



PRVA FITNA U
ISLAMU
UVOD
Allah dželle-šanuhu je na ovom
svijetu milostiv prema svima. On
svima šalje korisne stvari. On æe iz Svoje ljubaznosti oprostiti
vjernicima koji su zaslužili (radi grijeha koje su uradili
na ovom svijetu) džehennem i blagosloviti ih
džennetom. On sam stvara svako živo biæe, održava ga u životu, i štiti od straha i užasa. Uzdajuæi se u ime ovakvog uzvišenog biæa, kao što je Allah, mi zapoèinjemo s pisanjem ove
naše knjige.
Neka je svaka hvala samo Allahu
dželle-šanuhu! Neka su dove i
selami na Njegovog najdražeg Pejgambera Muhammeda,
alejhisselam! Neka su dove na
èisti ehli bejt ovog
uzvišenog Pejgambera, sallallahu alejhi
ve sellem i na njegovog svakog vjernog ashaba, radijallahu teala anhum
edžma’in.
Hadisi šerif koji se nalazi u
skraæenoj verziji knjige Tezkire-i Kurtubi ovako kaže, “Meðu mojim ashabima æe izbiti fitna. Allah dželle-šanuhu æe oprostiti onim koji budu
umiješani u ovu fitnu zbog sohbeta kojeg
su sa mnom imali. Ali, oni koji
doðu poslije njih, æe svojim neprestanim brbljanjem o
tim dogaðajima ponovo raspiriti ovu
fitnu. Oni æe radi ovog svog prevelikog
interesovanja otiæi u džehennem.” Veliki alim islama imam Rabbani Ahmed
Faruki Serhendi, rahmetullahi alejh, koji je 1034. godine [1624.g.n.e.] preselio
u Indiji na ahiret je poslao pismo u svaku zemlju sa ciljem da poduèi vjerovanje ehli sunneta i
èisti put islama, kao i to, da tesavvuf nije nešto što je izvan vjere islama. Njegova pisma, kojih ima preko pet
stotina, su sakupljena i izdata u tri toma. Trideset šesto pismo drugog toma detaljno
govori o ovoj fitni koja se desila meðu ashabima.
Ona se desila za vrijeme
treæeg halife hazreti Osmana,
radijallahu anh, kada je jedan jevrej - èije je ime Abdullah bin Sebe -
podstakao prvu fitnu separatizma u islamu.
Oni koji su postali žrtve njegovog pogrešnog savjetovanja su se
miješali sa ashabima. Tokom vremena oni su podržavani od strane masona i
jevreja. Oni su se povremeno
služili nasiljem i meðu muslimanima izazivali
prilièno krvoproliæe i tako potkopavali islam. Ova tragedija je suprotna uèenjima islama o jedinstvu i
bratskoj ljubavi.
Tokom vremena su se neprijatelji
ashaba, radijallahu teala anhum edžma’in, podijelili u dvanaest
sektaških grupa, koje su se samo slagale
u svojim sistematskim i lukavo isplaniranim aktivnostima - da prevare i podijele
muslimane. Oni tvrde da su ashabi
kiram, radijallahu teala anhum edžma’in, bili meðusobno neprijateljski
raspoloženi, da su bez osnove i sramno
klevetali poznate liènosti islama, i da
su odbili vjernost hazreti Aliji, radijallahu anh. Ovi potpaljivaèi
fitne
i
fesada,
koji
sebe
predstavljaju
prosvjeæenim
vjerskim
ljudima
i savremenim
piscima, žigošu
dobroæudne
vjerske
uèitelje,
sunije,
kao
neobrazovane i
staromodne i tako nastoje da
omalovaže
i
ukaljaju
ove
blagoslovljene uèitelje
(hodže),
koji nastoje da probude muslimane i otkriju i
opovrgnu
njihove
pokvarene
laži
i
klevete. Isto kao što
klevete
ovih
mrskih
podbadaèa
ne
umanjuju
visoku
èast
ashaba
kiram,
radijallahu
teala
anhum
edžma’in,
tako se
i njihovi
napadi
vraæaju nazad na
njih,
i
poveæavaju vrijednost
i èast
ovih
vrlih
uèitelja.
Da bi
zaštitili
braæu
muslimane,
da
ne bi povjerovali u ove okiæene
laži ovih podrivaèa,
èiji
je
jedini
cilj da
meðu
braæu unesu razdor, mi smo preveli sa persijskog na turski jezik (a sa njega
na engleski i bosanski) trideset šesto (36)
pismo i nazvali ga Prva fitna
islama. Mi smo sigurni da
æe
èiste
duše
i
umovi
cijenjene mlaðe
generacije,
kada objektivno proèita
ovo
pismo,
im pomoæi
da
uvidi da
su alimi ehli sunneta bili u pravu.
Neka Allah
dželle-šanuhu zaštiti
muslimane od nesloge! Neka ih On
ujedini u ispravnom putu sunneta, koji mi svi volimo i odobravamo! Neka nas On zaštiti da ne povjerujemo u
laži neprijatelja islama, i da ne
zapadnemo u njihove zamke!
Amin.
PRVA FITNA U
ISLAMU
Trideset
šesto
pismo drugog toma knjige Mektubat koju je napisao imam Rabbani
mudžeddid-i
elf-i sani šejh Ahmed-i Faruki Serhendi, rahimehullahu teala, dokazuje
velièinu
ashaba kiram i citira izjave koje su i alimi ehli sunnet mezheba i oni koji
pripadaju otpadnièkim
grupama rekli o njima. Ovo pismo
nam kaže
da su šije
bile te koje su izazvale prvu fitnu islama, da sunije nisu èudne kao
šije,
da oni nisu kao haridžije
(hvaridž)
i da oni ne slijede zaostali i kratkovidi put. Ovo pismo velièa
i hvali ehli bejt našeg
efendije, Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem.
Ja zapoèinjem pisanje ovog mog pisma s
Bismilom. Neka je svaka hvala
Allahu dželle-šanuhu! Neka je salat
i selam na Njegovog uzvišenog Pejgambera! Neka su najljepše dove na ehli bejt ovog
uzvišenog Pejgambera, na sve njegove
ashabe i na sve muslimane!
Jedan od najveæih i najcjenjenijih Allahovih teala
poklona i blagodati je da volimo one koji slijede pravi put, da žudimo da ih upoznamo, da
porazgovaramo s ovim sretnim ljudima, da èujemo rijeèi ovih velikana, i da èitamo njihove knjige. Muhbiri sadik, to jest, Muhammed,
alejhisselam, je rekao, “Elmer’u me’a men ehabbe” što
znaèi, “Mi
æemo biti i na ovom i na onom svijetu sa onima koje volimo.” Dakle, ako volimo velike alime mi
æemo
biti sa njima i dobiti dio od njihove duhovne bliskosti Allahu dželle-šanuhu.
Prema rijeèima mog
cijenjenog sina hadže Šerefeddina Husejna, koji bira
rijeèi i koji je dobar kandidat za duhovno uzdizanje, ti posjeduješ predivne moralne osobine (ahlak)
koje su neophodne za tu veliku blagodat.
Ti ne zaboravljaš ove velikane uprkos raznih poslova
i komplikovanih briga. Ti ne
zaboravljaš tu najcjenjeniju blagodat, iako si
opkoljen svakakvim problemima. Neka
je beskrajno hamd i šukur Allahu dželle-šanuhu za tu
Njegovu najveæu uslugu! Zaista tvoja sreæa i blagostanje æe prouzrokovati da i mnogi drugi
postignu sreæu i uspjeh. Tvoj spas æe izazvati da i drugi steknu spas i
mir. Kako mi opet reèe moj sin, ti èitaš pisanja ovog fakira (imam Rabbani
misli na sebe) i njeguješ moje rijeèi. On mi reèe da bi bilo korisno da ti ja
napišem par rijeèi. Evo, ja pokušavam da, na zahtjev mog sina,
napišem nekoliko rijeèi.
Odskora veæina svijeta u Indiji raspravlja o
pravu hilafeta i
komentariše o stavu i ponašanju ashaba. Iskreno reèeno veliki broj tih ljudi
izražava i piše svoja oskudna i
otpadnièka mišljenja i skuèene poglede o ovom tajanstvenom
predmetu, koji je jedan od najdelikatnijih grana islamskih nauka. Oni se ne ustruèavaju da prikaèe pogrešna znaèenja ajeti kerimima i hadisi
šerifima i, da bi dokazali da su u
pravu, ušutkaju taène i ispravne rijeèi alima islama. Prema tome, ja smatram da je neophodno
potrebno da otkrijem istinu, i da po ovom predmetu napišem nekoliko èinjenica, i da informišem muslimane o istinitim i
pravednim rijeèima alima ehli sunneta i da tako,
uz pomoæ dokumentarnih dokaza, opovrgnem
otpadništvo ovih pokvarenih bid’at grupa.
O moj brate, èiste duše i plemenite prirode! Alimi mezheba ehli sunneta,
rahimehumullahu teala, su jednoglasno rekli da moramo “držati šejhejn superiornijim i voljeti dva
zeta.” Drugim rijeèima dok su hazreti Ebu Bekir i
hazreti Omer su iznad svih drugih ashaba mi trebamo voljeti hazreti Osmana i
hazreti Aliju. Svaki musliman
pravog puta, koji se zove ehli sunnet vel-džema’at, mora da puno cijeni i
poštuje prvu dvojicu i da je zagrijan
prema zadnjoj dvojici.
Svi ashabi su bili jednoglasni po
ovom pitanju, da su hazreti Ebu Bekir i Omer iznad svih (ostalih ashaba). Ovu jednoglasnost ashaba su nam
saopštili tabi’ini izam. Malo uzvišeniji meðu našim vjerskim imamima, kao
što je imam Šafija, su nas informisali da je
èinjenica da je ova jednoglasnost
postojala. Hazreti Ebul Hasani
Eš’ari, jedan od dva imama u
pitanjima imana je rekao, “Potpuno je istina (kat’i) da su Ebu Bekir i Omer
iznad svih muslimana cijelog ummeta.”
