PRVA FITNA U ISLAMU

 

UVOD

 

Allah dželle-šanuhu je na ovom svijetu milostiv prema svima.  On svima šalje korisne stvari.  On će iz Svoje ljubaznosti oprostiti vjernicima koji su zaslužili (radi grijeha koje su uradili na ovom svijetu) džehennem i blagosloviti ih džennetom.  On sam stvara svako živo biće, održava ga u životu, i štiti od straha i užasa.  Uzdajući se u ime ovakvog uzvišenog bića, kao što je Allah, mi započinjemo s pisanjem ove naše knjige.

Neka je svaka hvala samo Allahu dželle-šanuhu!  Neka su dove i selami na Njegovog najdražeg Pejgambera Muhammeda, alejhisselam!  Neka su dove na čisti ehli bejt ovog uzvišenog Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem i na njegovog svakog vjernog ashaba, radijallahu teala anhum edžma’in.

Hadisi šerif koji se nalazi u skraćenoj verziji knjige Tezkire-i Kurtubi ovako kaže, “Među mojim ashabima će izbiti fitna.  Allah dželle-šanuhu će oprostiti onim koji budu umiješani u ovu fitnu zbog sohbeta kojeg su sa mnom imali.  Ali, oni koji dođu poslije njih, će svojim neprestanim brbljanjem o tim događajima ponovo raspiriti ovu fitnu.  Oni će radi ovog svog prevelikog interesovanja otići u džehennem.”  Veliki alim islama imam Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, rahmetullahi alejh, koji je 1034. godine [1624.g.n.e.] preselio u Indiji na ahiret je poslao pismo u svaku zemlju sa ciljem da poduči vjerovanje ehli sunneta i čisti put islama, kao i to, da tesavvuf nije nešto što je izvan vjere islama.  Njegova pisma, kojih ima preko pet stotina, su sakupljena i izdata u tri toma.  Trideset šesto pismo drugog toma detaljno govori o ovoj fitni koja se desila među ashabima.

Ona se desila za vrijeme trećeg halife hazreti Osmana, radijallahu anh, kada je jedan jevrej - čije je ime Abdullah bin Sebe - podstakao prvu fitnu separatizma u islamu.  Oni koji su postali žrtve njegovog pogrešnog savjetovanja su se miješali sa ashabima.  Tokom vremena oni su podržavani od strane masona i jevreja.  Oni su se povremeno služili nasiljem i među muslimanima izazivali prilično krvoproliće i tako potkopavali islam.  Ova tragedija je suprotna učenjima islama o jedinstvu i bratskoj ljubavi.

Tokom vremena su se neprijatelji ashaba, radijallahu teala anhum edžma’in, podijelili u dvanaest sektaških grupa, koje su se samo slagale u svojim sistematskim i lukavo isplaniranim aktivnostima - da prevare i podijele muslimane.  Oni tvrde da su ashabi kiram, radijallahu teala anhum edžma’in, bili međusobno neprijateljski raspoloženi, da su bez osnove i sramno klevetali poznate ličnosti islama, i da su odbili vjernost hazreti Aliji, radijallahu anh.  Ovi potpaljivači fitne i fesada, koji sebe predstavljaju prosvjećenim vjerskim ljudima i savremenim piscima, žigošu dobroćudne vjerske učitelje, sunije, kao neobrazovane i staromodne i tako nastoje da omalovaže i ukaljaju ove blagoslovljene učitelje (hodže), koji nastoje da probude muslimane i otkriju i opovrgnu njihove pokvarene laži i klevete.  Isto kao što klevete ovih mrskih podbadača ne umanjuju visoku čast ashaba kiram, radijallahu teala anhum edžma’in, tako se i njihovi napadi vraćaju nazad na njih, i povećavaju vrijednost i čast ovih vrlih učitelja.

Da bi zaštitili braću muslimane, da ne bi povjerovali u ove okićene laži ovih podrivača, čiji je jedini cilj da među braću unesu razdor, mi smo preveli sa persijskog na turski jezik (a sa njega na engleski i bosanski) trideset šesto (36) pismo i nazvali ga Prva fitna islama.  Mi smo sigurni da će čiste duše i umovi cijenjene mlađe generacije, kada objektivno pročita ovo pismo, im pomoći da uvidi da su alimi ehli sunneta bili u pravu.

