15 - Vehabija ovako piše na 259. stranici:

“Osobi koja je došla u Mesdžid-i nebevi da klanja namaz je zabranjeno otići kod groba da poselami Resulullaha. Imam Malik je rekao da je mekruh odlaziti kod Poslanikovog groba kadgod se uđe u mesdžid. Ashabi i tabi’ini su ulazili u mesdžid, klanjali namaz, i izlazili. Oni nisu odlazili kod groba da nazovu selam zato što to islam nije naredio. Laž je da se duše mrtvih mogu vidjeti u njihovom živom izgledu. Ovakva vizija se desila samo u noći Mi’radža. Muslimani koji su se kasnije pojavili su radili ono što ashabi nisu radili. Nekoliko ashaba je išlo kod groba da samo da nazovu selam kad su se vraćali iz dalekih zemalja. Abdullah ibni Omer je odlazio kod groba kadgod se vraćao s putovanja. Niko drugi to nije radio. Laž je da je Ahmed Rifa’i poljubio Resulullahovu ruku. Jednoglasno je rečeno da se onaj, koji čini dovu ispred Hudžre-i seadet, treba okrenuti prema kibli a ne prema grobu. Hadisi zabranjuju da se dolazi iz dalekih zemalja radi posjete Hudžre-i seadeta.”

Sljedeći tekst je preveden iz knjige Mir’at-i Medine:

Hadisi šerif kaže, “Postalo mi je vadžib da budem onim koji posjete moj grob šefa’atdžija (da se zauzmem za oprost njihovih grijeha).” Ovaj hadisi šerif nam prenose Ibni Huzejme, Bezzar, Ali Darekutni, i Sulejman Taberani, rahime-humullah. U jednom drugom hadisi šerifu, koji nam prenosi hazreti Bezzar, se kaže, “Postalo mi je halal da budem posrednik onim koji posjete moj grob.” Hadisi šerif u časnoj Muslimovoj zbirci, i Ebu Bekirovoj bin Mekkarijevoj rahime-hullahu teala knjizi Mu’džeme, kaže, “Ako me neko posjeti samo da bi me posjetio, i bez ikakve druge namjere, on zaslužuje na dan kijameta moj šefa’at (da se ja zauzmem za njega).” Ovaj hadisi šerif predskazuje da će Resulullah sallallahu alejhi ve sellem činiti šefa’at onim koji dođu u Medinu munevveru da ga posjete.

Hadisi šerif koji prenosi imam Taberani i Darekutni, i drugi imami hadisa, kaže, “Ko poslije hadža posjeti moj grob smatraće se kao da me je posjetio dok sam bio živ.” Ovaj hadisi šerif je takođe saopštio i Ibni Dževzi, rahime-hullahu teala. Jedan drugi hadisi šerif koji nam prenosi Darekutni, kaže, “Ko me ne posjeti kada obavi hadž uvrijediće me.” Ovaj hadisi šerif nam je takođe saopštio i imam Malik. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je htio da ga muslimani posjećuju zato što je htio da njegov ummet i tako zaradi sevab. Hadisi šerif koji prenosi imam Bejheki kaže, “Kad me neko poselami Allah dželle-šanuhu mom tijelu povrati dušu. Ja odgovorim na njegov selam.” Imam Bejheki je na osnovu ovog hadisi šerifa rekao, “Poslanici su živi u svojim grobovima.” Povraćanje njegove mubarek duše znači da on odgovara s njegovog visokog mekama (stupnja) onim koji ga selame.

Postoji tako puno hadisi šerifa koji govore da su Poslanici alejhimussalavatu vetteslimat živi u svojim mezarevima da oni potvrđuju jedni druge. Jedan od njih je i sljedeći hadisi šerif, koji glasi, “Ja čujem salavat koji se uči kod mog groba. Ja sam obaviješten o salavatu koji mi je proučen u daljini.” Ovaj hadisi šerif, koji nam dolazi od Ebu Bekira bin Ebi Šejbe, se citira u knjigama šestorice velikih imama hadisa, rahmetullahi alejhima.

Pjesnik Nabi je rekao:

Hadisi šerif kaže, “Ja ću poslije moje smrti čuti isto kao što sam čuo kada sam bio živ.” Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Poslanici su živi u njihovim grobovima. Oni klanjaju namaz.” Ovi hadisi šerifi pokazuju da je naš Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem živi u svom grobu životom koji mi ne znamo. U mnogim jako pouzdanim knjigama piše da su, Sejjid Ahmed Rifa’i, jedan od istaknutijih evlija, kao i mnoge druge evlije, rahime-humullahu teala, čuli odgovor kada su Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem nazvali selam i da je Ahmed Rifa’i poljubio Resulullahovu mubarek ruku. Reći da su to laži je isto kao i bacati blato na sunce. [Sejjid Ahmed Rifa’i je 578/1183. godine preselio na ahiret u Basri. Sultan Abdulhamid han II rahime-hullahu teala je popravio i dekorisao njegovo turbe i mesdžid.] Veliki alim islama Dželaleddin Abdurrahman Sujuti rahime-hullahu teala [preselio na ahiret 911/1505. godine u Egiptu] ih je opovrgao u svojoj dobro dokumentovanoj knjizi Šereful Muhkem i dokazao da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem živ u svom grobu i da čuje one koji mu nazivaju selam. Jedan od hadisi šerifa koje on citira u ovoj svojoj knjizi je, “Ja sam u noći Mi’radža vidio Poslanika Musaa kako u grobu klanja namaz.” Takože i Ebu Nu’ajm rahime-hullahu teala, autor knjige Hilje, citira ovaj hadisi šerif.