Imam Zehebi, radijallahu anh, piše da je hazreti Alija, dok je bio
halifa, i kada je imao moæ i autoritet cijele države u svojim rukama, pred velikom
skupinom ashaba rekao, “U ovom ummetu su Ebu Bekir i Omer iznad svih drugih,” i
dodao, da je njihova superiornost definitivna èinjenica koja je do nas doprla
putem tevatura (istinitog pripovijedanja).
Hazreti Alija, radijallahu anh, je rekao, “Nakon našeg Pejgambera, sallallahu alejhi ve
sellem, Ebu Bekir je najuzvišenije ljudsko biæe. Omer je sljedeæi poslije njega. A onda dolazi neko drugi” Njegov sin Muhammed bin Hanefijje, koji
se nalazio u audijenciji je rekao, “Iza Omera si ti najuzvišeniji!” Imam Buhari nam prenosi da je Alija
odgovorio, “Ja sam samo jedan od muslimana.” Postoji toliko veliki broj onih koji su
pouzdani i povjerljivi koji priznaju superiornost Ebu Bekira i Omera da je to
postalo tevatur, odnosno, pripovijedanje koje je vadžib (neophodno, obavezno)
vjerovati. Ko ga porekne je ili
džahil ili jako zaguljena i
netrpeljiva osoba. Abdurrezzak bin
Ali Lahidži (umro 1051. godine [1642.g.n.e.])
eminentni šijiski alim je vidio neospornu
opipljivu istinu i priznao da su dva imama iznad svih drugih i rekao,
“Pošto je Alija priznao da su Ebu Bekir
i Omer superiorniji od njega i ja to takoðe kažem. Ja priznajem da su njih oba superiorniji
od njega. Da to hazreti Alija nije
rekao da su oni uzvišeniji, takoðe ni ja to ne bih rekao. Ja kažem onako kako on kaže jer ja volim hazreti Aliju. Bilo bi grijeh sa njim se ne slagati a
izražavati ljubav prema
njemu.”
Pošto su u vrijeme hilafeta dva
blagoslovljena Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem zeta, hazreti Osmana i
hazreti Alije, postojale fitne i meteži, srca ljudi su bila hladna i
potištena. Meðu njima je vladalo opšte osjeæanje neprijateljstva i
nesloge. Radi toga, alimi ehli
sunneta vel-džema’at su rekli da se hatenejn, to
jest dva zeta, moraju voljeti. Oni
su na taj naèin preduhitrili svaku
moguæu klevetu džahila protiv Resulullahovih ashaba,
i zatvorili svaku rupu koja bi se eventualno mogla koristiti za sijanje
mržnje protiv bilo kog od halifa, koji
su bili Resulullahovi predstavnici.
Kako vidimo, ljubav prema hazreti
Aliji, radijallahu anh, je osnovni uslov, da bi bili suni musliman. Ko ne voli hazreti Aliju on ne pripada
ehli sunnetu. On je haridži (mn. havaridž). S druge strane, onaj ko je prekomjeran,
neumjeren i ekscentrièan u svojoj ljubavi prema hazreti
Aliji; ko tvrdi da ljubav prema
hazreti Aliji zhtijeva da psujemo Resulullahove, sallallahu teala alejhi ve
sellem, ashabe kiram, i ko, kleveèuæi ih
skrene s puta koji su
nam ashabi kiram, tabi’ini izam i selefi salihin pokazali, on je otpadnik ili jeretik. Kako vidimo pripadnici ove zadnje grupe
su fanatièni u svojoj ljubavi prema hazreti
Aliji, dok su haridžije njegovi neprijatelji, koji ga
mrze, što prikriva njihov uvid i
spreèava ih da upoznaju Allahovog
lava. Grupa ehli sunneta je ta koja
slijedi umjereni pravac od kog ne odstupa ni prema jednom ekstremu. Istina je definitivno u sredini, a ne,
ni u jednom ekscentriènom putu. Svaka od ovih nenormalnosti je i gnusna
i opasna. Prema jednom
pripovijedanju koje nam prenosi Ahmed ibni Hanbel, rahimehullahu teala, hazreti
Alija kaže da je Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao, “O Alija! Ti si kao Isa, alejhisselam. Židovi su postali njegovi
neprijatelji. Oni su klevetali
njegovu blagoslovljenu majku, hazreti Merjem. A krišæani su ga precijenili. Oni su ga uzdigli na nivo koji je iznad
njegovog pravog nivoa. Drugim
rijeèima, oni su ga nazvali Allahovim
sinom.” Kada je saopštio ovaj hadis-i šerif, Alija, radijallahu anh, je
rekao, “Radi mene æe dvije grupe ljudi biti
osuðene na uništenje. Jedna grupa æe me previše voljeti i pripisivaæe mi ono što nemam. Drugi, moji neprijatelji, æe me klevetati.” Prema ovom, haridžije se porede sa jevrejima a
užareni sljedbenici simbolizuju
kršæane. Obje grupe su odvojene od pravog
puta. Tvrditi da suni muslimani ne
vole hazreti Aliju, ili, povezivati ljubav prema hazreti Aliji sa šiizmom je potpuni džahilijet. Treba dobro znati jednu stvar: Otpadništvo po ovom pitanju se ne bazira na
ljubavi prema hazreti Aliji veæ neprijateljstvu prema ostale tri
Resulullahove halife. Kleveta
ashaba kiram je zlo. Imam
Šafija, rahmetullahi alejh, je ovako
rekao:
Ako
je ljubav prema Muhammedovom alu šijizam
Znajte, o vi ljudi i
džinni, i ja sam
šija!
Drugim rijeèima, šije kažu, da bi neko bio šija on mora voljeti Muhammedov,
alejhisselam al (familiju), to jest, ehli bejt. Kada bi naše postajanje šijom zaista obuhvatalo ljubav prema
ehli bejtu onda bi šije bile te koje mi puno volimo i
poštujemo. Ali, šta je tu neispravno, je to, što su
oni neprijatelji prema onim koji nisu ehli bejt.
Hazreti Alija, hazreti
Nema sumnje da samo ehli sunnet
muslimani ispravno vole Resulullahov ehli bejt. I opet je, bez sumnje, da su samo oni
sljedbenici ehli bejta. Ehli sunnet musliman je neko, ko
kaže da voli ehli bejt, ko tvrdi da ih
slijedi, ko ne mrzi ashabe i ko vjeruje da su se njihove meðusobne borbe desile iz dobrotvornih
razloga. Ovakvo vjerovanje ga
spašava od otpadništva. Jer, mrziti ehli bejt, znaèi biti haridži. Ehli sunnet musliman voli i ehli bejt i
sve ashabe. Kako vidimo, oni koji
ne slijede nijedan mezheb su istovremeno i neprijatelji ashaba, zato
što su pripadnici ehli bejta u isto
vrijeme i ashabi. Biti ehli sunnet
musliman znaèi voljeti sve ashabe. Pametna i razumna osoba jednostavno ne
drži neprijateljstvo protiv ashaba
iznad ljubavi prema ehli bejtu.
Jer, ko voli Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, voli i sve
ashabe.
Neki ljudi tvrde da su se
pripadnici ehli sunneta neprijateljski ponašali prema ehli bejtu. Bez obzira koliko nas
zaprepašæuju ove njihove lažljive i mrske tvrdnje, nije
dovoljno, zato što muslimanima ehli sunneta ova
ljubav - koju oni osjeæaju prema ehli bejtu -
služi kao najveæi izvor
nade da umru s imanom
(kao vjernici). Alimi ehli sunneta
su rekli da, ako želimo da umremo kao vjernici,
moramo puno voljeti ehli bejt. Otac
ovog fakira (imam Rabbani misli na sebe) je bio alim. On je bio duboki alim i u zahiri i u
batini naukama. On je uvijek
govorio ljudima da moraju voljeti ehli bejt. On im je govorio da æe im ova ljubav
prema ehli bejtu biti korisna u momentu umiranja i da æe im pomoæi da umru s imanom. Kasnije, kada je moj otac bio bolestan,
i na samrtnoj postelji, ja sam bio pored njega. On je bio u svojim zadnjim momentima
ovog
života. On je bio u èasu rastajanja s ovim
svijetom. Ja se sjeæam da mi je rekao da puno volim
ehli bejt. Ja sam ga upitao,
“Kolika je sada tvoja ljubav prema njima?”
On je bio skoro potpuno nesvjestan, kada je uzdahnuvši rekao, “Ja se kupam u okeanu
ljubavi prema ehli bejtu.” Ja sam
uèinio Allahu dželle-šanuhu hamdu
sena (izrazio zahvalnost) za ovaj odgovor mog oca. Ljubav prema ehli bejtu je bogatstvo
muslimana ehli sunneta. Izvjesni
ljudi ne shvataju tu èinjenicu. Oni se okreæu od ispravne i umjerene ljubavi
koju imaju ehli sunnet muslimani i slijede jedan ekscentrièni put. Oni žigošu muslimane ehli sunneta, kao
haridžije, zato što oni nemaju prekomjernu i
suviše veliku ljubav prema ehli
bejtu. Oni ne mogu da shvate da
izmeðu pretjeranosti u ovom ili onom
smijeru postoji sredina, umjeren i ispravan put. Alimi ehli sunneta su bili jedini
blagoslovljeni èašæu da naðu ispravan i taèan put, sredinu izmeðu dva pogrešna puta, od kojih je jedan
pretjeran a drugi neprijatno nedovoljan.
Da Allah dželle-šanuhu obilno nagradi alime ehli sunneta za njihov
neprekidni i stalni napor, koji su prepatili istražujuæi i iznalazeæi ovaj taèni put. Šije dobro znaju da su muslimani
ehli sunneta bili ti koji su ratovali protiv haridžija, odnosno, neprijatelja hazreti
Alije i njegove djece. Nije bilo
šija, ili ih je bilo premalo, kada
su muslimani ehli sunneta kaznili neprijatelje ehli bejta onako kako su
zaslužili. Da li oni nazivaju “šijama” ove ehli sunnet muslimane
radi njihove ljubavi prema ehli bejtu?
