17 - On kaže na dvije stotine sedamdeset prvoj i narednim stranicama, “Rečeno je, ‘Ja se bojim da će se u mom ummetu pojaviti jeretični imami.’ To znači da će doći amiri (vođe) i alimi koji će zavoditi muslimane i izdavati fetve koje nisu u skladu sa Kitabom. Većina takvih ljudi kaže, ‘Ko je u brizi ili ko ima kakav zahtjev treba doći na moj mezar. Ja ću mu ispuniti njegovu želju, Ja sam jako blizu Allahu. Ja sam oslobođen od ibadeta. Evlije pomažu kome hoće. Od njih se traže usluge. Oni koji su u brigama će se usrećiti ako se uhvate za mrtve ili žive evlije. Evlije mogu uraditi što god hoće. One (Evlije) ispoljavaju (pokazuju) keramete. One znaju šta je u Levhilmahfuzu. Oni znaju tajne misli ljudi.’ Oni (ovaki ljudi) grade turbeta na grobovima Pejgambera i evlija. Ovo sve znači obožavanje nečega drugoga osim Allaha. Hadis kaže, ‘Munafici varaju govoreći istinu.’ Jedan drugi hadis kaže, ‘Kijamet neće doći sve dok većina onih koji su moj ummet ne postanu idolopoklonici.’ Šta će reći na ovo oni koji obožavaju grobove, koji Allahu druga pripisuju (širk čine)? Fitna obožavanja idola se ovih dana toliko povećala da je niko i ne primjećuje. Muhammed bin Abdulvehhab je ustao i spriječio ovo obožavanje idola. Iako su mu se neke vlade pokušale suprotstaviti, njegovo je ime svugdje postalo čuveno. Bilo je mnogo onih koji su mu vjerovali isto kao što je bilo mnogo i onih koji mu nisu vjerovali. Ebu Tahir je rekao, ‘Saudovi sinovi su u svako čoše Arabije prenijeli zastavu tevhida Abdulvehhabovog sina.’ Širenje širka se treba spriječiti i potpuno iskorijeniti. U ovo spadaju i turbeta koja su napravljena na grobovima. Svako turbe je postalo idolova kuća. Nijedno od njih ne smije ostati na zemlji. Većina njih su kao idoli Lata i Uzza. Skoro svi muslimani su postali idolopoklonici, mušrici. ‘U mom ummetu će se pojaviti trideset dedždžala’ je čuveni hadis. Sejjid Muhammed Siddik bin Hasan han je napisao u njegovoj knjizi Kitab-ul-izaga da je zli Evropljanin Gulam Ahmed Kadijani jedan od ovih dedždžala. Ovaj indijski kafir je prvo rekao da je on Mehdi. On je kasnije, potpomognut hrišćanskom državom, rekao da je Poslanik. Takođe je i Muhtar Sekafi, koji je živio u vrijeme Abdullah-ibni-Zubejrovog hilafeta, bio jedan od dedždžala. On je rekao da voli ehli bejt i da će se osvetiti za hazreti Husejnovo ubistvo. On je ubio mnogo muslimana. On je kasnije tvrdio da je Pejgamber i da mu je Džebrail dolazio.”

Autor ove knjige nas izvještava da će doći jeretičke i nereligiozne (bezvjerne) vlade i vjerski ljudi i vladati muslimanima. Alimi islama rahime-hullahu teala su nam oglasili da će ovi jeretički vjerski ljudi skrenuti muslimane sa pravoga puta. Alimi islama rahime-humullahu teala su jednoglasno odlučili da će ovi jeretički vjerski ljudi zavoditi muslimane i odvoditi ih s pravoga puta. Nemezheblije ubacuju špiune u muslimanske države i zavode muslimane sa ovim najamničkim špijunima -- nemezheblijama. Oni štampaju i izdaju pokvarene knjige i nastoje da sa njima unište ehli sunnet i omalovaže velike alime i Evlije ehli sunneta, rahime-humullahu teala.

Imam-i Rabbani kaddesallahu teala sirrehul’aziz ovako kaže u dvije stotine pedeset petom (255.) pismu, “Hazreti Mehdi rahime-hullahu teala će rasprostraniti islam. On će objelodaniti Resulullahov sunnet. Njegovi savremenici -- vjerski ljudi u Medini koji su navikli na činjenje i širenje bid’ata pod imenom islama koje će Mehdijeve riječi zbuniti -- će reći, ‘Ovaj čovjek će uništiti našu vjeru.’ Hazreti Mehdi će narediti da ih ubiju.” Ovaj odlomak prognozira, predskazuje da će nemezheblije najduže trajati u Medini i da će ih hazreti Mehdi potpuno iskorijeniti.

