ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next

45 - Neprijatelji vjere su još od vremena Ashabi kiram, da bi iznutra razorili islam, zavodili muslimane na taj način što su predstavljali sebe kao vjerske ljude. Ovakav neprijatelj islama, koji (se prerušava u vjerskog čovjeka i nanosi štetu islamu tj.) radi pod maskom vjerskog čovjeka, se zove zindik, ili vjerski reformator, ili nadrinaučnik. Ovakvi ljudi (i njihovi agenti) su uspijevali u svakom vijeku da zavedu neuke i da ih izvedu iz islama. Pa ipak, oni nisu bili u stanju da oštete islam per se, pošto je u svakom stoljeću bilo puno alima fikha i velikana tesavvufa koji su svojim predavanjima i člancima upozorili muslimane i spriječili njihovo (djelovanje i ) zavođenje. Neprijatelji vjere su danas, kada se broj alima smanjio, ugrabili priliku. Oni predstavljaju sebe kao vjerske ljude i napadaju na islam. Muslimani moraju biti u stanju da otkriju ove podle neprijatelje islama (i njihove agente). Oni moraju pronaći, pročitati, i naučiti knjige alima ehli sunneta. Hazreti Muhammed Ma’sum Faruki Serhendi kaddesallahu teala sirrehul’aziz ovako opisuje alima islama u svojoj knjizi Mektubat [stotinu deseto pismo, drugi tom].

DRUGI TOM, 110. PISMO

“Nemoj se družiti ni sa kim ko ne slijedi islam, niti sa licemjerom [bid’at sahibijom (otpadnikom) i fasikom (grešnikom)]! Dobro se čuvaj vjerskih ljudi koji krivo vjeruju - inovatora (bid’at sahibija)! Jahja bin Muaz Razi kuddise sirruh je rekao, ‘Čuvaj se tri vrste ljudi. Ne druži se sa njima.’ Tri vrste ljudi o kojima on govori su: vjerski čovjek koji krivo vjeruje i koji je gafil (koji se o sebi zabavio i koji je zaboravio na Allaha dželle-šanuhu); hafiz koji se ulizuje bogatima; i derviš (sufija, tarikatdžija) koji nema pojma o vjeri. Mi moramo držati što veće odstojanje od onog ko ne slijedi Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem sunnet (što znači, da se ne drži čvrsto islama) a predstavlja se kao vjerski čovjek. Mi ne smijemo kupovati i čitati njegove knjige. Mi čak ne smijemo ni biti ondje gdje je on prisutan. Odobriti mu samo malo će potpuno uništiti našu vjeru. Takav čovjek nije autoritet u islamu već podli neprijatelj islama. On će ti pokvariti tvoju vjeru i iman. On je štetniji od šejtana. Iako njegove riječi mogu biti slatke i ubjedljive, i iako se on može predstaviti kao neko ko ne voli ovaj svijet, ti od njega trebaš da bježiš kao od bijesne životinje. Alim islama Džunejd Bagdadi kuddise sirruh je rekao, ‘Postoji samo jedan put koji će nas odvesti u vječnu sreću (se’adet-i ebedijje). On je u Resulullahovom izunu (dozvoli, dopuštenju, pristanku).’ On je jednom rekao, ‘Nemoj slijediti vjerskog čovjeka koji ne čita tefsire koje su napisali alimi ehli sunneta rahmetullahi teala alejhim edžma’in ili koji ne slijedi put koji nam pokazuje hadisi šerif zato što alim islama mora da bude na putu Kur’ani kerima i hadisi šerifa!’ On je jednom rekao, ‘Selefi salihin su bili na ispravnom putu. Oni su bili iskreni (sadik). Oni su stekli Allahovu dželle-šanuhu ljubav i zadovoljstvo (rizaluk). Njihov put je bio put Kur’ani kerima i hadisi šerifa. Oni su se čvrsto držali pravog puta.’

[Kako se iz ovoga dade razumjeti Resulullahov put je put Selefi salihina. Selefi salihini su muslimani prva dva stoljeća islama. Dakle, Selefi salihin se sastoje od svih ashaba kiram i velikana među tabi’inima i tebe’-i tabi’inima. Imami četiri mezheba su bili među ovim velikanima. Prema tome, Resulullahov put je objašnjen u knjigama fikha, akaida, i tesavvufa četiri mezheba. To je poznato šerijatsko znanje. Ovaj put se zove put ehli sunneta. Dakle, onaj ko odbije knjige fikha četiri mezheba odbija šerijat. Svi alimi ehli sunneta su jednoglasno tako rekli. Tahtavi nam je jasno prenijeo ovu jednoglasnost u svom objašnjenju poglavlja zebajih u knjizi Durr-ul-muhtar.]