Da li oni misle da su oni koji su rasplašili i rastjerali haridžije šije? Iznenaðujuæe je da oni nekad nazivaju
muslimane ehli sunneta haridžijama. Oni možda ovako misle zato što ljubav muslimana ehli sunneta
prema ehli bejtu nije agresivna i prekomjerna. I obratno, oni nekad smatraju muslimane
ehli sunneta šijama radi umjerene ljubavi koju
oni ispoljavaju prema ehli bejtu i koja je dostojna ovih velikana. Shodno tome, i zato što su oèajno neuki, oni misle - kada
èuju da alimi ehli sunneta
izražavaju svoju ljubav prema ehli bejtu
- da su ti alimi na njihovoj strani.
S druge strane, kada drugi alimi ehli sunneta upozore protiv pretjerane
ljubavi i opomenu da se i druge tri halife moraju voljeti, oni te alime nazivaju
haridžijama. Neka ih je stid i sram za njihov
nepravedni i neprikladni epitet koji daju alimima ehli sunneta. Oni kažu, iz njihove patološke ljubavi prema hazreti Aliji -
radijallahu anh, da ljubav prema hazreti Aliji zahtijeva mržnju prema trojici halifa i prema
veæini ashaba kiram. Zašto su oni tako nerazumni? Kako bi to ikad mogla biti
ljubav?
Može li ljubav ikad dozvoliti glupost
mržnje protiv Resulullahovih halifa, i
klevetanje njegovih ashaba? Oni
mrze i ogavno kleveæu muslimane ehli sunneta samo zato
što muslimani ehli sunneta
upotpunjuju svoju ljubav prema ehli bejtu ljubavlju prema svim ashabima i ne
kleveæu nijednog ashaba, iako znaju za
njihove meðusobne bitke. Pošto ehli sunnet muslimani shvataju
vrijednost i èast Resulullahovog, sallallahu
alejhi ve sellem sohbeta, oni kažu da je svaki pojedini ashab
uzvišen, i cijenjen, i èist musliman, oèišæen od svakog zla,
neposlušnosti i ljubomore. Alimi ehli sunneta su u ovim ratovima
napravili razliku izmeðu prave i krive partije. Ali oni su rekli da se greške nisu temeljile na zlim
željama nefsa veæ na reju i idžtihadu. Ovi èudaci bi bili zadovoljni sa ehli
sunnet muslimanima, i ne bi se o njima loše izražavali, kada bi i oni,
takoðe, bili neprijatelji veæine istaknutih ashaba, i
vrijeðali ih. S druge strane, haridžije bi saosjeæale s ehli sunnet muslimanima samo
u sluèaju ako bi i oni takoðe bili neprijatelji ehli
bejta. Ja Rabbi! Nakon što si nam pokazao pravi put ne daj
da naša srca skrenu sa njega! Daj nam, takoðe, i iz Tvojih vjeènih riznica rahmeta! Ti si jedini izvor
dobrote.
Kako su najistaknutiji alimi ehli
sunneta objasnili, blagoslovljeni ashabi našeg efendije, Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem, su se u odnosu na stvari koje su izazvale takozvane
ratove podijelili u tri grupe:
1 -- Ashabi kiram, radijallahu
teala anhum edžma’in, koji su bili u prvoj grupi
su osmotrili dogaðaje (uèinili idžtihad) i zakljuèili da su u pravu oni, koji su bili
sa hazreti Alijom.
2 -- Prema idžtihadu druge grupe je suprotna
grupa (protivnici hazreti Alije) bila u pravu.
3 -- Treæa grupa je bila neodluèna. Njihov idžtihad im nije jasno pokazao ko je u
pravu.
Prvoj grupi ashaba kiram je bilo
vadžib raditi po svom idžtihadu i podržavati hazreti Aliju. Isto tako je bilo vadžib i drugoj grupi, da slijedi svoj
idžtihad, i da podržava suprotnu grupu. Treæa grupa nije podržavala nijednu partiju. Njima nije bilo ispravno
podržavati ovu ili onu grupu. Svaka od ove tri grupe je radila po svom
liènom idžtihadu. Sve tri od njih su uèinile što im je bilo vadžib i što im je bilo potrebno da
uèine. Prema tome, kako bi ih ikad mogli
kriviti za ono što su uèinili? Koga bi mogli optužiti? Imam Šafija, rahmetullahi alejh, je
rekao, “Allah dželle-šanuhu nas je zaštitio da ne uprljamo naše ruke njihovom krvlju. I mi trebamo èuvati naše jezike od tih borbi.” Reèeno je da je i Omer bin Abdul’aziz
isto to rekao. Ova izjava nam
govori da mi ne smijemo ni pozitivno ni negativno komentarisati o tim
dogaðajima koji su se desili
meðu njima, na primjer, mi ne smijemo
presuðivati ko je bio u pravu a ko
nije. Mi ih samo smijemo
hvaliti. I hadisi šerif nam to tako nareðuje. Hadisi šerif kaže, “Èuvajte vaše jezike kada spominjete moje
ashabe.” To znaèi, “Kada svijet prièa o mojim ashabima i njihovim
ratovima zaštitite se. Ne budite skloni prema jednim i ne
optužujte
druge.” Mi moramo slijediti ovo nareðenje. Ali, kako je veæina alima ehli sunneta razumjela,
ashabi koji su se borili na hazreti Alijinoj strani su bili u pravu. Protivnièka strana je pogriješila. Ali, mi ih ne možemo kriviti pošto su oni napravili grešku u idžtihadu. Greška u idžtihadu se ne smije
kritikovati. Kako god ne smijemo kritikovati i ogovarati
(mudžtehide) koji su pronašli istinu isto tako ne smijemo ni
kritikovati i ogovarati one koji su pogriješili u idžtihadu. Reèeno je da je hazreti Alija u sred
takozvanih ratova rekao, “Naša braæa se ne slažu sa nama. Oni nisu ni nevjernici ni
griješnici. Pošto oni tako razumiju svoj
idžtihad to ih ne pravi ni nevjernicima ni
griješnicima.” Kako vidimo, i ehli sunnet muslimani i
šije se slažu da je hazreti Alija bio u pravu a
da oni, koji su ratovali protiv hazreti Alije, nisu. Ali kako su alimi ehli sunneta reki,
one, koji su pogriješili, ne smijemo kriviti zato
što je njihova greška proizašla iz njihovog shvatanja i
taèke gledišta. Oni su rekli da mi ne smijemo
kritikovati i ogovarati ove velikane, i da trebamo da pazimo na pravo i
èast Prvaka svijeta, sallallahu
alejhi ve sellem. Zaista je
naš Pejgamber, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao, “Plašite se Allaha teala da ne zatajite
prema pravima mojih ashaba! Nemojte
ih poslije mene ogovarati!” On je to, da bi istakao važnost ovog nareðenja, ponovio dva puta. Jedan drugi hadisi šerif glasi, “Svi moji ashabi su kao zvijezde na
nebu. Kojeg god od njih slijedite
dobiæete hidajet (uputu) i sreæu!” Postoje mnogi hadisi šerifi koji nam nareðuju da moramo da svakog pojedinog
ashaba držimo na visini i da puno poštujemo. Prema tome mi ih moramo sve cijeniti i
uzdizati. Što se tièe trivijalnih grešaka koje im se pripisuju mi
trebamo, da u najgorem sluèaju, vjerujemo da se iza njih kriju
dobre namjere. To je ehli
sunnet.
Izvjesni ljudi su po ovom pitanju
prešli granicu. Oni nazivaju ashabe koji su se borili
protiv hazreti Alije kafirima, i o njima izgovaraju tako ružne i vulgarne psovke kakve ne bi
mogli ni pomisliti da izgovorimo.
Njihove pogrdne rijeèi prljaju njihove sopstvene
jezike. Ako je njihov stav
namijenjen da dokaže da je hazreti Alija bio u pravu,
a da oni, koji su se borili protiv njega, nisu, oni bi trebali biti umjereni kao
ehli sunnet muslimani što bi odlièno poslužilo njihovom razlogu. Ova umjerenost je u isto vrijeme i u
skladu s pravdom i razumom. Ne
može postojati vjera, ili mezheb, koji
se temelji na grðenju i kritikovanju ovih velikih i
poznatih vjerskih liènosti. Ovi èudaci su usvojili opasnu politiku
sebi za vjeru. Oni vjeruju da je
neprijateljski i besèasni stav prema ashabima
našeg Pejgambera, sallallahu alejhi ve
sellem, ibadet. Kakva je to vjera i
mezheb, èiji je glavni princip vjerovanja
proklinjanje i psovanje Resulullahovih ashaba, radijallahu teala anhum
edžma’in?
Hadisi šerif glasi, “Muslimani æe se podijeliti u sedamdeset tri
grupe. Sedamdeset dvije grupe
æe radi svojih pokvarenih vjerovanja
otiæi u džehennem. Samo æe se jedna grupa
spasiti.” Svaka od ove sedamdeset dvije grupe je
izmišljajuæi razne bid’ate skrenula sa puta
ehli sunneta. Najniža i najgora od ove sedamdeset dvije
grupe je ona koja vodi kampanju neprijateljstva prema ashabima kiram. Oni su najnenormalniji i najudaljeniji
od muslimana ehli sunneta koji su sedamdeset treæa grupa, jedina grupa èiji put vodi spasu. Kakav odnos može biti s èašæu i ljudima koji misle da je
psovanje i proklinjanje ovih velikana vjere osnovni princip njihovog vjerovanja
i njihovog mezheba? Ova se grupa
vremenom raspala na dvanaest podgrupa.
Svih dvanaest grupa, uprkos meðusobnih svaða, se uporno slažu u nazivanju ashaba kafirima. Oni kažu da je psovanje i proklinjanje
hulefai rašidina ibadet. Ali oni ne vole da ih zovemo
rafizi. Oni kažu mi nismo rafizi. Jer, takoðe i oni, znaju za hadisi
šerif koji predskazuje da
æe rafizije biti muèene na ahiretu. Bilo bi dobro kada bi oni ukinuli ton i
znaèenje rijeèi “rafizi” i prestali sa svojim
neprijateljskim stavom prema ashabima kiram. Indijski hindusi sebe nazivaju hindusima
a ne kafirima. Oni sebe ne smatraju
kafirima. Oni kažu da su kafiri oni koji
žive u Darulharbu. To je potpuno pogrešno. Oni su kafiri bez obzira u kojoj
državi živjeli. Put koji oni slijede je put
kufra.