Neka Allah dželle-šanuhu zaštiti muslimane od nesloge!  Neka ih On ujedini u ispravnom putu sunneta, koji mi svi volimo i odobravamo!  Neka nas On zaštiti da ne povjerujemo u laži neprijatelja islama, i da ne zapadnemo u njihove zamke!  Amin.

 

PRVA FITNA U ISLAMU

 

Trideset šesto pismo drugog toma knjige Mektubat koju je napisao imam Rabbani mudžeddid-i elf-i sani šejh Ahmed-i Faruki Serhendi, rahimehullahu teala, dokazuje veličinu ashaba kiram i citira izjave koje su i alimi ehli sunnet mezheba i oni koji pripadaju otpadničkim grupama rekli o njima.  Ovo pismo nam kaže da su šije bile te koje su izazvale prvu fitnu islama, da sunije nisu čudne kao šije, da oni nisu kao haridžije (hvaridž) i da oni ne slijede zaostali i kratkovidi put.  Ovo pismo veliča i hvali ehli bejt našeg efendije, Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem.

 

Ja započinjem pisanje ovog mog pisma s Bismilom.  Neka je svaka hvala Allahu dželle-šanuhu!  Neka je salat i selam na Njegovog uzvišenog Pejgambera!  Neka su najljepše dove na ehli bejt ovog uzvišenog Pejgambera, na sve njegove ashabe i na sve muslimane!

Jedan od najvećih i najcjenjenijih Allahovih teala poklona i blagodati je da volimo one koji slijede pravi put, da žudimo da ih upoznamo, da porazgovaramo s ovim sretnim ljudima, da čujemo riječi ovih velikana, i da čitamo njihove knjige.  Muhbiri sadik, to jest, Muhammed, alejhisselam, je rekao, “Elmer’u me’a men ehabbe” što znači, “Mi ćemo biti i na ovom i na onom svijetu sa onima koje volimo.”  Dakle, ako volimo velike alime mi ćemo biti sa njima i dobiti dio od njihove duhovne bliskosti Allahu dželle-šanuhu.  Prema riječima mog cijenjenog sina hadže Šerefeddina Husejna, koji bira riječi i koji je dobar kandidat za duhovno uzdizanje, ti posjeduješ predivne moralne osobine (ahlak) koje su neophodne za tu veliku blagodat.  Ti ne zaboravljaš ove velikane uprkos raznih poslova i komplikovanih briga.  Ti ne zaboravljaš tu najcjenjeniju blagodat, iako si opkoljen svakakvim problemima.  Neka je beskrajno hamd i šukur Allahu dželle-šanuhu za tu Njegovu najveću uslugu!  Zaista tvoja sreća i blagostanje će prouzrokovati da i mnogi drugi postignu sreću i uspjeh.  Tvoj spas će izazvati da i drugi steknu spas i mir.  Kako mi opet reče moj sin, ti čitaš pisanja ovog fakira (imam Rabbani misli na sebe) i njeguješ moje riječi.  On mi reče da bi bilo korisno da ti ja napišem par riječi.  Evo, ja pokušavam da, na zahtjev mog sina, napišem nekoliko riječi.

Odskora većina svijeta u Indiji raspravlja o pravu hilafeta i komentariše o stavu i ponašanju ashaba.  Iskreno rečeno veliki broj tih ljudi izražava i piše svoja oskudna i otpadnička mišljenja i skučene poglede o ovom tajanstvenom predmetu, koji je jedan od najdelikatnijih grana islamskih nauka.  Oni se ne ustručavaju da prikače pogrešna značenja ajeti kerimima i hadisi šerifima i, da bi dokazali da su u pravu, ušutkaju tačne i ispravne riječi alima islama.  Prema tome, ja smatram da je neophodno potrebno da otkrijem istinu, i da po ovom predmetu napišem nekoliko činjenica, i da informišem muslimane o istinitim i pravednim riječima alima ehli sunneta i da tako, uz pomoć dokumentarnih dokaza, opovrgnem otpadništvo ovih pokvarenih bid’at grupa.