Velikani tesavvufa i alimi fikha su u svakom stoljeću bili na putu Selefi salihina, to jest, na putu alima ehli sunneta. Oni su se svi čvrsto držali islama. Oni su bili Resulullahovi sallallahu alejhi ve sellem časni nasljednici. Oni, u svojim riječima, poslovima i ponašanju (ahlaku) nisu skrenuli ni za dlaku od islama.

Ja ovo namjerno često ponavljam da ti ne bi pomislio da su oni, koji su nemarni u slijeđenju Resulullaha, šerijata, to jest oni koji su skrenuli sa njegovog svijetlog (nurli) puta, vjerski ljudi i autoriteti u vjerskim pitanjima! Nemoj vjerovati njihovim lažnim riječima i vatrenim pisanjima! Jevreji i hrišćani i indijski kafiri, budisti i brahmani, takođe upotrebljavaju slatke i uzbudljive riječi i sofizme i reklamišu da su na pravnom putu, i pozivaju narod na put dobročinstva i sreće. Ebu Amr bin Nedžid je rekao, ‘Svako znanje po kom se ne živi donosi njegovom posjedniku više štete nego koristi.’ Islam je put koji donosi svaku sreću. Put spasa je u okviru Resulullahovog izuna (dozvole, dopuštenja, pristanka). Poslušnost Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem je znak koji pokazuje istinu (hak) i neistinu (batil). Nijedna riječ, koja nije u skladu sa vjerom, to jest šerijatom, nema vrijednosti. Harika (natprirodno čudo) nastaje kao rezultat gladovanja (rijazeta). Ona nije specifična samo za muslimane. Abdullah ibni Mubarek rahmetullahi alejh je rekao, ‘Ko je nemaran prema mustehebu ne može raditi sunnet. Nemarnost prema sunnetu otežava izvršavanje farza. Ko je nemaran prema farzu ne može dobiti ma’rifet i Allahovo dželle-šanuhu zadovoljstvo (riza).’ Zato hadisi šerif kaže, ‘Činjenje grijeha će odvesti čovjeka u nevjerstvo (kufr).’ Ebu Sa’id Ebulhajr je jedan od velikih evlija. On je preselio na ahiret 440/1049. godine. Njemu je neko jednom rekao, ‘Taj i taj hoda po vodi.’ Onda ga je upitao, ‘Šta bi ti o tome rekao?’ Ebu Sa’id Ebulhajr mu je odgovorio, ‘Hodanje po vodi je bezvrijedno. I patke plivaju po vodi.’ Kada mu je ta osoba opet rekla, ‘Taj i taj leti u zraku,’ on je odgovorio, ‘I muhe lete. On ima vrijednost muhe.’ Kada su mu rekli, ‘Taj i taj ide u treptaju oka iz grada u grad,’ on je odgovorio, ‘I šejtan ide sa istoka na zapad u jednom trenu. U našoj vjeri su ovakve stvari bezvrijedne. Muževna osoba živi među svijetom, ide u kupovinu, ženi se, ali, ne zaboravlja Allaha dželle-šanuhu ni za sekundu.’ Kada su upitali velikana, Evliju, Ebu Ali Rodbarija (preselio na ahiret u Egiptu 321./933. g.n.e.), učenika Džunejd-i Bagdadija, ‘Šta bi ti rekao o jednom vjerskom čovjeku koji sluša muziku [ili, druži se sa ženama i djevojkama koje mu nisu mahrem (koje po šeri’atu može oženiti) i koji dozvoljava svojoj ženi i kćerki da izlaze napolje, nepokrivene, po propisima islama] i koji kaže da je njegovo srce čisto i da je samo srce važno?’ On je odgovorio, ‘Njegovo mjesto je u Džehennemu.’ Ebu Sulejman-i Darani, koji je živio u selu zvanom Darja kod Damaska, i tamo 205./820. g.n.e. preselio na ahiret, je rekao, ‘Ja moje namjere (nijjet) prvo uporedim sa Kitabom i Sunnetom. Ja onda uradim one, koji su u skladu sa ova dva pravedna (adil) dokumenta.’ Hadisi šerif glasi, ‘Bid’at sahibije (inovatori, otpadnici) će otići u džehennem.’ Jedan drugi hadisi šerif kaže, ‘Šejtan čini da onaj ko izmisli bid’at i radi ga puno ibadeti. On mu dadne da puno plače.’ Jedan drugi hadisi šerif kaže, ‘Allah dželle-šanuhu ne prima od onog, ko radi bid’at, postove, namaze, hadždževe, umre, džihade, farzove i nafila ibadete. Takva osoba lako izlazi iz islama.’ [Ovi hadisi šerifi proriču da će se u vjeri pojaviti vjerski ljudi koji će uvesti u vjeru reforme i promjene, kao na primjer, upotrebu radija, pojačala, i zvučnika u namazu i za učenje ezana, ili, kandilje (svjetlo) za označavanje namaskog vremena sa minareta.] Šejh ibni Ebi Bekr Muhammed Endulusi je živio u Egiptu. On je 734./1334. godine ovako napisao u svojoj knjizi Me’aridž-ul-hidaje, ‘Nauči ispravno i radi ispravno! Kod savršenog čovjeka (insan-i kamil) je svaki posao, svaka misao, svaka riječ, i svako ponašanje (ahlak), u savršenom skladu sa Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem. Jer, samo ćemo slijedeći njega dobiti svaku sreću (se’adet). Slijediti njega znači čvrsto se držati za islam.’