Hadisi šerif koji nam prenosi Ebu Ja’la rahime-hullahu teala u svojoj knjizi Musned kaže, “Poslanici žive i klanjaju u svojim grobovima.” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je u svojoj zadnjoj bolesti rekao, “Ja uvijek osjećam ljutinu hrane koju sam pojeo na Hajberu. Otrov koji sam toga dana pojeo mi razdire aortu.” Ovaj hadisi šerif nam ističe da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem preselio na ahiret kao šehid. Allah dželle-šanuhu kaže u mealu stotinu šezdeset devetog ajeta sure Al-i Imran, “Nikako ne smatraj mrtvima one koji su postali šehidi na Allahovom putu! Oni su živi!” Dakle, jasno je da je naš efendija Resulullah sallallahu alejhi ve sellem živ u svom grobu, kao i svi drugi šehidi.

Imam Sujuti rahmetullahi alejh je napisao, “Evlije na visokom stepenu rahime-humullahu teala mogu vidjeti Pejgambere kao da nisu ni umrli. Naš efendija Poslanik sallallahu teala alejhi ve sellem je vidio Musa alejhisselama kako klanja namaz u svom grobu. To njegovo viđenje je mudžiza. Evlije vide na isti način. Ovo njihovo viđenje je keramet. Nevjerovanje kerameta potiče iz neukosti, džehilijjeta.”

Hadisi šerif koji prenose Ibni Habban i Ibni Madže i Ebu Davud rahime-humullahu teala kaže, “U petak (na džumu) mi neprestano činite salavat! Salavat će mi biti isporučen.” Kada su ga upitali hoće li mu biti isporučen takođe i nakon smrti on je odgovorio, “Zemlja ne trune tijela Poslanika. Kadgod mi musliman prouči salavat melek me obavijesti o njemu i kaže, ‘Sin toga i toga, taj i taj iz tvog ummeta ti je poslao selam i učinio dovu.’” Ovaj hadisi šerif nam pokazuje da naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem živi u svom mezaru životom koji čovjek sa ovoga svijeta ne može razumjeti. Zejd bin Sehl radijallahu anh je rekao, “Ja sam jednom uživao u Resulullahovom sallallahu alejhi ve sellem društvu. Njegovo mubarek lice je bilo veselo. Ja sam ga upitao zašto se on osmijehnuo. On je odgovorio, ‘Zašto ne bi bio veseo? Maloprije me je Džebrail alejhisselam obradovao: Allah dželle-šanuhu je rekao da, kadgod mi moj ummet prouči jedan salavat, Allah dželle-šanuhu im pošalje kao odgovor deset salavata.’”

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je, kako god je bio Allahova dželle-šanuhu velika milost ashabima, isto tako veliki ni’met (blagoslov) za cijeli ummet. On je uzrok dobročinstva.

Mehal bin Amr je rekao, “Ja sam jednom sjedio sa Sa’idom bin Musejjibom rahime-humullahu teala kod sobe naše majke Umm-i Seleme radijallahu anha. Mnogi ljudi su došli da posjete Hudžre-i se’adet. Sa’id je, pošto se iznenadio posjetom tolikog lsvijeta rekao, ‘Kako su glupi! Oni misle da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem u grobu. Da li Poslanici ostaju ikada u svojim grobovima duže od četrdeset dana?’” Pa ipak, ovaj Sa’id je lično rekao da je, kada se desila propast koja se zove Harre, čuo zvuk ezana kako dolazi iz kabr-i se’adeta (groba sreće, Resulullahovog alejhisselam groba). [Sa’id bin Musejjib je bio jedan od sedmorice čuvenih alima u gradu Medini. On je 91/710. godine preselio na ahiret u Medini.] Kada je hazreti Osmanova radijallahu teala anh kuća bila pod blokadom on je rekao, “Ja neću ići nigdje. Ja ne mogu napustiti Medinu i Resulullaha.” Kad bi riječi, za koje Mehal bin Amr tvrdi da ih je navodno rekao Sa’id, bile istina Resulullah sallallahu alejhi ve sellem ne bi rekao muslimanima da dođu i posjete njegov grob. U stvari, Bilal Habeši radijallahu teala anh je na zapovijed koju je dobio u snu od Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, poslije osvajanja Jerusalima, otišao u Medinu i posjetio Kabr-i se’adet (Grob sreće, Resulullahov alejhisselam grob). Halifa muslimana Omer bin Abdul’aziz radijallahu teala anh je po specijalnim činovnicima slao salat i selam iz Damaska u Medinu. Hazreti Omer radijallahu teala anh je, kada se nakon osvajanja Jerusalima vratio u Medinu, prvo otišao kod Hudžre-i se’adeta i posjetio Resulullaha i predao mu salat i selam.

Jezid bin Mehri je rekao, “Ja sam na mom putu iz Damaska u Medinu posjetio Omera bin Abdul’aziza radijallahu teala anh, guvernera Egipta. On mi je rekao, ‘O Jezidu! Molim te, kada imadneš sreću da posjetiš Resulullaha, uruči mu moj salat i selam!’”

