13 - Vehabija citira na stotinu osamdesetoj (180.) stranici neke stihove iz imam-i-Busajrijeve (Busirijeve) Kaside-i burde i onda kaže: “Ove riječi sugerišu na uzdanje u nekoga drugoga osim Allaha dželle-šanuhu i veće poštovanje prema stvorenjima. To je širk.”

Allah dželle-šanuhu je veličao Resulullaha. A Resulullah je spominjući ni’mete koje mu je Allah džellešanuhu podario takođe i sam sebe veličao. On je toliko sebe veličao da kada s njegovim veličanjem sebe uporedimo hazreti Bisirijev (Busejrijev) hvalospjev on nije vrijedan ni spomena. Veličanje Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem je ibadet. Svi Ashabi kiram su ga hvalili i veličali. . Na primjer, dugi hvalospjevi Hassan-bin-Sabita i Ka’b-bin-Zuhejra su čuveni. Ka’b bin Zuhejr ga je u svojoj kasidi Banetsu’ad više hvalio i veličao od imama Busejrija. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je tu kasidu jako volio i radi nje mu je oprostio njegove grijehe i dao mu na poklon svoju mubarek hirku. Ta ista hirka-i seadet se danas čuva u muzeju Topkapi u Istanbulu. Vehabijska knjiga citira stih iz imamove Busajrijeve kaside koji glasi, “Ja ekremelhalki ma li men e’uzu bihi sivake inde hulul-i hadisil-amemi,” i kaže da je traženje pomoći od Resulullaha širk. Prevod ovoga stiha je, “O najviši Pejgamberu koji si od svih stvorenja najviši i najdarežljiviji! Ja nemam nikoga osim tebe da mi na izdisaju (son nefesu) bude sklonište.” Ovaj pisac, vehabija, citira hadisi šerif kojeg prenosi Taberani i kaže da je traženje pomoći (istigase) od Allahovih dželle-šanuhu robova širk. Ovaj hadisi šerif je rečen u događaju kada su munafici dosađivali muslimanima, i kada je Ebu Bekri Siddik rekao, “Hajmo tražiti pomoć i zaštitu (istigase) od Resulullaha.” Resulullah je rekao, “Ne tražite od mene pomoć (istigase). Od Allaha tražite pomoć (istigase).” Vehabija iznosi ovaj hadisi šerif u svojim naporima da napadne ehli sunnet. Međutim, značenje ovog hadisi šerifa je, “Allah dželle-šanuhu je jedini i sam koji štiti svakog od svake štete. On stvara zaštitna sredstva (sebebe) i daje im moć i dejstvo zaštite. Ako On ne želi da to bude tako (tj. da budemo zaštićeni) On ne dozvoli da dođemo do tih sredstva (sebeba). Drugim riječima sebebi nemaju nikakvog dejstva, čak i ako postoje. Oni koji traže moju zaštitu trebaju znati da je ova djelotvornost od Allaha dželle-šanuhu a ne od mene.” Hadisi šerif kaže, “Oni koji uzmu mene kao utočište trebaju da znaju da je dejstvo od Allaha, a ne od mene.” Zar to hazreti Ebu Bekr nije znao? Naravno da jeste. Ali Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je objasnio ovu Ebu Bekrovu kratku izjavu da je muslimani svakog vremena ne bi pogrešno shvatili. Prema tome, muslimani uvijek znaju da je djelotvornost (te’sir) samo od Allaha dželle-šanuhu. . Imam Muhammed Ma’sum ovako piše u 110. pismu prvoga toma njegove knjige Mektubat: “Allah dželle-šanuhu je sakrio Svoju moć (kudret) u sebebima (posrednicima, sredstvima). Kako god nam je rekao da samo On ima moć, On nam je isto tako naredio da se uhvatimo za ove sebebe. On je nam otkrio da se savršeni muslimani i drže za sebebe i uzdaju u Stvaraoca koji daje tim sebebima djelotvornu moć, dejstvo (te’sir). On veliča i hvali Pejgambera Ja’kuba alejhisselam i kaže u Kur’ani kerimu da se on i čvrsto držao za sredstva (sebebe) i uzdao u Allaha dželle-šanuhu. On kaže u značenju (ajeta), u suri Jusuf, ‘Ja’kub alejhisselam zna šta smo mi objavili. Ali većina ljudi ne zna da takdir (Allahova dželle-šanuhu volja, predodređenje, sudbina) dominira nad predostrožnošću.’ U tefsiru Tibjan se ovako objašnjava ovaj ajeti kerim. ‘Mušrici ne znaju sa čime je Allah dželle-šanuhu inspirisao Evlije.’ Oni koji vjeruju da je efekt, djelotvornost (te’sir) sebeba od njih samih (tj. oni koji vjeruju da oni sami sobom proizvode, djeluju i daju), i ne vjeruju da oni djeluju s Allahovom dželle-šanuhu moći, su jeretici. Ko god hoće da ukloni posrednike (sebebe), i ne priznaje i ne prepoznaje Allahov dželle-šanuhu hikmet (mudrost), u stvari vjeruje da je Allah dželle-šanuhu stvorio stvorenja bez ikakvog razloga i ni za šta. Ovakvo vjerovanje izaziva da ljudi postanu lijeni. Ko vjeruje da je Allah dželle-šanuhu stavio u sebebe efektivnu moć doseže do pravoga puta. On će biti spašen od ove obje opasnosti.” Kada bi vehabije ovo shvatile one bi ispravno razumjele gore navedeni hadisi šerif.

