14 - Autor (ove vehabijiske knjige Feth-ul-medžid) kaže na početku dvije stotine trideset devete stranice: “Hadisi šerif kaže da su najgori oni ljudi koji će živjeti u vrijeme kijameta, i oni, koji će od grobova praviti mesdžide. Grobovi su i prije islama bili mesdžidi. Oni koji su kasnije došli u ovom ummetu su gori od ljudi iz vremena džahilijjeta. Oni, kada su u nevolji, zaboravljaju Allaha dželle-šanuhu. Oni obožavaju umrle. Oni vjeruju da će umrli učiniti za njih ono što oni od njega traže. Oni kažu da Abdulkadir-i Gejlani čuje i pomaže onim koji uče dovu. Oni misle da on, iako je mrtav, zna gajb (nepoznato, sakriveno, tajno). Oni koji tako kažu postaju kafiri. Oni poriču Kur’an. Ibni Kajjim je rekao da je vadžib obarati kubbeta koja su sagrađena na grobovima. Imam-i Nevevi je rekao da je haram graditi turbe na grobu, bez obzira kakva namjera može biti. Oni koji kažu da je obavljanje namaza u groblju zabranjeno zbog prljavštine nisu u pravu. Jer, grobovi Poslanika nisu prljavi. Ibni Hadžer-i Hijtemi je ovako napisao u svojoj knjizi Kebair, ‘Građenje kubbeta na mezaru je veliki grijeh. Islamski vladari trebaju da ruše ova kubbeta. Imamovo Šafi’ijevo turbe se treba prije svih drugih porušiti.’”

On opet, i ovdje, kleveće muslimane. Muslimani se svaki dan pet puta mole (ibadete) Allahu dželle-šanuhu. Reći da su muslimani zaboravili Allaha dželle-šanuhu je jedna očita laž. Muslimani ne obožavaju mrtve. Pošto mnogi hadisi šerifi kažu da Allahovi dželle-šanuhu dragi robovi čuju u svojim grobovima, kao i svaki drugi mrtvac, muslimani odlaze na njihove grobove i, preko njih kao sredstava, upućuju Allahu dželle-šanuhu dovu i traže od njih da se za njih zauzmu (da im oni šefa’at učine). (Prevodiočeva opaska: To je isto kao kada, prije nego što popijemo lijek, učinimo dovu Allahu dželle-šanuhu da nas On tim lijekom izliječi od bolesti.) Umrli ne može učiniti šta hoće. Ni živi ne može učiniti šta hoće. Ali, Allah dželle-šanuhu je obećao da će On uslišati dove Njegovih dragih i milih robova, prije svega dove Poslanika. Musliman ne traži od Poslanika alejhimussalavatu vetteslimat i evlija rahime-humullahu teala da mu dadnu nešto. On moli (čini dovu) Allaha dželle-šanuhu da mu On dadne nešto. Evlija čuje šta posjetilac traži. On zamole (učine dovu) Allaha dželle-šanuhu da mu dadne ono što traži. Allah dželle-šanuhu usliša ovu evlijinu dovu.

Sljedeći odlomak je preveden sa stotinu dvadeset prve stranice Ibni Hadžerove Hijtemijeve rahime-hullahu teala knjige Zevadžir. Ovaj odlomak objelodanjuje laži koje se nalaze u vehabijinoj knjizi. Ibni Hadžer, nakon što je citirao hadisi šerife, piše:

“Neki alimi šafi’ijiskog mezheba su na osnovu gore navedenih hadisi šerifa rekli da su šest stvari veliki grijesi. Jedan od njih je preobražavanje grobova u mesdžide. Jer, hadisi šerif kaže, ‘Nemojte praviti mesdžide od pejgamberskih grobova!’ Oni koji okrenu grobove u mesdžide su prokleti. Rečeno je da će oni, koji okrenu grobove dobrih (salih) ljudi u mesdžide, na danu kijameta biti najgori od svih drugih. Okretanje groba u mesdžid znači klanjanje namaza prema njemu. Šafi’i alimi su radi ovog rekli da je haram okrenuti se prema grobu Poslanika ili evlije, i tako klanjati namaz, kao znak poštovanja prema njemu. Da bi nešto bilo haram trebaju se ispuniti dva uslova (šarta). Prvo, onaj ko je u grobu treba da je izuzetna osoba. Drugo, namaz se mora namjeniti (nanijjeti) umrlom. Palenje svijeća na grobovima, ako je iz poštivanja prema umrlom, je takođe haram. Isti je slučaj i s obilaženjem oko groba. Dakle, zaključuje se da su ovakve radnje, ako se ne rade kao znak poštovanja, mekruh. Respektovati grob činjenjem sedžde (na njemu) znači obožavati grob, a to je težak grijeh, čak i kufr. Izvjesni hanbeli alimi su rekli da, ‘Klanjanje namaza kod groba u znak poštovanja je težak grijeh i izaziva kufr. Takvi grobovi se moraju srušiti.’”

Ibni Hadžer-i Mekki Hijtemi rahime-hullahu teala je ovako napisao u egipatskom izdanju njegove knjige Fetva-ji kubra fikhijje, u poglavlju o muslimanskom sprovodu (dženazi), “U javnim (umumi) grobljima, gdje se ukopavaju svi mrtvi, se ne treba graditi na grobu turbe. Ako je već sagrađeno treba ga porušiti. Nije dozvoljeno rušiti turbeta u privatnim grobljima sa ciljem da u njih ukopamo nove mrtve.” On je ovako napisao na sedamnaestoj stranici, “U javnim (umumi) grobljima je haram graditi turbe. Ona koja su već sagrađena u javnim grobljima se trebaju porušiti. U groblju koje pripada vakufu, ili u privatnom groblju, je gradnja bilo kakve zgrade bez odobrenja njenog vlasnika takođe haram. Na svojoj zemlji, ili na tuđoj zemlji, sa njegovom dozvolom, je mekruh graditi turbe.” On je ovako napisao na dvadeset petoj stranici, “Gradnja turbeta u javnom groblju je haram, zato što zauzima previše prostora, i sprečava da se tu i drugi ukopaju. Ovakva turbeta se trebaju porušiti. Većina alima šafi’i mezheba, rahime-humullahu teala, je iz ovog razloga izdala fetvu da se turbe imama Šafi’ijerahime-hullahu teala treba srušiti, zato što je ono sagrađeno u narodnom (umumi) groblju.” Kako vidimo, Ibni Hadžer-i Mekki rahmetullahi alejh nije rekao da je svako turbe haram i da se treba srušiti.

U knjigama Džami’ul fetava, Kešf-un-nur, i Usul-i erbe’a jasno piše da je dozvoljeno (džaiz) na grobovima evlija napraviti turbe.

Na dvije stotine devetoj stranici knjige Zevadžir piše da je veliki grijeh graditi visoke zgrade sa ciljem da se hvališe (i puše). Vehabije bi trebale slijediti ovaj hadisi šerif, i ne bi trebali rušiti turbeta već, kao vadžib, kuće rasipništva i prostitucije koje su izgradili u Rijadu, Taifu, i Džiddi. Na dvije stotine četrdeset osmoj stranici vehabijska knjiga citira hadisi šerif, koji kaže, “Posjećujte groblja! Ova posjćivanja će vas podsjetiti na dan ahireta (Sudnji dan),” i kaže, da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem posjećivao grob njegove mubarek majke. Ali, on kaže da ovaj hadisi šerif ne naređuje da mi tražimo nešto od mrtvih, i pokušava da poveže muslimanska posjećivanja turbeta našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i evlija, s kafirskim obožavanjima grobova.