Autor ove knjige, kao i obično, citira ajeti kerime i hadisi šerife (koji govore) o kafirima, mušricima i munaficima. On dodaje detaljna objašnjenja koja su napisali alimi ehli sunneta rahime-humullahu teala i pretvara se da tobože brani pravi put. On zatim napada na nevine muslimane -- pripadnike ehli sunneta. On se ne stidi da pogrešno protumači ajeti kerime i hadisi šerife da bi nazvao turbeta “kućama idola” i Evlije “idolima”. Ko god pogrešno protumači ajeti kerime i hadisi šerife -- ako je kvalifikovan da ih tumači -- postaje postaje posjednik bid’ata (bid’at sahibija) tj. jeretik. Onaj ko pogrešno tumači (te’vili) jasne nassove, (ajeti kerime i hadisi šerife), kojima ne treba tumačenje, i napada na islam i naziva muslimane mušricima, postaje kafir. Čak i ako neko ko pogrešno protumači nassove ne postaje kafir, on unosi neslogu među muslimane. Po njemu su milioni muslimana, vijekovima, bili mušrici i samo je on pravi musliman. Nadalje, on tvrdi da većina današnjih muslimana obožava mrtve.

Alimi islama rahime-humullahu teala su slijedeći ovaj hadisi šerif posjećivali grobove Evlija, Oni su rekli da su se okoristili (dobili fejz). Imami Rabbani kaddesallahu teala sirrehul aziz je ovako napisao u njegovom dvije stotine devedesetom pismu, “Ja sam na bajram otišao u Delhi da posjetim mezar-i šerif mog hodže Muhammeda Baki Billah. Kada sam se skoncentrisao, usmijerio moju pažnju (tj. učinio tevedždžuh) na mezar on me je ljubazno primjetio sa svojom svetom dušom. On je sa ovim garibom postupao sa tolikom ljubaznošću da mi je udijelio fejz koji je on dobio od Hadže-Ubejdullah-i-Ahrara kaddesallahu teala sirrehul’aziz. Dobijanje ovog nisbeta je rezultiralo u ma’rifetima hakikata tevhida.” (A to znači, dobijanje ovog nisbeta je rezultiralo u stvarnim duhovnim znanjima da nema drugog boga osim Allaha dželle-šanuhu.) (Znanje koje teče u muršidovo srce se zove šuhud ili ahval (mn. od riječi hal). Šuhud o Allahu dželle-šanuhu i o Njegovim atributima se zove ma’rifet. Dobiti ma’rifet Allaha dželle-šanuhu znači shvatiti da samo On postoji i da su sva stvorenja nepostojeća i da ona samo po izgledu postoje, kao vizije u ogledalu. Ovaj dvofazni ma’rifet se zove ma’rifetullah ili fena-fillah. Onaj ko ga dobije se zove ’arif. ’Arif ne može nikom naškoditi. On svakom čini samo uslugu. On zrači i učenja šerijata i fejz. Učenja koja on širi se ne zovu muršid. Onaj ko ta učenja širi se zove muršid. Drugim riječima, muršid znači savršeno ljudsko biće, zreo musliman koji je svakom koristan, i naciji i državi.) {Ma’rifeti su duhovna znanja koja su inspirisana kalbovima Evlija o Allahovoj dželle-šanuhu Ličnosti (Zat-u) i Njegovim Atributima (sifat-ima). Plod ma’rifeta je iman-i hakiki (tj. stvarni iman, stvarno vjerovanje). Marifet, ili vjersko znanje koje se ne može shvatiti razumom niti preko pet ćula, se može naučiti iz Poslanikovih alejhisselam riječi. U okviru vjerskih informacija postoje izvjesna taka znanja koja se ne mogu zapisati u knjige niti se mogu objasniti riječima. Nema riječi koje ih mogu objasniti. Ona se nazivaju ma’rifeti. Posjednik takvih znanja se zove muršid. Oni koji žele da dobiju ova znanja, oni (tj. njihovi kalbovi), ih mogu samo dobiti ili priticanjem (preljevanjem, dolaženjem) iz muršidovog kalba (koji se nalazi u mišićnom organu kojeg mi zovemo srce), ili od duša mrtvih. Da bi se ova znanja dobila prvo se moraju zadovoljiti izvjesni uslovi. Evlija ili Velija je čovjek kojeg Allah dželle-šanuhu voli i štiti.}

