31 - Sljedeći članak je preveden iz knjige Ešedd-ul-džihad.

Muhammed bin Sulejman-i Medeni Šafi’i, rahmetullahi alejh, [koji je 1194/1780. g.n.e. u Medini preselio na ahiret] je bio upitan o Muhammedu bin Abdulvehhabu Nedždiju. On je odgovorio, “Taj čovjek odvodi džahile današnjeg vremena na krivi put. On gasi Allahov teala nur (svjetlo). Ali, uprkos opoziciji mušrika, Allahu teala neće dozvoliti da se Njegovo svjetlo ugasi. On će obasjati cijeli svijet nurovima alima ehli sunneta.” Na kraju fetvi Muhammeda bin Sulejmana pitanja, i odgovori na njih, ovako teku:

PITANJE: O veliki alimi! Zvijezde koje vodite putu najboljeg od svih stvorenja! Ja vas pitam: Da li je dozvoljeno nekom - ko kaže da je ovaj ummet potpuno izašao iz Resulullahove sallallahu alejhi ve sellem vjere širiti svoje ideje, koje on mjeri svojom kratkovidnošću, plitkom mozgom i oskudnim znanjem, i koje je sakupio iz raznih vjerskih knjiga - nekom ko tvrdi da je mudžtehid, i da je, prema tome, kvalifikovan da zaključuje iz Allahovog kelama i Resulullahovih hadisa o islamu, iako on nema nikakvih kvalifikacija koje, kako su alimi rekli, mudžtehid mora posjedovati? Treba li on odustati od svoje tvrdnje i slijediti alime islama? On kaže da je imam i da je vadžib svakom muslimanu da ga slijedi i da je njegov mezheb neophodan. On nagoni muslimane da prihvate njegov mezheb. On kaže da su oni koji ga ne slijede kafiri i da ih treba ubiti i da se njihova imovina mora konfiskovati. Da li ovaj čovjek govori istinu? Ili, je li on u zabludi? Čak i ako je on ispunio sve zahtjeve koji su potrebni za idžtihad, i osnovao mezheb, da li mu je dozvoljeno tjerati svakoga da slijedi ovaj njegov mezheb? Da li je potrebno slijediti jedan izvjesni mezheb? Je li dozvoljeno svakom da izabere mezheb koji mu se sviđa? Da li musliman izlazi iz islama ako posjeti grob sahabe ili nekog Allahovog teala salih roba, ako mu nešto zavjetuje, ako zakolje životinju kod groba, ako učini (Allahu džellešanuhu) dovu uzimajući ga kao posrednika (vesilu), ako uzme - kao bereket - malo zemlje s njegovog groba, ili, ako, da bi se spasio od neke opasnosti, zatraži pomoć od Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem ili sahabe? Da li je dozvoljeno ubijati ovakve muslimane, iako oni kažu, “Ja ne obožavam mrtvaca i ne vjerujem da on ima ikakvu moć da išta učini.” Ja ga samo uzimam kao vesilu, kao sebeba, da mi Allahu teala ispuni želju zato što vjerujem da je on Allahov teala dragi rob. Da li se izlazi iz islama ako se zakunemo nečim [ili nekim] drugim osim Allaha?