O moj brate, čiste duše i plemenite prirode!  Alimi mezheba ehli sunneta, rahimehumullahu teala, su jednoglasno rekli da moramo “držati šejhejn superiornijim i voljeti dva zeta.”  Drugim riječima dok su hazreti Ebu Bekir i hazreti Omer su iznad svih drugih ashaba mi trebamo voljeti hazreti Osmana i hazreti Aliju.  Svaki musliman pravog puta, koji se zove ehli sunnet vel-džema’at, mora da puno cijeni i poštuje prvu dvojicu i da je zagrijan prema zadnjoj dvojici.

Svi ashabi su bili jednoglasni po ovom pitanju, da su hazreti Ebu Bekir i Omer iznad svih (ostalih ashaba).  Ovu jednoglasnost ashaba su nam saopštili tabi’ini izam.  Malo uzvišeniji među našim vjerskim imamima, kao što je imam Šafija, su nas informisali da je činjenica da je ova jednoglasnost postojala.  Hazreti Ebul Hasani Eš’ari, jedan od dva imama u pitanjima imana je rekao, “Potpuno je istina (kat’i) da su Ebu Bekir i Omer iznad svih muslimana cijelog ummeta.”  Imam Zehebi, radijallahu anh, piše da je hazreti Alija, dok je bio halifa, i kada je imao moć i autoritet cijele države u svojim rukama, pred velikom skupinom ashaba rekao, “U ovom ummetu su Ebu Bekir i Omer iznad svih drugih,” i dodao, da je njihova superiornost definitivna činjenica koja je do nas doprla putem tevatura (istinitog pripovijedanja).  Hazreti Alija, radijallahu anh, je rekao, “Nakon našeg Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekir je najuzvišenije ljudsko biće.  Omer je sljedeći poslije njega.  A onda dolazi neko drugi”  Njegov sin Muhammed bin Hanefijje, koji se nalazio u audijenciji je rekao, “Iza Omera si ti najuzvišeniji!”  Imam Buhari nam prenosi da je Alija odgovorio, “Ja sam samo jedan od muslimana.”  Postoji toliko veliki broj onih koji su pouzdani i povjerljivi koji priznaju superiornost Ebu Bekira i Omera da je to postalo tevatur, odnosno, pripovijedanje koje je vadžib (neophodno, obavezno) vjerovati.  Ko ga porekne je ili džahil ili jako zaguljena i netrpeljiva osoba.  Abdurrezzak bin Ali Lahidži (umro 1051. godine [1642.g.n.e.]) eminentni šijiski alim je vidio neospornu opipljivu istinu i priznao da su dva imama iznad svih drugih i rekao, “Pošto je Alija priznao da su Ebu Bekir i Omer superiorniji od njega i ja to takođe kažem.  Ja priznajem da su njih oba superiorniji od njega.  Da to hazreti Alija nije rekao da su oni uzvišeniji, takođe ni ja to ne bih rekao.  Ja kažem onako kako on kaže jer ja volim hazreti Aliju.  Bilo bi grijeh sa njim se ne slagati a izražavati ljubav prema njemu.”

Pošto su u vrijeme hilafeta dva blagoslovljena Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem zeta, hazreti Osmana i hazreti Alije, postojale fitne i meteži, srca ljudi su bila hladna i potištena.  Među njima je vladalo opšte osjećanje neprijateljstva i nesloge.  Radi toga, alimi ehli sunneta vel-džema’at su rekli da se hatenejn, to jest dva zeta, moraju voljeti.  Oni su na taj način preduhitrili svaku moguću klevetu džahila protiv Resulullahovih ashaba, i zatvorili svaku rupu koja bi se eventualno mogla koristiti za sijanje mržnje protiv bilo kog od halifa, koji su bili Resulullahovi predstavnici.

