26 - Autor vehabijske knjige Feth-ul-medžid je bio primoran da na 485. i narednim stranicama napiše ispravna učenja ehli sunneta. Ali, on je takođe i ubacio i pogrešne, otrovne, i agresivne tvrdnje:

“Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je naredio njegovim sljedbenicima (ummetu) da se sjećaju ahireta, da pomažu mrtvima na taj način što će im činiti dove, da se sažale na njih, i da za njih traže oprost kada posjećuje grobove. Na taj način će posjetilac učiniti dobro i za sebe i za mrtvaca. Hadisi šerif koji prenosi Muslim od Ebu Hurejre radijallahu anh kaže, ‘Posjećujte grobove! Posjećivanje grobova će vas potsjetiti na smrt.’ Abdullah ibni Abbas je rekao, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je je, kada je gledao na grobove dok je prolazio pored groblja u Medini, govorio, ‘Esselamu alejkum ja ehlel-kubur! Jagfirullahu lena ve lekum, entum selefuna ve nahnu bil-eser.’ Imam Ahmed i Tirmizi prenose ovaj hadisi šerif. Hadisi šerif koji prenosi Ibnul-Kajjim-i Dževzijje od imama Ahmeda kaže, ‘Ja sam vam ranije zabranio da posjećujete grobove. Sada možete posjećivati grobove! Tako ćete se sjetiti ahireta.’ Hadisi šerif koji prenosi Ibni Madža od Abdullaha ibni Mes’uda kaže, ‘Ja sam vam ranije zabranio da posjećujete grobove. Sada možete posjećivati! Tako ćete biti spašeni da ne dadnete vaša srca dunjaluku i sjetićete se ahireta.’ Hadisi šerif koji prenosi imam Ahmed od Ebu Sa’ida kaže, ‘Ja sam vam zabranio da posjećujete grobove. Odsad ih možete posjećivati. Tako ćete se poučiti i probuditi iz gafleta.’ Ibn-ul Kajjim-i Dževzijje prenosi da je Seleme-tebni Verdan (Selemet ibn Verdan) rekao, ‘Ja sam vidio da je Enes bin Malik nazvao Resulullahu selam. On se onda naslonio na zid groba i činio dovu.’ Mušrici su promijenili [pravi oblik] posjećivanja grobova. Oni su izvrnuli naopako vjeru. Oni idu na grobove i prave mrtvaca (mejjita) Allahovim dželle-šanuhu partnerom (šerikom). Oni čine dovu mrtvacu. Oni čine Allahu dovu putem posredništva (vasite) mrtvaca. Oni traže njihove potrebe od mrtvog, očekuju bereket, i traže da im oni pomognu protiv njihovih neprijatelja. Oni na taj način štete i sebi i mrtacu. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je zabranio muškarcima da posjećuju grobove sa ciljem da ukine ovakve loše običaje. Kada se monoteizam (tevhid) ustalio u njihovim srcima on je dozvolio posjećivanje grobova. Ali, izgovaranje hudžra [besmislica, loših riječi] kod grobova je bilo zabranjeno. Najviši hudžr je činjenje širka riječima i djelima kod grobova. Danas ljudi ukrašavaju turbeta a ne vode brigu o džamijama. Oni su preinačili vjeru koju je Allah objavio preko Poslanika. Pošto su šije najveći džahili od svih ljudi, i najdalje od vjere, oni ruše džamije i grade turbeta.”

Mi se slažemo sa vehabijama o džahilima i hereticima (sapicima) koji se ponašaju nepristojno i nepromišljeno na grobovima i u turbetima, i čine širk, i ne obaziru se na Allahovo dželle-šanuhu stvaranje. Mi smo bez sumnje neprijateljski raspoloženi prema širku i mušricima. Imam-i Rabbani rahmetullahi teala alejh ovo lijepo i jasno objašnjava u njegovim raznim pismima. [Naročito u trećem tomu, 41. pismu, u njegovoj knjizi Mektubat]. Međutim, iako vehabije priznaju da oni vjeruju da je dozvoljeno posjećivati grobove, i da će učenje Kur’ani kerima i odašiljanje njegovih sevaba duši mrtvog i dove za mrtvog, biti korisni mrtvom, oni kažu da mrtvi ne čuju, i ne osjećaju, i da je razgovaranje s mrtvim, i traženje šefa’ata od Poslanika, i činjenje dove Allahu dželle-šanuhu kroz Evlije, širk. Njihove riječi su u međusobnoj kontradikciji. Kako se može zaključiti, od početka ove naše knjige dovde, razlike između vehabija i ehli sunneta niču iz ove tačke. Prema tome, da bi zaštitili našu braću u vjeri, mi smatramo da je potrebno da mi prodiskutujemo ovu tačku.