ODGOVOR: Trebamo dobro znati i shvatiti da se znanje uči od ustada (majstora, učitelja). Oni koji ga uče iz knjiga, koji uče svoju vjeru iz knjiga, prave mnoge greške. Njihove greške su mnogobrojnije od ispravnih zaključaka. Danas ne postoji niko ko može izvoditi idžtihad. Imam Rafi’i, imam Nevevi i Fahreddin Razi su rekli, “Alimi su složno i jednoglasno rekli da danas ne postoji niko ko može izvoditi idžtihad.” Kada je imam Sujuti, koji je bio kao okean u svakoj grani nauke i duboki alim izjavio da je nisbi (relativni) mudžtehid, to jest mudžtehid u okviru već postojećeg mezheba, iako on nije tvrdio da je mutlak (apsolutni) mudžtehid i da ima svoj mezheb - to nijedan alim nije prihvatio. On je napisao preko pet stotina knjiga. Svaka njegova knjiga pokazuje da je on bio na vrlo visokim nivoima u naukama tefsira i hadisa i u svakoj nauci vjerskog znanja. Da li možemo vjerovati sličnim riječima onih koji su tako daleko od visokog nivoa alima kao što je imam Sujuti, koji nije bio prihvaćen ni kao nisbi mudžtehid? Njih čak ne smijemo ni slušati. A ako neko od njih ode dotle da nazove knjige alima islama pokvarenim mi ćemo posumnjati u njegov razum i vjeru. Pošto, s obzirom da on nije vidio ni Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashabe kiram, od koga je on naučio svoje znanje? Ako on išta zna on je to morao naučiti iz knjiga alima islama. Ako on kaže da su knjige tih alima pokvarene, kako je onda on našao pravi put? On nam to mora objasniti! Imami četiri mezheba, i alimi velikani koji su se pojavili u ovim mezhebima, su naučili svo svoje znanje iz ajeti kerima i hadisi šerifa. Odakle je ovaj čovjek dobio ovo svoje znanje, koje se ne slaže sa njihovim? Jasno je da on nije došao na stepen idžtihada. Ovaj čovjek treba da, kada naiđe na jedan sahih hadis koji ne može da razumije, pronađe tumačenje tog hadisi šerifa od strane mudžtehida. On ne bi smio usvajati interpretacije koje mu se sviđaju. Duboki alim imam Nevevi, rahimehullahu teala, je napisao u svojoj knjizi Ravda da je to način koji se mora slijediti. Ajeti kerime i hadisi šerife može samo razumjeti duboko učena ulema koja je došla na nivo idžtihada. Onima, koji nisu mudžtehidi, nije dozvoljeno ni pokušati razumjeti ajeti kerime i hadisi šerife. Prema tome, Abdulvehhabovom sinu bi bilo bolje da odustane od pokvarenih riječi i vazova, i da se vrati na pravi put.

Što se tiče autora ove vehabijske knjige [Feth-ul-medžid], i njegovog nazivanja muslimana kafirima, hadisi šerif kaže, “Ako neko nazove muslimana kafirom, jedan od njih dvojice postaje kafir. Ako je potvoreni musliman, potvarač postaje kafir.” Imam Abdulkerim Rafi’i, rahmetullahi alejh, se oslanja na knjigu Tuhfe i ovako piše u svojoj knjizi Šerh-ul-kebir, “Ko zovne muslimana kafirom, a nije u stanju da to obrazloži, postaje kafir zato što je nazvao islam kufrom.” Tako je isto, takođe, napisao i imam Nevevi u svojoj knjizi Ravda. Ishak Ibrahim Isferaini, Husejn Halimi Džurdžani, Nasr-ul-mukaddesi Nablusi, Gazali, Ibnu Dakik-il-Id i mnogi drugi alimi su rekli da on postaje kafir bez obzira bio on to u stanju obrazložiti ili ne. [Nasr-ul-mukaddesi je preselio na ahiret 490/1096. g.n.e.]

Što se tiče odobravanja ubijanja muslimana i oduzimanja njihove imovine hadisi šerif kaže, “Naređeno mi je da se borim protiv kafira sve dok ne kažu la ilahe illallah.” Ovaj hadisi šerif nam pokazuje da nije dozvoljeno ubijati muslimane. Ovaj hadisi šerif je rečen povodom (objave) šestog ajeta sure Tevbe čije značenje glasi, “Oslobodi one koji se pokaju i obavljaju namaz i daju zekat.” (9-6) Značenje dvanaestog ajeta sure Tevbe glasi, “Oni su vam braća po vjeri.” (9-12) Jedan hadisi šerif glasi, “Mi sudimo po izgledu koji vidimo. Allah dželle-šanuhu zna sakrivene stvari.” [Takođe i autor knjige Feth-ul-medžid negira i poriče ovaj hadisi šerif, i kaže na stotinu četrdeset šestoj stranici, “Nas ne interesuju riječi. Mi gledamo u nijjete (namjere) i značenja.” Ova njegova knjiga je puna ovakvih izjava koje nisu u skladu sa ajeti kerimima i hadisi šerifima.] Jedan drugi hadisi šerif glasi, “Meni nije naređeno da otvaram srca ljudi i da istražujem njihove tajne.” Hazreti Usame je ubio nekog ko je izgovorio la ilahe illallah. Kada je Usama rekao da on u srcu nije imao imana, naš Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, “Jesi li mu otvorio srce?”