Kako vidimo, ljubav prema hazreti Aliji, radijallahu anh, je osnovni uslov, da bi bili suni musliman.  Ko ne voli hazreti Aliju on ne pripada ehli sunnetu.  On je haridži (mn. havaridž).  S druge strane, onaj ko je prekomjeran, neumjeren i ekscentričan u svojoj ljubavi prema hazreti Aliji;  ko tvrdi da ljubav prema hazreti Aliji zhtijeva da psujemo Resulullahove, sallallahu teala alejhi ve sellem, ashabe kiram, i ko, klevečući ih skrene s puta koji su nam ashabi kiram, tabi’ini izam i selefi salihin pokazali, on je otpadnik ili jeretik.  Kako vidimo pripadnici ove zadnje grupe su fanatični u svojoj ljubavi prema hazreti Aliji, dok su haridžije njegovi neprijatelji, koji ga mrze, što prikriva njihov uvid i sprečava ih da upoznaju Allahovog lava.  Grupa ehli sunneta je ta koja slijedi umjereni pravac od kog ne odstupa ni prema jednom ekstremu.  Istina je definitivno u sredini, a ne, ni u jednom ekscentričnom putu.  Svaka od ovih nenormalnosti je i gnusna i opasna.  Prema jednom pripovijedanju koje nam prenosi Ahmed ibni Hanbel, rahimehullahu teala, hazreti Alija kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, “O Alija!  Ti si kao Isa, alejhisselam.  Židovi su postali njegovi neprijatelji.  Oni su klevetali njegovu blagoslovljenu majku, hazreti Merjem.  A krišćani su ga precijenili.  Oni su ga uzdigli na nivo koji je iznad njegovog pravog nivoa.  Drugim riječima, oni su ga nazvali Allahovim sinom.”  Kada je saopštio ovaj hadis-i šerif, Alija, radijallahu anh, je rekao, “Radi mene će dvije grupe ljudi biti osuđene na uništenje.  Jedna grupa će me previše voljeti i pripisivaće mi ono što nemam.  Drugi, moji neprijatelji, će me klevetati.”  Prema ovom, haridžije se porede sa jevrejima a užareni sljedbenici simbolizuju kršćane.  Obje grupe su odvojene od pravog puta.  Tvrditi da suni muslimani ne vole hazreti Aliju, ili, povezivati ljubav prema hazreti Aliji sa šiizmom je potpuni džahilijet.  Treba dobro znati jednu stvar:  Otpadništvo po ovom pitanju se ne bazira na ljubavi prema hazreti Aliji već neprijateljstvu prema ostale tri Resulullahove halife.  Kleveta ashaba kiram je zlo.  Imam Šafija, rahmetullahi alejh, je ovako rekao:

 

Ako je ljubav prema Muhammedovom alu šijizam

Znajte, o vi ljudi i džinni, i ja sam šija!

 

Drugim riječima, šije kažu, da bi neko bio šija on mora voljeti Muhammedov, alejhisselam al (familiju), to jest, ehli bejt.  Kada bi naše postajanje šijom zaista obuhvatalo ljubav prema ehli bejtu onda bi šije bile te koje mi puno volimo i poštujemo.  Ali, šta je tu neispravno, je to, što su oni neprijatelji prema onim koji nisu ehli bejt.

Hazreti Alija, hazreti Fatima, i njihova djeca, se zovu ali Resul ili ehli bejt.

Nema sumnje da samo ehli sunnet muslimani ispravno vole Resulullahov ehli bejt.  I opet je, bez sumnje, da su samo oni sljedbenici ehli bejta.  Ehli sunnet musliman je neko, ko kaže da voli ehli bejt, ko tvrdi da ih slijedi, ko ne mrzi ashabe i ko vjeruje da su se njihove međusobne borbe desile iz dobrotvornih razloga.  Ovakvo vjerovanje ga spašava od otpadništva.  Jer, mrziti ehli bejt, znači biti haridži.  Ehli sunnet musliman voli i ehli bejt i sve ashabe.  Kako vidimo, oni koji ne slijede nijedan mezheb su istovremeno i neprijatelji ashaba, zato što su pripadnici ehli bejta u isto vrijeme i ashabi.  Biti ehli sunnet musliman znači voljeti sve ashabe.  Pametna i razumna osoba jednostavno ne drži neprijateljstvo protiv ashaba iznad ljubavi prema ehli bejtu.  Jer, ko voli Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, voli i sve ashabe.