Veliki alim islama i usavršeni Evlija, sejjid Abdulhakim efendi Arvasi rahmetullahi alejh, koji je bio profesor tesavvufa, to jest, profesor na obrazovnoj instituciji koja se zvala Medrese-tul-mutehassisin, koja je bila najviša obrazovna institucia na nivou univerziteta u vrijeme Osmanlijske države, je ovako napisao u njegovoj knjizi Rabita-i šerife:

“Zakačiti svoje srce za (povezati svoje srce sa), i držati u svojim mislima lik (sliku) lica Evlije koji je kvalifikovan sa Allahovim dželle-šanuhu atributima (sifatima) i koji je došao na stepen (mekam) mušahede, u njegovom (Evlijinom) prisustvu ili odsustvu, se zove rabita. Misliti o onima koji su dobili savršenstvo (kemalet) je jako korisno. To nam ističu hadisi šerifi, koje nam prenose Buharija i Muslim, koji kažu, ‘Kada ih vidimo sjetimo se Allaha dželle-šanuhu,’ i ‘Oni koji su sa njima ne postaju odmetnici (šaki).’ Kada odan (sadik) i čist musliman misli o jednom takom čovjeku, predanom Allahu, on dobija njegove kvalitete i stanja (halove). Hadisi šerifi naređuju muslimanima da budu zajedno sa pobožnim (salih) muslimanima, to jest, onima koje Allah dželle-šanuhu voli. [Hadisi šerif koji nam prenose Dejlemi i Taberani i Kunuz-ud-dekaik kaže, ‘Ja sam grad znanja. Alija je njegova kapija.’ Kako nam ovaj hadisi šerif ističe, fejz, ma’rifet, i nur, teku - iz srca ljudi koji su predani Allahu, koji su kao kapija na Allahovom dželle-šanuhu beskrajnom okeanu fejza - u srca muslimana koji ih vole i koji ih se sjećaju. Prvi uslov da se dobije ovaj fejz je da se ima vjerovanje ehli sunneta, zatim, da se precizno i strogo slijedi Resulullaha, zatim, da se u srcu ima (gaji) ljubav prema ljudima predanim Allahu. Onima, koji nemaju ovih uslova (šartova), je uskraćen ovaj fejz i ma’rifet od ljudi koji su predani Allahu. Oni nemaju drugog izbora već da poriču ono što ne znaju. Drugi uslov da se dobije fejz je da čovjek koji je predan Allahu mora da bude savršen nasljednik (varis) našeg efendije Resulullaha, da striktno i precizno ide njegovim putem, i da bude Allahov dželle-šanuhu dragi rob. Pošto među vehabijama ne postoji jedan takav čovjek koji je predan Allahu, njima su vrata fejza i ma’rifeta zatvorena. Ovo je razlog zašto idolopoklonici, koji obožavaju idole i kipove, i jadni muslimani, koji slijede neuke ljude i lažne učitelje (rehbere), ne mogu da dobiju fejz i korist. Razlog zašto Ebu Džehl, Ebu Talib, Ebu Leheb, i njima slični, nisu mogli da dobiju od Resulullaha sallallahu alejhi ve selle fejz i hidajet je zato što oni nisu ispunili prvi uslov. Poslanici alejhimusselam su Allahove dželle-šanuhu halife na zemlji. A Evlija-ji kiram, pošto su oni Poslanikovi nasljednici (varisi), imaju udio u ovoj časti i njihova mubarek srca su postala Allahovo dželle-šanuhu ogledalo. Dvadeset šesti ajet sure Sad, i stotinu šezdeset peti ajet sure En’am, i mnogi drugi ajeti, su dokazi za naše riječi.