1 -- Prema alimima ehli sunneta sve
èetiri (prve) halife su bile
istinite i ispravne. Zaista jedan
od hadisi šerifa koji predskazuju nepoznato
kaže, “Poslije mene æe trideset godina biti
hilafet.” Hilafet u ovom hadisi šerifu znaèi hilafet u punom znaèenju. Trideset godina hilafeta se
navršilo s hazreti Alijinim
hilafetom. Ovaj hadisi šerif nam govori da su èetiri halife zakonito postale
halife i da je njihov redoslijed zakonit.
Izvjesni ljudi koji ne pripadaju ehli sunnetu kažu da su prve tri halife nepravedno
i silom prisvojile dužnost hilafeta. Prema njima, samo je hazreti Alija imao
pravo na hilafet. Oni
kažu da se hazreti Alija
taktièki saglasio s halifatima njegova
tri prethodnika s namjerom da obuzda situaciju da ne bi izazvao fitnu. Oni vjeruju da su ashabi kiram
našeg efendije Pejgambera glumili
meðusobno prijateljstvo i da su jedan
drugog hipokritski manipulisali i pretvarali se da su jedni drugim prijatelji
samo da bi se lijepo slagali.
2 -- Prema alimima ehli sunneta,
rahimehumullahu teala, prepirke i borbe izmeðu ashaba kiram su se temeljile na
dobroèudnim mislima i korisnim
razlozima. Nijedan od njih nije
slijedio svoj nefs. Nijedan od njih
nije ništa radio iz tvrdoglavosti. U stvari, Resulullahov sohbet je potpuno
oèistio nefsove svih ashaba
kiram. Njihova srca su bila tako
èista da ona nisu nikad
osjeæala neprijateljstvo, mržnju, i inat prema dugim. Svaki pojedini od njih je bio
veæi mudžtehid od svih drugih alima
islama. Svakom mudžtehidu je vadžib da radi u skladu sa svojim
liènim idžtihadom. Prirodno je da po izvjesnim pitanjima,
razlièiti mudžtehidi imaju razlièite idžtihade. Drugim rijeèima, oni se meðusobno ne slažu po izvjesnim pitanjima u onom
šta je taèno i ispravno. Kada se njihovi idžtihadi razlikuju, i njihove prakse
se razlikuju, jer svaki od njih mora da slijedi svoj lièni idžtihad. Stoga, meðusobni sukobi stavova ashaba kiram
su plod njihovih nastojanja da iznesu istinu i pravdu na svjetlo. Njihova nastojanja pokazuju da su se oni
slagali po pitanju istog cilja.
Njihove razlike i sukobi nisu bili iz namjere da zadovolje želje nefsa emmare. Neki nazivaju kafirima one koji su se borili
protiv hazreti Alije. Oni ih
vulgarno psuju i nazivaju vrlo pogrdnim rijeèima. Meðutim, èinjenica je da se ashabi kiram u
nekim stvarima nisu slagali s Resulullahom sallallahu alejhi ve sellem, i da su
njihove rijeèi, po pitanju tih stvari, bile
suprotne od Resulullahovih zakljuèaka. Njih ni Allah dželle-šanuhu ni Njegov
Pejgamber nisu korili za njihove argumente, koje su, kasniji dogaðaji koji su se desili kao
posljedica, nekad dokazali taènim i ispravnim. Oni nisu nikad bili ruženi. Oni nisu bili ruženi u vahju kada je bio
objavljen. Kako bi onda ikada mogli
nazivati izvjesne ljude kafirima, radi njihovog idžtihada koji se nije slagao s
hazreti Alijinim idžtihadom? Kako bi se oni ikad mogli kriviti zato
što je njihov idžtihad bio drukèiji od hazreti Alijinog
idžtihada? Nije bilo
[Prema izvjesnim informacijama koje
se nalaze u (knjizi istorije) Kisas-i enbija u bici kod Džemela (deve) se trideset hiljada
ljudi borilo protiv hazreti Alije, radijallahu anh, a u bici kod Siffina je bilo
stotinu dvadeset hiljada. U obje
bitke je bilo èetrdeset pet hiljada žrtava. Kako smo detaljno objasnili na
prethodnim stranicama jedan jevrej koji se zvao Abdullah bin Sebe’ i njegovi
sauèesnici su posijali razdor
meðu ashabima kiram. Oni su prouzrokovali da hiljade
muslimana postanu šehidi. Neporeciva je èinjenica, koja je napisana u
Kur’ani kerimu, da su jevreji bili odgovorni za šehidsku smrt velikog broja
Pejgambera.]
Nije se lako usuditi i nazvati
kafirima najveæe od svih ashaba kiram, i o njima
se bezobrazno izražavati, naroèito, ako su oni sretnici koji su
bili obradovani veselim vijestima da otiæi direktno u Džennet. Ja želim da ovi bijednici postanu
svjesni opasnih posljedica kojim ih njihov prljavi jezik vodi. Ovi mubarek ljudi su nam prenijeli skoro
pola uèenja islama. Ako ružimo ove ljude pola vjerskog znanja
gubi svoju pouzdanost. Kako bi ikad
mogli klevetati ove ljude uprkos èinjenici da nijedan alim islama
nije nikad odbacio nijednu vijest koja nam je došla preko njih? Takoðe je i hazreti Alija
saopštio što je od njih
èuo. Knjiga Sahih-i Buhari je najistinitija knjiga na zemlji poslije
Kur’ani kerima. To je jedna
èinjenica
koju i šije
znaju i sa kojom se slažu. Ovaj fakir (hazreti imam Rabbani misli
na sebe) je èuo
sljedeæe
priznanje od eminentnog alima šija
Ahmeda Tebtija: “Na zemlji poslije
Kur’ani kerima je Buharija najtaènija
knjiga.” Ova knjiga u sebi
sadrži i
vijesti (haber) ashaba koji su se borili protiv hazreti Alije i vijesti ashaba
koji su bili njegove pristalice.
Pripovjedaèi, koji
su bili i na ovoj i na onoj strani, nisu smanjili vrijednosti vijesti. Veliki alim (imam Muhammed bin Ismail
Buhari) je zapisao u svoju knjigu vijesti koje nam prenosi hazreti Mu’avija kao
i one koje nam prenosi hazreti Alija.
Da je postojala ikakva sumnja u pouzdanosti hazreti Muavije, ili
istinitosti hadisi šerifa
koje nam on prenosi, on ne bi dozvolio da haberi, koje nam on prenosi, budu u
njegovoj knjizi. Isto tako su svi
alimi hadisa uzimali habere (vijesti, pripovijedanja) s obje strane - bez
ikakvog razdvajanja - jer borba protiv hazreti Alije, po njihovom mišljenju,
nije bio ni prekršaj ni
greška.
U ovim sukobima idžtihada, hazreti Alijin
idžtihad nije neminovno morao da bude
taèan, niti se može pretpostaviti da su oni koji
imaju drukèiji idžtihad uvijek pogrešni. Taèno je da je hazreti Alijin
idžtihad u ovim takozvanim ratovima
bio ispravan. Èesto su istaknutiji
tabi’ini i imami naših mezheba - kad god su morali
izabrati izmeðu dva suprotna idžtihada - ostavljali hazreti Alijin
idžtihad, i odabirali idžtihad, koji se nije slagao sa
hazreti Alijinim idžtihadom. Da je hazreti Alijin idžtihad uvijek bio taèan, drugi idžtihadi, koji se nisu slagali s
njegovim idžtihadom ne bi bili
prihvaæeni. Kadi Šurejh, eminentni tabi’in alim, je
bio mudžtehid. On je odbio da donese odluku u skladu s
hazreti Alijinim idžtihadom i nije dozvolio da hazreti
Alijin sin, hazreti Hasan, posvjedoèi za svog
oca. Svi drugi mudžtehidi su slijedili primjer Kadi
Šurejha i odbili svjedoèenje osoba za svoje oèeve. Ima puno primjera koji nam pokazuju da
su idžtihadi - suprotni hazreti Alijinom
idžtihadu - bili uzeti kao
osnova. Razumni ljudi koji
èitaju vjerske knjige æe vidjeti da je ovo što govorimo sasvim ispravno. Dakle, mi ne trebamo ni pokušavati iznositi ikakve dalje
primjere. Kako vidimo, nije
prekršaj, imati idžtihad koji nije u skladu s hazreti
Alijinim idžtihadom, ili raditi po tom
idžtihadu. Oni koji ne slijede njegov idžtihad nisu neminovno zli i
krivi.
Hazreti Aiša, radijallahu anha, je bila
Resulullahova ljubimica.
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ju je jako puno volio, i do
svoje je smrti držao na jako visokom nivou. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
je do svoje smrti živio u njenoj sobi, preselio na
ahiret u njenom krilu i bio ukopan u njenoj predivno mirišljavoj sobi. Na stranu to što je ona bila toliko èasna, ona je bila i jako duboko
uèeni alim i mudžtehid. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
je njoj dodijelio zadatak poduèavanja polovine vjere. Kad god su ashabi kiram bili u dvoumici
po pitanju vjerskih stvari, ili imali poteškoæu oko rješavanja nekog vjerskog problema, oni
su njoj išli, nauèili od nje što im je trebalo, i vraæali se od nje s rješenjem za svoj problem. Ko za sebe tvrdi da je musliman ne
kleveæe i ne grdi nekog tako èasnog kao siddika - vrli
mudžtehid - radi njenog idžtihada koji je bio suprotan hazreti
Alijinom idžtihadu. To je nešto od èega onog, ko vjeruje u Resulullaha,
hvata jeza. Hazreti Alija je bio
Resulullahov zet dok je hazreti Aiša bila njegova zevdže-i mutahhera (èista i blagoslovljena hanuma),
miljenica i najdragocjeniji životni saputnik. Prije nekoliko godina ovaj fakir (imam
Rabbani misli na sebe) je usvojio obièaj hranjenja siromaha svake
nedjelje i namjenio da se sevapi (ahiretske nagrade) dodijele dušama ehli aba. Drugim rijeèima, ja sam slao moje sevabe
dušama našeg efendije, Resulullaha, hazreti
Alije, hazreti Fatime, hazreti Hasana i hazreti Husejna. Jedne noæi sam usnio našeg efendiju Resulullaha kom sam [u
snu] nazvao selam. On mi se
èak nije ni obratio. On se okrenuo od mene i prijekorno
rekao, “Ja jedem u Aišinoj kuæi. Ko hoæe da mi pošalje hrane neka je pošalje Aišinoj kuæi.” Kada sam se probudio ja sam shvatio
razlog njegove nepažljivosti prema meni. Ja nisam namijenio da i Aiša dobije sevabe hranjenja siromaha
(sadake). Od tog momenta, ja sam takoðe i hazreti Aišu ukljuèivao u podjelu sevapa kada sam
hranio siromahe (
Vrijeðati Resulullaha, sallallahu alejhi
ve sellem, kroz hazreti Aišu, radijallahu teala anha, je
opasnije nego uvrijediti ga kroz hazreti Aliju, radijallahu teala anh. Oni koji su pametni to potpuno
razumumiju.
