suprotnu grupu.  Trea grupa nije podravala nijednu partiju.  Njima nije bilo ispravno podravati ovu ili onu grupu.  Svaka od ove tri grupe je radila po svom linom idtihadu.  Sve tri od njih su uinile to im je bilo vadib i to im je bilo potrebno da uine.  Prema tome, kako bi ih ikad mogli kriviti za ono to su uinili?  Koga bi mogli optuiti?  Imam afija, rahmetullahi alejh, je rekao, Allah delle-anuhu nas je zatitio da ne uprljamo nae ruke njihovom krvlju.  I mi trebamo uvati nae jezike od tih borbi.  Reeno je da je i Omer bin Abdulaziz isto to rekao.  Ova izjava nam govori da mi ne smijemo ni pozitivno ni negativno komentarisati o tim dogaajima koji su se desili meu njima, na primjer, mi ne smijemo presuivati ko je bio u pravu a ko nije.  Mi ih samo smijemo hvaliti.  I hadisi erif nam to tako nareuje.  Hadisi erif kae, uvajte vae jezike kada spominjete moje ashabe.  To znai, Kada svijet pria o mojim ashabima i njihovim ratovima zatitite se.  Ne budite skloni prema jednim i ne optuujte druge.  Mi moramo slijediti ovo nareenje.  Ali, kako je veina alima ehli sunneta razumjela, ashabi koji su se borili na hazreti Alijinoj strani su bili u pravu.  Protivnika strana je pogrijeila.  Ali, mi ih ne moemo kriviti poto su oni napravili greku u idtihadu.  Greka u idtihadu se ne smije kritikovati.  Kako god ne smijemo kritikovati i ogovarati (mudtehide) koji su pronali istinu isto tako ne smijemo ni kritikovati i ogovarati one koji su pogrijeili u idtihadu.  Reeno je da je hazreti Alija u sred takozvanih ratova rekao, Naa braa se ne slau sa nama.  Oni nisu ni nevjernici ni grijenici.  Poto oni tako razumiju svoj idtihad to ih ne pravi ni nevjernicima ni grijenicima.  Kako vidimo, i ehli sunnet muslimani i ije se slau da je hazreti Alija bio u pravu a da oni, koji su ratovali protiv hazreti Alije, nisu.  Ali kako su alimi ehli sunneta reki, one, koji su pogrijeili, ne smijemo kriviti zato to je njihova greka proizala iz njihovog shvatanja i take gledita.  Oni su rekli da mi ne smijemo kritikovati i ogovarati ove velikane, i da trebamo da pazimo na pravo i ast Prvaka svijeta, sallallahu alejhi ve sellem.  Zaista je na Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, Plaite se Allaha teala da ne zatajite prema pravima mojih ashaba!  Nemojte ih poslije mene ogovarati!  On je to, da bi istakao vanost ovog nareenja, ponovio dva puta.  Jedan drugi hadisi erif glasi, Svi moji ashabi su kao zvijezde na nebu.  Kojeg god od njih slijedite dobiete hidajet (uputu) i sreu!  Postoje mnogi hadisi erifi koji nam nareuju da moramo da svakog pojedinog ashaba drimo na visini i da puno potujemo.  Prema tome mi ih moramo sve cijeniti i uzdizati.  to se tie trivijalnih greaka koje im se pripisuju mi trebamo, da u najgorem sluaju, vjerujemo da se iza njih kriju dobre namjere.  To je ehli sunnet.

Izvjesni ljudi su po ovom pitanju preli granicu.  Oni nazivaju ashabe koji su se borili protiv hazreti Alije kafirima, i o njima izgovaraju tako rune i vulgarne psovke kakve ne bi mogli ni pomisliti da izgovorimo.  Njihove pogrdne rijei prljaju njihove sopstvene jezike.  Ako je njihov stav namijenjen da dokae da je hazreti Alija bio u pravu, a da oni, koji su se borili protiv njega, nisu, oni bi trebali biti umjereni kao ehli sunnet muslimani to bi odlino posluilo njihovom razlogu.  Ova umjerenost je u isto vrijeme i u skladu s pravdom i razumom.  Ne moe postojati vjera, ili mezheb, koji se temelji na grenju i kritikovanju ovih velikih i poznatih vjerskih linosti.  Ovi udaci su usvojili opasnu politiku sebi za vjeru.  Oni vjeruju da je neprijateljski i besasni stav prema ashabima naeg Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, ibadet.  Kakva je to vjera i mezheb, iji je glavni princip vjerovanja proklinjanje i psovanje Resulullahovih ashaba, radijallahu teala anhum edmain?

Hadisi erif glasi, Muslimani e se podijeliti u sedamdeset tri grupe.  Sedamdeset dvije grupe e radi svojih pokvarenih vjerovanja otii u dehennem.  Samo e se jedna grupa spasiti.  Svaka od ove sedamdeset dvije grupe je izmiljajui razne bidate skrenula sa puta ehli sunneta.  Najnia i najgora od ove sedamdeset dvije grupe je ona koja vodi kampanju neprijateljstva prema ashabima kiram.  Oni su najnenormalniji i najudaljeniji od muslimana ehli sunneta koji su sedamdeset trea grupa, jedina grupa iji put vodi spasu.  Kakav odnos moe biti s au i ljudima koji misle da je psovanje i proklinjanje ovih velikana vjere osnovni princip njihovog vjerovanja i njihovog mezheba?  Ova se grupa vremenom raspala na dvanaest podgrupa.  Svih dvanaest grupa, uprkos meusobnih svaa, se uporno slau u nazivanju ashaba kafirima.  Oni kau da je psovanje i proklinjanje hulefai raidina ibadet.  Ali oni ne vole da ih zovemo rafizi.  Oni kau mi nismo rafizi.  Jer, takoe i oni, znaju za hadisi erif koji predskazuje da e rafizije biti muene na ahiretu.  Bilo bi dobro kada bi oni ukinuli ton i znaenje rijei rafizi i prestali sa svojim neprijateljskim stavom prema ashabima kiram.  Indijski hindusi sebe nazivaju hindusima a ne kafirima.  Oni sebe ne smatraju kafirima.  Oni kau da su kafiri oni koji ive u Darulharbu.  To je potpuno pogreno.  Oni su kafiri bez obzira u kojoj dravi ivjeli.  Put koji oni slijede je put kufra.

Ili, da li ovi ljudi sebe poistovjeuju sa Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, ehli bejtom?  Drugim rijeima, da li oni misle da je ehli bejt tako neprijateljski raspoloen prema Ebu Bekiru i Omeru, radijallahu anhuma?  Ovako misliti bi znailo smatrati najistaknutije lanove ehli bejta licemjerima.  Oni kau da je hazreti Alija cijelim tokom svog tridesetogodinjeg prijateljstva sa druge tri halife prikrivao svoja prava osjeanja i namjere i guio svoju mrnju protiv njih - da bi se s njima slagao - drao ih uzvienijim, i poputao im, iako to oni nisu zasluili.  Njihova tvrdnja je zaprepaujua.  Da oni vole ehli bejt, zato to vole Resulullaha, oni bi bili neprijatelji prema Resulullahovim neprijateljima i proklinjali Resulullahove neprijatelje ee od neprijatelja ehli bejta.  Meutim, njih niko nikad nije vidio niti uo da kunu, ili ak kritikuju Ebu Dehela, koji je bio Resulullahov najvii neprijatelj i koji ga je tako nemilosrdno vrijeao i progonio.  U drugu ruku, oni su se zalijepili za svoje otpadniko vjerovanje da je hazreti Ebu Bekir, koji je bio najdrai Resulullahov ashab, bio neprijatelj ehli bejta.  U svom razuzdanom bijesu oni se na njega bacaju najvulgarnijim psovkama.  Oni se na njega bacaju klevetama koje su potpuno suprotne njegovoj velikoj asti.  Kakva je ta njihova vjera, kakav je to mezheb?  Da nas Allah delle-anuhu sauva i sakloni!  Kako bi se ikad moglo zamisliti da su hazreti Ebu Bekir i hazreti Omer i svi ashabi kiram bili neprijatelji Resulullahovog ehli bejta, ridvanullahi alejhim edmain?  Bilo bi u redu kada bi ovi svi nerazumni i bogohulni ljudi klevetali neprijatelje ehli bejta bez spominjanja imena najistaknutijih ashaba i stavljanja sebe u vrlo neprijatnu situaciju klevete najveih i najpoznatijih vjerskih linosti.  Kada bi tako uradili oni se (u vjerovanju) ne bi razlikovali od muslimana ehli sunneta.  Muslimani ehli sunneta, zaista, vjeruju da su neprijatelji ehli bejta i njihovi neprijatelji, optuuju ih i kunu ih.  Alimi ehli sunneta su nas snabdjeli sljedeim vrlo elegantnim i finim objanjenjem po ovom pitanju, Mi ne smijemo rei ni za kog da e otii u dehennem, ak iako je on zaao u razne vrste kufra (nevjerstva).  On se moe pokajati (doi na tevbe) i opet (prije smrti) postati musliman.  Takve osobe se ne smiju poimence kleti.  Mi takoe ne smijemo poimence kleti ni izvjesnog specifinog kafira.  Kafiri se moraju grupno kleti.  Mrtvaca smijemo kleti samo ako sigurno znamo da je umro bez imana (to jest, kao kafir).  Neki od ovih bijednih nevjernika sramno kunu hazreti Ebu Bekira i hazreti Omera, psuju i kleveu istaknute ashabe kiram.  Da Allah delle-anuhu blagoslovi ove bijednike i i izbavi s krivog i odmetnikog puta i da ih uputi na pravi put!  Amin