Musliman koji se zakači (poveže) za srce usavršenog (kamil) Veliju rahime-hullahu teala će dobiti Allahov dželle-šanuhu fejz kroz njegovo mubarek srce. Hadisi šerif koji se nalazi u Dejlemijevoj knjizi Kunuz-ud-dekaik kaže, ‘Alim među njegovim narodom je [isto] kao Poslanik među njegovim ummetom (sljedbenicima).’ Da srce dobije fejz i ma’rifet, nema nikake razlike je li čovjek koji je predan Allahu živ ili mrtav. Njegova savršenost (kemalat) nikad ne napušta njegovu dušu (ruhanijjet). A duša, ona nije ograničena vremenom, mjestom, smrću ili životom. Ako se gore navedena dva uslova ispune, svaki musliman, koji se zakači, to jest koji voli i koji se sjeća čovjeka predanog Allahu - bez obzira bio on živ ili mrtav - odmah dobija fejz i ma’rifet. Mora se vjerovati da tesarrufi (ili tasarrufi, tj. zaštitne moći) njihovih duša [ljudi, Evlija] dolaze od Allahovog dželle-šanuhu tesarrufa. Sve dok čovjek nije u stanju da bez posrednika (vasite) dobije fejz od Allaha dželle-šanuhu, njemu je potreban posrednik koga Allah dželle-šanuhu voli i koji može primiti i predati fejz njegovim učenicima.]

Najveći dokument i potpora (sened i vesika) za naše gore navedene izjave je to da su alimi Buhare, Hive, Samerkanda i Indije rahmetullahi teala alejhim edžma’in - od 200. do 1200. godine - jednoglasno rekli, i činili, i naredili njihovim učenicima da čine rabitu. Pokušaj traženja nekog drugog dokumenta (vesike) osim ovog bi značio ponižavanje, pa čak i kleveta, miliona alima islama koji su, u preko hiljadu godina, došli na azijski kontinent. Njihove knjige, koje i sada postoje, pokazuju da su oni bili alimi, i da su većina njih bili usavršene Evlije.

Značenje trideset petog ajeti kerima sure Maide glasi, ‘Tražite vesile da Mu se umilite.’ Vesile ili vasita, u ovom naređenju, nije povezana ni sa kakvim uslovom (šartom) nego je upotrijebljena u opštem smislu. Ibadeti, zikiri, dove, i duše Evlija, su uključeni u tu zapovijed. Pokušti ograničiti ovaj opšti smisao nije ništa drugo do kleveta ovog ajeti kerima. Trideset prvi ajeti kerim sure Al-i Imran obavještava da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem vesile. Značenje ovog ajeti kerima glasi, ‘Ako volite Allaha dželle-šanuhu slijedite mene! Allah dželle-šanuhu voli one koji mene slijede.’ Svako ko kaže da je musliman mora vjerovati ovaj ajeti kerim. Hadisi šerif koji kaže, ‘Alimi (ulema)su nasljednici (varisi) Pejgambera ,’ pokazuje da su takođe i Evlije, kaddessallahu teala esrarehum, vesile. Bez ljubavi i voljenja je nemoguće slijediti ovu ajeti kerimovu zapovijed ‘slijedite mene’.

U Buhariji piše da je Ebu Bekir-i Siddik radijallahu anh rekao da Resulullahov nije nikad izašao iz njegovog srca i misli. On se žalio da je on bio u njegovim mislima čak i kad je bio u nužniku.

Značenje stotinu dvadesetog ajeti kerima sure Tevbe kaže, ‘O vjernici! Bojte se Allaha! Budite sa iskrenim (sadicima)!’ Riječi, ‘budite sa’ nisu, takođe ni ovdje, vezane ni sa kakim uslovom (šartom). One su uopštena izjava. Prema tome, one uključuju ‘bivanje sa’ iskrenim i u tjelesnom (materijalnom), i u duhovnom smislu. Biti tjelesno (u materijalnom smislu) zajedno sa iskrenim znači biti u njihovom prisustvu sa edebom, poštovanjem, i ljubavlju. A, biti zajedno sa dušom (ruhom), znači sjećati se Allahovog dželle-šanuhu roba, kog On voli i koji je sadik (iskren).

Burhan (dokaz) koji je spomenut u dvadesetom ajeti kerimu sure Jusuf, ‘Da Jusuf [alejhisselam] nije ugledao Rabbov burhan’, je, (kako je) skoro jednoglasno (rečeno), njegovo viđenje Ja’kuba alejhisselam. Zimahšeri, autor tefsira Keššaf, iako je bio jedan od onih koji pripadaju heretičkoj sekte koja se zove mu’tezile, se pridružio većini mufessira (alima tefsira), i rekao, da je Poslanik Ja’kub - koji se nalazio u Jordanu - postao vidljiv Poslaniku Jusufu koji je bio u Egiptu, u sobi sa Zelihom.