Hadisi šerif kojeg smo gore naveli je citiran u mnogim knjigama i dobro je poznat među muslimanima. Veliki alim Ahmed Šemseddin ibni Kemal ef. rahime-hullahu teala, deveti šejh-ul-islam Osmanlijske države i mufti-us-sekalejn (tj. muftija koji izdaje fetve i ljudima i džinima) je u njegovoj knjizi Četrdeset hadisa (Šerh-ul-hadis-ul-erbein, prijevod na turski jezik koji je izdat u Istanbulu 1316. godine po Hidžri), ovako objasnio osamnaesti hadis (koji glasi), “Iza tehajjertum fil-umur, feste’inu min ehlil-kubur!” (Kada ste zbunjeni u vašim poslovima tražite pomoć od onih u grobovima!) On kaže, “Čovjekova duša je zaljubljena u njegovo tijelo. Kada čovjek umre i kada njegova duša izađe iz njegovog tijela ova dušina ljubav ne vene i ne blijedi. Njena privrženost njenom tijelu i njeno interesovanje za njeno tijelo ne prestaje nakon smrti. Hadisi šerif iz ovog razloga zabranjuje lomljenje mrtvačevih kostiju i gaženje (hodanje) po grobu. Kada neko posjećuje Evlijin rahime-hullahu teala grob dvije duše se sastaju. To će proizvesti veliku korist. Posjećivanje groba je radi ove koristi dozvoljeno. Naravno, posjeta grobu (zijaret mezara) ima, pored ovih, i drugih izvjesnih tajnih prednosti. [Ahmed ibni Kemal je preselio na ahiret u Istanbulu 940./1534. godine.] [Ibni Abidin rahime-hullahu teala je napisao u predgovoru njegove knjige Redd-ul-muhtar, ‘Imam-i Muhammed Šafi’i je bio jako ponizan i pun poštovanja prema imam-i a’zamu Ebu Hanifi rahime-humullahu teala. On je rekao, ‘Ja se puno berićetim sa Ebu Hanifom. Ja idem kod njegovog mezara. Kad god se suočim sa nekim teškim pitanjem ja kod njegovog mezara klanjam dva rek’ata namaza i učinim Allahu dželle-šanuhu dovu. U mojoj glavi se odmah pojavi odgovor.’ Ibni Abidin rahime-hullahu teala je 1252./1836. godine preselio u Damasku na ahiret.] Duša muslimana u grobu i duša posjetioca su kao ogledala čija se svjetla odražavaju jedno u drugom. Kada posjetilac gleda u mezar i preda se Allahovom dželle-šanuhu kazau, njegova duša to osjeća i njegov ilm i ahlak dobijaju fejz. Ovaj fejz se onda odražava na dušu onoga u grobu. S druge strane, ilmovi i fejzovi koji su došli od Allaha dželle-šanuhu duši mrtvaca se odražavaju na (obasjavaju) dušu posjetioca. Šafi’i alim, Alauddin Ali Isma’il Konevi rahime-hullahu teala (preselio na ahiret 792./1329. g.n.e.), ovako piše u svojoj knjizi El-a’lam fi-hajat-il-enbija alejhimussalatu vesselam, ‘Duše Pejgambera alejhimussalavatu vetteslimat i svih muslimana dolaze (silaze) na grob i na mjesta gdje se oni spominju. Njihove duše imaju odnos s njihovim grobovima. Iz toga razloga je posjeta grobovima mustehab. Oni čuju i odgovaraju onima koji ih selame.’ Hafiz, to jest alim hadisa, Abdulhak Ešbili Maliki rahime-hullahu teala (preselio na ahiret 582./1187. g.n.e.) citira sljedeći hadisi šerif u njegovoj knjizi Akibet citira hadisi šerif, ‘Kada neko posjeti kabur svoga brata mu’mina, i nazove mu selam, mrtvac (mejjit) ga prepozna i odgovori mu na njegov selam.’ Šejh Fahreddin Gazanfer Tebrizi je rekao, ‘Ja sam duboko razmišljao o jednoj stvari ali je nisam mogao shvatiti. Ja sam sjeo kod kabura mog hodže Tadžeddin-Tebrizija rahime-hullahu teala i počeo razmišljati o toj stvari. Riješio sam je.’ Neki alimi su rekli da se riječi ‘onih u grobovima’, u hadisi šerifu, ‘Kada ste zbunjeni u vašim poslovima tražite pomoć od onih u grobovima!’, odnose na Evlije, koje su, slijedeći zapovijed ‘umrite prije nego što umrete,’ uznapredovale na putu tesavvufa.” [Ovaj hadisi šerif je objašnjen u knjizi na arapskom jeziku El-besair li-munkir-it-tevessul-i bi-ehl-il-mekabir. Ona je reprodukovana 1395./1975. g.n.e. foto ofsetom (ravnom štampom) u Istanbulu.]

Hadisi šerif koji glasi, “Munafici će govoreći istinu varati (zavoditi) muslimane!” cilja na autora ove (vehabijske) knjige. Njegova knjiga je prepuna ajeti kerima, hadisi šerifa, i istinitih riječi alima ehli sunneta po kojima su pošpricane (ili između kojih su umetnute) jeretične ideje. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem nam je naredio da tražimo pomoć od onih u grobu. A ovaj pisac naziva one koji to rade mušricima. On zabranjuje zapovijed ovog hadisi šerifa. On naziva Resulullahovu zapovijed širkom.