Imam Nafi’ rahime-hullahu teala je rekao da je Abdullah ibni Omer radijallahu anhuma, kadgod se vraćao sa putovanja ili iz rata, je odlazio da posjeti Hudžre-i se’adet, i poimence nazivao selam prvo Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem, pa onda Ebu Bekiru pa onda svom ocu hazreti Omeru radijallahu teala anhuma. [Nafi’ je bio jedan od istaknutih tabi’ina. On je bio rob koga je oslobodio Abdullah bin Omer radijallahu teala anhuma. On je preselio na ahiret 120/737. godine u Medini.] Ovo potvrđuje i vehabijska knjiga Feth-ul Medžid. Ona kaže i da islam zabranjuje posjetu Poslanikovom grobu, i da ga je Abdullah bin Omer posjećivao. Međutim, u važnim knjigama piše da ga je najveća većina ashaba radijallahu teala anhum edžma’in posjećivala. Reći da je Abdullah bin Omer radio nešto suprotno islamu je jedna pogana kleveta. Autor knjige puno veliča ashabe kiram kada to odgovara njegovim interesima. Međutim, kada mu to ne odgovara on ih bestidno kleveće. Da nije bilo dozvoljeno posjećivati Kabr-i se’adet (Grob sreće) i učiti salat i selam Abdullah bin Omer radijallahu anhuma to ne bi radio, a ashabi radijallahu teala anhum edžma’in, koji su ga vidjeli da to radi, bi mu rekli da je to zabranjeno. Njegovo ponašanje i istovremeno ćutanje onih koji su ga vidjeli pokazuje da je to dozvoljeno i da donosi sevab. Imam Nafi’ rahmetullahi alejh je rekao, “Ja sam vidio više od stotinu puta da je Abdullah bin Omer za vrijeme njegove posjete Resulullahovom grobu rekao, ‘Esselamu alejke ja Resulallah!’ a onda, ‘Esselamu alejke ja Eba Bekr!’ a onda ‘Esselamu alejke ja ebi(oče).’”

Jednoga dana je hazreti Alija radijallahu anh ušao u mesdžid-i šerif i dugo plakao ispred Fatimine radijallahu anha sobe. On je onda ušao u Hudžre-i se’adet i rekao, “Esselamu alejke ja Resulallah.” On je opet plakao. Onda je rekavši, “Alejkumusselam ja ehavejje ve rahmetullah,” poselamio hazreti Ebu Bekira i hazreti Omera radijallahu anhuma. Onda je izašao napolje.

Naši alimi fikha rahime-humullahu teala su iz ovog razloga dolazili poslije hadža u Medinu munevveru i klanjali namaz u Mesdžid-i šerifu. Oni su onda posjećivali i dobijali blagoslov i berićetili se gledajući u Revdu (Revda-i mutahhera), mimber (Mimber-i muniri), i grob (Kabr-i šerif), koji je odabraniji od Arša (Arš-i a’la); mjesta gdje je on sjedio, hodao, i naslanjao se; direk na koji je bio naslonjen kada je vahj došao, i mjesta gdje su ashabi kiram i tabi’ini radijallahu teala anhum edžma’in, koji su gradili i popravljali mesdžid ili imali čast da ga finansijski pomognu, hodili. Alimi i salihi, koji su poslije njih dolazili, su dolazili poslije hadža u Medinu i radili isto ono što su radili naši alimi fikha. Hadžije iz ovog razloga posjećuju Medinu munevveru.

Treba li čovjek [hadžija] prvo otići u Medinu, ili treba, poslije hadža posjetiti Kabr-i se’adet (Grob sreće, Poslanikov alejhisselam grob)? Alimi su na ovo pitanje dali različite odgovore. Alkama i Esved i Amr bin Mejmun (tri velikana među tabi’inima) rahime-humullahu teala su rekli da treba prvo ići u Medinu. Sunce alima islama imam a’zam Ebu Hanifa rahime-hullahu teala je rekao da bi bilo bolje prvo obaviti hadž pa onda napustiti Mekku i otići u Medinu. Isto tako kaže i fetva Ebullejsa Samerkandija (preselio na ahiret 373/985) rahime-hullahu teala.

U vrijeme sultana Abdulhamida hana Drugog rahmetullahi alejh je bio običaj među osmanlijskim hadžijama da se zadrže u Medini munevveri između dva bajrama i da napuste Medinu kad nastane vrijeme hadža. Neke hadžije su išle prvo u Mekku a onda, poslije Arefata, dolazile u Medinu, u posjetu. Onda su išle u Jenbu’, medinsku luku, odakle su brodom preko Sueskog kanala odlazili svojim kućama.

Kadi Ijad, i alim šafijiskog mezheba imam Nevevi, i imam hanefi mezheba Ibni Humam, rahime-humullahu teala, su rekli da postoji idžma ummeta (jednoglasna saglasnost muslimana) da posjeta Resulullahovom sallallahu alejhi ve sellem turbetu donosi puno sevaba. Neki alimi su rekli da je to vadžib. Posjećivati grobove je sunnet. Posjeta grobu koji je najcjenjeniji, Hudžrei se’adetu, je najcjenjeniji sunnet. [Kadi Ijad je preselio na ahiret 544/1150. godine u Marakešu; Jahja Nevevi je preselio na ahiret 676/1277. godine u Damasku, Ibni Humam Muhammed Sivasi je preselio na ahiret 861/1456. godine.]