Kako smo
veæ
u više navrata istakli, ljubav i
poštovanje koje moramo izraziti prema
hazreti Aliji se temelji na ljubavi i poštovanju prema Resulullahu. Njega moramo voljeti i poštovati radi toga što je on bio Resulullahov miljenik
i radi toga što je on njegov rod i rodbina. Mi nemamo šta reæi onom koji vole i cijeni hazreti
Aliju direktno a ne radi ljubavi prema Resulullahu. Mi sa takvom osobom nemamo šta diskutovati pošto takva osoba nastoji da iznutra
razori vjeru i uništi islam. Takva osoba se okrenula od Resulullaha i
slijedi drugi pravac. On je okrenuo
svoje lice prema hazreti Aliji umjesto prema Resulullahu što je kufr (nevjerstvo). Hazreti Alija ne voli ovakve ljude. Njihove rijeèi i pisanja ga vrijeðaju. Naša ljubav prema ashabima kiram,
ezvadži tahirat i Resulullahovim zetovima
je samo rezultat naše ljubavi prema Resulullahu, alejhi
ve ala alihi ve ashabihissalevat.
Mi ih samo radi Resulullaha, alejhissalatu vesselam držimo velikim i cijenimo. Hadisi šerif, “Ko ih voli, voli ih zato što mene voli,” nam govori da je to
taèno. Isto tako i neprijateljstvo prema svakom
od njih znaèi neprijateljstvo prema
Resulullahu. Zapravo, jedan drugi
hadisi šerif glasi, “Ko im je neprijatelj, on im je neprijatelj
zato što je on moj
neprijatelj.” Ova dva hadisi šerifa se ovako meðusobno nadopunjuju, “Voljeti moje
ashabe znaèi voljeti mene. Neprijateljstvo prema mojim ashabima je
neprijateljstvo prema meni.
Hazreti Talha i hazreti Zubejr,
radijallahu teala anhuma, su bili dva od najèuvenijih ashaba. Oni su dvijica od najsreænijih ljudi koji su bili obradovani
veselim vijestima Dženneta. Velika je greška klevetati i kritikovati ova dva
predraga ashaba. Svako njihovo
proklinjanje i kleveta æe se povratiti na onog ko ju je
uèinio. Talha je bio jedan od šest osoba koje je hazreti Omer,
radijallahu anh, imenovao i rekao da jedan od njih treba da bude poslije njega
halifa, a Zubejr drugi. Halifa
Omer, radijallahu anh, nije mogao izabrati (svoga nasljednika) izmeðu šest ljudi jer nije znao ko je od
njih najsuperiorniji. Dva ashaba
(odnosno Talha i Zubejr) su odustala od kandidature za hilafet. Jedan od njih, Talha, je bio takav da je
on ubio svog roðenog oca zato što nije pazio kako se
ponaša pred Resulullahom, sallallahu
alejhi ve sellem. Allah
dželle-šanuhu ga je, i njegovo poštovanje prema Resulullahu pohvalio
u Kur’ani kerimu. Što se tièe ovog drugog, Zubejra, Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da æe njegov ubica otiæi u džehennem. Ko njega kune i kleveæe nije manje sraman od njegovog
ubice.
Nemoj se loše izražavati o vjerskim velikanima i ne
kleveæi velikane islama! Zaista, jako se toga pazi! Dobro se èuvaj toga! Oni su uložili svoje cijele živote u propagiranje islama i
potpomaganje Muhammeda, alejhisselam, koji je najveæi od svih stvorenja i
danonoæno, tajno i javno, žrtvovali svu svoju imovinu u
širenje vjere. Oni su radi Resulullaha napustili i
porodice i krvno srodstvo i djecu i žene i domove i države i potoke i polja i
drveæe. Oni su više voljeli Resulullaha, sallallahu
alejhi ve sellem, od ovih svih stvari i svojih liènih života. Ostavljajuæi ovo sve, i ljubav prema sebi, oni
su se èvrsto uhvatili za Resulullaha. Oni su stekli èast razgovaranja i druženja s Resulullahom. Zahvaljujuæi beriæetu njegovog sohbeta oni su
blagoslovljeni nadmoænostima poslanstva. Oni su vidjeli otkrivanje Allahovog
teala vahja i stekli èast da budu s melekom
(anðelom). Oni su bili svjedoci èudesa koja su izvan granica zakona
hemije i fizike. Oni su jasno
iskusili stvari o kojima su drugi samo èili. Oni su bili blagoslovljeni takvom
blizinom i uzvišenostima kakve nisu date nikom u
narednim pokoljenjima. Takve su
visine na koje su oni uzdignuti, i tako je jedinstvena ljubav kojom su oni
obilno obasuti, da sevapi drugih - koje æe dobiti za planine zlata sadake -
nisu ravni polovici sevapa koje æe ovi sretni ljudi dobiti za
šaku jeèma. Allah dželle-šanuhu ih u Kur’ani kerimu
velièa i hvali. On kaže da je On zadovoljan sa njima i da
su oni zadovoljni s Allahom teala.
Zadnji ajeti kerim sure Feth unapreðuje njihovu èast. Allah dželle-šanuhu kaže da su oni koji se na njih ljute i
koji ih mrze kafiri. Dakle, mi se
trebamo plašiti i strahovati od neprijateljstva
prema njima isto kao što se plašimo da ne zaðemo u kufr.
Ljubav kojom su se oni
prièvrstili za Resulullaha, sallallahu
alejhi ve sellem, je bez presedana i èasti koje su oni dobili su tako
neuporedive( nema im ravnog ) koje su dobili uživajuæi njegovu specijalnu ljubav i
tevedždžuh (pažnju) da je potpuno besmisleno
klevetati ih ili ih ne voljeti pod izgovorom da su se oni meðusobno razišli radi razlièitih idžtihada po pitanjima èije
rješenje je zahtijevalo idžtihad, i da je svaka grupa
postupala po svom idžtihadu. U stvarima te prirode razlika je
prikladnija od jedinstva i tuði idžtihad se ne smije slijediti. Na primjer, kada je imam Jusuf,
rahimehullahu teala, došao na stepen idžtihada on bi pogriješio da je slijedio idžtihad imam a’zama Ebu Hanife,
rahmetullahi teala alejh, (koji ga je obrazovao). On je morao raditi po svom idžtihadu. Imam Šafija, rahmetullahi alejh, nije
smatrao poglede i zakljuèke nijednog ashaba kiram,
radijallahu teala anhum edžme’in, boljim od njegovih
zakljuèaka. On je odbio svaki idžtihad koji se nije slagao s
njegovim èak i ako su oni pripadali Ebu
Bekiru siddiku i hazreti Aliji. On
je smatrao da je svrsishodno da on radi po svom idžtihadu èak i ako je njegov idžtihad bio u suprotnosti sa
njihovim. Pošto je jedan obièni
mudžtehid -
koji nije ashab - smatrao da je to dozvoljeno i ispravno, da li je ikad
moguæe
opruživali ashabe za njihovo
meðusobno neslaganje u pogledu
idžtihada i da li bi se oni ikad
smjeli klevetati na osnovu njihovog ispravnog postupka?
Ashabi kiram, radijallahu teala
anhum edžmein, su ponekad imali
idžtihade suprotne idžtihadu Resulullaha, sallallahu
alejhi ve sellem. Oni su postupali
u suprotnosti s Resulullahovim idžtihadom. Vahj koji je kasnije poslat nije ukorio
njihov drukèiji idžtihad. Nijedan od njih nije bio kažnjen radi svog drukèijeg idžtihada. Njima nije bilo zabranjeno da imaju
idžtihad koji je u suprotnosti sa
Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, idžtihadom. Da Allahu dželle-šanuhu nije odobravao
meðusobne razlike ashaba kiram u
idžtihadu On bi sigurno zabranio ova
neslaganja. Ashabima kiram s
drukèijim idžtihadom bi bilo zaprijeæeno azabom (muèenjem na ahiretu). Mi smo svi upoznati o zabrani podizanja
glasa pred Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, i prijetnji azabom onim
koji to rade. Meal (znaèenje)
drugog ajeta sure Hudžurat glasi, “O mu’mini! Ne dižite svoje glasove iznad glasa
Resulullaha i ne govorite s njim glasno kao što govorite glasno jedni s
drugim!” To je nešto što On nije odobravao i što je na licu mjesta zabranio. Postojala je razlika u idžtihadu u vezi sa postupanjem ratnih
zarobljenika koji su zarobljeni u Bici na Bedru. Hazreti Omer i hazreti Sa’ad bin Mu’az
su predložili da se oni ubiju. Jedni su mislili da ih je trebalo
osloboditi u razmjenu za izvjesnu sumu novca. I Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, je imao taj idžtihad. Oni su postupili po tom idžtihadu i poèeli oslobaðati robove na što je objavljen ajeti kerim u kom
je izjavljeno da je hazreti Omerov idžtihad bio ispravan. Postoje mnogi, ovima slièni primjeri, iz kojih se vidi da je
bilo razlièitih idžtihada, koji se meðusobno nisu
slagali.
