14 - Autor (ove vehabijiske knjige Feth-ul-medžid) kaže na početku dvije stotine trideset devete (239.) stranice: “Hadisi šerif kaže da su najgori oni ljudi koji će živjeti u vrijeme kijameta kao i oni koji će od grobova praviti mesdžide. Grobovi su i prije islama bili mesdžidi. Oni koji su kasnije došli u ovom ummetu su gori od ljudi iz vremena džahilijjeta. Oni zaboravljaju Allaha dželle-šanuhu kada su u nevolji. Oni obožavaju umrle. Oni vjeruju da će umrli učiniti za njih ono što oni od njega traže. Oni kažu da Abdulkadir-i Gejlani čuje i pomaže onim koji uče dovu. Oni misle da on, iako je mrtav, zna gajb (nepoznato, sakriveno, tajno). Oni koji tako kažu postaju kafiri. Oni poriču Kur’an. Ibni Kajjim je rekao da je vadžib obarati kubbeta koja su sagrađena na grobovima. Imam-i Nevevi je rekao da je haram graditi turbe na grobu bez obzira kakva namjera može biti. Oni koji kažu da je obavljanje namaza u groblju zbog prljavštine zabranjeno nisu u pravu. Jer, grobovi Poslanika nisu prljavi. Ibni Hadžer-i Hijtemi je ovako napisao u njegovoj knjizi Kebair, ‘Veliki je grijeh graditi kubbeta na mezaru. Islamski vladari trebaju rušiti ova kubbeta. Turbe imama Šafi’ije se treba porušiti prije svih drugih.’” [Abdulkadir-i Gejlani je preselio na ahiret 561./1166. godine u Bagdadu.]

On opet i ovdje kleveće muslimane. Muslimani se svaki dan pet puta mole Allahu dželle-šanuhu. Oni Ga mole i preklinju. Reći da su muslimani zaboravili Allaha dželle-šanuhu je jedna otvorena i očita laž. Muslimani ne obožavaju mrtve. Pošto hadisi šerifi kažu da Allahovi dželle-šanuhu dragi robovi - pa čak i sve druge umrle osobe - čuju u svojim grobovima, oni odlaze na njihove grobove i preko njih, kao sredstava, čine Allahu dželle-šanuhu dovu. Oni traže od mejjita (mrtvog) da im on bude vesila, da se on zauzme za njih (tj. da im on učini šefa’at). (Prevodiočeva opaska: To je isto kao kada mi, prije nego što popijemo lijek, učinimo Allahu dželle-šanuhu dovu da nas On sa tim lijekom izliječi od bolesti.) Mrtvi ne može učiniti šta hoće. Ni živi ne može učiniti šta hoće. Međutim, Allah dželle-šanuhu je obećao da će On prvo ukabuliti dove Njegovih Poslanika i dragih i milih robova. Muslimani ne traže od Poslanika alejhimussalavatu vetteslimat i Evlija rahime-humullahu teala da mu oni dadnu nešto. On moli Allaha dželle-šanuhu (tj. on čini dovu Allahu dželle-šanuhu) da mu On dadne nešto. Evlija čuje šta posjetilac traži. On zamoli Allaha dželle-šanuhu (učini dovu Allahu dželle-šanuhu) da mu Allah dželle-šanuhu dadne ono što traži. Allah dželle-šanuhu ukabuli (primi, usliša) tu Evlijinu dovu.

Sljedeći odlomak je preveden sa stotinu dvadeset prve (191.) stranice Ibni-Hadžer-i-Hijtemijeve rahime-hullahu teala knjige Zevadžir. [Ibni Hadžer-i Mekki je preselio na ahiret 974./1566. godine u Mekki.] Ovaj odlomak otkriva i objelodanjuje laži koje se nalaze u vehabijinoj knjizi. Ibni Hadžer, nakon što je citirao hadisi šerife, piše:

“Neki alimi šafi’ijiskog mezheba su na osnovu gore navedenih hadisi šerifa rekli da su šest stvari veliki grijesi. JJedan od njih je preobražavanje (prepravljanje) grobova u mesdžide. Jer, hadisi šerif kaže, ‘Ne pravite mesdžide od pejgamberskih grobova!’ Oni koji preokrenu (preprave) grobove u mesdžide su prokleti. Rečeno je da će oni, koji preprave grobove dobrih (salih) ljudi u mesdžide, biti na Danu kijameta (na Sudnjem danu) najgori od svih drugih. Okretanje groba u mesdžid znači klanjanje namaza prema njemu. Alimi šafi’i (šafijiskog) mezheba su iz ovog razloga rekli da je haram okrenuti se prema grobu Poslanika ili Evlije i tako, u znak poštovanja prema njemu, klanjati namaz. Da bi nešto bilo haram trebaju se ispuniti dva uslova (šarta). Prvo, onaj ko je u grobu treba da je izuzetna osoba. Drugo, namaz se mora namjeniti (nanijjeti) umrlom. Palenje svijeća na grobovima, ako je iz poštivanja prema umrlom, je takođe haram. Isti je slučaj i s obilaženjem oko groba. Dakle, zaključuje se da su ovakve radnje ako se ne rade kao znak poštovanja mekruh. Poštivati grob sa činjenjem sedžde (na njemu) znači obožavati grob. A to je težak grijeh pa čak i kufr. Izvjesni hanbeli alimi su rekli, ‘Klanjanje namaza kod groba u znak poštovanja je težak grijeh i izaziva kufr. Taki grobovi se moraju srušiti.’”

Ibni Hadžer-i Mekki Hijtemi rahime-hullahu teala je ovako napisao u poglavlju o muslimanskom sprovodu (dženazi) u egipatskom izdanju njegove knjige Fetva-ji kubra fikhijje, u poglavlju o muslimanskom sprovodu (dženazi), “U javnim (umumi) grobljima gdje se ukopavaju svi mrtvi se ne treba graditi turbe na grobu. Ako je već sagrađeno treba ga porušiti. Nije dozvoljeno rušiti turbeta u privatnim grobljima sa ciljem da u njih ukopamo nove mrtve.” On je ovako napisao na sedamnaestoj (17.) stranici, “U javnim (tj. umumi) grobljima je haram graditi turbe. Ona koja su već sagrađena u javnim grobljima se trebaju porušiti. Takođe je haram i gradnja bilo kakve zgrade u groblju koje pripada vakufu, ili u privatnom groblju, bez odobrenja njenog. Mekruh je graditi turbe na svojoj zemlji ili na nečijoj tuđoj zemlji sa njegovom (vlasnikovom) dozvolom.” On je ovako napisao na dvadeset petoj (25.) stranici, “Gradnja turbeta u javnom groblju je haram zato što ono zauzima preveliki prostor i sprečava da se tu i drugi ukopaju Ovaka turbeta se trebaju porušiti. Većina alima šafi’i (šafijiskog) mezheba, rahime-humullahu teala, je iz ovog razloga izdala fetvu da se turbe imama Šafi’ije (Šafije) rahime-hullahu teala treba srušiti, zato što je ono sagrađeno u narodnom (ili umumi) groblju.” Kako vidimo, Ibni Hadžer-i Mekki rahmetullahi alejh nije rekao da je svako turbe haram i da se treba srušiti.

U knjigama Džami’ul fetava, Kešf-un-nur, i Usul-i erbe’a jasno piše da je na grobovima Evlija džaiz (dozvoljeno) napraviti turbe.

Na dvije stotine devetoj (209) stranici knjige Zevadžir piše da je veliki grijeh graditi visoke zgrade sa ciljem da se hvališe (oholi, puše, ponosi). Vehabije bi trebale slijediti ovaj hadisi šerif. Vehabije ne bi trebale rušiti turbeta već, kao vadžib, kuće rasipništva i prostitucije koje su izgradili u Rijadu, Taifu, i Džiddi. Na dvije stotine četrdeset osmoj (248.) stranici vehabijska knjiga citira hadisi šerif koji kaže, “Posjećujte groblja! Ova posjćivanja će vas podsjetiti na dan ahireta (na Sudnji dan),” i kaže, da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem posjećivao grob njegove mubarek majke. Ali, on kaže da ovaj hadisi šerif ne naređuje da mi tražimo nešto od mrtvih i pokušava da poveže muslimanska posjećivanja turbeta našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Evlija, s kafirskim obožavanjima grobova.