Po ovom pitanju, izmeu muslimana ehli sunneta i ovih ljudi postoje dvije glavne razlike:

1 -- Prema alimima ehli sunneta sve etiri (prve) halife su bile istinite i ispravne.  Zaista jedan od hadisi erifa koji predskazuju nepoznato kae, Poslije mene e trideset godina biti hilafet.  Hilafet u ovom hadisi erifu znai hilafet u punom znaenju.  Trideset godina hilafeta se navrilo s hazreti Alijinim hilafetom.  Ovaj hadisi erif nam govori da su etiri halife zakonito postale halife i da je njihov redoslijed zakonit.  Izvjesni ljudi koji ne pripadaju ehli sunnetu kau da su prve tri halife nepravedno i silom prisvojile dunost hilafeta.  Prema njima, samo je hazreti Alija imao pravo na hilafet.  Oni kau da se hazreti Alija taktiki saglasio s halifatima njegova tri prethodnika s namjerom da obuzda situaciju da ne bi izazvao fitnu.  Oni vjeruju da su ashabi kiram naeg efendije Pejgambera glumili meusobno prijateljstvo i da su jedan drugog hipokritski manipulisali i pretvarali se da su jedni drugim prijatelji samo da bi se lijepo slagali.  Po ovim samo-postavljenim pobornicima nepostojeeg razloga ashabi koji su mislili da je hazreti Alija trebao biti (prvi) halifa su morali glumiti svoje prijateljstvo i blagonaklonost prema pobornicima druge tri halife.  Zauzvrat, i druga grupa je prikrivala svoje nepriateljstvo prema hazreti Aliji, i ljubazno simulirala njene osmijehe i prijateljstvo.  Po ovim ljudima svi ashabi su bili dvolini laovi koji su se pretvarali i imali miljenje u potpunoj suprotnosti sa onim to su u stvari mislili.  Prema njima ashabi su najgori od svog Muhammedovog, alejhisselam, ummeta (sljedbenika) a Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, sohbet (drutvo) je najgori od svih sohbeta.  Jer, prema rasuivanju ovih bijednika ashabi su dobili pretpostavljene zle karakteristike iz Resulullahovih sohbeta i savjeta to zauzvrat znai da su oni vodili ivot licemjerstva, neprijateljstva, ljubomore i mrnje.  Meutim injenica je potpuno obratna.  Zadnji ajet sure Feth kae, Oni su puni merhameta i blagi su jedni prema drugim.  Mi se uzdamo u Allahovu teala zatitu od ovakvih otpadnikih vjerovanja.  Da su u pionirima ovog ummeta postojale ovakve takozvane greke da li bi potomci imali ikakve dobrote?  Ja se udim jesu li ovi ljudi ikad uli ajeti kerime i hadisi erife koji govore o izvanrednim kvalitetima Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, sohbeta i dobroinstva njegovog ummeta?  Ili ih oni poriu?  Ashabi kiram su nam prenijeli Kurani kerim i hadisi erife.  Dakle, klevetanje ashaba kiram je klevetanje vjere koju su nam oni prenijeli.  Da nas Allah delle-anuhu zatiti od zloina ove mrske klevete i ovih pokvarenih vjerovanja!  Njihove rijei odaju njihove podmukle planove da unite islam.  Oni nastoje da potkopaju islam pod maskom ljubavi prema Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, ehli bejta.  U sjenci simulirajue ljubavi vrijeba strana namjera iskorjenjivanja Resulullahovog islama.  Da Allah delle-anuhu zatiti muslimane i da im dadne da im ne povjeruju!  Ja bih elio da oni barem potede hazreti Alije, radijallahu anh, pristalice i da ih ne smatraju licemjerima.  Mi smo u neizvjesnosti ko od njih treba da dobije dio dobrote s obzirom da oni tvrde da su i hazreti Alijine pristalice i njegovi protivnici prikrivali svoje meusobno neprijateljstvo i da su jedni druge trideset godina manipulisali lanim prijateljstvom?  I kom od njih mi trebamo vjerovati?  Oni ogovaraju i kunu hazreti Ebu Hurejru, radijallahu anh.  Oni nisu ni svjesni da oni svojom klevetom protiv njega kleveu i ozloglaavaju pola naredbi i zabrana islama.  U stvari, prema mudtehidima, koji su duboki alimi islama, nareenja i zabrane islama su izvedene iz tri hiljade hadisi erifa.  Drugim rijeima, tri hiljade principa islama (ahkami islamijje) se bazira na hadisi erifima.  Hiljadu i pet stotina od ovih hadisi erifa nam je saoptio i citirao Ebu Hurejra.  Prema tome, klevetati njega znai ukaljati i otetiti pola pravila islama.  Kako je imam Buharija rekao, preko hiljadu i osam stotina alima islama citira hadisi erife po autoritetu Ebu Hurejre.Veina ovih alima su pripadali ili ashabima kiram ili tabiinima izam.  Na primjer, Abdullah ibni Abbas i Abdullah ibni Omer i Dabir bin Abdullah i Enes bin Malik su nam prenijeli hadisi erife od hazreti Ebu Hurejre, radijallahu anhum.  S druge strane ovi jadnici citiraju rijei koje krive hazreti Ebu Hurejru i tvrde da je to hadisi erif koji nam je prenijeo hazreti Alija.  To je njihova lina izmiljotina.  Duboki alimi su razotktili da je ta izjava izmiljena.  Hadisi erif u kom na efendija, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ini dovu Ebu Hurejri, u kojoj trai da se povea Ebu Hurejrino znanje i otroumnost (zeka), je uven meu alimima hadisi erifa i napisan je u poglavlju kitabul ilm Buharijje erifa.  Ebu Hurejra ovako saoptava dogaaj:  Mi smo sjedili s naim efendijom Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, kada on ree, Ko e od vas skinuti svoju odjeu i staviti je na pod?  Ja u rei neto.  A onda neka uzme svoju odjeu, sloi je, i nikada ne zaboravi moje rijei.  Ja sam skinuo moj kaput i bacio ga na tlo.  Na efendija Resulullah je rekao to je htio rei.  Ja sam ga ponovo obukao i pokrio moje grudi.  Od tada nisam nikad zaboravio nita to sam uo.  Kleti jednog ovako velikog vjerskog autoriteta kao to je hazreti Ebu Hurejra na raun ove lane optube, i nazivati ga hazreti Alijinim neprijateljem, je ista nepravda, kleveta i grdnja ove mubarek osobe.  Njihove ekscentrinosti su proizvod njihove prevelike ljubavi.  To je viak koji se granii s gubitkom imana.  Pretpostavimo da mi odobravamo sve njihove tvrdnje, da se slaemo s njihovim otpadnitvom i da vjerujemo da je hazreti Alija nerado sluao druge tri halife, i da je i da se s njima hipokritino slagao;  kako emo onda objasniti njegove dobro poznate izreke koje veliaju i hvale prvu dvojicu halifa?  ta nam oni savjetuju za te izjave?  Napisano je na primjer, u svim knjigama koje govore o ovim stvarima, da je hazreti Alija, radijallahu anh, kada je bio halifa i kada je drava bila potpuno u njegovim rukama da je on potvrdio da su tri halife koje su bile prije njega bile hak i zakonite halife.  Kako oni to objanjavaju?  U stvari, dvolina politika je mogla samo, u najgorem sluaju, da zahtijeva samoodricanje hilafeta uprkos vjerovanja da je to njegovo pravo ili, na primjer, prikrivanje injenice da druge tri halife nisu zasluivale taj poloaj.  Ali, optuivanje licemjerstvom, uprkos injenici, i potvrdi, da su ranije tri halife bile legalne i da su hazreti Ebu Bekir i Omer bili najuzvieniji od svih muslimana, je velika lakrdija.  ta vie, postoje univerzalno poznati istiniti i sahih hadisi erifi, koji izraavaju superiornosti trojice halifa i mnogih drugih ashaba.  Takoe postoje i hadisi erifi koji su spomenuli ashabe po imenu i obradovali ih radosnim vijestima da e sigurno otii u dennet.  ta e nam oni rei o tim hadisi erifima?  Jer, opravdanje za pripisivanje licemjerstva Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, ne postoji.  Svaki Pejgamber je morao tano izraziti injenice onako kakve su.  Nadalje, ta e oni rei o ajeti kerimima koji veliaju ashabei kiram?  Licemjerstvo u ajeti kerimima ne moe nikad doi u obzir.  Da im Allah delle-anuhu dadne razum!  Svako ko ima prosjenu inteligenciju zna da je licemjerstvo zao obiaj.  Ono je izdaja.  Nepravedno je ovu karakteristiku pripisivati hazreti Aliji koji je bio Allahov lav.  Bilo bi ljudski da se on tako ponaao par sati ili par dana.  Meutim, rei da je on ivio sa tim grijehom trideset godina je neoprostiva kleveta protiv Allahovog lava.  Reeno je (od strane alima islama) da stalno ponaanje malog grijeha pravi veliki grijeh.  ta li e onda biti s onim, ko ovu izdaju i licemjerstvo radi neprestano trideset godina?  Kako bih elio da ovi bijednici shvate teinu svojih pogrdnih tvrdnji i prestanu s poricanjem uzvienosti prve dvojice halifa i da ne izazovu uasnu situaciju u ime hazreti Alije.  Kada bi oni bili svjesni grozote licemjerstva, to je osobina specifina za munafike, oni bi izbjegli katastrofalni pogreni korak koji hazreti Aliji nanosi sramotu.  Oni bi onda izabrali blau od dvije katastrofe i izbjegli goru.  Jo neto to trebamo ovdje istai je to da za njih nije katastrofalno da vjeruju da su prve dvije halife iznad svih drugih.  Drugim rijeima, ovakvo vjerovanje nimalo ne umanjuje hazreti Alijinu vrijednost.  Niti ga liava njegovog prava na hilafet.  Njegovo pravo na hilafet, njegov visoki (duhovni) stepen (koji se zove) vilajet i njegova jaina u (duhovnim granama) hidajeta i irada e sve ostati nepromjenjene.  S druge strane, rei da se on nerado pretvarao da je prijatelj prema onim, koji su oduzeli njegovo pravo prvenstva na hilafet znai poniziti, i omalovaiti, ovog velikog imama zato to je licemjerstvo osobina munafika, laova i varalica.