[Ahmed Dževdet paša, rahmetullahi alejh, iznosi
jednog od njih u svojoj knjizi Kisas-i
Enbija: U šestoj godini po Hidžri je Resulullah, sallallahu alejhi
ve sellem, krenuo sa hiljadu i èetiri stotine ashaba na put, iz
Medine u Mekku, sa ciljem da posjeti Ka’bu mu’azzam, kada je primio
izviðaèke podatke da su kafiri namjerili
da im onemoguæe ulazak u Mekku. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
se zaustavio na Hudejbiji i rekao
Omeru, “Ja Omer! Idi u Mekku! Reci im da mi ne želimo da ratujemo veæ da samo hoæemo da posjetimo Ka’bu i da se
vratimo!” Osjetivši da je nareðenje rezultat idžtihada, hazreti Omer je
predložio svoj idžtihad i rekao, “Ja Resulullah! Kurejš kafiri znaju da sam ja njihov
smrtni neprijatelj. Oni
æe me rastrgati na komade ako odem
sam. Osman bi bio bolji kandidat za
tu misiju. Osman tamo ima puno
rodbine koja æe ga zaštititi.” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
ne samo da nije tome prigovorio veæ je i rado prihvatio ovaj Omerov
prijedlog. Hazreti Osman je poslat
u Mekku. Postoje mnogi drugi
primjeri koji pokazuju Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, ustupke
idžtihadima njegovih ashaba. Na primjer on je rekao, “Allah dželle-šanuhu je dao ispravne
rijeèi Omerovom jeziku.”]
Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, je u svojoj zadnjoj bolesti zatražio od ashaba komad papira da
zapiše savjete za ashabe. Ashabi kiram, alejhimurridvan, nisu bili
složni treba li donijeti papir. Jedni su rekli da ga treba donijeti dok
su drugi smatrali da ga ne treba donijeti.
Hazreti Omer-ul-Faruk, radijallahu anh, je pripadao ovoj drugoj
grupi. On je rekao, “Dosta nam je
Allahova knjiga Kur’ani kerim.”
Izvjesni ljudi ga radi toga napadaju. Oni bez rezerve izgovaraju najvulgarnije
psovke. Zaista, oni nisu u pravu
što ga kritikuju. Jer, hazreti Omer je znao da je vahj
(objava) veæ završen, da je Allah dželle-šanuhu
veæ završio objavu Svojih zapovijedi, i da
je idžtihad jedini izvor za
izvoðenje novog vjerskog podatka. Naš efendija, Pejgamber, sallallahu
alejhi ve sellem, htio da zapiše šta je on u tom èasu idžtihadom pronašao. Meal (znaèenje, smisao) drugog ajeta
Hašr sure je, “O razumni! Uzmite pouku!” Ovaj ajeti kerim nareðuje
alimima koji su došli na
nivo idžtihada
da èine
idžtihad. Svi ashabi kiram su bili mudžtehidi. I oni su takoðe bili
u stanju da izvedu idžtihad
koji je on htio da zapiše. Još jedan
razlog koji je izazvao hazreti Omerov, radijallahu anh, naoko negativan
postupak, je bila njegova brižnost da
se Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, tim poslom ne uznemiri, u vrijeme
kada mu se agonija poveæavala. Pošto je
on puno volio Resulullaha, i da ga ne bi zamarao za nešto,
za
što je
idžtihadom
ashaba moguæe
pronaæi
rješenje,
on je rekao da je Allahov kitab dovoljan.
On je tim mislio da kaže da im
je Kur’ani kerim dovoljan izvor iz kog æe
idžtihadom
izvesti neophodne podatke pošto su
mudžtehidi
ti koji idžtihadom
izvode podatke iz Kur’ani kerima.
Iz njegove bukvalne izjave, “Dosta nam je Allahov kitab” se
može
zakljuèiti da
je on osjetio da je stvar, koju je on (Resulullah) imao namjeru da
zapiše, bila
iz kategorije Kur’ani kerima a ne iz hadisi šerifa. Stoga, duboka ljubav i potpuno
samopožrtvovanje
koje je hazreti Omer, radijallahu anh, osjeæao
prema Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, ga je sprijeèila da
donese papir jer bi to od njega zahtijevalo dodatni napor u najmuènijim i
bolnim èasovima njegove zadnje bolesti.
U stvari, Resulullahova sallallahu alejhi ve sellem želja,
da u tom momentu nešto
zapiše, je
proizašla iz
želje da
usluži
svoje ashabe. Šta je
on htio da zapiše nije
jedno od osnovnih uèenja
islama. Njegov cilj je bio da
poštedi
ashabe od teškog
rada koji idžtihad
zahtijeva. Da je njegovo
nareðenje
“Donesite mi papir” bilo definitivno on bi ga ponovio i uvjerio se da su
te njegove želje
zapisane. Razlika u idžtihadu
izmeðu
ashaba ne bi dopustila da on ukine ovo svoje nareðenje.
Pitanje: Hazreti Omer je takoðe još rekao, “Bunca li (u
groznici)? Izvidi je li to
taèno?
Odgovor: Hazreti Omer, radijallahu anh, je
možda smatrao da Resulullah nije bio
svjestan šta govori radi bolova bolesti. U stvari, Resulullahove rijeèi, “Ja æu zapisati,” idu u prilog toj
vjerovatnoæi. U stvari Resulullah, sallallahu alejhi
ve sellem, je bio ummi (nepismen).
Nikad ga nije niko vidio, da je ikad napisao ijednu rijeè. Još jedna stvar koju je hazreti Omer
uzeo u obzir je to da bi on završio svije nareðenje klauzulom, “…da poslije mene ne skrenete s pravog
puta.”Jer, Allah dželle-šanuhu je veæ izjavio da je uèenje islama kompletirano, da su
Njegovi ni’meti dostigli najviši stepen savršenstva i da je On zadovoljan sa
stanjem stvari. Kako bi otstupanje
od pravog puta bilo moguæe uprkos savršenih prilika i kako bi
oèekivali da kratko štivo
zaštiti zajednicu od degeneracije
kojoj su bili tako naklonjeni? Kako
je paragraf, koji je naškraban na brzinu i u sred
poveèavajuæih bolova bolesti mogao
sprijeèiti nenormalnost koju cijela
knjiga, koja je napisana u roku od dvadeset i tri godine, nije mogla
sprijeèiti? Hazreti Omer, radijallahu anh, je to sve
u momentu shvatio i vidio da je Pejgamberovo nareðenje “Donesite mi papir!” uzrok ljudstva,
èovjeènosti, koje se sluèajno omaklo s njegovih mubarek
usta. Da bi se uvjerio on je
predložio da ga ponovo upitaju. Kada je razgovor postao malo
glasniji Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, je upozorio, “Ustanite. Ne galamite! U prisustvu Pejgambera se ne smije
galamiti.” On nije
više ništa rekao. On nije opet tražio da mu donesu papir i
pero.
Da je neslaganje ashaba s
Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, u idžtihadu proizilazilo iz
požude nefsa i nedostatka
poštovanja oni bi postali murted, da
nas Allah dželle-šanuhu saèuva ove strahote! Oni bi izašli iz islama jer je svako
nepoštivanje, i svaðalaèko ponašanje prema Resulullahu, sallallahu
alejhi ve sellem, kufr (nevjerstvo).
Njihovo neslaganje je radi njihovog slijeðenja nareðenja u drugom ajetu sure
Hašr. U stvarima koje zahtijevaju
idžtihad, onim, koji su na nivou
idžtihada, zaista nije dozvoljeno
napustiti njihov idžtihad i slijediti neèiji tuði idžtihad. Islam to zabranjuje. Taèno je da idžtihad nije dozvoljen u onim
stvarima koje su u Kur’ani kerimu ili hadisi šerifu jasno reèene. Svako mora da slijedi te oèite zapovijedi. Vadžib ih je vjerovati i sa njima se
saglasiti.
Nijedan ashab kiram nije volio
hvalisanje niti je gledao u izgled.
Njih je samo interesovalo èišæenje srca. Oni su svi gledali u suštinu i znaèenje, i uvijek su pazili na
(islamsko ponašanje koje se zove) edeb. Oni se nisu nikada vezali za
površnosti i rijeèi. Njihova prva briga je bila da slijede
Resulullahova nareðenja i da se klone i najsitnijih
grijeha koji bi pozlijedili Resulullaha.
Oni bi, i jesu, za Resulullaha žrtvovali svoje roditelje, djecu i
familije. Njihova vjera u njega je
bila toliko iskrena (ihlas) i potpuna, njihova ljubav prema njemu je bila tako
iskrena, njihovo poštovanje prema njemu je bilo tako
duboko, da je njihov sav život bio protkan njim, tako da
njegova mubarek pljuvaèka ili dlaka ili nokat nisu nikad pali na zemlju (a da ih
nije jedan od najvjernijih poštovalaca uhvatio). Oni su se meðusobno utrkivali, i
takmièili, da se doèepaju makar malog primjerka tih
odbaèenih mubarek dijelova njegovog
presvijetlog tijela i da ga èuvaju kao plodonosni suvenir, kao
nešto što je mubarek i
najdragocjenije. Ako bi danas,
rovareæi po rijeèima jednog od ovih èistunaca pronašao izraz, koji bi se u
današnjem svijetu laži i prevara u kom je èak i semantika zagaðena, mogao
protumaèiti kao nepoštivanje prema Resulullahu, tom izrazu se mora dati jedno
dobroèudno znaèenje u sklopu cijele izjave, a ne semantièka izvrtanja èija je
svaka rijeè prošla kroz tok vremena.
Pitanje: Pošto je reèeno da je moguæe da u vjerskim uèenjima, koja su nastala
idžtihadom, ima grešaka, može li se reæi da su svi vjerski podaci, koje
nam je dao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, taèni?
