ŠTA NE PREKIDA POST

 

U Ramazan-i šerifu, kada postimo na kaza - za keffaret, za zavjet ili nafilu, neće nam pokvariti post ako:  zaboravimo da postimo pa jedemo, pijemo ili imamo seksualni odnos;  ili ako u snu imamo ejakulaciju;  ili dok smo budni ejakuliramo, gledajući [u nešto seksi];  ako stavimo tinkturu joda ili neku mast ili surmu, čak i ako se njihova boja ili miris osjete u pljuvačci ili mokraći;  ako sa šehvetom (sa požudom, sladostrasno, pohotno) poljubimo;  ako ogovaramo;  ako kupicama (rogom) pustimo krv;  ako nehotice povratimo punim ustima, ili ako malo namjerno povratimo;  ako nam uđe voda u uho ili nam nehotice kroz usta i nos uđe u grlo prašina, dim ili mušica, [ako primamo kiseonik kroz crijevo, ako ne možemo spriječiti udisanje kroz usta i nos tuđeg dima od cigara];  ako, kada ispiremo usta sa pljuvačkom progutamo mokrinu koja je zaostala u ustima;  ako stavimo lijek u oko i u zubnu šupljinu čak i ako u grlu osjetimo njegov okus.  Ni jedan, od gore navedenih slučajeva, nam’ ne kvari post.

Autor knjige Bahr-ur-raik - rahmetullahi teala alejh-kaže, “U izvjesnim slučajevima, usta, se smaraju kao unutrašnji organ.  Prema tome, ako postač proguta svoju pljuvačku njegov post nije pokvaren.  To je slično nedžasetu (prljavština, izmet) u tijelu, koji ide od stomaka do crijeva.  Krvarenje iz rane u ustima - kada izvadimo zub, ili iz mjesta injekcije, ili krv koja dolazi iz stomaka u usta, ne kvare ni post ni abdest.  Kada pljunemo ili progutamo ovu krv, ako je više pljuvačke nego krvi, dakle, ako je pljuvačka žučkaste boje neće nam pokvariti post.  Isto je i sa drugim stvarima koje dolaze, iz stomaka u usta, tako da ni abdest nije izgubljen niti je post pokvaren.  Ako povratimo punim ustima, oba su pokvarena (i abdest i post).  Nekada se, unutrašnjost usta, smatra vanjskim dijelom tijela.  Post nije pokvaren kada se voda stavi u usta.”  Isto je ovako napisano i u knjizi Dževhere.  Prema tome, vidimo da, kada izvadimo zub, ako nam rana puno krvari post neće biti pokvaren ako krv pljujemo.  Kada ne postimo, nećemo izgubiti abdest ako progutamo krv.  Ako je količina krvi manja od količine pljuvačke ni jedan, od ova dva (abdest i post) nije poništen.]

Lijepo je kasno sahuriti [ustati prije zore i jesti] (ali mora biti prije fedžra) a požuriti sa iftarom (ali mora biti nakon zalaska sunca).  Ibni Abidin kaže, “Namjera ovoga je da se ne oteže s iftarom do vremena kada se vide zvijezde.  Na oblačnom vremenu se ne trebamo iftariti čak i ako čujemo ezan i pucanj topa (ili vidimo kandilje) sve dok nismo sigurni da je sunce zašlo.”  U 187. ajetu sure Bekara je naređeno da post počinje u vrijeme fedžr-i sadika (prave zore).  Ovo Allahovo teala naređenje se ne smije promijeniti.

Bolesnik neće postiti ako će se njegova bolest pogoršati, noseća žena, žena koja doji dijete i vojnik u ratu ne poste ako su slabi (nejaki).  Oni će napostiti na kaza, kada ozdrave.  Radnik koji zna da će se, dok radi i zarađuje za izdržavanje svoje familije, razboliti ne smije prekinuti s postom prije nego se razboli.  Neko ko odluči (nanijjeti) da krene na put od tri dana hoda [104 kilometra] postaje musafir (putnik).  Musafiru je dozvoljeno da prekine svoj post - sljedeći dan, i da naposti na kaza poslije Ramazana ali, mu je bolje da posti ako mu post neće naškoditi.  Nema potrebe za keffaret kada se prekine post u putovanju, kada odlučimo da ostanemo manje od petnaest dana.  Kada je njegovo putovanje završeno i kada se vrati kući ili kada odluči da tamo ostane petnaest dana on će napostiti na kaza one dane koje nije postio.  Oni koji nisu bolesni kao i oni koji nisu musafir moraju postiti čak i ako su radnici, vojnici ili studenti.  Ako ne budu postili njihov džunah (grijeh) će biti veliki.  Oni će morati da naposte na kaza.  Ako prekinu post, nakon što su nanijjetili da poste, oni će takođe morati učiniti i keffaret (kaznu za prekidanje posta).  Autor knjige Bahdžet-ul-fetva - rahmetullahi teala alejh - kaže, “Kada se Ramazan-i šerif podudari sa ljetnim mjesecima lažov će se prerušiti u vjerskog čovjeka i sprečavati omladinu, studente, radnike da ne poste govoreći, “Džaiz (dozvoljeno) je ne zanijjetiti i sada ne postiti;  možete postiti zimi - na kaza, kada budu kraći dani.  Ako u Ramazanu jedete i pijete - bez nijjeta, ne morate činiti keffaret.  On će biti strogo kažnjen.  Biće mu zabranjeno da tako govori.”