2 -- Prema alimima ehli sunneta, rahimehumullahu teala, prepirke i borbe izmeu ashaba kiram su se temeljile na dobroudnim mislima i korisnim razlozima.  Nijedan od njih nije slijedio svoj nefs.  Nijedan od njih nije nita radio iz tvrdoglavosti.  U stvari, Resulullahov sohbet je potpuno oistio nefsove svih ashaba kiram.  Njihova srca su bila tako ista da ona nisu nikad osjeala neprijateljstvo, mrnju, i inat prema dugim.  Svaki pojedini od njih je bio vei mudtehid od svih drugih alima islama.  Svakom mudtehidu je vadib da radi u skladu sa svojim linim idtihadom.  Prirodno je da po izvjesnim pitanjima, razliiti mudtehidi imaju razliite idtihade.  Drugim rijeima, oni se meusobno ne slau po izvjesnim pitanjima u onom ta je tano i ispravno.  Kada se njihovi idtihadi razlikuju, i njihove prakse se razlikuju, jer svaki od njih mora da slijedi svoj lini idtihad.  Stoga, meusobni sukobi stavova ashaba kiram su plod njihovih nastojanja da iznesu istinu i pravdu na svjetlo.  Njihova nastojanja pokazuju da su se oni slagali po pitanju istog cilja.  Njihove razlike i sukobi nisu bili iz namjere da zadovolje elje nefsa emmare.  Neki nazivaju kafirima one koji su se borili protiv hazreti Alije.  Oni ih vulgarno psuju i nazivaju vrlo pogrdnim rijeima.  Meutim, injenica je da se ashabi kiram u nekim stvarima nisu slagali s Resulullahom sallallahu alejhi ve sellem, i da su njihove rijei, po pitanju tih stvari, bile suprotne od Resulullahovih zakljuaka.  Njih ni Allah delle-anuhu ni Njegov Pejgamber nisu korili za njihove argumente, koje su, kasniji dogaaji koji su se desili kao posljedica, nekad dokazali tanim i ispravnim.  Oni nisu nikad bili rueni.  Oni nisu bili rueni u vahju kada je bio objavljen.  Kako bi onda ikada mogli nazivati izvjesne ljude kafirima, radi njihovog idtihada koji se nije slagao s hazreti Alijinim idtihadom?  Kako bi se oni ikad mogli kriviti zato to je njihov idtihad bio drukiji od hazreti Alijinog idtihada?  Nije bilo mali broj onih koji su ratovali protiv hazreti Alije i koje ovi bijedni zlikovci stalno kleveu.  Meu njima je bilo na hiljade velikana islama.

[Prema izvjesnim informacijama koje se nalaze u (knjizi istorije) Kisas-i enbija u bici kod Demela (deve) se trideset hiljada ljudi borilo protiv hazreti Alije, radijallahu anh, a u bici kod Siffina je bilo stotinu dvadeset hiljada.  U obje bitke je bilo etrdeset pet hiljada rtava.  Kako smo detaljno objasnili na prethodnim stranicama jedan jevrej koji se zvao Abdullah bin Sebe i njegovi sauesnici su posijali razdor meu ashabima kiram.  Oni su prouzrokovali da hiljade muslimana postanu ehidi.  Neporeciva je injenica, koja je napisana u Kurani kerimu, da su jevreji bili odgovorni za ehidsku smrt velikog broja Pejgambera.]

Nije se lako usuditi i nazvati kafirima najvee od svih ashaba kiram, i o njima se bezobrazno izraavati, naroito, ako su oni sretnici koji su bili obradovani veselim vijestima da otii direktno u Dennet.  Ja elim da ovi bijednici postanu svjesni opasnih posljedica kojim ih njihov prljavi jezik vodi.  Ovi mubarek ljudi su nam prenijeli skoro pola uenja islama.  Ako ruimo ove ljude pola vjerskog znanja gubi svoju pouzdanost.  Kako bi ikad mogli klevetati ove ljude uprkos injenici da nijedan alim islama nije nikad odbacio nijednu vijest koja nam je dola preko njih?  Takoe je i hazreti Alija saoptio to je od njih uo.  Knjiga Sahih-i Buhari je najistinitija knjiga na zemlji poslije Kurani kerima.  To je jedna injenica koju i ije znaju i sa kojom se slau.  Ovaj fakir (hazreti imam Rabbani misli na sebe) je uo sljedee priznanje od eminentnog alima ija Ahmeda Tebtija:  Na zemlji poslije Kurani kerima je Buharija najtanija knjiga.  Ova knjiga u sebi sadri i vijesti (haber) ashaba koji su se borili protiv hazreti Alije i vijesti ashaba koji su bili njegove pristalice.  Pripovjedai, koji su bili i na ovoj i na onoj strani, nisu smanjili vrijednosti vijesti.  Veliki alim (imam Muhammed bin Ismail Buhari) je zapisao u svoju knjigu vijesti koje nam prenosi hazreti Muavija kao i one koje nam prenosi hazreti Alija.  Da je postojala ikakva sumnja u pouzdanosti hazreti Muavije, ili istinitosti hadisi erifa koje nam on prenosi, on ne bi dozvolio da haberi, koje nam on prenosi, budu u njegovoj knjizi.  Isto tako su svi alimi hadisa uzimali habere (vijesti, pripovijedanja) s obje strane - bez ikakvog razdvajanja - jer borba protiv hazreti Alije, po njihovom miljenju, nije bio ni prekraj ni greka.

U ovim sukobima idtihada, hazreti Alijin idtihad nije neminovno morao da bude taan, niti se moe pretpostaviti da su oni koji imaju drukiji idtihad uvijek pogreni.  Tano je da je hazreti Alijin idtihad u ovim takozvanim ratovima bio ispravan.  esto su istaknutiji tabiini i imami naih mezheba - kad god su morali izabrati izmeu dva suprotna idtihada - ostavljali hazreti Alijin idtihad, i odabirali idtihad, koji se nije slagao sa hazreti Alijinim idtihadom.  Da je hazreti Alijin idtihad uvijek bio taan, drugi idtihadi, koji se nisu slagali s njegovim idtihadom ne bi bili prihvaeni.  Kadi urejh, eminentni tabiin alim, je bio mudtehid.  On je odbio da donese odluku u skladu s hazreti Alijinim idtihadom i nije dozvolio da hazreti Alijin sin, hazreti Hasan, posvjedoi za svog oca.  Svi drugi mudtehidi su slijedili primjer Kadi urejha i odbili svjedoenje osoba za svoje oeve.  Ima puno primjera koji nam pokazuju da su idtihadi - suprotni hazreti Alijinom idtihadu - bili uzeti kao osnova.  Razumni ljudi koji itaju vjerske knjige e vidjeti da je ovo to govorimo sasvim ispravno.  Dakle, mi ne trebamo ni pokuavati iznositi ikakve dalje primjere.  Kako vidimo, nije prekraj, imati idtihad koji nije u skladu s hazreti Alijinim idtihadom, ili raditi po tom idtihadu.  Oni koji ne slijede njegov idtihad nisu neminovno zli i krivi.