Mudžtehidu nije dozvoljeno nikoga tjerati da primi njegov mezheb. Ako je on kadija na sudu, on može izdati rješenje po svom idžtihadu i narediti da se njegova odluka izvrši.

Što se tiče zavjeta Evlijama alimi šafi’ijiskog mezheba su to detaljno objasnili. U knjizi Hibe, koja se oslanja na knjigu Tuhfe, piše, “Ako neko zavjetuje nešto mrtvacu, s namjerom (nijjetom) da ono što je zavjetovao ide Veliji, takav zavjet nije sahih. Ako on to zavjetuje bez takog nijjeta njegov zavjet je sahih i zavjetovana roba se daje turbedarima (osobama koje održavaju turbe), učenicima i učiteljima medrese u blizini turbeta i siromasima koji žive u okolini turbeta. Ako se ljudi koji su navikli na dobijanje zavjetovanih stvari okupe u blizini turbeta, i ako je običaj države u kojoj žive da im se daje zavjetovana roba - roba im se daje. Ako takav običaj ne postoji onda je zavjet nevažeći. To nam takođe prenose i Semlavi i Remli. Svi znamo da niko od onih koji zavjetuju mrtvom Evliji ne bi nikad ni pomislio da robu treba dati mrtvacu. Pošto svi znamo da mrtvac ništa ne uzima i ne koristi, stvari se daju siromasima ili turbedarima. To je iz toga razloga ibadet. U stvari, prema šafi’ijiskom mezhebu nije dozvoljeno zavjetovati da ćemo uraditi nešto što je mubah, mekruh ili haram. Ibadeti i sunneti koji nisu farz i vadžib se mogu zavjetovati kao nezr.

Jedni alimi su rekli da je dozvoljeno ljubiti i licem milovati grob dok su drugi rekli da nije. Oni koji su rekli da to nije dozvoljeno su rekli da je to mekruh. Niko nije nikada rekao da je to haram.

Kako se kaže u hadisu koji smo citirali na početku naše knjige, pribjeći, tražiti pomoć (činiti tevessul) od Pejgambera, alejhimussalatu vesselam, i salih robova, to jest upotrijebiti ih kao vesilu (posrednike), ili kroz njih zamoliti Allaha teala, je dozvoljeno. Ima puno hadisa koji kažu da je tevessul kroz pobožna djela dozvoljen. Kada je tevessul preko dobrih djela dozvoljen, tevessul preko dobrih ljudi je jako puno dozvoljen.

Što se tiče zaklinjanja nečim drugim osim Allaha džellešanuhu, ono je kufr samo onda ako se to (odnosno ono čime se kunemo) puno poštuje, i ako se smatra Allahovim teala drugom, šerikom, ortakom (obožava). Hadisi šerif koji nam prenose Hakim i imam Ahmed, i koji se nalazi u Munavijevoj knjizi, i koji glasi, “Ko se zakune nečim drugim osim Allaha postaje kafir,” nam objašnjava ovu činjenicu. Međutim, imam Nevevi, oslanjajući se na većinu alima, je napisao da je to mekruh i još je dodao da je idžma’ (jednoglasna saglasnost) muslimana dokument.

Značenje stotinu četrnaestog ajeta sure Nisa glasi, “Mi ćemo onoga ko, nakon što mu je poznat tevhid i Pravi put, ne bude slijedio Pravi put Resulullaha i vjerovanje (i’tikad) i djela mu’mina (vjernika) baciti na ahiretu zajedno s kafirima u Džehennem.” (4, 114) Iz ovog ajeti kerima se takođe razumije i to da svaki mu’min mora slijediti put ehli sunneta vel-džema’at. Ne smijemo zaboraviti da će kurjak pojesti jagnje koje se udalji od stada. Isto tako će otići u džehennem i onaj ko izađe iz ehli sunneta vel-džema’at.