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je posjećivao Baki groblje i uhudske šehide. Abdulhak Dehlevi rahime-hullahu teala je jedan od velikih alima Indije. On je preselio na ahiret 1052/1642. godine. Kada on u svojoj knjizi na perzijskom jeziku, Medaridž-un-nubuvve, govori o bici na Uhudu, on navodi da je Ebu Ferde radijallahu anh rekao, “Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je jednoga dana posjetio uhudske šehide. On je prvo rekao, ‘O moj obožavanja vrijedni Rabbu! Ja, Tvoj rob i Resul, svjedočim da su ovi postali šehidi da zarade Tvoje zadovoljstvo!’ a onda nam se okrenuo i rekao, ‘Ako neko posjeti i poselami ove šehide oni će mu odgovoriti. Oni će tako odgovarati do Kijameta (Sudnjega dana).’” Naš Poslanik je opet, kada je posjećivao uhudske šehide, rekao, “Bili ste strpljivi. Neka vam je selam!” Hazreti Ebu Bekir i hazreti Omer radijallahu teala anhuma su, dok su bili halife, posjećivali uhudske šehide i slično im se obraćali. Fatima Huzaijje rahime-hullahu teala je rekla, “Ja sam dok sam prolazila pored uhudskog polja rekla, ‘O Resulullahov amidža Hamza, radijallahu teala anh, neka ti je selam!’ Ja sam čula odgovor, ‘Neka je i na tebe Allahov selam i rahmet i bereket!’” Utaf bin Halid Mahzumi rahime-hullahu teala je rekao da je njegova tetka selamila uhudske šehide i da su joj oni odgovarali, “Mi tebe znamo!”

Meal šezdeset trećeg ajeta sure Nisa glasi, “Ako oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha dželle-šanuhu da im oprosti, i ako Moj Poslanik zamoli za njihov oprost, oni će zaista vidjeti da Allah dželle-šanuhu prima pokajanje (tevbe) i da je milostiv.” Ovaj ajeti kerim je naređenje i muškarcima i ženama da se posjete Kabr-i se’adet (Grob sreće, Poslanikov alejhisselam grob). Rečeno je da je mustehab proučiti ovaj ajeti kerim kada se posjećuje Kabr-i se’adet.

Imam Alija radijallahu anh je rekao da je Muhammed bin Harb Hilali radijallahu teala anh rekao, “Ja sam posjetio Hudžre-i se’adet tri dana poslije Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem ukopa. Ja sam poslije zijareta (posjete) sjeo u ćošak. Jedan seljanin je došao i bacio se na Kabr-i se’adet. On je uzeo sa groba zemlje i posuo je po licu i rekao, ‘Ja Resulallah sallallahu alejhi ve sellem! Allah dželle-šanuhu je rekao o tebi u ajeti kerimu [koji smo gore naveli]. Ja sam se ogriješio prema sebi. Ja zahtijevam tvojom posredstvom (vesilom) potpuni oprost’. Iz Kabr-i se’adeta se čuo glas, ‘Ti imaš vesele vijesti! Tvoji grijesi su oprošteni.’”

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je došao iz Medine na Uhud da posjeti uhudske šehide. Prema tome, otići u Medinu munevveru i posjetiti Kabr-i se’adet je ibadet. Alimi islama rahime-humullahu teala su jednoglasno rekli da to donosi puno sevaba.

Hadisi šerif kaže, “Ide se da se posjete samo tri mesdžida.” pokazuje da je veliki sevab otići u Medinu muneverru sa ciljem da se posjeti Kabr-i se’adet (Grob sreće, Pejgamberovo alejhisselam turbe). Oni koji ne urade tako će uskratiti sebi ovaj veliki sevab a možda i izostaviti vadžib. Ići na dugo putovanje, u posjetu drugih mesdžida, osim ova tri, je dozvoljeno ako se to čini u Allahovo dželle-šanuhu ime. Ići u posjetu drugim mesdžidima iz bilo kog drugog razloga je haram. [Ova tri mesdžida su: Mesdžid-i haram u Mekki, mesdžid-i Nebevi u Medini, i mesdžid-i Aksa u Jerusalimu.]

Pitanje: Imam Hassan bin Ali radijallahu teala anh nije dozvoljavao posjetiocima da se približavaju Kabr-i se’adetu. A imam Zejnel’abidin radijallahu anh, rekavši da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao, “Nemojte praviti (mjesto) praznika od moga groba! Nemojte praviti groblja od vaših kuća! Izgovarajte na mene salat (salavat) i selam gdje god ste! Oni će mi biti prenešeni,” nije dozvoljavao približavanje Grobu sreće (Kabr-i se’adetu). Šta bi vi na to rekli?

Odgovor: Ove riječi nisu u skladu sa hadisi šerifom koji kaže, “Ide se da se posjete samo tri mesdžida.” Dalje, dva imama su vjerovatno htjela da zabrane onim koji su se neučtivo ponašali. [Zbog toga] imam Malik rahmetullahi alejh čak nije dozvoljavao ni duže zadržavanje kod Kabr-i se’adeta. Imam Zejnel’abidin rahime-hullahu teala bi stajao kod stuba koji je u smijeru Ravda-i mutahhere i nazivao selam. Iz toga se shvatilo da je Resulullahova mubarek glava na toj strani hudžre. To je bilo mjesto gdje se stajalo za vrijeme posjete, prije nego su se dodale sobe za Resulullahove mubarek hanume radijallahu teala anhunne na Mesdžid-i se’adet. Posjetioci stoje ispred vrata Hudžre-i se’adet i nazivaju selam.