Kako ćemo slijediti Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem? Ja ću ovdje navesti nekoliko važnih činjenica.

Mi se trebamo odmah, čim uradimo grijeh (džunah), pokajati (učiniti tevbe). Za grijeh koje smo učinili javno se trebamo javno pokajati. Pokajanje za tajno učinjen grijeh treba da bude u tajnosti. Mi ne smijemo odugovlačiti sa pokajanjem. Kiramen katibin meleci ne zapisuju odmah grijeh. Ako se pokajemo odmah za učinjeni grijeh taj grijeh neće nikada biti zapisan. Oni će ga zapisati samo onda ako se za njega nismo pokajali. Dža’fer bin Sinan kuddise sirruh je rekao, ‘Ne pokajati se za grijeh je gore nego učiniti grijeh.’ Ko se nije pokajao na licu mjesta treba da to učiniti prije smrti. Vera’ i takva se ne smije zanemarivati. Takva znači ne raditi nešto za što jasno znamo da je haram. Vera’ znači ne raditi sumnjive stvari (mutešabihat). Izbjegavanje nečega što je zabranjeno je korisnije nego izvršavati naređenja (farzove). Velikani islama su rekli, ‘I dobar i loš mogu uraditi dobro. Ali, samo iskreni (siddici), dobri, izbjegavaju grijeh.’ Hazreti Ma’ruf Kerhi je rekao, ‘Dobro se pazi i ne gledaj u žene koje ti nisu mahrem! Nemoj gledati čak ni u ovcu!’ [Hazreti Ma’ruf-i Kerhi bio sin jednog hrišćanina koji se zvao Firuz. Njega je imam Ali Riza oslobodio iz ropstva. On (hazreti Ma’ruf Kerhi) je bio Sirri Sekatijev učitelj (hodža). A Sirri je bio Džunejdov Bagdadijev hodža rahmetullahi teala alejhim edžma’in. Hazreti Ma’ruf-i Kerhi je preselio na ahiret 200/815. g.n.e. u Bagdadu.] Hadisi šerif kaže, ‘Na Sudnjem danu (Kijametskom danu) će posjednici vera’a i zuhda biti u Allahovoj dželle-šanuhu prisutnosti.’ Hadisi šerif opet kaže, ‘Namaz onog ko je posjednik vera’a je kabul (primljen, uslišan).’ ‘Biti zajedno sa posjednikom vera’a je ibadet. Razgovor sa njim nam donosi sevab kao da dijelimo sadaku.’ Nemoj raditi ništa što će izazvati da ti srce zadrhti! Nemoj slijedi svoj nefs! U sumnjivim poslovima se konsultuj sa svojim srcem! Hadisi šerif kaže, ‘Svaki rad koji smiruje nefs i razgaljuje srce je dobar. Svaki posao koji pobuđuje nefs i uzbuđuje srce je grijeh.’ Jedan drugi hadisi šerif kaže, ‘Sve što je halal je jasno. Isto tako je jasno i sve što je haram. Čuvajte se sumnjivih stvari. Radite ono za što znate da nije sumnjivo!’ Ovaj hadisi šerif nam pokazuje da ne trebamo raditi nešto što je sumnjivo i što uzbuđuje srce. Dozvoljeno je uraditi nešto za što nema sumnje. Jedan drugi hadisi šerif kaže, ‘Ono što je Allah dželle-šanuhu učinio halalom u Kur’ani kerimu je halal. On će oprostiti ono za što nije rečeno u Kur’ani kerimu.’ Kada se suočimo sa nečim sumnjivim stvari mi trebamo staviti našu ruku na srce. Ako srce ne zadrhti mi je trebamo uraditi. Ako zadrhti mi je ne trebamo uraditi. Hadisi šerif kaže, ‘Stavite ruku na prsa! Ako je nešto halal srce će biti mirno. Ono će zadrhtati na ono što je haram. Ako u nešto sumnjate nemojte to raditi (Ono u što sumnjate ne radite)! Nemojte raditi čak i ako vjerski ljudi po tom pitanju izdaju fetvu!’ Onaj ko vjeruje (ima iman) odustaje i od malog grijeha sa ciljem da ne zapadne u veliki grijeh.