Ovdje se završava naš kratki citat duge fetve po ovom pitanju Muhammeda bin Sulejmana Medenije. Ovoliko će biti dovoljno onim kojima je Allahu teala predodredio da im hidajet bude nasib. Muhammed bin Sulejman Medeni je preselio na ahiret 1195/1780. g.n.e. Krivovjernik Muhammed bin Abdulvehhab je rođen u pustinji Nedžd 1111/1699. g.n.e. On je umro 1206/1792. g.n.e. Muhammed bin Sulejman je razotkrio džahilijjet ovoga čovjeka i pobio njegova mišljenja i tvrdnje da je on upotrebljavao idžtihad. On je dokazao da Abdulvehhabov sin nije ništa naučio od alima islama, i da on od njih nije dobio nikakav fejz, i da je on zašao u dalalet (krenuo krivim putem) zato što naziva muslimane kafirima. On je ovu činjenicu rasprostranio u muslimanskim zemljama.

Alim hanefi mezheba, Muhammed bin Abdul’aziz Mekki, rahmetullahi alejh, koji je je preselio na ahiret 1052/1643. g.n.e., je nabrojao i pobio krivovjerne izjave Ibni Hazma Muhammeda Alije [Zahirija (umro 456/1064. g.n.e.)] u svojoj knjizi El-Kavl-us-Sedid. Ibni Hazm je naređivao svakom da čini idžtihad i govorio da je haram slijediti druge. On, kao potvrdu za ove svoje riječi iznosi značenje pedeset osmog ajeta sure Nisa, koje glasi, “Ako se u nečemu ne možete složiti uradite to onako kako kako su to Allahu teala i Njegov Resul rekli!” (4, 58) Abdul’azim je ovako napisao u svom odgovoru, “Elhamdulillah, mi nismo izvan kruga slijeđenja velikog alima islama imama a’zama Ebu Hanife, rahimehullahu teala. Nama je čast slijediti ovog uzvišenog imama i njegove velike studente i duboke alime kao što su Šemsul-eimme i druge prave alime koji su napunili svijet nurom i koji su se pojavili u toku milenijuma, rahimehumullahu teala.”

Ibni Hazm je bio Andaluzac. On je pripadao zahirijje mezhebu. Osnivač ovog mezheba je Davud Isfehani [Zahiri (umro u Bagdadu 270/883. g.n.e.)]. Ovaj mezheb je za kratko vrijeme bio zaboravljen. Ibn-ul-Ehad, Zehebi, i [Ibn Ahmed] Ibni Hilligan [umro u Damasku 681/1281. g.n.e.] su rekli, “Ibni Hazma su čak mrzili i oni koji su mu nazivali selam. Oni nisu voljeli njegove ideje. Svi su bili složni da je on bio krivovjernik (jeretik). Oni o njemu nisu lijepo govorili. Oni su upozoravali sultane da ga se paze. Oni su govorili muslimanima da ga se čuvaju.” Ibn-ul Arif je rekao, “Ibni Hazmov jezik i Hadždžadžova sablja su učinili isto.” Ibni Hazm je imao puno zlih i krivovjernih ideja koje su bile suprotne hadisi šerifima. Zli Hadždžadž [zalim Hadždžadž Sakafi (umro 95/714. g.n.e.) je bio guverner Medine i Iraka u vrijeme hilafeta Abdul-Malika i njegovog sina Velida.] je ubio bez ikakvog razloga stotinu dvadeset hiljada nevinih ljudi. Ibni Humamov jezik je zaveo na stotine hiljada muslimana koji su se pojavili nakon “najboljeg vremena” koji je definisano u hadisi šerifu. On je umro 456/1064. g.n.e.

Neka Allah džellešanuhu zaštiti svu moju braću, muslimane, od krivovjernog i pokvarenog puta! Molimo Ga da nam On dadne iman i djela koja su u skladu sa ispravnim idžtihadima alima četiri mezheba! Molimo Ga da nas, sljedbenike njihovih mezheba, okupi na Kijametu kod Pejgambera, siddika, šehida i saliha! Amin. Davud bin Sulejman je napisao knjigu Ešedd-ul-džihad 1293. godine po hidžri. Ona je izdata 1305. godine po hidžri u Bombaju. Arapsko preštampavanje i turska verzija knjige su načinjeni 1390/1970. g.n.e.