Imam Muhammed bin Sa’id Busajri rahime-hullahu teala je bio jedan od velikana tesavvufa (sofije-i alijje). On je preselio na ahiret 695./1295. godine u Egiptu. On je bio jedan od Evlija koje je obrazovao Ebul-Abbas-i Mursi koji je bio Šazili. Ebul-Abbas-i Mursi je bio Ebul-Hasan-i-Šazilijev učenik. On (hazreti Busajri rahime-hullahu teala) je pretrpio moždani udar. Pola njegovog tijela je postalo paralizovano. On je tražio Resulullahovu pomoć (tj. učiio Resulullaha tevessul) i spjevao najvišem od svog čovječanstva, Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem njegov čuveni hvalospjev (kasidu). On je ovu njegovu kasidu proučio u snu Resulullahu. On (Resulullah) ju je jako volio. On je skinuo sa sebe svoju hirku i stavio je na imama i svojom mubarek rukom protrljao njegov paralizovani dio tijela. Kada se imam probudio on je bio potpuno zdrav. Hirka-i seadet je još uvijek bila na njemu. Iz ovog razloga se iva kasida zove Kaside-i burda. “Burda” znači “hirka, ogrtač”. Imam Busejri rahmetullahi alejh je radostan požurio u džamiju na sabah namaz i na putu je sreo osobu koja je bila čuvena po svom salahu i zuhdu. Ta osoba mu je rekla, “Ja bih želio da čujem tvoju kasidu.” Imam je rekao, “Ja imam puno kasida. Svako ih sve zna.” “Ja želim da čujem onu koju niko ne zna, koju si sinoć proučio Resulullahu.” “Otkud ti znaš za nju? Ja o njoj nisam nikome ništa rekao.” Na to mu je ta osoba rekla isto onako kako je imam sanjao. Vezir Behaeddin je čuo za tu kasidu i naredio je da je uče. On ju je slušao stojeći s puno poštovanja. Bolesni su se, kada su je učili, izliječivali (tj. ozdravljali) i osiguravali od bolesti i katastrofe. Da bi se okoristili njom mi trebamo vjerovati da ćemo se okoristiti njom i imati iskren nijjet.

[183 - Busairi rahmetullahi alejh. Imam-i Muhammed bin Sa’id Šerefuddin je bio veliki islamski pjesnik. On je bio maher (ekspert) u znanju (naukama) i kaligrafije. On je bio učenik Ebul-Abas-i-Musrija. On je rođen 609./1213. godine u gradu Busairu a preselio je na ahiret 695./1295. u Egiptu. On je napisao kaside Burda (Burde) i Hemzijje koje imaju na raznim jezicima preko devedeset objašnjenja.]

Kaside-i burde ima deset dijelova:

Prvi dio izražava vrijednost ljubavi prema Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem.

Drugi dio objašnjava zlo čovjekovog nefsa.

Treći dio veliča Resulullaha.

Četvrti dio nam govori o Resulullahovom sallallahu alejhi ve sellem rođenju (o počašćavanju ovoga svijeta njegovom dolaskom na njega).

Peti dio objašnjava da su Resulullahove sallallahu teala alejhi ve sellem dove odmah uslišane (ukabuljene).

Šesti dio veliča Kur’ani kerim.

Sedmi dio objašnjava suptilnosti Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem mi’radža.

Osmi dio govori o Resulullahovim sallallahu alejhi ve sellem džihadima.

U devetom dijelu on traži od Allaha dželle-šanuhu afv i magfiret i Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem šefa’at.

Deseti dio govori o superiornosti Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem statusa.

Vehabija veliča zalime koji su na hiljade muslimana pošehidili (koji su učinili na hiljade muslimana šehidima). Dok on s jedne strane poistovjećuje njihove sablje, sa kojih kapa krv nevinih muslimana (ma’suma), sa mubarek sabljama islamskih mudžahidina, on s druge strane kaže da je hvaljenje Allahovog dželle-šanuhu Pejgambera kao hvaljenje njihovih idola. On naziva one koji hvale Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem sa mušricima. Kafiri su hvalili i veličali njihove idole kao stvaraoce (halik) i bogove koje treba obožavati (ma’bud). Tako slavljenje i hvaljenje je samo za Allaha dželle-šanuhu. Muslimani na taj način hvale i slave samo Allaha dželle-šanuhu. Mi veličamo Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem kao najviše i najodabranije (najviše, najsuperiornije) stvorenje. Nijedan od alima islama, koji vole i puno hvale Resulullaha, nije nikad uzdigao ovog uzvišenog Pejgambera na nivo stvaraoca (halika) ili ma’buda (božanstva koje treba obožavati, boga). Oni ga ne hvale kao što hvale Allaha dželle-šanuhu. Autor ove knjige nije u stanju da razdvoji istinu i neistinu. On je napunio ovu svoju knjigu ajeti kerimima i hadisi šerifima koji opisuju kafire i dao im kriva značenja i napao na alime islama i nazvao velike mutasavvife i muslimane, koje Allah dželle-šanuhu voli, mušricima i kafirima. Kada oni koji čitaju ovu vehabijsku knjigu vide na njenoj svakoj stranici ajeti kerime i hadisi šerife, oni, misleći da su ta pogrešna i pokvarena značenja tačna, upadaju u zamku i srljaju (odlaze) u propast.