Odgovor: Kada je u vrijeme Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem,vjersko uèenje, koje je pronaðeno putem idžtihada bilo protivrjeèno, Allah dželle-šanuhu je
objavljivao koji je idžtihad taèan. Jer, Pejgamberima nije dozvoljeno
uraditi nešto neispravno. Kada su po pitanju neèega postojali opreèni idžtihadi Allah dželle-šanuhu je rekao
koji je ispravan tako da se ispravan idžtihad razlikovao od neispravnog
idžtihada. Kada se u vrijeme Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem, došlo do razlièitih idžtihada po izvjesnom pitanju melek,
koji je bio zadužen za to, je silazio sa vahjom i
otkrivao taèan odgovor. Prema tome, postupilo se po ispravnom
idžtihadu i ono što se uradilo je bilo
ispravno. Dakle, sve što nas je Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, nauèio je bez sumnje i sigurno
taèno i sve što je on uradio je definitivno
ispravno. Nije moguæe da u njegovom uèenju postoji i najmanja
greška. U stvari, kako god su direktna i
oèigledna uèenja
Mi æemo uljepšati zakljuèni dio našega pisma iznošenjem superiornosti Resulullahovog,
sallallahu alejhi ve sellem, ehli bejta, radijallahu teala anhum edžma’in:
Hadisi šerif koji prenosi Jusuf bin
Abdulberr kaže, “Ko voli Aliju on (tim) mene voli. Ko je neprijatelj prema Aliji on je
(time) moj neprijatelj. Ko uvrijedi Aliju mene je
uvrijedio. A ko uvrijedi mene
uvrijedio je Allaha teala.”
[Izvjesni ljudi koriste ovaj hadisi
šerif kao dokaz i nazivaju kafirima
one koji su se borili protiv hazreti Alije. Meðutim, èinjenica je, da grupe koje su se
borile nisu bili jedni drugima neprijatelji. Iako su oni fizièki vrijeðali jedni druge njihova srca nisu
bila meðusobno ljuta. Hazreti Alija, radijallahu anh, je u
sred borbi nazivao pripadnike drugog tabora “naša braæa”. Hazreti Mu’avija, radijallahu anh, je
napisao “Moj efendija” za hazreti Aliju.
Na stotinu èetrdeset devetoj stranici, sedmog
poglavlja knjige Kisas-i enbija,
koja je 1331. godine izdata u Istanbulu ovako piše, “Kada je hazreti Hasan ustupio
hilafet (hazreti Mu’aviji) koji su veæi ashabi kao na primjer Sa’d bin
Abi Vakkas priznali, vlada hazreti Mu’avije je bila zakonita. Hazreti Mu’avija je, iako je bio ashab,
silom preuzeo vlast. Vrijeme i
prilike su to uèinile neizbježnim. Narod je prkosio halifinom
autoritetu. Moæ i snaga su bile potrebne,
što je znaèilo poèetak ere suvereniteta. Mu’avija, radijallahu anh, je bio
zakonit i kvalifikovan za položaj.” Kako vidimo èak i knjiga Kisas-i enbija, koju
ovi eksploatatori uzimaju kao temelj za svoje tvrdnje, piše da je hazreti Mu’avija bio ashab,
i iza njegovog imena stavlja “radijallahu anh”. Na njenoj stotinu pedeset prvoj stranici
ovako piše, “Stvari su se pogoršale pa je administracija
muslimanskih stvari i poslova sada zahtijevala upotrebu sile i moæi. Hazreti Mu’avija je smatran
kvalifikovanim za tu odgovornost.
Prije je halifino nareðenje bilo dovoljno za
izvršavanje islamskih principa, od sada
je bila potrebna moæ suverena. Pošto je glavni cilj bio
održavanje islama svi prisutni ashabi
su odali poštovanje Mu’aviji, ridvanullahi
alejhim edžma’in.” Na njenoj stotinu pedeset sedmoj
stranici ovako piše, “Hazreti Mu’avija je bio ashab
koji je bio poèašæen Resulullahovim, sallallahu
alejhi ve sellem, pohvalnim primjedbama.
On je bio jedan od uglednih liènosti plemena Kurejš. Radi njegovih izuzetnih sposobnosti
kojima je on uspješno izvršavao islam on je bio nazvan Halifei
Resulullah.]
Hadisi šerif koji nam prenose Tirmuzi i
Hakim, rahimehumullah, glasi, “Allah
dželle-šanuhu mi je dao imena èetvorice ljudi koje On voli. On je naredio da ih i ja sve
èetvoricu trebam voljeti. Oni su Alija, Abu Zer, Mikdad i
Selman.”
Hadisi šerif koji nam prenosi Taberani i
Hakimi i Abdullah ibn Mes’ud kaže da je Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao, “Ibadet je
gledati u Aliju.” Prema
hadisi
šerifu koji se nalazi
u (knjigama) Buhari i Muslim, hazreti Bera’ je rekao da je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, podigao hazreti Hasana i stavio ga na svoje rame i
rekao, “Ja Rabbi! Ja ga volim ovog. I Ti ga voli!”
Prema hadisi šerifu koji nam Buharija
saopštava na osnovu hazreti Ebu Bekira
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, se ispeo na minber sa hazreti Hasanom,
radijallahu anh, u rukama. On je
gledao sad nas sad Hasana. Onda je
rekao, “Ovaj moj sin je sejjid. Allah dželle-šanuhu æe radi njega pomiriti dvije
muslimanske vojske.”
Prema jednom drugom hadisi
šerifu, koji nam Tirmuzi
saopštava na osnovu Usame bin Zejda,
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je držao Hasana i Husejna na svom krilu i
rekao, “Ova dva su moji sinovi. Ja Rabbi! Ja volim ovu dvojicu. I Ti ih voli. I voli one koji ih
vole!”
Prema hadisi šerifu koji nam Tirmuzi
saopštava na osnovu Enesa bin Malika,
kada su upitali Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, koga on
najviše voli od ahli bejta, radijallahu
teala anhum edžma’in, on je odgovorio, “Hasana i
Husejna.”
Hadisi šerif koji nam prenosi Musavvir bin
Muharrem ovako kaže, “
Hadisi šerif koji Hakim prenosi po
autoritetu Ebu Hurejre glasi, “Ja
više volim Fatimu od Alije a Alija mi
je korisniji od Fatime.”
Aiša, radijallahu anha, kaže da su ashabi donosili poklone
(Resulullahu) kad god je bio kod nje.
Oni su time nastojali da pridobiju njegovu ljubav.
Aiša, radijallahu anha, je rekla da
nije zavidila nijednoj drugoj Resulullahovoj ženi koliko je je zavidila
Hadidži, radijallahu anha, iako je nije
nikad ni vidjela. Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, je èesto pominjao njeno ime. Kad god je zaklao ovcu on je slao
Hadidžinoj rodbini meso. Kada je on spominjao njeno ime ja sam mu
govorila, “Je li Hadidža jedina žena na svijetu?” On je odgovarao, “Ona je bila ovakva, ona je bila onakva Ja sam sa njom imao
djecu.”
Hadisi šerif koji nam prenosi Abdullah ibn
Abbas glasi, “Abbas je od mene i ja sam
od njega.”
Hadisi šerif koji nam Dejlemi prenosi po
Ebu Sa’idovom izvještaju kaže, “Allah dželle-šanuhu æe one, koji kleveæu moje potomke i tako mene
vrijeðaju, strašno kazniti.”
Hadisi šerif koji nam Hakim prenosi od Ebu
Hurejre, radijallahu anh, glasi, “Najbolji od vas su oni koji su poslije mene
najbolji prema mom ehli bejtu.”
Ibni Asakir citira
sljedeæi hadisi šerif koji hazreti Alija prenosi,
“Onim koji vrijeðaju moj ehli bejt æe biti dovoljan azab, koji
æe preživjeti na Kijametu.”
Ibni Adi i Dejlemi citiraju hadisi
šerif koji nam prenosi hazreti
Alija, radijallahu anh, “Ko puno voli
moj ehli bejt i moje ashabe æe lako preæi preko Sirat æuprije.”
[Ovdje se završava prijevod imami Rabbanijevog,
rahmetullahi teala alejh, pisma.]
Veliki alim sejjid Abdulhakim
Arvasi, rahmetullahi alejh, nam daje sljedeæe objašnjenje u svojoj knjizi Ashabi kiram, “Postoje tri grupe
Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, ehli bejta. U prvu grupu spada njegova rodbina,
odnosno, oni, sa kojima ima krvno srodstvo. Njegova halaka (oèeva sestra) je u ovoj grupi. U drugoj grupi se nalaze njegove
èiste hanume. U treæoj grupi su njegove sluškinje. One su uvijek bile s njegovim mubarek
hanumama. One su im služile, èešljale
ih, kuhale im,
èistile im njihove sobe, prale im
njihov veš i radile sve druge kuæne poslove. Bilal, Selman i Suhejb koji su bili
zaduženi za van kuæne poslove kao što su uèenje ezana, su bili meðu onim koji su jeli i pili u ovom
(Resulullahovom) mubarek domu.
Hazreti Fatima i sva njena djeca, do kraja svijeta, su takoðe ehli bejt. Potrebno je da ih volimo èak i ako su neposlušni muslimani. Voljeti ih, služiti im srcem, tijelom i imovinom, i
ophoditi se prema njima s poštovanjem, æe prouzrokovati da umremo s
imanom. U sirijskom gradu
DODATAK: Izvjesni od onih koji ne pripadaju ehli
sunnetu nastoje da prevare muslimane u našoj zemlji (Turskoj). Zbunjeni u svojim pokušajima da naðu išta što bi moglo izazvati sumnju u
knjigama alima islama, što bi mogli izvrnuti u dokaz i
iznijeti ga kao podlogu za svoju klevetu hazreti Mu’avije i drugih ashaba, koji
su se borili protiv hazreti Alije, oni su se spustili na niži nivo falsifikacije u kojoj
uvelièavaju tragiène prièe koje su izmislili abbasidski
istorièari koje uzimaju u obzir
ulizivanje, ovosvjetsku dobit i unapreðenje u položaju. Oni su promijenili tekst knjige Kisas-i Enbija, koja je na turskom
jeziku, i pokušali da ga uzmu kao lažni dokaz za svoje podle
ciljeve. Da bi otkrili
laži i klevete ovih izdajica koje oni
u našoj državi upotrebljavaju kao strategiju
za sijanje razdora i meðusobnog zavaðanja braæe muslimana, mi smatramo da je
relevantno da pozajmimo izvjesne citate iz knjige Kisas-i Enbija i da na njih usmjerimo
pažnju
naših
èitalaca: Na stotinu sedmoj stranici knjige Kisas-i Enbija piše: “Hazreti Hasan, radijallahu anh, se
èesto ženio i razvodio. Djevojke koje je on ženio su se u njega odmah
zaljubljivale. Hazreti Hasanova
zadnja žena Dža’da ga je otrovala iz straha da
æe on i nju razvesti.” Kako vidimo, hazreti Hasan je otrovan
radi ženine ljubomore. Suprotno tvrdnjama nemezheblija,
Mu’avija, radijallahu anh, nije ni znao za ovaj zloèin a kamo li da je u njemu
uèestvovao.