Harun bin Musa Hirevi je upitao svog djeda Alkamu, “Na kojoj su strani Kabr-i se’adeta stajali posjetioci prije dodavanja soba za Poslanikove mubarek hanume radijallahu teala anhunne na Mesdžidi se’adet?” Hazreti Alkama je odgovorio, “Oni su stajali pred vratima, zato što vrata na Hudžri se’adetu nisu bila zazidana sve dok hazreti Aiša nije preselila na ahiret.”

Hafiz Abdul’azim Munziri rahime-hullahu teala, alim hadisa, preselio na ahiret 656/1257. godine u Egiptu, je rekao, “Hadisi šerif ‘Nemojte praviti moj grob (mjestom za) praznik,’ znači, ‘Posjećujte me što češće možete,’ to jest, ‘Nemojte ograničavati svoje posjete moga groba na jedanput ili dvaput godišnje!’ Hadisi šerif, ‘Nemojte praviti groblje od svojih kuća!’ znači, ‘Nemojte praviti da vam vaše kuće, neklanjajući u njima, izgledaju kao groblja.’” Pošto nije dozvoljeno klanjati namaz u groblju, Abdul’azimove Munzirijeve riječi su tačne. Većina alima je rekla da prethodni hadisi šerif znači, “Nemojte fiksirati izvjesni dan kao praznik, da na njega posjećujete Kabr-i se’adet.” Jevreji i hrišćani se tako iskupljaju i sviraju i igraju kada posjećuju grobove svojih Poslanika.

Prema tome, oni koji posjećuju Kabr-i se’adet se ne trebaju kod njega dugo zadržavati. Oni ga trebaju, čim predaju selam i učine dovu, odmah, napustiti. Muslimani trebaju smatrati da je posjeta Kabr-i se’adetu ibadet koji donosi puno sevaba. Oni bi trebali odlaziti u Medinu munevveru, bez obzira kako daleko bili, i nastojati da ga što češće posjete. To jest, kao što je farz jednom u životu otići na hadž, otići u Medinu munevveru ne bi trebao biti jednom u životu Čovjek bi trebao ići i posjećivati koliko god sebi može priuštiti. To znači, to se ne treba ograničavati na jedanput ili dvaput godišnje već kadgod to čovjek sebi može priuštiti. Dakle, mi trebamo posjetiti Hudžru (Hudžre-i se’adet) ali mi ne trebamo pred njom dugo stajati.

Sunce alima islama Ebu Hanifa rahime-hullahu teala je rekao da je posjeta Grobu sreće (Kabr-i se’adetu), jedan od najcjenjenijih mustehaba, ibadet koji je po stepenu ravan vadžibu.

Ako se neko u šafijiskom mezhebu zakune (zavjetuje) da posjeti Kabr-i se’adet on mora ispuniti ovo svoje obećanje. Što se tiče nekog, ko se zakleo da će posjetiti neki drugi grob, ne postoji saglasnost da on treba ispuniti ovo svoje obećanje, ali mu je bolje da ga ispuni.

Ko se zavjetuje (nezr) da će posjetiti Mesdžid-i haram pješke on treba da ispuni ovo svoje obećanje (adak) zato što se farzovi hadža obavljaju u Mesdžid-i haramu. Pošto se u Mesdžid-i se’adetu nalazi Kabr-i se’adet, koji je dragocjeniji i od Ka’be muazzame i Mesdžida aksa u Jerusalimu, onaj, ko se zavjetuje da pješice posjeti ovaj mubarek mesdžid, s obzirom da taj zavjet u sebe uključuje i namjeru da se posjeti i Kabr-i šerif, taj zavjet se svakako treba ispuniti.

Ko se zavjetuje (nezr) da posjeti Ka’be-i muazzama, on, prema sve četiri mezheba, treba da ispuni taj zavjet. Po pitanju ispunjavanja zavjeta, da se posjeti Mesdžid-i se’adet i Mesdžid-i aksa, nema jednoglasne složnosti. Međutim, ovo neslaganje je samo po pitanju samog mesdžida. Ko se zavjetuje da posjeti Kabr-i se’adet on mora ispuniti taj svoj zavjet.

Pitanje: Abdullah Ebu Muhammed bin Ebu Zejd rahime-hullahu teala je bio upitan: “Treba li onaj - ko je poslat na hadž kao nečiji vekil (zastupnik), i kome je naređeno da posjeti Kabr-i se’adet - ko je samo otišao na hadž i nije posjetio Kabr-i se’adet, kada se vrati s hadža vratiti pare koje su mu date da troši dok posjećuje (Kabr-i se’adet)?”

Odgovor: Ibni Zejd rahmetullahi alejh, jedan od prominentnih alima u maliki mezhebu (preselio na ahiret 389/999. godine) je odgovorio, “On ih treba vratiti nazad.”

Imam Malik je ovako rekao o posjeti Poslanikovom alejhisselam grobu (Kabr-i se’adet): “U Mesdžidi šerifu se treba leđima okrenuti prema kibli a licem prema Hudžr-i se’adet, pristojno (edebli), i s velikim strahopoštovanjem nazvati selam i proučiti salavat. Po ulasku u mesdžid treba klanjati u Revdi mutahheri dva rek’ata namaza [tehijje-tulmesdžid]. Onda trebamo stati pred Muvadžehe-i se’adet i prvo nazvati Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem selam, pa onda hazreti Ebu Bekiru, pa onda hazreti Omeru radijallahu anhuma, a onda proučiti izvjesne dove. Jer, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem i svi drugi mu’mini čuju posjetioce, i njihove selame, i dove. Iako je dozvoljeno činiti dovu kako nam se sviđa, i učiti dove kojih se sjetimo, bolje je proučiti one koje preporučila ulema.”