Mi trebamo smatrati da su naša sva djela i naši svi ibadeti manjkavi (nedovoljni). Mi trebamo misliti da mi nismo bili u stanju ispravno izvršiti Allahova dželle-šanuhu naređenja. Ebu Muhammed Abdullah bin Menazil kuddise sirruh je rekao, ‘Allah dželle-šanuhu je naredio razne ibadete. On je naredio strpljenje, iskrenost (sidk), namaz, post, i istigfar (traženje Allahovog dželle-šanuhu oprosta za grijehe) koji činimo neposredno pred zoru. On je stavio istigfar na zadnje mjesto. Prema tome, ljudima je postalo neophodno da smatraju sve svoje ibadete i dobra djela kao manjkave i defektne i da za njih traže oprost (afv i magfiret).’ Abdullahov Menzailov učitelj (muršid) je bio Hamdun Kessar. Hamdun Kesar je preselio 271/884. godine na ahiret u Nišapuru. Dža’fer bin Sinan kuddise sirruh je rekao, ‘Ako oni koji ibadete i rade dobra djela misle da su bolji od grešnika, to je gore od grešnikovih grijeha.’ Jednom je Ali Murte’iš kuddise sirruh prekinuo svoj i’tikaf poslije dvadesetog dana Ramazan-i šerifa i izašao iz džamije. Kada su ga upitali zašto je izašao iz džami’je on je rekao, ‘Ne mogu više da izdržim da slušam hafize kako melodično (s tegannijom) uče Kur’ani kerim i kako se time hvale.’

Mi trebamo raditi na tome da zaradimo halal poslom nafaku za nas i za našu familiju. Za to nam trebaju trgovine i zanati. Selefi salihini rahmetullahi teala alejhim edžma’in su uvijek tako radili i zarađivali. Ima puno hadisi šerifa koji nam objašnjavaju nagrade (sevabe) halal zarade. Jednom su upitali hazreti Muhammeda bin Salima, ‘Hoćemo li raditi i zarađivati ili ibadetiti i imati tevekkul (uzdati se) u Allaha dželle-šanuhu?’ On im je odgovorio, ‘Tevekkul (uzdanje u Allaha dželle-šanuhu) je Resulullahovo stanje (hal). Zarađivanje radom je njegov sallallahu alejhi ve sellem sunnet. Vi trebate i raditi i imati tevekkul.’ Ebu Muhammed bin Menazil je rekao, ‘Puno je korisnije raditi i imati tevekkul nego zatvoriti se i ibadetiti.’

Mi trebamo umjereno jesti. Mi ne trebamo jesti toliko da postanemo tromi. Niti smijemo jesti tako malo da nam to koči naš ibadet. Šah-i Nakšibend kuddise sirruh, jedan od najvećih evlija, je rekao, ‘Jedi dobro i radi dobro!’ Ukratko, sve što pomaže ibadet i dobročinstvo je dobro i mubarek. Sve što ih smanjuje je zabranjeno. Mi trebamo za naše svako dobro djelo provjeriti naš nijjet. Ako nam nijjet nije dobar mi ga ne trebamo uraditi.