Neki ljudi tvrde da su se pripadnici ehli sunneta neprijateljski ponašali prema ehli bejtu.  Bez obzira koliko nas zaprepašćuju ove njihove lažljive i mrske tvrdnje, nije dovoljno, zato što muslimanima ehli sunneta ova ljubav - koju oni osjećaju prema ehli bejtu - služi kao najveći izvor nade da umru s imanom (kao vjernici).  Alimi ehli sunneta su rekli da, ako želimo da umremo kao vjernici, moramo puno voljeti ehli bejt.  Otac ovog fakira (imam Rabbani misli na sebe) je bio alim.  On je bio duboki alim i u zahiri i u batini naukama.  On je uvijek govorio ljudima da moraju voljeti ehli bejt.  On im je govorio da će im ova ljubav prema ehli bejtu biti korisna u momentu umiranja i da će im pomoći da umru s imanom.  Kasnije, kada je moj otac bio bolestan, i na samrtnoj postelji, ja sam bio pored njega.  On je bio u svojim zadnjim momentima ovog života.  On je bio u času rastajanja s ovim svijetom.  Ja se sjećam da mi je rekao da puno volim ehli bejt.  Ja sam ga upitao, “Kolika je sada tvoja ljubav prema njima?”  On je bio skoro potpuno nesvjestan, kada je uzdahnuvši rekao, “Ja se kupam u okeanu ljubavi prema ehli bejtu.”  Ja sam učinio Allahu dželle-šanuhu hamdu sena (izrazio zahvalnost) za ovaj odgovor mog oca.  Ljubav prema ehli bejtu je bogatstvo muslimana ehli sunneta.  Izvjesni ljudi ne shvataju tu činjenicu.  Oni se okreću od ispravne i umjerene ljubavi koju imaju ehli sunnet muslimani i slijede jedan ekscentrični put.  Oni žigošu muslimane ehli sunneta, kao haridžije, zato što oni nemaju prekomjernu i suviše veliku ljubav prema ehli bejtu.  Oni ne mogu da shvate da između pretjeranosti u ovom ili onom smijeru postoji sredina, umjeren i ispravan put.  Alimi ehli sunneta su bili jedini blagoslovljeni čašću da nađu ispravan i tačan put, sredinu između dva pogrešna puta, od kojih je jedan pretjeran a drugi neprijatno nedovoljan.  Da Allah dželle-šanuhu obilno nagradi alime ehli sunneta za njihov neprekidni i stalni napor, koji su prepatili istražujući i iznalazeći ovaj tačni put.  Šije dobro znaju da su muslimani ehli sunneta bili ti koji su ratovali protiv haridžija, odnosno, neprijatelja hazreti Alije i njegove djece.  Nije bilo šija, ili ih je bilo premalo, kada su muslimani ehli sunneta kaznili neprijatelje ehli bejta onako kako su zaslužili.  Da li oni nazivaju “šijama” ove ehli sunnet muslimane radi njihove ljubavi prema ehli bejtu?  Da li oni misle da su oni koji su rasplašili i rastjerali haridžije šije?  Iznenađujuće je da oni nekad nazivaju muslimane ehli sunneta haridžijama.  Oni možda ovako misle zato što ljubav muslimana ehli sunneta prema ehli bejtu nije agresivna i prekomjerna.  I obratno, oni nekad smatraju muslimane ehli sunneta šijama radi umjerene ljubavi koju oni ispoljavaju prema ehli bejtu i koja je dostojna ovih velikana.  Shodno tome, i zato što su očajno neuki, oni misle - kada čuju da alimi ehli sunneta izražavaju svoju ljubav prema ehli bejtu - da su ti alimi na njihovoj strani.  S druge strane, kada drugi alimi ehli sunneta upozore protiv pretjerane ljubavi i opomenu da se i druge tri halife moraju voljeti, oni te alime nazivaju haridžijama.  Neka ih je stid i sram za njihov nepravedni i neprikladni epitet koji daju alimima ehli sunneta.  Oni kažu, iz njihove patološke ljubavi prema hazreti Aliji - radijallahu anh, da ljubav prema hazreti Aliji zahtijeva mržnju prema trojici halifa i prema većini ashaba kiram.  Zašto su oni tako nerazumni?  Kako bi to ikad mogla biti ljubav?