Imam a’zam Ebu Hanifa rahmetullahi alejh je rekao da je on vidio, kada je bio u Medini, da je Ejjub Sahtijani rahime-hullahu teala, jedan od saliha koji je preselio na ahiret 131/748. godine u Basri, došao i ušao u mesdžid (džamiju), okrenuo se leđima prema kibli a licem prema Resulullahovom alejhisselam grobu (Kabr-i seadetu) i plakao.

Ebullejs Semerkandi je uzeo imama a’zama rahime-humullahu teala kao izvor i rekao, “Posjetioci se trebaju okrenuti prema kibli. Hudžre-i se’adet im treba biti za leđima.” Međutim, šejh Kemaleddin ibni Humam je napisao, “Imam a’zam Ebu Hanifia rahime-humullahu teala je u svom Musnedu opisao ritual posjete. Ono što Ebullejs i njegove pristaše pišu se temelji na imamovom a’zamovom prvobitnom idžtihadu. On je kasnije rekao da se treba okrenuti prema Hudžri se’adet. Takođe je i Abdullah ibni Omer radijallahu teala anhuma rekao da se treba, kada se naziva selam, biti okrenuto licem prema Hudžri se’adet a leđima prema kibli.”

Ibni Džema’a rahime-hullahu teala je napisao u svojoj knjizi Menasik, “Kada posjećujemo Resulullahovo alejhisselam turbe trebamo stati dva metra od čoška koji je nasuprot Resulullahovoj mubarek glavi. Ovaj čošak će biti na našoj lijevoj strani a kibla na desnoj. Onda ćemo se polako okrenuti tako da budemo licem okrenuti licem prema prozoru Muvadžehe-i se’adeta. Zid kible će nam ostati za leđima. Nazvaćemo selam kada smo potpuno okrenuti prema Kabr-i se’adetu.” [Muhammed ibni Džema’a je alim šafijiskog mezheba. On je 733/1333. godine u Damasku preselio na ahiret.]

Prema tome, posjetilac treba stati između Revdinog mutahherinog čoška Hudžre-i se’adeta i zida kible. Resulullahova alejhisselam mubarek glava će mu biti na njegovoj lijevoj strani, dva metra od njega. On se onda treba polako okrenuti prema Hudžr-i se’adet i ostaviti zid kible za leđima. On tada treba nazvati salat i selam i učiniti dovu. Ovako su pokazali i idžtihadi imama Šafije i drugih imama rahmetullahi teala alejhim edžma’in. Danas se ovako posjećuje.

Prije dodavanja soba Mesdžidu se’adet, za Resulullahove mubarek hanume radijallahu teala anhunne, na Hudžrinoj se’adet strani koja gleda prema kibli nije bilo puno praznog prostora, tako da je bilo jako teško stajati licem okrenut prema Muvadžehe-i se’adetu. Posjetioci su stajali okrenuti prema kibli na Revdi mutahheri i nazivali selam pred vratima na zidu Hudžre-i mutaherre. Kasnije je imam Zejnel’abidin rahime-hullahu teala nazivao selam tako da mu je Revda-i mutahhera bila za leđima. Kada su se džamiji dodale sobe za mubarek hanume, Hudžra-i se’adet se posjećivala stojeći pred prozorom Muvadžehe-i šerife.

Vjerski imami su sakupili mnoge propise i načine ponašanja kojih se moraju pridržavati i one koji žive u Medine-i munevveri i oni koji je posjećuju. Ovi uslovi i propisi su zapisani u fikh i menasik knjigama. Ejjub Sabri paša rahime-hullahu teala, autor knjige Mir’at-ul-Haremejn, ih je sve jasno zapisao u knjigu Tekmile-tul-menasik.

Prvo turbe koje je sagrađeno u istoriji islama je bilo Hudžre-i muattara, gdje je Resulullah ukopan. Naš efendija Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je preselio na ahiret u ponedjeljak prije podne, dvanaestog Rebi’ulevvela 11/632. godine, u sobi koja je pripadala njegovoj predragoj ženi, našoj majci, Aiši radijallahu anha. On je u toj sobi ukopan u srijedu uveče.

Hazreti Aišina radijallahu anha soba je bila tri metra visoka i napravljena od čerpića i hurminih grana. Ona je imala dvoja vrata. Jedna su bila na zapadu, okrenuta prema Revdi mutaherri, a druga na sjeveru. Hazreti Omer radijallahu teala anh je 17. godine, za vrijeme svoga hilafeta, dok je proširivao Mesdžid-i se’adet, okružio Hudžru-i se’adet niskim kamenim zidom. Abdullah bin Zubejr radijallahu teala anh je, kada je on postao halifa, ponovo sagradio ovaj zid crnim kamenjem. On je 73/692. g.n.e. postao šehid. Ovaj zid na sebi nije imao krov. On je na svojoj sjevernoj strani imao vrata. Kada je hazreti Hasan radijallahu teala anh u 49. godini po hidžri preselio na ahiret, njegov brat, hazreti Husejn radijallahu teala anh, je po oporuci (vasijjetu) svoga brata odnijeo njegovo tijelo do vrata Hudžre-i se’adet i htjeo je da ga unese u turbe i da učini dovu i zatraži posredništvo (istigasu). Izvjesni ljudi su se, misleći da će ga on tu i ukopati, tome usprotivili. Da bi se spriječila graja, tijelo nije uneseno u turbe već je odneseno na groblje Baki gdje je i ukopano. Da se ovo više ne bi dešavalo i vrata na sobi i na zidu su zazidana.