Mi trebamo izbjegavati (uzla) one koji rade bid’ate i grijehe i ne slijede islam. Drugim riječima, mi se sa ovakvim ljudima se ne trebamo prijateljiti i družiti. Hadisi šerif kaže, ‘Hikmet (konačna mudrost) je sastavljen od deset dijelova. Devet dijelova je uzlet a jedan je povučenost.’ Sa takvim ljudima se trebamo sastati samo onda kada za to postoji potreba. Mi trebamo provoditi naše vrijeme u radu, zikru, fikru (razmišljanju) i ibadetu. Vrijeme za razonodu je poslije smrti. Mi se trebamo prijateljiti i družiti sa dobrim (salih) i čistim muslimanima, rahmetullahi teala alejhim edžma’in, biti im od koristi, i okoristiti se njima. Mi ne bi trebali trošiti naše vrijeme na beskorisne i nepotrebne riječi. [Mi ne smijemo čitati štetne knjige i novine, slušati takve radio programe i gledati takve televizijske emisije. Knjige, novine, i radio i televizijski programi neprijatelja islama nastoje da podmuklo i lukavo iskorijene islam. Oni već dugo kuju planove kako da naprave omladinu ireligioznom i nemoralnom. Mi ne smijemo dopustiti da zapadnemo u njihove zamke.]

Mi trebamo biti prema svakom nasmijani bez obzira bio on dobar ili loš. [Mi ne smijemo izazivati smutnju (fitnu). Isto tako ne smijemo ni praviti od ljudi neprijatelje. Mi trebamo slijediti riječi hafiza Širazija koje glase, ‘Reci prijateljima istinu a neprijatelje manipuliši nasmijanim licem i slatkorječivošću.’] Mi trebamo oprostiti onim koji od nas traže da im oprostimo. Mi se trebamo prema svakom blago ophoditi. Mi se trebamo sa svakim slagati. Mi ne trebamo ni s kim raspravljati. Mi se trebamo svakom obraćati blago a ne grubo. Šejh Abdullah Bajal kuddise sirruh je rekao, ‘Tesavvuf ne znači klanjati namaz, postiti, i ibadetiti po noći. To je dužnost svakog živog bića i roba. Tesavvuf znači ne uvrijediti nikoga. Onaj ko ovo uspije je postigao cilj.’ Jednom su upitali Muhammeda bin Salima, rahmetullahi teala alejhim edžma’in, šta razlikuje evliju od običnog naroda. On je odgovorio, ‘On se razlikuje po blagim riječima, lijepom ponašanju, mnogim uslugama, on se uvijek slaže sa svakim, oprašta onim koji od njega traže oprost i svakoga sažaljeva (merhametli je).’ Ebu Abdullah Ahmed Makkari je rekao, ‘Futuvvet znači činiti uslugu onom ko nas je uvrijedio, dati poklon onom koga ne volimo, i biti veseo prema onom ko je dosadan.’

Mi trebamo malo govoriti, malo spavati, malo se smijati. Veliki smijeh doprinosi da srce pocrni. Mi trebamo raditi ali trebamo samo od Allaha dželle-šanuhu očekivati nagradu. Mi trebamo sa zadovoljstvom izvršavati Njegova naređenja. Ako se budemo uzdali samo u Allaha dželle-šanuhu On će nam dati sve što poželimo. Hadisi šerif kaže, ‘Allah dželle-šanuhu ispunjava svaku želju onog ko se samo u Njega uzda. On daje da mu drugi pomažu.’ Jahja bin Mu’az Razi rahmetullahi teala alejh, koji je preselio 258/872. godine na ahiret u Nišapuru, je rekao, ‘Drugi će te voljeti proporcionalno onoliko koliko ti voliš Allaha dželle-šanuhu. Koliko se ti plašiš Allaha dželle-šanuhu toliko će se i drugi tebe plašiti. Koliko ibadetiš Allaha dželle-šanuhu proporcionalno toliko će i tebi drugi pomagati.’ Ne leti za svojim koristima! Ebu Muhammed Abdullah Raši rahmetullahi teala alejh je preselio 367/978. godine na ahiret u Bagdadu. On je rekao, ‘Najveća zavjesa između Allaha dželle-šanuhu i čovjeka je to što on uzima u obzir sebe (svoj nefs) i što se uzda u roba koji je nemoćan kao i on. Mi trebamo razmišljati kako da se dodvorimo Allahu dželle-šanuhu a ne ljudima.’ Mi se trebamo obraćati našim ženama i djeci slatkim riječima i vesela lica. Mi trebamo biti sa njima onoliko koliko je njihov hak (pravo, dug). Mi se ne smijemo biti za njih toliko vezati da nas oni udalje od Allaha dželle-šanuhu.