Ibni Abidin kaže, “Ako je bolesnik, ozbiljno zabrinut da će mu se bolest pogoršati, ili da će mu se ozdravljenje otegnuti, ili ima nesnosne bolove, ili ako neko - ko se o njemu brine, dođe do zaključka da ga neće moći adekvatno liječiti i da ga može izgubiti, dozvoljeno mu je da ne posti i da naposti na kaza kada se oporavi.  Ako je zdrava osoba ubjeđena da će se razboljeti;  ili ako državni radnik koji obavlja fizičke poslove kao što su, čišćenje rijeke, u nepogodnim uslovima i koji je zabrinut da će se teško razboliti radi velike zime ili velike vrućine;  ili ako bilo koja žena [koja radi da se izdržava i koja živi sama i nema ni odakle novčanih primanja] je ubijeđena da da će se, ako posti, razboljeti dok radi težak fizički posao, kao što je pranje veša ili kao kućna pomoćnica, dozvoljeno joj je ne postiti ili prekinuti post koji je zanijjetila i napostiti ga na kaza.  Ubjeđenost znači primjetiti simptome smrti na osnovu ličnog ubjeđenja ili obavještenje koje nam je dao ekspert ljekar - Musliman (tabib-i muslim-i hazik).  Ekspert (hazik) znači specijalista za izvjesnu bolest.  Dozvoljeno je da nas pregleda i liječi ljekar koji je poznat kao kafir (nevjernik) ili fasik (griješnik) ali, ibadet se ne smije prekinuti na osnovu njihovog savjeta.  Ako, na osnovu njihovog savjeta prekinemo ibadet keffaret će biti potreban.  Autor piše u predmetu pod naslovom ikrah, da gubitak organa, uda (ruke, noge), naše sve imovine, preživljavanje žestokog (šiddetli) ili strahovitog mučenja u zatvoru i prebijanje mogu donijeti smrt.”  U knjizi Imdad-ul-islam piše, “Ako ne možemo naći ljekara muslimana - eksperta, i ako nemamo ličnog iskustva, trebamo prvo progutati komadić papira, zatim nešto pojesti a onda popiti lijek.  Mi ćemo ovakvom procedurom izbjeći keffaret.”  [Ako prekinemo post iz opravdanog razloga taj dan ćemo napostiti na kaza.  Ali, ako iz neopravdanog razloga prekinemo post dobićemo dug keffaret (odnosno moraćemo isplatiti kaznu za prekidanje posta).  Dakle, kada imamo neki zdravstveni problem, i nismo u stanju da nađemo salih doktora - muslimana, koji nam’ može reći da li je naš razlog opravdan ili nije, da bi nam’ prekidom našeg posta bio zagarantovan kaza - a ne keffaret, trebamo bez vode progutati mali komadić papira ili zrnce riže.  Prekid posta na ovakav način ne zahtijeva keffaret (kaznu) pošto, “… ako progutamo nešto što nije ljekovito ni hranljivo, kao na primjer, komadić papira, kamenčić ili metal” ne zahtijeva keffaret nego samo da ga napostimo na kaza.  Pogledajte članak pod naslovom “Šta prekida post”.]  U knjizi Bahr-ur-raik piše, “Svako koga je ujela otrovna životinja upotrebom lijeka prekida post koji će, nakon Ramazana, naposti na kaza.”  Ibni Abidin piše na kraju predmeta o onim koji prekidaju post, “Svako, kome trebaju životne potrebštine i vjeruje da se može razboljeti prekida post.  Ako je on ugovorom zaposlen, i ako mu njegov poslodavac ne dozvoljava da uzme odmor za vrijeme Ramazana, i ako ako on i njegova familija ne trebaju životne potrebe on ne prekida post.  Takvoj osobi je prošenje haram.  Ako on nema za sebe i za svoju familiju životnih potreba on mora naći lakši posao.  Ako mu nije moguće naći lakši posao dozvoljeno mu je prekinuti post i nastaviti sa radom.  Isto tako, ako post u Ramazanu šteti nekome ko treba da požanje ljetinu odnosno, ako neće biti u stanju da pobere plodove pa će mu ljetina biti uništena ili ukradena [ili ako je sigurno da će kiša porušiti kuću ako ne nastavimo sa gradnjom] a nije u stanju da nađe nekog, ko će mu ovo za platu uraditi dozvoljeno mu je prekinuti post i uraditi posao.  Om će nakon završenog posla nastavi sa postom i propuštene dane naposti na kaza nakon Ramazana.  Neće biti grijeh.  Svakome je dozvoljeno prekinuti post i napostiti na kaza ako sigurno zna da je bolestan od žeđi ili da umire od žeđi.  Za to ne treba činiti keffaret.  Prevedeno sa engleskog jezika iz knjige Se’adet-i Ebedijje, peti fascikl.