Kada je šesti umejidski halifa Velid rahime-hullahu teala bio guverner Medine on je oko sobe povećao zid i na njemu sagradio kubbe. Tri groba se više nisu mogla vidjeti spolja a soba je bila osigurana od ulaska u nju. Kada je on postao halifa on je 88/707. godine - kada se Mesdžid-i se’adet proširivao, i kada su sobe zevdžat-i tahirat (čistih Resulullahovih alejhisselam mubarek hanuma) radijallahu teala anhunne bile uklonjene - naredio Omeru bin Abdul’azizu rahmetullahi alejh, tadašnjem guverneru Medine-i munevvere i kasnije osmom halifi, da oko njega sagradi drugi zid. Ovaj zid je bio u obliku pentagona, nije imao vrata i bio je prekriven krovom.

Džemaleddin Isfehani rahime-hullahu teala, vezir Atabeg države, kojom su upravljale iračke Zengije, i sin Salahuddinovog Ejjubijevog amidže je 584/1189. godine napravio oko vanjskog zida Hudžre-i se’adet rešetke (mušepke) od sandalovog i abonosovog drveta. Rešetke (mušepci) su se uzdizale do plafona mesdžida. One su izgorjele u prvoj vatri. Šest stotina osamdeset osme godine (688/1289) su napravljene željezne rešetke koje su obojene u zeleno. Ove rešetke se zovu Šebeke-i se’adet (blagoslovljene rešetke). Šebeke-i se’adet koje gledaju prema kibli se zovu Muvadžehe-i se’adet. One koje gledaju prema istoku se nazivaju Kadem-i se’adet. One koje gledaju prema zapadu se zovu Ravda-i mutahhera a one koje gledaju prema sjeveru se zovu Hudžre-i Fatima. Pošto je Mekke-i mukerreme južno od Medine-i munevvere, onaj ko stane na sred Poslanikove alejhisselam džamije (Mesdžid-i nebi), to jest Revde-i mutahhere, i okrene se prema kibli, će imati sa svoje desne strane Hudžre-i se’adet a sa lijeve strane Minber-i šerif.

Mramorni pod između Šebeke-i se’adeta i vanjskih zidova, i napolju, je položen 232/847. godine i više je puta obnavljan. Njegova zadnja restauracija je bila na zapovijed osmanlijskog sultana Abdulmedžida Hana rahime-hullahu teala.

Malo kube koje je sagrađeno s petougaonim zidom se zove Kubbe-tun-nur. Kisve-i šerife koju su poslali osmanlijski sultani rahime-humullahu teala je položena na to kube kao prekrivač. Veliko zeleno kube koje je iznad Kubbeta nur i koje se zove Kubbe-tul-hadra je kube Mesdžida se’adet. Kisva na vanjskoj rešetki, mušepcima, je visila do lukova koji podupiru Kubbe-tul-hadra. Ove unutarnje i vanjske zavjese su se zvale Sattare. Šebeke-i se’adet ima troja vrata, jedna na istočnoj, jedna na zapadnoj i jedna na sjevernoj strani. U Šebeke-i se’adet ne može ući niko osim direktora Harem-i šerifa. Unutar zidova (Hudžre-i se’adet) ne može niko ući pošto na njima nema ni vrata ni prozora. Na vrhu kubeta se nalazi samo jedna mala rupa, koja je pokrivena žičanom gazom. Direktno iznad ove rupe je Kubbe-i hadra. Kube Mesdžidi šerifa je sve do 1253/1837. bilo sivo, kada je sultan Mahmud Adli Han rahmetullahi alejh naredio da se ono ofarba u zeleno. Ono je 1289/1872. godine, na zapovijed sultana Abdul’aziza Hana, bilo ponovo ofarbano.

Niko nije uložio više novaca i napora na popravku i ukrašavanje Mesdžida se’adet od sultana Abdulmedžida Hana rahime-hullahu teala. On je potrošio više od sedam stotina hiljada zlatnika na obnovu Haremejna. Obnova je završena 1277/1861. On je svaki dan hizmetio Resulullahu. Kešfovi i kerameti su posvjedočili ovu njegovu vezu. Sultan Abdulmedžid Han je naredio da se model ranijeg oblika Mesdžida nebevi napravi i stavi u džamiju Hirka-i šerif u Istanbulu. Major hadži Izzet ef. rahime-hullahu teala, profesor inžinjerskog fakulteta i dizajner, je 1267. poslat u Medinu. Izzet ef. Je izmjerio svaku dimenziju i napravio 1:53 model i poslao ga u Istanbul. Ovaj model je stavljen u džamiju Hirka-i šerif, koju je napravio Abdulmedžid Han.