Hazreti Aia, radijallahu anha, je bila Resulullahova ljubimica.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ju je jako puno volio, i do svoje je smrti drao na jako visokom nivou.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je do svoje smrti ivio u njenoj sobi, preselio na ahiret u njenom krilu i bio ukopan u njenoj predivno miriljavoj sobi.  Na stranu to to je ona bila toliko asna, ona je bila i jako duboko ueni alim i mudtehid.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je njoj dodijelio zadatak poduavanja polovine vjere.  Kad god su ashabi kiram bili u dvoumici po pitanju vjerskih stvari, ili imali potekou oko rjeavanja nekog vjerskog problema, oni su njoj ili, nauili od nje to im je trebalo, i vraali se od nje s rjeenjem za svoj problem.  Ko za sebe tvrdi da je musliman ne klevee i ne grdi nekog tako asnog kao siddika - vrli mudtehid - radi njenog idtihada koji je bio suprotan hazreti Alijinom idtihadu.  To je neto od ega onog, ko vjeruje u Resulullaha, hvata jeza.  Hazreti Alija je bio Resulullahov zet dok je hazreti Aia bila njegova zevde-i mutahhera (ista i blagoslovljena hanuma), miljenica i najdragocjeniji ivotni saputnik.  Prije nekoliko godina ovaj fakir (imam Rabbani misli na sebe) je usvojio obiaj hranjenja siromaha svake nedjelje i namjenio da se sevapi (ahiretske nagrade) dodijele duama ehli aba.  Drugim rijeima, ja sam slao moje sevabe duama naeg efendije, Resulullaha, hazreti Alije, hazreti Fatime, hazreti Hasana i hazreti Husejna.  Jedne noi sam usnio naeg efendiju Resulullaha kom sam [u snu] nazvao selam.  On mi se ak nije ni obratio.  On se okrenuo od mene i prijekorno rekao, Ja jedem u Aiinoj kui.  Ko hoe da mi poalje hrane neka je poalje Aiinoj kui.  Kada sam se probudio ja sam shvatio razlog njegove nepaljivosti prema meni.  Ja nisam namijenio da i Aia dobije sevabe hranjenja siromaha (sadake).  Od tog momenta, ja sam takoe i hazreti Aiu ukljuivao u podjelu sevapa kada sam hranio siromahe (davao sadaku) i sve druge ezvadi mutahhera, radıjallahu teala anhunne.  Zaista, ove sve osobe su lanovi ehli bejta.

Vrijeati Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kroz hazreti Aiu, radijallahu teala anha, je opasnije nego uvrijediti ga kroz hazreti Aliju, radijallahu teala anh.  Oni koji su pametni to potpuno razumumiju.

Kako smo ve u vie navrata istakli, ljubav i potovanje koje moramo izraziti prema hazreti Aliji se temelji na ljubavi i potovanju prema Resulullahu.  Njega moramo voljeti i potovati radi toga to je on bio Resulullahov miljenik i radi toga to je on njegov rod i rodbina.  Mi nemamo ta rei onom koji vole i cijeni hazreti Aliju direktno a ne radi ljubavi prema Resulullahu.  Mi sa takvom osobom nemamo ta diskutovati poto takva osoba nastoji da iznutra razori vjeru i uniti islam.  Takva osoba se okrenula od Resulullaha i slijedi drugi pravac.  On je okrenuo svoje lice prema hazreti Aliji umjesto prema Resulullahu to je kufr (nevjerstvo).  Hazreti Alija ne voli ovakve ljude.  Njihove rijei i pisanja ga vrijeaju.  Naa ljubav prema ashabima kiram, ezvadi tahirat i Resulullahovim zetovima je samo rezultat nae ljubavi prema Resulullahu, alejhi ve ala alihi ve ashabihissalevat.  Mi ih samo radi Resulullaha, alejhissalatu vesselam drimo velikim i cijenimo.  Hadisi erif, Ko ih voli, voli ih zato to mene voli, nam govori da je to tano.  Isto tako i neprijateljstvo prema svakom od njih znai neprijateljstvo prema Resulullahu.  Zapravo, jedan drugi hadisi erif glasi, Ko im je neprijatelj, on im je neprijatelj zato to je on moj neprijatelj.  Ova dva hadisi erifa se ovako meusobno nadopunjuju, Voljeti moje ashabe znai voljeti mene.  Neprijateljstvo prema mojim ashabima je neprijateljstvo prema meni.

Hazreti Talha i hazreti Zubejr, radijallahu teala anhuma, su bili dva od najuvenijih ashaba.  Oni su dvijica od najsrenijih ljudi koji su bili obradovani veselim vijestima Denneta.  Velika je greka klevetati i kritikovati ova dva predraga ashaba.  Svako njihovo proklinjanje i kleveta e se povratiti na onog ko ju je uinio.  Talha je bio jedan od est osoba koje je hazreti Omer, radijallahu anh, imenovao i rekao da jedan od njih treba da bude poslije njega halifa, a Zubejr drugi.  Halifa Omer, radijallahu anh, nije mogao izabrati (svoga nasljednika) izmeu est ljudi jer nije znao ko je od njih najsuperiorniji.  Dva ashaba (odnosno Talha i Zubejr) su odustala od kandidature za hilafet.  Jedan od njih, Talha, je bio takav da je on ubio svog roenog oca zato to nije pazio kako se ponaa pred Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem.  Allah delle-anuhu ga je, i njegovo potovanje prema Resulullahu pohvalio u Kurani kerimu.  to se tie ovog drugog, Zubejra, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da e njegov ubica otii u dehennem.  Ko njega kune i klevee nije manje sraman od njegovog ubice.

Nemoj se loe izraavati o vjerskim velikanima i ne klevei velikane islama!  Zaista, jako se toga pazi!  Dobro se uvaj toga!  Oni su uloili svoje cijele ivote u propagiranje islama i potpomaganje Muhammeda, alejhisselam, koji je najvei od svih stvorenja i danonono, tajno i javno, rtvovali svu svoju imovinu u irenje vjere.  Oni su radi Resulullaha napustili i porodice i krvno srodstvo i djecu i ene i domove i drave i potoke i polja i drvee.  Oni su vie voljeli Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, od ovih svih stvari i svojih linih ivota.  Ostavljajui ovo sve, i ljubav prema sebi, oni su se vrsto uhvatili za Resulullaha.  Oni su stekli ast razgovaranja i druenja s Resulullahom.  Zahvaljujui berietu njegovog sohbeta oni su blagoslovljeni nadmonostima poslanstva.  Oni su vidjeli otkrivanje Allahovog teala vahja i stekli ast da budu s melekom (anelom).  Oni su bili svjedoci udesa koja su izvan granica zakona hemije i fizike.  Oni su jasno iskusili stvari o kojima su drugi samo ili.  Oni su bili blagoslovljeni takvom blizinom i uzvienostima kakve nisu date nikom u narednim pokoljenjima.  Takve su visine na koje su oni uzdignuti, i tako je jedinstvena ljubav kojom su oni obilno obasuti, da sevapi drugih - koje e dobiti za planine zlata sadake - nisu ravni polovici sevapa koje e ovi sretni ljudi dobiti za aku jema.  Allah delle-anuhu ih u Kurani kerimu velia i hvali.  On kae da je On zadovoljan sa njima i da su oni zadovoljni s Allahom teala.  Zadnji ajeti kerim sure Feth unapreuje njihovu ast.  Allah delle-anuhu kae da su oni koji se na njih ljute i koji ih mrze kafiri.  Dakle, mi se trebamo plaiti i strahovati od neprijateljstva prema njima isto kao to se plaimo da ne zaemo u kufr.