Sejjid Ahmed Hamevi rahmetullahi alejh, jedan od hanefi alima, komentator na knjigu Ešbah, piše u njegovoj knjizi Nefehat-ul-kurb vel ittisal bi-isbat-it-tesarrufi li-evlijaillahi teala velkerameti ba’del-intikal da su duhovnosti (ruhanijjeti) Evlija jače od njihovih džismanijja (fizičkih postojanja) i da se oni, prema tome, mogu istovremeno vidjeti na različitim mjestima. On je naveo sljedeći hadisi šerif kao dokument za njegove riječi: ‘Ima ljudi koji će ući u džennet kroz svaku kapiju. Svaka kapija će ih sebi zvati.’ Na to je Ebu Bekir-i Siddik upitao, ‘O Resulullah, hoće li biti iko ko će ući kroz svih osam kapija?’ Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je odgovorio, ‘Ja se nadam da ćeš ti biti jedan od njih.’ Čovjek se može istovremeno pojaviti na više mjesta kada njegova duša dobije moć spajanja sa njegovim prvobitnim položajem u alem-i emru. S obzirom da se, kada čovjek umre, zainteresovanost duše za dunjaluk smanjuje, njegova duša postaje jača. Njemu postaje lakše da se istovremeno pojavi na drukčijim mjestima. [Sejjid Ahmed Hamevi Misri je preselio na ahiret 1098./1686. godine]

U komentaru Šemail, koji je napisao Ahmed ibni Hadžer-i Mekki rahmetullahi alejh, i u knjizi Tenvir-ul-halek, koju je napisao Dželaleddin-i Sujuti, piše da je Abdullah ibni Abbas rekao, ‘Ja sam usnio Resulullaha. On me je tretirao sa naklonošću. Ja sam posjetio jednu od njegovih mubarek hanuma i onda sam se probudio. Pogledao sam u ogledalo. Ja nisam vidio sebe u ogledalu već Resulullaha.’ Ovo stanje nije jedna od stvari koje su specifične samo za Resulullaha. Iz ovog razloga su alimi islama sakupili Resulullahove sallallahu alejhi ve sellem hasa’ise (osobenosti, posebne vrline) u knjige, i nisu zabilježili ovo stanje kao jedan od hasa’isa. Prema osnovnim pravilima fikha, i usuli fikha, alimi i Evlije Resulullahovog ummeta su nasljednici (varisi) njegovog svakog stanja (hala) koji nije ubrojan u njegove hasa’ise. Na primjer, ako, dok klanjamo namaz, razgovaramo sa Resulullahom, to nam neće pokvariti naš namaz. Ali to je jedna od Resulullahovih specifičnosti (hasa’isa). To jest, to je ekskluzivno (mahsus) samo za njega. Prema tome, razgovor sa alimima i Evlijama kvari namaz. Nazivati salat (blagoslov) i selam (pozdrav) Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem, zamišljajući ga, kao da ga vidimo, nije jedan od njegovih hasa’isa. Prema tome, takođe je dozvoljeno (džaiz) i zamisliti (lik) Evlije i očekivati pomoć od njegove duše. Dželaleddin-i Sujuti, jedan od alima u šafijskom mezhebu, kaže u njegovoj knjizi Tabakat-ul-kubra, ‘Dvadeset druga vrsta kerameta je da se duše (ruhanijjeti) Evlija mogu pojaviti u oblicima raznih ljudi.’ Značenje šesnaestog ajeti kerima sure Merjem kaže, ‘On joj se prikazao u liku čovjeka.’ To jest, iz ovog ajeti kerima se može razumjeti da se Džebrail alejhisselam prikazao hazreti Merjem u čovjekovom obliku. (Alimi) su protumačili ovaj ajeti kerim kao ‘Duše Evlija se mogu prikazati u raznim oblicima.’ Čuveni događaj Kadib-ul-Ban Hasan Musuli (preselio u Musulu 570. godine po Hidžri) je jedan od kerameta ove vrste. [Za detalje ovog i drugih kerameta pogledaj Jusufovu Nebhanijevu knjigu Džami’ul-keramat-ul-evlija. Jusuf Nebhani je preselio na ahiret 570. godine u Musulu. Jedan od alima šafijskog mezheba, allame Džejli, je ovako napisao u njegovom komentaru na Buharijin sahih: “Kao što šejtan ne može uzeti Resulullahov sallallahu alejhi ve oblik, on isto tako ne može uzeti ni oblike savršenih Evlija koji su njegovi nasljednici (varisi).”]