Poslije Abdulmedžid Hanovih radova rastojanje između Šebeke-i se’adet i zida kible je postalo sedam i po metara; rastojanje od istočnog zida do rešetki (mušebaka) Kadem-i se’adeta je postalo šest metara; širina Šebeke-i Šami je postala jedanaest metara; Mušepci Muvadžehe-i šerife su postali trinaest metara dugi; a rastojanje između Muvadžehe i šerife i Šebeke-i Šami je postalo devetnaest metara. Širina Mesdžida nebevi na strani kible je sedamdeset sedam metara a njegova dužina od zida kible do damaskog (šami) zida je stotinu sedamnaest metara. Revda-i mutahhera, koja leži između Hudžre-i se’adeta i Minber-i šerifa, je devetnaest metara široka. Ove mjere su proračunate na bazi da je jedna medinska zra ravna dužini od četrdeset dva (42) centimetra. Zra šer’i (šerijatska zra) koja se spominje u fikhskim knjigama je četrdeset osam (48) centimetara.

Abdul’aziz od Saud familije je 1368/1949. godine, da bi sakrio veliki hizmet (služenje) koji su osmanlije učinile u Haremejn-i šerifejnu, porušio predivno ornamentisane i dragocjene radove Osmanlija, i naredio nove radove i ekspanzije Mesdžida nebevi, koji su započeli 1370. a završeni 1375. Totalna površina se povećala sa 9000 kvadratnih metara na 11648. Dužina i istočnog i zapadnog zida je postala 128 metara dok je sjeverni zid postao 91 metar dug. Pod svodovima se nalaze 232 stuba. Visina svakog od dva nova minareta je 70 metara. Mesdžid-ul-haram u Mekki je 1375/1955. godine proširen sa 29.177 na 160.168 kvadratnih metara. On ima sedam minareta od kojih je svaki 90 metara visok. Brežuljci Safa i Merva su nadkriveni krovom i spojeni s Mesdžid-ul-haramom. Imena mnogih mjesta su promijenjena. Njima su data nova imena.

Osman bin Ma’zun radijallahu anh je bio prvi koji je sahranjen u groblju Baki’, jedinom groblju u Medini. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je svojim mubarek rukama postavio ovom svom bratu po mlijeku jedan veliki nadgrobni kamen. Dakle, postalo je sunnet postaviti kamen na grob.

Nemezheblije su uništile turbeta po Medini munevveri. Sultan Mahmud Han Drugi ih je sve restaurirao. Englezi su poslije Prvog svjetskog rata oteli Medinu od Osmanlija i dali je Abdul’azizu. On je porušio sva turbeta. Oni su uništili sve svete objekte pa čak i umjetnički predivno urađeni objekat koji je prekrivao izvor Zemzema, koji je sultan Abdulhamid Han Prvi rahime-hullahu teala sagradio. Oni su čak uništili i mubarek kuću u kojoj je Resulullah svojim rođenjem počastio ovaj svijet. Oni su na tom mjestu napravili prodavnice.

Prva pokrivena turbeta, poslije Hudžre-i se’adeta, su bila su bila turbeta Resulullahovih mubarek hanuma u groblju Baki’. Na dan kada je naša majka Zejneb binti Džahš radijallahu anha preselila na ahiret bilo je tako vruće da je hazreti Omer podigao šator, dok se grob kopao, da zaštiti narod od vreline sunca. Šator je dugo vremena ostavljen nad grobom. Otada su na turbetima bili građeni šatori ili čardaci. Prvi tabut u islamu je bio napravljen, opet, za našu majku Zejneb. Kada hazreti Omer radijallahu anh nije dozvolio nikom da bude na njenoj dženazi osim njene mahrem familije [onih za koje se po zakonu nije mogla udati], ashabi kiram su se ražalostili. Esma binti Umejs je rekla, “Ja sam vidjela tabut u Etiopiji. On ne dozvoljava da se vidi mrtvo tijelo.” Oni su napravili tabut onako kako ga je Esma binti Umejs opisala. Svi ashabi su bili na ukopu.

Naš efendija, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, je svake godine posjećivao uhudske šehide. On je, stojeći na mjestu koje se zove Hurre-i Vakum, nazivao šehidima selam. On im je kada ih je posjećivao u osmoj godini po hidžri nazivao, svakom posebno, selam. On je rekao, “Oni su šehidi. Oni znaju ko ih posjećuje. Oni čuju selam i odgovaraju na njega.” Hazreti Fatima-tuz-Zehra radijallahu anha je posjećivala hazreti Hamzin radijallahu teala anh grob svaka dva dana i označavala grob da se ne zaboravi. Ona je tamo odlazila svaku noć džume (noć između četvrtka i petka), dugo klanjala namaz i puno plakala.

Imam Bejheki rahime-hullahu teala je rekao da je Abdullah ibni Omer radijallahu teala anhuma rekao, “Moj baba hazreti Omer i ja smo otišli prije izlaska sunca na dan džume da posjetimo šehide. Moj baba im je svima nazvao selam. Mi smo čuli njihov odgovor. Moj otac me je upitao, ‘Jesi li mi ti odgovorio?’ Ja sam mu rekao, ‘Nisam, šehidi su ti odgovorili.’ On me je uzeo na svoju desnu ruku i svakom posebno nazvao selam. Mi smo čuli da je svaki od njih tri puta odgovorio. Baba je odmah pao na sedždu i zahvalio se Allahu džellešanuhu.” Hazreti Hamza i Abdullah bin Džahš, sin njegove mlađe sestre (njegov nećak), i Mus’ab bin Umajr, radijallahu anhum edžma’in, su zakopani u isti grob. Ostalih sedamdeset šehida je zakopano po dva, po tri, zajedno u jedan grob. Nekoliko ih je zakopano na groblje Baki’. [Imena svih ovih šehida su zapisana u knjizi Mir’at-i Medine iz koje je i ovaj dugi odlomak preveden.]