U vjerskim stvarima se ne smijemo konsultovati sa neukim (džahil) i grešnim (fasik) vjerskim ljudima. Mi se ne trebamo družiti sa onim koji vole dunjaluk. Mi se trebamo u svemu što radimo suzdržavati od bid’ata i slijediti sunnet. Mi ne trebamo kada smo veseli prelaziti granice islama. Niti se smijemo prestati, kada smo u nevolji, uzdati u Allahovu dželle-šanuhu pomoć. Mi ne smijemo zaboraviti da je u svakoj tegobi olakšanje. Naš stav se ne smije u promijeniti veselju i nevolji. Mi moramo biti u istom stanju (halu) i u izobilju i u oskudici. U stvari, mi bi se trebali osjećati udobnije u oskudici nego u izobilju. Promjena događaja ne treba u nama izazvati nikakvu promjenu.

Mi trebamo da gledamo naše mane umjesto da gledamo mane drugih. Mi ne trebamo smatrati sebe boljim ni od jednog muslimana. Mi trebamo smatrati da je svaki musliman bolji od nas. Kada se sretnemo sa muslimanom mi trebamo vjerovati da je moguće da je naša sreća ovisna o njegovoj dovi. Mi trebamo biti kao sluge prema onim koji imaju na nas hak (pravo). Hadisi šerif kaže, ‘Ako musliman radi tri stvari on ima savršen (kamil) iman. Ako služi svoju familiju, sjedi zajedno sa siromasima [ne sa prosijacima!] i jede zajedno sa svojim robovima.’ U Kur’ani kerimu se kaže da su ove tri stvari znaci pravog vjernika (mu’mina). Mi trebamo naučiti stanja (halove) Selefi salihina i nastojati da budemo kao oni. Mi ne trebamo ni o kom loše govoriti u njihovoj otsutnosti (ogovarati, gibetiti). Mi trebamo spriječiti svakoga ko nekoga ogovara. [Reći nešto o nekom dok je odsutan što će ga kada to čuje uvrijediti se zove gibet čak i ako smo rekli istinu. Ako je ono što smo rekli laž to se onda zove kleveta (iftira). Oboje su teški grijesi.] Mi se trebamo navikavati da činimo emr-i ma’ruf i nehj-i anilmunker. [Nehj-i anilmunker je dužnost podučavanja Allahovih dželle-šanuhu naređenja drugim i sprečavanje njihovih kršenja i nezadovoljstvo sa njihovim kršenjima.] Neko je upitao Muhammeda bin Aljan’a rahmetullahi teala alejh, ‘Kako ćemo razumjeti je li Allah dželle-šanuhu zadovoljan sa nama’. On je rekao, ‘Razumjećemo kada nam ta’at (djela koja Allah dželle-šanuhu voli) postane sladak a griješenje gorko.’ Ne smijemo biti škrti iz straha da ćemo osiromašiti. Šejtan vara ljude i govori im da će postati siromasi i navodi ih na blud. Hadisi šerif kaže, ‘Onaj ko ima puno čeljadi a malo rizka (hrane) i ko lijepo klanja namaz i ne ogovara (gibeti) muslimane će biti sa mnom na Sudnjem (Kijametskom) danu.’” Ovdje se zavržava prijevod pisma koje je hazreti Muhammed Ma’sum Faruki Serhendi kuddise sirruh napisao na perzijskom jeziku. Musliman koji posjeduje ljubaznosti koje su gore navedene se zove ehli sunnet musliman. Mi moramo dobro znati da onaj ko ne samo da nema ove osobine nego ih čak i ne voli i omalovažava one koji ih imaju nije vjerski autoritet već vjerski neprijatelj (din dušmanin). Mi ne smijemo vjerovati njegovim riječima i pisanjima.

ODGOVOR NEPRIJATELJU ISLAMA

Back | Index | Next