Ljubav kojom su se oni privrstili za Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, je bez presedana i asti koje su oni dobili su tako neuporedive( nema im ravnog ) koje su dobili uivajui njegovu specijalnu ljubav i tevedduh (panju) da je potpuno besmisleno klevetati ih ili ih ne voljeti pod izgovorom da su se oni meusobno razili radi razliitih idtihada po pitanjima ije rjeenje je zahtijevalo idtihad, i da je svaka grupa postupala po svom idtihadu.  U stvarima te prirode razlika je prikladnija od jedinstva i tui idtihad se ne smije slijediti.  Na primjer, kada je imam Jusuf, rahimehullahu teala, doao na stepen idtihada on bi pogrijeio da je slijedio idtihad imam azama Ebu Hanife, rahmetullahi teala alejh, (koji ga je obrazovao).  On je morao raditi po svom idtihadu.  Imam afija, rahmetullahi alejh, nije smatrao poglede i zakljuke nijednog ashaba kiram, radijallahu teala anhum edmein, boljim od njegovih zakljuaka.  On je odbio svaki idtihad koji se nije slagao s njegovim ak i ako su oni pripadali Ebu Bekiru siddiku i hazreti Aliji.  On je smatrao da je svrsishodno da on radi po svom idtihadu ak i ako je njegov idtihad bio u suprotnosti sa njihovim.  Poto je jedan obini mudtehid - koji nije ashab - smatrao da je to dozvoljeno i ispravno, da li je ikad mogue opruivali ashabe za njihovo meusobno neslaganje u pogledu idtihada i da li bi se oni ikad smjeli klevetati na osnovu njihovog ispravnog postupka?

Ashabi kiram, radijallahu teala anhum edmein, su ponekad imali idtihade suprotne idtihadu Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.  Oni su postupali u suprotnosti s Resulullahovim idtihadom.  Vahj koji je kasnije poslat nije ukorio njihov drukiji idtihad.  Nijedan od njih nije bio kanjen radi svog drukijeg idtihada.  Njima nije bilo zabranjeno da imaju idtihad koji je u suprotnosti sa Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, idtihadom.  Da Allahu delle-anuhu nije odobravao meusobne razlike ashaba kiram u idtihadu On bi sigurno zabranio ova neslaganja.  Ashabima kiram s drukijim idtihadom bi bilo zaprijeeno azabom (muenjem na ahiretu).  Mi smo svi upoznati o zabrani podizanja glasa pred Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, i prijetnji azabom onim koji to rade.  Meal (znaenje) drugog ajeta sure Hudurat glasi, O mumini!  Ne diite svoje glasove iznad glasa Resulullaha i ne govorite s njim glasno kao to govorite glasno jedni s drugim!  To je neto to On nije odobravao i to je na licu mjesta zabranio.  Postojala je razlika u idtihadu u vezi sa postupanjem ratnih zarobljenika koji su zarobljeni u Bici na Bedru.  Hazreti Omer i hazreti Saad bin Muaz su predloili da se oni ubiju.  Jedni su mislili da ih je trebalo osloboditi u razmjenu za izvjesnu sumu novca.  I Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je imao taj idtihad.  Oni su postupili po tom idtihadu i poeli oslobaati robove na to je objavljen ajeti kerim u kom je izjavljeno da je hazreti Omerov idtihad bio ispravan.  Postoje mnogi, ovima slini primjeri, iz kojih se vidi da je bilo razliitih idtihada, koji se meusobno nisu slagali.

[Ahmed Devdet paa, rahmetullahi alejh, iznosi jednog od njih u svojoj knjizi Kisas-i Enbija:  U estoj godini po Hidri je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo sa hiljadu i etiri stotine ashaba na put, iz Medine u Mekku, sa ciljem da posjeti Kabu muazzam, kada je primio izviake podatke da su kafiri namjerili da im onemogue ulazak u Mekku.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, se zaustavio na Hudejbiji i rekao Omeru, Ja Omer!  Idi u Mekku!  Reci im da mi ne elimo da ratujemo ve da samo hoemo da posjetimo Kabu i da se vratimo!  Osjetivi da je nareenje rezultat idtihada, hazreti Omer je predloio svoj idtihad i rekao, Ja Resulullah!  Kurej kafiri znaju da sam ja njihov smrtni neprijatelj.  Oni e me rastrgati na komade ako odem sam.  Osman bi bio bolji kandidat za tu misiju.  Osman tamo ima puno rodbine koja e ga zatititi.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ne samo da nije tome prigovorio ve je i rado prihvatio ovaj Omerov prijedlog.  Hazreti Osman je poslat u Mekku.  Postoje mnogi drugi primjeri koji pokazuju Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, ustupke idtihadima njegovih ashaba.  Na primjer on je rekao, Allah delle-anuhu je dao ispravne rijei Omerovom jeziku.]

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je u svojoj zadnjoj bolesti zatraio od ashaba komad papira da zapie savjete za ashabe.  Ashabi kiram, alejhimurridvan, nisu bili sloni treba li donijeti papir.  Jedni su rekli da ga treba donijeti dok su drugi smatrali da ga ne treba donijeti.  Hazreti Omer-ul-Faruk, radijallahu anh, je pripadao ovoj drugoj grupi.  On je rekao, Dosta nam je Allahova knjiga Kurani kerim.  Izvjesni ljudi ga radi toga napadaju.  Oni bez rezerve izgovaraju najvulgarnije psovke.  Zaista, oni nisu u pravu to ga kritikuju.  Jer, hazreti Omer je znao da je vahj (objava) ve zavren, da je Allah delle-anuhu ve zavrio objavu Svojih zapovijedi, i da je idtihad jedini izvor za izvoenje novog vjerskog podatka.  Na efendija, Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, htio da zapie ta je on u tom asu idtihadom pronaao.  Meal (znaenje, smisao) drugog ajeta Har sure je, O razumni!  Uzmite pouku!  Ovaj ajeti kerim nareuje alimima koji su doli na nivo idtihada da ine idtihad.  Svi ashabi kiram su bili mudtehidi.  I oni su takoe bili u stanju da izvedu idtihad koji je on htio da zapie.  Jo jedan razlog koji je izazvao hazreti Omerov, radijallahu anh, naoko negativan postupak, je bila njegova brinost da se Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, tim poslom ne uznemiri, u vrijeme kada mu se agonija poveavala.  Poto je on puno volio Resulullaha, i da ga ne bi zamarao za neto, za to je idtihadom ashaba mogue pronai rjeenje, on je rekao da je Allahov kitab dovoljan.  On je tim mislio da kae da im je Kurani kerim dovoljan izvor iz kog e idtihadom izvesti neophodne podatke poto su mudtehidi ti koji idtihadom izvode podatke iz Kurani kerima.  Iz njegove bukvalne izjave, Dosta nam je Allahov kitab se moe zakljuiti da je on osjetio da je stvar, koju je on (Resulullah) imao namjeru da zapie, bila iz kategorije Kurani kerima a ne iz hadisi erifa.  Stoga, duboka ljubav i potpuno samoportvovanje koje je hazreti Omer, radijallahu anh, osjeao prema Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, ga je sprijeila da donese papir jer bi to od njega zahtijevalo dodatni napor u najmunijim i bolnim asovima njegove zadnje bolesti.  U stvari, Resulullahova sallallahu alejhi ve sellem elja, da u tom momentu neto zapie, je proizala iz elje da uslui svoje ashabe.  ta je on htio da zapie nije jedno od osnovnih uenja islama.  Njegov cilj je bio da potedi ashabe od tekog rada koji idtihad zahtijeva.  Da je njegovo nareenje Donesite mi papir bilo definitivno on bi ga ponovio i uvjerio se da su te njegove elje zapisane.  Razlika u idtihadu izmeu ashaba ne bi dopustila da on ukine ovo svoje nareenje.

Pitanje:  Hazreti Omer je takoe jo rekao, Bunca li (u groznici)?  Izvidi je li to tano?

Odgovor:  Hazreti Omer, radijallahu anh, je moda smatrao da Resulullah nije bio svjestan ta govori radi bolova bolesti.  U stvari, Resulullahove rijei, Ja u zapisati, idu u prilog toj vjerovatnoi.  U stvari Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je bio ummi (nepismen).  Nikad ga nije niko vidio, da je ikad napisao ijednu rije.  Jo jedna stvar koju je hazreti Omer uzeo u obzir je to da bi on zavrio svije nareenje klauzulom, da poslije mene ne skrenete s pravog puta.Jer, Allah delle-anuhu je ve izjavio da je uenje islama kompletirano, da su Njegovi nimeti dostigli najvii stepen savrenstva i da je On zadovoljan sa stanjem stvari.  Kako bi otstupanje od pravog puta bilo mogue uprkos savrenih prilika i kako bi oekivali da kratko tivo zatiti zajednicu od degeneracije kojoj su bili tako naklonjeni?  Kako je paragraf, koji je nakraban na brzinu i u sred poveavajuih bolova bolesti mogao sprijeiti nenormalnost koju cijela knjiga, koja je napisana u roku od dvadeset i tri godine, nije mogla sprijeiti?  Hazreti Omer, radijallahu anh, je to sve u momentu shvatio i vidio da je Pejgamberovo nareenje Donesite mi papir! uzrok ljudstva, ovjenosti, koje se sluajno omaklo s njegovih mubarek usta.  Da bi se uvjerio on je predloio da ga ponovo upitaju.  Kada je razgovor postao malo glasniji Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je upozorio, Ustanite.  Ne galamite!  U prisustvu Pejgambera se ne smije galamiti.  On nije vie nita rekao.  On nije opet traio da mu donesu papir i pero.