Može li ljubav ikad dozvoliti glupost mržnje protiv Resulullahovih halifa, i klevetanje njegovih ashaba?  Oni mrze i ogavno kleveću muslimane ehli sunneta samo zato što muslimani ehli sunneta upotpunjuju svoju ljubav prema ehli bejtu ljubavlju prema svim ashabima i ne kleveću nijednog ashaba, iako znaju za njihove međusobne bitke.  Pošto ehli sunnet muslimani shvataju vrijednost i čast Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem sohbeta, oni kažu da je svaki pojedini ashab uzvišen, i cijenjen, i čist musliman, očišćen od svakog zla, neposlušnosti i ljubomore.  Alimi ehli sunneta su u ovim ratovima napravili razliku između prave i krive partije.  Ali oni su rekli da se greške nisu temeljile na zlim željama nefsa već na reju i idžtihadu.  Ovi čudaci bi bili zadovoljni sa ehli sunnet muslimanima, i ne bi se o njima loše izražavali, kada bi i oni, takođe, bili neprijatelji većine istaknutih ashaba, i vrijeđali ih.  S druge strane, haridžije bi saosjećale s ehli sunnet muslimanima samo u slučaju ako bi i oni takođe bili neprijatelji ehli bejta.  Ja Rabbi!  Nakon što si nam pokazao pravi put ne daj da naša srca skrenu sa njega!  Daj nam, takođe, i iz Tvojih vječnih riznica rahmeta!  Ti si jedini izvor dobrote.

Kako su najistaknutiji alimi ehli sunneta objasnili, blagoslovljeni ashabi našeg efendije, Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, su se u odnosu na stvari koje su izazvale takozvane ratove podijelili u tri grupe:

1 -- Ashabi kiram, radijallahu teala anhum edžma’in, koji su bili u prvoj grupi su osmotrili događaje (učinili idžtihad) i zaključili da su u pravu oni, koji su bili sa hazreti Alijom.

2 -- Prema idžtihadu druge grupe je suprotna grupa (protivnici hazreti Alije) bila u pravu.

3 -- Treća grupa je bila neodlučna.  Njihov idžtihad im nije jasno pokazao ko je u pravu.