Jedan od alima hanefi mezheba, Sejjid Šerif Ali Džurdžani rahmetullahi alejh, je u njegovoj knjizi Šerh-i mevakif piše, prije nego što je napisao o 72 sekte na kraju knjige, kao i takođe u njegovom objašnjenju knjige Šerh-i metali’, da žive ili mrtve Evlije rahime-humullahu teala postaju vidljive njihovim učenicima u raznim oblicima, i da njihovi učenici dobijaju od tih viđenja fejz i puno profitiraju od tih oblika.

Jedan od alima maliki mezheba, Tadžeddin Ahmed ibni Ataullah Iskenderi rahmetullahi alejh, koji je preselio na ahiret 709./1309. godine u Egiptu, je napisao u njegovoj knjizi Tadžijje da se čovjek može puno okoristiti od usavršenog Velije rahime-hullahu teala kada ga on gleda ili misli o njemu.

Jedan od alima hanefi mezheba, allame Šemseddin ibnun-Nu’ajm rahmetullahi alejh, je napisao u knjizi pod naslovom Kitab-ur-ruh, ‘Duše mogu biti u drukčijim stanjima (halovima) od onih u kojima su u njihovim tijelima. Duše Evlija su u (mjestu koje se zove) Refik-i a’la. One takođe imaju vezu i sa njihovim mrtvim tijelima. Ako neko posjeti grob jednoga takoga Evlije, i poselami ga, njegova duša, koja je u Refik-i a’la, mu odgovori na njegov selam.’ Ovo je isto napisano i u imamovoj Sujutijevoj knjizi Kitab-ul-mundželi. Ovi svi dokazi pokazuju da Evlije imaju i poslije njihove smrti jak tesarruf (moć zaštite) i te’sir (efekat, dejstvo) na način koji mi možda ne možemo znati.

Jedan od alima maliki mezheba, Halil bin Ishak Džendi rahime-hullahu teala, autor knjige Muhtasar, koji je preselio na ahiret 767./1365. godine, je napisao, ‘Kada Evlija postane usavršen Allah dželle-šanuhu mu dadne moć prikazivanja u raznim oblicima. Ovo nije nemoguće zato što su vizije, koji se vide u raznim oblicima, nematerijalne (ruhanijjeti). Tijelo se ne vidi. Duše nisu materija (nisu napravljene od materije). One ne zauzimaju mjesto u prostoru.’

Nevjerovanje učenja i dokaza, koje su tako jasno saopštili duboko učeni alimi i Evlije nije ništa drugo do neslaganje sa vjerom i razumom. Da Allah dželle-šanuhu dadne mozga i pravde onim vehabijama koje svrstavaju muslimane ehli sunneta, radi ovog njihovog vjerovanja, u kafire i mušrike! Neka je sram i stid na one koji povezuju muslimane, koji vjeruju tu činjenicu, sa mušricima koji obožavaju grobove, i koji vjeruju da su idoli i stvorenja stvaraoci! Omer bin Farid rahmetullahi alejh, koji je bio maliki i kadiri, i koji je poznat pod nadimkom ‘sultan-ul ašikin’ [‘glava zaljubljenika’], i čije je srce plamtilo od ljubavi prema Resulullahu i njegovim nasljednicima Evlijama, veliča u njegovm čuvenom hvalospjevu (kasidi) pod nazivom Hamrijje velikane tesavuffa na način koji je dostojan njihove časti. [Omer bin Farid je preselio na ahiret 576./1180. godine u Egiptu.] Heretici koji su u vječnoj prošlosti (ezelu) označeni kao ‘heretici’ i kao ‘oni koji će pretrpjeti dalalet i felaket’, ne mogu dobiti blagodat (ni’met) vjerovanja bez obzira kako se ovo sve lijepo objasnilo i koliko se dokumenata, pa čak i kerameta, iznijelo i pokazalo. Mevlana Abdurrahman-i Džami rahime-hullahu teala im je prelijepo odgovorio u sljedećim stihovima:

[Molla Džami rahmetullahi alejh je preselio na ahiret 898./1492. godine u Hiratu] Onima, koji pokušaju ugasiti baklju koji je Dženab-i Hakk zapalio, će se zapaliti njihove brade.” Ovdje se završava prijevod iz knjige Rabita-i šerife. [Sejjid Abdulhakim Arvasi, Rabita-i šerife, Istanbul, 1342./1924. izdanje.]