Da je neslaganje ashaba s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, u idtihadu proizilazilo iz poude nefsa i nedostatka potovanja oni bi postali murted, da nas Allah delle-anuhu sauva ove strahote!  Oni bi izali iz islama jer je svako nepotivanje, i svaalako ponaanje prema Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, kufr (nevjerstvo).  Njihovo neslaganje je radi njihovog slijeenja nareenja u drugom ajetu sure Har.  U stvarima koje zahtijevaju idtihad, onim, koji su na nivou idtihada, zaista nije dozvoljeno napustiti njihov idtihad i slijediti neiji tui idtihad.  Islam to zabranjuje.  Tano je da idtihad nije dozvoljen u onim stvarima koje su u Kurani kerimu ili hadisi erifu jasno reene.  Svako mora da slijedi te oite zapovijedi.  Vadib ih je vjerovati i sa njima se saglasiti.

Nijedan ashab kiram nije volio hvalisanje niti je gledao u izgled.  Njih je samo interesovalo ienje srca.  Oni su svi gledali u sutinu i znaenje, i uvijek su pazili na (islamsko ponaanje koje se zove) edeb.  Oni se nisu nikada vezali za povrnosti i rijei.  Njihova prva briga je bila da slijede Resulullahova nareenja i da se klone i najsitnijih grijeha koji bi pozlijedili Resulullaha.  Oni bi, i jesu, za Resulullaha rtvovali svoje roditelje, djecu i familije.  Njihova vjera u njega je bila toliko iskrena (ihlas) i potpuna, njihova ljubav prema njemu je bila tako iskrena, njihovo potovanje prema njemu je bilo tako duboko, da je njihov sav ivot bio protkan njim, tako da njegova mubarek pljuvaka ili dlaka ili nokat nisu nikad pali na zemlju (a da ih nije jedan od najvjernijih potovalaca uhvatio).  Oni su se meusobno utrkivali, i takmiili, da se doepaju makar malog primjerka tih odbaenih mubarek dijelova njegovog presvijetlog tijela i da ga uvaju kao plodonosni suvenir, kao neto to je mubarek i najdragocjenije.  Ako bi danas, rovarei po rijeima jednog od ovih istunaca pronaao izraz, koji bi se u dananjem svijetu lai i prevara u kom je ak i semantika zagaena, mogao protumaiti kao nepotivanje prema Resulullahu, tom izrazu se mora dati jedno dobroudno znaenje u sklopu cijele izjave, a ne semantika izvrtanja ija je svaka rije prola kroz tok vremena.

Pitanje:  Poto je reeno da je mogue da u vjerskim uenjima, koja su nastala idtihadom, ima greaka, moe li se rei da su svi vjerski podaci, koje nam je dao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tani?

Odgovor:  Kada je u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem,vjersko uenje, koje je pronaeno putem idtihada bilo protivrjeno, Allah delle-anuhu je objavljivao koji je idtihad taan.  Jer, Pejgamberima nije dozvoljeno uraditi neto neispravno.  Kada su po pitanju neega postojali opreni idtihadi Allah delle-anuhu je rekao koji je ispravan tako da se ispravan idtihad razlikovao od neispravnog idtihada.  Kada se u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, dolo do razliitih idtihada po izvjesnom pitanju melek, koji je bio zaduen za to, je silazio sa vahjom i otkrivao taan odgovor.  Prema tome, postupilo se po ispravnom idtihadu i ono to se uradilo je bilo ispravno.  Dakle, sve to nas je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nauio je bez sumnje i sigurno tano i sve to je on uradio je definitivno ispravno.  Nije mogue da u njegovom uenju postoji i najmanja greka.  U stvari, kako god su direktna i oigledna uenja tana zato to ih je objavio melek, koji je bio zaduen za to, tako su isto tana i vjerska uenja koja su izvedena idtihadom, poto su ona verifikovana objavom koja je dola preko meleka.  Izvjesne stvari nisu direktno i jasno objavljene.  One su ostavljene kao znak ljubaznosti prema idtihadu alima, koji su bili poaeni zaradom sevapa za njihov idtihad.  Vjerska uenja do kojih se dolo idtihadom su izazvala da se mudtehidi unaprijede na vei stepen.  Poslije Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, prelaska na ahiret nije bio isti sluaj sa idtihadima.  Vjerska uenja koja su pronaena tim idtihadima nisu zagarantovana.  Za njih se ne moe rei da su definitivno tana.  Dakle, ne mora se vjerovati da su ona tana iako je dozvoljeno raditi u skladu sa njima.  Nijekanje njihove ispravnosti nije kufr.  Ali, ako idtihadi svih mudtehida pokazuju isti rezultat, koji zovemo idma (saglasnost, jednoglasnost), ispravnost uenja, koja su ovi jednoglasni idtihadi pronali se mora vjerovati.

Mi emo uljepati zakljuni dio naega pisma iznoenjem superiornosti Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, ehli bejta, radijallahu teala anhum edmain:

Hadisi erif koji prenosi Jusuf bin Abdulberr kae, Ko voli Aliju on (tim) mene voli.  Ko je neprijatelj prema Aliji on je (time) moj neprijatelj.  Ko uvrijedi Aliju mene je uvrijedio.  A ko uvrijedi mene uvrijedio je Allaha teala.

[Izvjesni ljudi koriste ovaj hadisi erif kao dokaz i nazivaju kafirima one koji su se borili protiv hazreti Alije.  Meutim, injenica je, da grupe koje su se borile nisu bili jedni drugima neprijatelji.  Iako su oni fiziki vrijeali jedni druge njihova srca nisu bila meusobno ljuta.  Hazreti Alija, radijallahu anh, je u sred borbi nazivao pripadnike drugog tabora naa braa.  Hazreti Muavija, radijallahu anh, je napisao Moj efendija za hazreti Aliju.  Na stotinu etrdeset devetoj stranici, sedmog poglavlja knjige Kisas-i enbija, koja je 1331. godine izdata u Istanbulu ovako pie, Kada je hazreti Hasan ustupio hilafet (hazreti Muaviji) koji su vei ashabi kao na primjer Sad bin Abi Vakkas priznali, vlada hazreti Muavije je bila zakonita.  Hazreti Muavija je, iako je bio ashab, silom preuzeo vlast.  Vrijeme i prilike su to uinile neizbjenim.  Narod je prkosio halifinom autoritetu.  Mo i snaga su bile potrebne, to je znailo poetak ere suvereniteta.  Muavija, radijallahu anh, je bio zakonit i kvalifikovan za poloaj.  Kako vidimo ak i knjiga Kisas-i enbija, koju ovi eksploatatori uzimaju kao temelj za svoje tvrdnje, pie da je hazreti Muavija bio ashab, i iza njegovog imena stavlja radijallahu anh.  Na njenoj stotinu pedeset prvoj stranici ovako pie, Stvari su se pogorale pa je administracija muslimanskih stvari i poslova sada zahtijevala upotrebu sile i moi.  Hazreti Muavija je smatran kvalifikovanim za tu odgovornost.  Prije je halifino nareenje bilo dovoljno za izvravanje islamskih principa, od sada je bila potrebna mo suverena.  Poto je glavni cilj bio odravanje islama svi prisutni ashabi su odali potovanje Muaviji, ridvanullahi alejhim edmain.  Na njenoj stotinu pedeset sedmoj stranici ovako pie, Hazreti Muavija je bio ashab koji je bio poaen Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalnim primjedbama.  On je bio jedan od uglednih linosti plemena Kurej.  Radi njegovih izuzetnih sposobnosti kojima je on uspjeno izvravao islam on je bio nazvan Halifei Resulullah.]

Hadisi erif koji nam prenose Tirmuzi i Hakim, rahimehumullah, glasi, Allah delle-anuhu mi je dao imena etvorice ljudi koje On voli.  On je naredio da ih i ja sve etvoricu trebam voljeti.  Oni su Alija, Abu Zer, Mikdad i Selman.

Hadisi erif koji nam prenosi Taberani i Hakimi i Abdullah ibn Mesud kae da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, Ibadet je gledati u Aliju.  Prema hadisi erifu koji se nalazi u (knjigama) Buhari i Muslim, hazreti Bera je rekao da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, podigao hazreti Hasana i stavio ga na svoje rame i rekao, Ja Rabbi!  Ja ga volim ovog.  I Ti ga voli!

Prema hadisi erifu koji nam Buharija saoptava na osnovu hazreti Ebu Bekira Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, se ispeo na minber sa hazreti Hasanom, radijallahu anh, u rukama.  On je gledao sad nas sad Hasana.  Onda je rekao, Ovaj moj sin je sejjid.  Allah delle-anuhu e radi njega pomiriti dvije muslimanske vojske.