Na stotinu devedeset
treæoj stranici piše: “Hazreti Mu’avija se u šezdesetoj godini po hidžri razbolio. On je pozvao svoga sina Jezida. On ga je dugo savjetovao. Suština njegovog savjeta je bila: ‘Stanovnici Kufe mogu nahuškati hazreti Husejna da te
napadne. Ako ga pobjediš oprosti mu! Budi ljubazan prema njemu! On nam je vrlo blizak. On nad nama ima veliko pravo. On je Resulullahov unuk.’ Ove rijeèi Mu’avije, radijallahu anh, su
najjasniji pokazatelj njegove velike ljubavi i poštivanja koje je on osjeæao prema ehli
bejtu.
Kada se hazreti Mu’avijina bolest
pogoršala on je rekao: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
je na mene stavio košulju. Ja sam je od tog momenta èuvao da budem blagoslovljen njenim
beriæetom (bereketom). Ja sam jednom stavio njegove nokte koje
je on osjekao i njegovu mubarek kosu u bocu, koje sam takoðe do sada saèuvao. Kada umrem obucite na mene
košulju i stavite nokte i kosu na moje
oèi i usta. Možda æe mi Dženabi hak oprostiti radi njihovog
hurmeta.”
Na stotinu devedeset èetvrtoj stranici piše: “Hazreti Mu’avija je bio visok, bijele
puti, velièanstven, jako strpljiv i
dobronamjeran. Njegovo blago
ponašanje je bilo poznato. Jednom je neko došao u njegovu audijenciju i
uvrijedio ga na vrlo bezobrazan naèin. Hazreti Mu’avija je èutao. Kada su ga drugi prisutni upitali dokle
æe njegova strpljivost trajati on je
odgovorio, ‘Uvrede ljudi koje ne štete sultanatu nam ne
smetaju.’”
Prema kratkom pasosu na stotinu
devedeset petoj stranici hazreti Ali, radijallahu anh, je upozorio: “Nemojte da
kleveæete hazreti Mu’avijinu
administraciju! Zaista, ako ga
izgubite vidjeæete odrubljivanje i padanje
glava.”
U knjizi Mirat-i kainat se navode
sljedeæi podaci: “Mu’avija, radijallahu anh, i njegov
otac Ebu Sufjan su pred Resulullahom primili islam na dan pokorenja Mekke. Oni su imali èvrst iman. Hazreti Mu’avija je bio jedan od
Resulullahovih sekretara.
Resulullah je za njega
nekoliko puta ovako
èinio dovu, ‘Ja Rabbi! Održi ga na pravom putu i
uèini ga sebebom (posrednikom) preko kog æe i drugi biti upuæeni na pravi put.’ On mu je jednom ovako uèinio dovu, “Ja Rabbi! Poduèi Mu’aviju ilmu i hesabu! Zaštiti ga od azaba! Ja Rabbi! Daj mu da bude hakim (vladar država)!’ Jednom ga je ovako savjetovao, ‘O Mu’avija! Kada budeš vladar država èini dobroèinstva!’ Kasnije je hazreti Mu’avija rekao da je
od momenta kada je èuo tu dovu èekao dan kada æe postati halifa. Jednoga dana je Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, jahao na jednoj životinji zajedno s hazreti Mu’avijom, koji je
bio za njim. On je rekao, ‘Ja Mu’avija! Koji je dio tvog tijela meni
najbliži?’ Kada je on odgovorio stomak, on je
rekao, ‘Ja Rabbi! Napuni ga znanjem i blagošæu!’ Hazreti Mu’avija je bio tako bogato
obdaren opraštanjem i blagošæu da je u njegovu slavu napisana
èitava knjiga koja ima dva velika toma.
U Arabiji su odgojena èetiri velika genija. Mu’avija je prvi od njih. Kada je hazreti Omer pogledao u Mu’aviju
on je rekao, ‘Ovaj je, od arapskih vladara, velièanstven i moæan kao persijski vladari.’ Njegova velikodušnost je bila tolika da je on dao
hazreti Husejnu, kada mu je on rekao da je u dugu, osamdeset hiljada
zlatnika. [Ovaj dogaðaj je jasna indikacija njegove
specijalne simpatije prema ehli bejtu i usluga koje im je on èinio.]
Hazreti Omer je bio prvi
osvajaè Jerusalema a hazreti Mu’avija
drugi. Hazreti Mu’avija je
proširio islamske države do Tunisa u Africi, do Buhare u
Aziji i od Jemena do Istanbula, i osnovao punu kontrolu nad ovim ogromnim
državama. On je bio velièanstven, nurli lica, zgodan,
dobroèudan, uroðen, pravedan,
poštovan i èastan državnik. On je bio uvijek u èistim, novim i elegantnoj
odjeæi, jahao najbolje konje i
živio život u velikoj velièanstvenosti. Meðutim, radi bereketa koji je
uroðen Resulullahovom, sallallahu
alejhi ve sellem, sohbetu - zato što je on bio ashab - on je bio imun
od odstupanja od islama.
Prema izvještaju koji je napisan na
èetiri stotine sedamnaestoj stranici
hazreti Abdulhakk Dehlevijeve
knjige Medaridž-un nubuvve, koja
je napisana na persijskom jeziku, i na stotinu osamdeset prvoj stranici prvog
toma turske verzije knjige Mevahib-i ledunnijje Ebu Sufjan bin Harb je
pokazao veliko herojstvo u gazi (Svetom ratu) u Taifu. Jedno njegovo oko je ispalo iz
oène
duplje. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
je rekao, “Ja Ebu Sufjan!
Šta hoèeš? Ako hoèeš ja æu za tebe uèiniti Allahu dželle-šanuhu dovu i oko æe ti se vratiti na mjesto. Ili, ako hoæeš, Allah dželle-šanuhu
æe ti dati oko u Džennetu.” Ebu Sufjan je odgovorio, Ja
Resulullah! Ja više volim
oko u Džennetu,”
bacivši oko
koje je držao u
ruci na zemlju. Hazreti Ebu Sufjan
je takoðe
uèinio i
mnoga herojska djela u svetom ratu na Jermuku gdje je izgubio i drugo oko. On je u istom dogaðaju i
postao šehid.
Na tri stotine èetrnaestoj stranici knjige Kisas-i Enbija piše: “Poslije osvajanja Mekke Ebu Sufjan i
njegov sin Mu’avija su se pridružili Resulullahu i otselili su se u
Medinu. Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellam, je postavio Ebu Sufjana za guvernera Nerdžana a hazreti Mu’aviju pisarom
vahja.
Na èetiri stotine sedamdeset
šestoj stranici knjige Kisas-i Enbija piše: “U ratu na Jermuku su tri hiljade
muslimana postali šehidi. Meðu njima su bili mnogi mubarek
ashabi. Ebu Sufjan je postao
potpuno slijep kada ga je strelica pogodila u njegovo drugo oko, radijallahu
anhum edžma’in.
Prema podacima koji su dati na
šest stotina osamdeset èetvrtoj stranici drugog toma knjige
Medaridž-un-nubuvve
koju je napisao hazreti Abdulhakki Dehlevi, Jezid bin Ebi Sufjan, upravitelj
Damaska, je na samrti imenovao svoga brata Mu’avijju kao
svog nasljednika. Hazreti Omer,
halifa toga vremena, je potvrdio hazreti Mu’avijino
upraviteljstvo. On je naredne
èetiri godine
zadržao položaj upravitelja Damaska, to jest, do
smrti hazreti Omera, i kroz narednih šesnaest godina, odnosno, za vrijeme
hilafeta hazreti Osmana, hazreti Alije i hazreti Hasana. On je postao zakonski halifa u
èetrdeset prvoj godini po
Hidžri, kada mu je hazreti Hasan
ustupio hilafet. On je preselio na
ahiret od paralize lica u svojoj sedamdeset osmoj godini života, pred kraj dvadesete godine
svoje dužnosti kao halifa. On je bio od onih koji su imali
mišljenje da se hazreti Osmanove ubice
moraju odmah uhapsiti i kazniti.
Suprotno tome, hazreti Alija je smatrao da bi nagli pristup njihovoj
kazni pogoršao veæ uskomešanu situaciju hilafeta. On je iz toga razloga oduzeo hazreti
Mu’avijino upraviteljstvo. Hadisi
šerif koji imami Sujuti citira iz
Ahmedove knjige Musned glasi, “Ja Rabbi! Nauèi Mu’aviju kako treba pisati i
raèunati i zaštiti ga od azaba!”
Èinjenice koje smo dovde naveli
nagovještavaju èudnost puta koji slijede oni koji
kleveæu Resulullahova dva ashaba, Ebu
Sufjana i njegovog sina Mu’aviju, radijallahu teala anhuma, za koje cijenjene
knjige islama, kao što je Kisas-i Enbija,
kažu blagoslov - radijallahu anh - i
velièajuæi ih navode da su se trudili do
svog zadnjeg daha služe islam.
Mudžizama, koje su date
Ahmedu (Pejgamberu) nema broja,
Jednom su ashabi
nabrojali tri hiljade njih.
Mudžize su dokaz
neèijeg
poslanstva,
Kao što je svitanje Sunca
vjesnik svakog dana.
Kada
mudžizu jednom vidimo, ona
je dovoljna potvrda.
Muhammed,
lièno, je kao primjer,
imao bezbroj mudžiza,
Za njegovu istinitost
je bez sumnje sam Kur’an dovoljan,
On je bez premca,
zaista, ljepotica u slovu i rimi.
Niko ga nije mogao
imitirati, ni ljudi ni džini,
Svi su morali u rimi
potvrditi, “On je zaista Allahova rijeè.”