Prvoj grupi ashaba kiram je bilo vadžib raditi po svom idžtihadu i podržavati hazreti Aliju.  Isto tako je bilo vadžib i drugoj grupi, da slijedi svoj idžtihad, i da podržava suprotnu grupu.  Treća grupa nije podržavala nijednu partiju.  Njima nije bilo ispravno podržavati ovu ili onu grupu.  Svaka od ove tri grupe je radila po svom ličnom idžtihadu.  Sve tri od njih su učinile što im je bilo vadžib i što im je bilo potrebno da učine.  Prema tome, kako bi ih ikad mogli kriviti za ono što su učinili?  Koga bi mogli optužiti?  Imam Šafija, rahmetullahi alejh, je rekao, “Allah dželle-šanuhu nas je zaštitio da ne uprljamo naše ruke njihovom krvlju.  I mi trebamo čuvati naše jezike od tih borbi.”  Rečeno je da je i Omer bin Abdul’aziz isto to rekao.  Ova izjava nam govori da mi ne smijemo ni pozitivno ni negativno komentarisati o tim događajima koji su se desili među njima, na primjer, mi ne smijemo presuđivati ko je bio u pravu a ko nije.  Mi ih samo smijemo hvaliti.  I hadisi šerif nam to tako naređuje.  Hadisi šerif kaže, “Čuvajte vaše jezike kada spominjete moje ashabe.”  To znači, “Kada svijet priča o mojim ashabima i njihovim ratovima zaštitite se.  Ne budite skloni prema jednim i ne optužujte druge.”  Mi moramo slijediti ovo naređenje.  Ali, kako je većina alima ehli sunneta razumjela, ashabi koji su se borili na hazreti Alijinoj strani su bili u pravu.  Protivnička strana je pogriješila.  Ali, mi ih ne možemo kriviti pošto su oni napravili grešku u idžtihadu.  Greška u idžtihadu se ne smije kritikovati.  Kako god ne smijemo kritikovati i ogovarati (mudžtehide) koji su pronašli istinu isto tako ne smijemo ni kritikovati i ogovarati one koji su pogriješili u idžtihadu.  Rečeno je da je hazreti Alija u sred takozvanih ratova rekao, “Naša braća se ne slažu sa nama.  Oni nisu ni nevjernici ni griješnici.  Pošto oni tako razumiju svoj idžtihad to ih ne pravi ni nevjernicima ni griješnicima.”  Kako vidimo, i ehli sunnet muslimani i šije se slažu da je hazreti Alija bio u pravu a da oni, koji su ratovali protiv hazreti Alije, nisu.  Ali kako su alimi ehli sunneta reki, one, koji su pogriješili, ne smijemo kriviti zato što je njihova greška proizašla iz njihovog shvatanja i tačke gledišta.  Oni su rekli da mi ne smijemo kritikovati i ogovarati ove velikane, i da trebamo da pazimo na pravo i čast Prvaka svijeta, sallallahu alejhi ve sellem.  Zaista je naš Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, “Plašite se Allaha teala da ne zatajite prema pravima mojih ashaba!  Nemojte ih poslije mene ogovarati!”  On je to, da bi istakao važnost ovog naređenja, ponovio dva puta.  Jedan drugi hadisi šerif glasi, “Svi moji ashabi su kao zvijezde na nebu.  Kojeg god od njih slijedite dobićete hidajet (uputu) i sreću!”  Postoje mnogi hadisi šerifi koji nam naređuju da moramo da svakog pojedinog ashaba držimo na visini i da puno poštujemo.  Prema tome mi ih moramo sve cijeniti i uzdizati.  Što se tiče trivijalnih grešaka koje im se pripisuju mi trebamo, da u najgorem slučaju, vjerujemo da se iza njih kriju dobre namjere.  To je ehli sunnet.

Izvjesni ljudi su po ovom pitanju prešli granicu.  Oni nazivaju ashabe koji su se borili protiv hazreti Alije kafirima, i o njima izgovaraju tako ružne i vulgarne psovke kakve ne bi mogli ni pomisliti da izgovorimo.  Njihove pogrdne riječi prljaju njihove sopstvene jezike.  Ako je njihov stav namijenjen da dokaže da je hazreti Alija bio u pravu, a da oni, koji su se borili protiv njega, nisu, oni bi trebali biti umjereni kao ehli sunnet muslimani što bi odlično poslužilo njihovom razlogu.  Ova umjerenost je u isto vrijeme i u skladu s pravdom i razumom.  Ne može postojati vjera, ili mezheb, koji se temelji na grđenju i kritikovanju ovih velikih i poznatih vjerskih ličnosti.  Ovi čudaci su usvojili opasnu politiku sebi za vjeru.  Oni vjeruju da je neprijateljski i besčasni stav prema ashabima našeg Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, ibadet.  Kakva je to vjera i mezheb, čiji je glavni princip vjerovanja proklinjanje i psovanje Resulullahovih ashaba, radijallahu teala anhum edžma’in?

Hadisi šerif glasi, “Muslimani će se podijeliti u sedamdeset tri grupe.  Sedamdeset dvije grupe će radi svojih pokvarenih vjerovanja otići u džehennem.  Samo će se jedna grupa spasiti.”  Svaka od ove sedamdeset dvije grupe je izmišljajući razne bid’ate skrenula sa puta ehli sunneta.  Najniža i najgora od ove sedamdeset dvije grupe je ona koja vodi kampanju neprijateljstva prema ashabima kiram.  Oni su najnenormalniji i najudaljeniji od muslimana ehli sunneta koji su sedamdeset treća grupa, jedina grupa čiji put vodi spasu.  Kakav odnos može biti s čašću i ljud