Prema jednom drugom hadisi erifu, koji nam Tirmuzi saoptava na osnovu Usame bin Zejda, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je drao Hasana i Husejna na svom krilu i rekao, Ova dva su moji sinovi.  Ja Rabbi!  Ja volim ovu dvojicu.  I Ti ih voli.  I voli one koji ih vole!

Prema hadisi erifu koji nam Tirmuzi saoptava na osnovu Enesa bin Malika, kada su upitali Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, koga on najvie voli od ahli bejta, radijallahu teala anhum edmain, on je odgovorio, Hasana i Husejna.

Hadisi erif koji nam prenosi Musavvir bin Muharrem ovako kae, Fatima, radijallahu teala anha, je dio mene.  Ko nju uvrijedi mene je uvrijedio.

Hadisi erif koji Hakim prenosi po autoritetu Ebu Hurejre glasi, Ja vie volim Fatimu od Alije a Alija mi je korisniji od Fatime.

Aia, radijallahu anha, kae da su ashabi donosili poklone (Resulullahu) kad god je bio kod nje.  Oni su time nastojali da pridobiju njegovu ljubav.  Po jednom drugom izvjetaju koji nam opet hazreti Aia prenosi Resulullahove mubarek hanume su se podijelile u dvije grupe.  Ja sam bila u prvoj grupi, sa Hafsom, Safijjom i Sevdom.  Druge mubarek hanume su sainjavale drugu grupu sa Ummi Selemom na elu.  One su poslale Ummi Selemu Resulullahu kao svog zastupnika druga grupa je rekla da eli da on naredi ashabima i da im rekne, Ako mi elite dati poklon donesite mi ga u kuu u kojoj se u tom momentu nalazim.  Kada je Ummi Seleme izrazila tu elju, on je rekao, Ne vreaj me!  Melek mi donosi vahj samo kada se nalazim u Aiinoj kui.  Na to je Ummi Saleme rekla, Ja Resulullah!  Uzdam se u Allaha teala da me zatiti da te ne bi uvrijedila.  Oprosti mi!  Ista grupa ovih mubarek hanuma je to jo jednom pokuala aljui hazreti Fatimu.  On je rekao, E moja draga keri, zar ti ne voli onog koga ja volim?  Kada je Fatima, radijallahu anha, odgovorila, Volim on joj je rekao, Onda voli nju!

Aia, radijallahu anha, je rekla da nije zavidila nijednoj drugoj Resulullahovoj eni koliko je je zavidila Hadidi, radijallahu anha, iako je nije nikad ni vidjela.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je esto pominjao njeno ime.  Kad god je zaklao ovcu on je slao Hadidinoj rodbini meso.  Kada je on spominjao njeno ime ja sam mu govorila, Je li Hadida jedina ena na svijetu?  On je odgovarao, Ona je bila ovakva, ona je bila onakva  Ja sam sa njom imao djecu.

Hadisi erif koji nam prenosi Abdullah ibn Abbas glasi, Abbas je od mene i ja sam od njega.

Hadisi erif koji nam Dejlemi prenosi po Ebu Saidovom izvjetaju kae, Allah delle-anuhu e one, koji kleveu moje potomke i tako mene vrijeaju, strano kazniti.

Hadisi erif koji nam Hakim prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anh, glasi, Najbolji od vas su oni koji su poslije mene najbolji prema mom ehli bejtu.

Ibni Asakir citira sljedei hadisi erif koji hazreti Alija prenosi, Onim koji vrijeaju moj ehli bejt e biti dovoljan azab, koji e preivjeti na Kijametu.

Ibni Adi i Dejlemi citiraju hadisi erif koji nam prenosi hazreti Alija, radijallahu anh, Ko puno voli moj ehli bejt i moje ashabe e lako prei preko Sirat uprije.

[Ovdje se zavrava prijevod imami Rabbanijevog, rahmetullahi teala alejh, pisma.]

Veliki alim sejjid Abdulhakim Arvasi, rahmetullahi alejh, nam daje sljedee objanjenje u svojoj knjizi Ashabi kiram, Postoje tri grupe Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, ehli bejta.  U prvu grupu spada njegova rodbina, odnosno, oni, sa kojima ima krvno srodstvo.  Njegova halaka (oeva sestra) je u ovoj grupi.  U drugoj grupi se nalaze njegove iste hanume.  U treoj grupi su njegove slukinje.  One su uvijek bile s njegovim mubarek hanumama.  One su im sluile, eljale ih, kuhale im, istile im njihove sobe, prale im njihov ve i radile sve druge kune poslove.  Bilal, Selman i Suhejb koji su bili zadueni za van kune poslove kao to su uenje ezana, su bili meu onim koji su jeli i pili u ovom (Resulullahovom) mubarek domu.  Hazreti Fatima i sva njena djeca, do kraja svijeta, su takoe ehli bejt.  Potrebno je da ih volimo ak i ako su neposluni muslimani.  Voljeti ih, sluiti im srcem, tijelom i imovinom, i ophoditi se prema njima s potovanjem, e prouzrokovati da umremo s imanom.  U sirijskom gradu Hama je postojao sud samo za sejjide.  Za vrijeme vladavine Abbasida u Egiptu, hazreti Hasanovi, radijallahu anh, potomci su se zvali erifi a hazreti Husejnovi, radijallahu anh, potomci su se zvali sejjidi.  Izdata je odredba da erifi trebaju nositi bijeli turban a sejjidi zeleni turban.  Ddeca koja su roena u ovim blagoslovljenim famelijama su registrovana u prisustvu sudije i dva svjedoka.  U vrijeme sultana Abdulmedid hana, rahmetullahi alejh, masonski vezir Reid paa je ukinuo ove specijalne sudove.  Nemezheblije i oni koji nemaju poznat rodoslov su poeli sebe nazivati sejjidima.  Lani persijski sejjidi su se rairili svugdje po svijetu.  U knjizi Fetavel-hadisijje ovako pie, Za vrijeme sadri evvela su se svi lanovi ehli bejta bili nazivali erifi.  Na primjer, upotrebljavali su se izrazi kao to su erifi Abbasi i erifi Zejneli.  Fatimi sultani su bili ije.  Oni su nazivali sejidima samo potomke Hasana i Husejna.  Eref aban bin Husejn, jedan turski sultan u Egiptu je 773. godine [1371.g.n.e.] izdao odluku po kojoj sejjidi trebaju da nose zelene turbane kojima e se razlikovati od erifa.  Iako se ovaj obiaj svugdje rairio on nije imao erijatsku vanost.  Detaljnu informaciju po ovom pitanju moemo nai u knjizi Mirat-i kainat i turskoj verziji knjige Mevahib-i ledunnijje ili u treem poglavlju njene revizije od strane Zerkanija.

DODATAK:  Izvjesni od onih koji ne pripadaju ehli sunnetu nastoje da prevare muslimane u naoj zemlji (Turskoj).  Zbunjeni u svojim pokuajima da nau ita to bi moglo izazvati sumnju u knjigama alima islama, to bi mogli izvrnuti u dokaz i iznijeti ga kao podlogu za svoju klevetu hazreti Muavije i drugih ashaba, koji su se borili protiv hazreti Alije, oni su se spustili na nii nivo falsifikacije u kojoj uveliavaju tragine prie koje su izmislili abbasidski istoriari koje uzimaju u obzir ulizivanje, ovosvjetsku dobit i unapreenje u poloaju.  Oni su promijenili tekst knjige Kisas-i Enbija, koja je na turskom jeziku, i pokuali da ga uzmu kao lani dokaz za svoje podle ciljeve.  Da bi otkrili lai i klevete ovih izdajica koje oni u naoj dravi upotrebljavaju kao strategiju za sijanje razdora i meusobnog zavaanja brae muslimana, mi smatramo da je relevantno da pozajmimo izvjesne citate iz knjige Kisas-i Enbija i da na njih usmjerimo panju naih italaca:  Na stotinu sedmoj stranici knjige Kisas-i Enbija pie:  Hazreti Hasan, radijallahu anh, se esto enio i razvodio.  Djevojke koje je on enio su se u njega odmah zaljubljivale.  Hazreti Hasanova zadnja ena Dada ga je otrovala iz straha da e on i nju razvesti.  Kako vidimo, hazreti Hasan je otrovan radi enine ljubomore.  Suprotno tvrdnjama nemezheblija, Muavija, radijallahu anh, nije ni znao za ovaj zloin a kamo li da je u njemu uestvovao.

