45 - IDŽTIHAD: Danas su se pojavili i nadaleko i naširoko rasprostranili mnogi znakovi kijameta (kraja svijeta). Jedan od ovih znakova je da će se broj vjerskih ljudi smanjiti a broj neznalica povećati. Neznalice će biti (postati) vjerski autoriteti i zavoditi ljude. Ovi znakovi su opširno napisani u hadisi šerifima koji su napisani u muhtasaru (sažetoj, skraćenoj verziji knjige) Tezkire-i Kurtubi i Birgivijevoj knjizi Vasijjetname. [Knjigu Tezkire je napisao Ebu Abdullah Muhammed bin Ahmed Kurtubi rahmetullahi teala alejh. On je preselio na ahiret 671./1272. Abdulvehhab Ša’rani rahmetullahi teala alejh (preselio na ahiret 973./1565.) je napisao skra’enu verziju ove knjige koju je nazvao Muhtesar-i tezkire-i Kurtubi.] Dakle, muslimani moraju biti jako oprezni. Oni ne smiju vjerovati svaku riječ. Oni ne smiju vjerovati onim koji u svojim knjigama ne spominju alime ehli sunneta, i koji u svojim hutbama, knjigama, i novinama, daju značena ajeti kerimama i hadisi šerifima iz svoje glave (po svom ličnom mišljenju). Nemezheblije su ili inovatori (bid’at sahibije) ili kafiri. I jedni i drugi su se uvijek prerušavali u vjerske ljude i zavodili muslimane i odvodili ih sa pravoga puta. Ako hoćemo da naučimo istinu o ajeti kerimama i hadisi šerifima, o kojima nemezheblije govore, mi trebamo potražiti i naći značenja koja su im dali alimi ehli sunneta. Da bi to učinili mi trebamo čitati pouzdane knjige (koje se zovu) ilm-i hal. Alimi ehli sunneta su u tančine (do najsitnijih detalja) proučavali sve ajeti kerime i hadisi šerife i cjepidlačenjem naučili njihova značenja koja su onda zapisali u svoje knjige. Danas, neznalice, koje od svog vjerskog znanja imaju samo površno znanje arapskog jezika, zamišljaju da su oni mudžtehidi. Njihove riječi, “mi smo diplomirali na fakultetu; mi imamo diplome”, su omalovažavnje alima islama. Međutim, ako je učenje - za koje su mudžtehidi jednog vremenskog perioda jednoglasno rekli da je idžma’, to jest da je ono saglasnost - jedno od osnova vjere, to jest, ako se ono svugdje raširilo, tako da ga čak i neznalice znaju, farz je vjerovati ga i slijediti. Ko ne vjeruje u tu idžmu on postaje kafir (tj. ko ne vjeruje učenje koje je jedan od temelja vjere po kom postoji saglasnost, idžma’). Ko je vjeruje, ali je ne slijedi, postaje grešnik (fasik). Ako jednoglasno saopšteno učenje nije jedan od temelja vjere onaj ko ga ne vjeruje ne postaje kafir. On postaje bid’at sahibija (inovator, otpadnik, jeretik, krivovjernik). Ko ga ne slijedi postaje grešnik ili fasik.

Ibni Melek je ovako napisao o idžmi u svojoj knjizi Usul-i fikh, “Ako se mudžtehidi jednog vremenskog perioda nisu složili kako se jedan izvjesni posao treba uraditi, i objasnili ga drukčije, alimi koji ih slijede trebaju slijediti riječi jednog od njih. Njima nije dozvoljeno nuditi objašnjenja koja se ne slažu ni sa jednim od ovih drugih objašnjenja. Ovo je princip koji je osnovan sa idžmaom, to jest, sa saglasnošću alima.” Danas ne postoji mudžtehid nigdje na svijetu. Riječ “mudžtehid” znači “alim islama koji je došao na nivo idžtihada”. Mi ne kažemo sami od sebe da danas nigdje na svijetu ne postoji mudžtehid. Svi alimi su to rekli uključujući i hazreti šaha Velijjullaha Dehlevija kojeg Mevdudi pokušava da upotrijebi kao lažnog svjedoka (za sebe). Na primjer, kada Ibni Abidin komentariše riječi “preglasna učenja mujezzina će pokvariti njihove namaze”, u knjizi Durr-ul muhtar, on piše, “Četiri stotine godina poslije Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem prelaska na ahiret više nije bilo kijasa. To jest, nije postojao tako veliki (toliko duboko učeni) alim koji je mogao učiniti kijas (poređenje). Nije postojao nijedan mutlak mudžtehid koji je mogao poređenjem (kijasom) izvoditi propise.” Kako je rečeno u hadisi šerifu, svakih stotinu godina će dolaziti duboko učeni alimi, to jest mudžeddidi, koji će biti na nivou idžtihada. Ali ovi ljudi će biti mudžtehidi u mezhebu. Oni se neće baviti kijasima, to jest, izvođenjem novih idžtihada. Oni će nastojati da obnove idžtihade imama mezheba koje slijede (kojima pripadaju) i da upućuju ljude. Pošto nema potrebe za novim idžtihadom, njihov jedini zadatak je učvršćivanje i ojačavanje učenja alima ehli sunneta. Svaki musliman koji nije mudžtehid je mukallid (nemudžtehid, imitator, onaj koji slijedi mudžtehida). Danas su svi muslimani na svijetu mukallidi. Iz saglasnosti (jedinstva) koju Ibni Melek, rahmetullahi teala alejh, gore navodi razumije se da mukallid (tj. nemudžtehid), bez obzira koliki on bio alim (koliko on duboko bio učen), ne može učiniti (izvesti) nijedan (novi) idžtihad za djelo koje mudžtehidi, koji su došli ranije, nisu uključili. Hadisi šerif “Moj ummet se neće složiti na zabludu (dalalet)” pokazuje da ovo jedinstvo (tj. ova saglasnost alima) tačno i ispravno i da je ono put u spas.