Na stotinu devedeset treoj stranici pie:  Hazreti Muavija se u ezdesetoj godini po hidri razbolio.  On je pozvao svoga sina Jezida.  On ga je dugo savjetovao.  Sutina njegovog savjeta je bila:  Stanovnici Kufe mogu nahukati hazreti Husejna da te napadne.  Ako ga pobjedi oprosti mu!  Budi ljubazan prema njemu!  On nam je vrlo blizak.  On nad nama ima veliko pravo.  On je Resulullahov unuk.  Ove rijei Muavije, radijallahu anh, su najjasniji pokazatelj njegove velike ljubavi i potivanja koje je on osjeao prema ehli bejtu.

Kada se hazreti Muavijina bolest pogorala on je rekao:  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je na mene stavio koulju.  Ja sam je od tog momenta uvao da budem blagoslovljen njenim berietom (bereketom).  Ja sam jednom stavio njegove nokte koje je on osjekao i njegovu mubarek kosu u bocu, koje sam takoe do sada sauvao.  Kada umrem obucite na mene koulju i stavite nokte i kosu na moje oi i usta.  Moda e mi Denabi hak oprostiti radi njihovog hurmeta.

Na stotinu devedeset etvrtoj stranici pie:  Hazreti Muavija je bio visok, bijele puti, velianstven, jako strpljiv i dobronamjeran.  Njegovo blago ponaanje je bilo poznato.  Jednom je neko doao u njegovu audijenciju i uvrijedio ga na vrlo bezobrazan nain.  Hazreti Muavija je utao.  Kada su ga drugi prisutni upitali dokle e njegova strpljivost trajati on je odgovorio, Uvrede ljudi koje ne tete sultanatu nam ne smetaju.

Prema kratkom pasosu na stotinu devedeset petoj stranici hazreti Ali, radijallahu anh, je upozorio: Nemojte da kleveete hazreti Muavijinu administraciju!  Zaista, ako ga izgubite vidjeete odrubljivanje i padanje glava.

U knjizi Mirat-i kainat se navode sljedei podaci:  Muavija, radijallahu anh, i njegov otac Ebu Sufjan su pred Resulullahom primili islam na dan pokorenja Mekke.  Oni su imali vrst iman.  Hazreti Muavija je bio jedan od Resulullahovih sekretara.  Resulullah je za njega nekoliko puta ovako inio dovu, Ja Rabbi!  Odri ga na pravom putu i uini ga sebebom (posrednikom) preko kog e i drugi biti upueni na pravi put.  On mu je jednom ovako uinio dovu, Ja Rabbi!  Podui Muaviju ilmu i hesabu!  Zatiti ga od azaba!  Ja Rabbi!  Daj mu da bude hakim (vladar drava)!  Jednom ga je ovako savjetovao, O Muavija!  Kada bude vladar drava ini dobroinstva!  Kasnije je hazreti Muavija rekao da je od momenta kada je uo tu dovu ekao dan kada e postati halifa.  Jednoga dana je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jahao na jednoj ivotinji zajedno s hazreti Muavijom, koji je bio za njim.  On je rekao, Ja Muavija!  Koji je dio tvog tijela meni najblii?  Kada je on odgovorio stomak, on je rekao, Ja Rabbi!  Napuni ga znanjem i blagou!  Hazreti Muavija je bio tako bogato obdaren opratanjem i blagou da je u njegovu slavu napisana itava knjiga koja ima dva velika toma.  U Arabiji su odgojena etiri velika genija.  Muavija je prvi od njih.  Kada je hazreti Omer pogledao u Muaviju on je rekao, Ovaj je, od arapskih vladara, velianstven i moan kao persijski vladari.  Njegova velikodunost je bila tolika da je on dao hazreti Husejnu, kada mu je on rekao da je u dugu, osamdeset hiljada zlatnika.  [Ovaj dogaaj je jasna indikacija njegove specijalne simpatije prema ehli bejtu i usluga koje im je on inio.]

Hazreti Omer je bio prvi osvaja Jerusalema a hazreti Muavija drugi.  Hazreti Muavija je proirio islamske drave do Tunisa u Africi, do Buhare u Aziji i od Jemena do Istanbula, i osnovao punu kontrolu nad ovim ogromnim dravama.  On je bio velianstven, nurli lica, zgodan, dobroudan, uroen, pravedan, potovan i astan dravnik.  On je bio uvijek u istim, novim i elegantnoj odjei, jahao najbolje konje i ivio ivot u velikoj velianstvenosti.  Meutim, radi bereketa koji je uroen Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, sohbetu - zato to je on bio ashab - on je bio imun od odstupanja od islama.

Prema izvjetaju koji je napisan na etiri stotine sedamnaestoj stranici hazreti Abdulhakk Dehlevijeve knjige Medarid-un nubuvve, koja je napisana na persijskom jeziku, i na stotinu osamdeset prvoj stranici prvog toma turske verzije knjige Mevahib-i ledunnijje Ebu Sufjan bin Harb je pokazao veliko herojstvo u gazi (Svetom ratu) u Taifu.  Jedno njegovo oko je ispalo iz one duplje.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, Ja Ebu Sufjan!  ta hoe?  Ako hoe ja u za tebe uiniti Allahu delle-anuhu dovu i oko e ti se vratiti na mjesto.  Ili, ako hoe, Allah delle-anuhu e ti dati oko u Dennetu.  Ebu Sufjan je odgovorio, Ja Resulullah!  Ja vie volim oko u Dennetu, bacivi oko koje je drao u ruci na zemlju.  Hazreti Ebu Sufjan je takoe uinio i mnoga herojska djela u svetom ratu na Jermuku gdje je izgubio i drugo oko.  On je u istom dogaaju i postao ehid.

Na tri stotine etrnaestoj stranici knjige Kisas-i Enbija pie:  Poslije osvajanja Mekke Ebu Sufjan i njegov sin Muavija su se pridruili Resulullahu i otselili su se u Medinu.  Resulullah, sallallahu alejhi ve sellam, je postavio Ebu Sufjana za guvernera Nerdana a hazreti Muaviju pisarom vahja.

Na etiri stotine sedamdeset estoj stranici knjige Kisas-i Enbija pie:  U ratu na Jermuku su tri hiljade muslimana postali ehidi.  Meu njima su bili mnogi mubarek ashabi.  Ebu Sufjan je postao potpuno slijep kada ga je strelica pogodila u njegovo drugo oko, radijallahu anhum edmain.

Prema podacima koji su dati na est stotina osamdeset etvrtoj stranici drugog toma knjige Medarid-un-nubuvve koju je napisao hazreti Abdulhakki Dehlevi, Jezid bin Ebi Sufjan, upravitelj Damaska, je na samrti imenovao svoga brata Muavijju kao svog nasljednika.  Hazreti Omer, halifa toga vremena, je potvrdio hazreti Muavijino upraviteljstvo.  On je naredne etiri godine zadrao poloaj upravitelja Damaska, to jest, do smrti hazreti Omera, i kroz narednih esnaest godina, odnosno, za vrijeme hilafeta hazreti Osmana, hazreti Alije i hazreti Hasana.  On je postao zakonski halifa u etrdeset prvoj godini po Hidri, kada mu je hazreti Hasan ustupio hilafet.  On je preselio na ahiret od paralize lica u svojoj sedamdeset osmoj godini ivota, pred kraj dvadesete godine svoje dunosti kao halifa.  On je bio od onih koji su imali miljenje da se hazreti Osmanove ubice moraju odmah uhapsiti i kazniti.  Suprotno tome, hazreti Alija je smatrao da bi nagli pristup njihovoj kazni pogorao ve uskomeanu situaciju hilafeta.  On je iz toga razloga oduzeo hazreti Muavijino upraviteljstvo.  Hadisi erif koji imami Sujuti citira iz Ahmedove knjige Musned glasi, Ja Rabbi!  Naui Muaviju kako treba pisati i raunati i zatiti ga od azaba!

injenice koje smo dovde naveli nagovjetavaju udnost puta koji slijede oni koji kleveu Resulullahova dva ashaba, Ebu Sufjana i njegovog sina Muaviju, radijallahu teala anhuma, za koje cijenjene knjige islama, kao to je Kisas-i Enbija, kau blagoslov - radijallahu anh - i veliajui ih navode da su se trudili do svog zadnjeg daha slue islam.

 

Mudizama, koje su date Ahmedu (Pejgamberu) nema broja,

Jednom su ashabi nabrojali tri hiljade njih.

Mudize su dokaz neijeg poslanstva,

Kao to je svitanje Sunca vjesnik svakog dana.

Kada mudizu jednom vidimo, ona je dovoljna potvrda.

Muhammed, lino, je kao primjer, imao bezbroj mudiza,

Za njegovu istinitost je bez sumnje sam Kuran dovoljan,

On je bez premca, zaista, ljepotica u slovu i rimi.

Niko ga nije mogao imitirati, ni ljudi ni dini,

Svi su morali u rimi potvrditi, On je zaista Allahova rije.