60 - Kada vjerski reformatori hoće da ponište naređenje islama oni na kraju pribjegnu napadu na hadisi šerife. Oni kažu da je hadis, na kom se zasniva to naređenje, izmišljen (mevdu’). Kada oni konstatuju da se ne mogu izigravati, oni kažu, “Taj hadis je slab (zaif) ako nije izmišljen. U propisu se ne može osloniti na slab hadis.” Na primjer, muškarci ne smiju (haram je) nositi zlatni prsten. Vjerski reformatori kažu da je hadis, koji to kaže, slab (zaif) i da zlatni prsten nije haram. Njihove riječi su u međusobnoj kontradikciji. Jer, pošto se za propis ne može pouzdati u zaif hadis, hadis iz kog je izveden propis mora biti sahih. Ovo je istina. Alimi ehli sunneta su precizno izučavali hadisi šerife i izdvojili sve mevdu hadise. Oni su izveli samo iz sahih i mešhur hadisa farzove, halal, i haram. Ibni Melek rahmetullahi alejh to jasno izražava u knjizi Menar šerhi, “Zaif hadis ne može iziskivati ili praviti vadžib. Hadis, za koji alimi fikha i hadisa nisu mogli ustanoviti je li sahih, se ne treba slijediti” Ibni Abidin rahmetullahi alejh kaže u komentaru na knjigu Durr-ul-muhtar (Redd-ul-muhtar, dio o abdestu), “Mukallidu nije potrebno da istražuje dokaze (delile i senede) propisa (hukmova) koje je mudžtehid donijeo.”

Čovjek koji napadne na alime ehli sunneta, i ne odaje poštovanje knjigama fikha, ne pripada nijednom od četiri mezheba. Abdullah bin Isa San’ani je u svojoj knjizi Sejfulhindi fi ibaneti tarikat-iššejh-in-Nedždi (1218./1803. izdanje) dokazao sa dokumentima da oni, koji kažu “mevdu” za sahih hadis, ne pripadaju nijednom mezhebu i da oni nastoje da razore ehli sunnet. Muderris sejjid Abdullah ef. rahmetullahi alejh u svojoj knjizi Irsalulmekal odgovara onim koji se loše izražavaju o hadisima, i koji za njih kažu da su zaif i mevdu, i pobija Ibni Tejmijju i Ševkanija koji su kolovođe ovog puta zablude.

U naučnoj disciplini koja se zove Usul-i hadis riječi “mevdu’ hadis” ne znači “izmišljen hadis”. Danas, oni koji nemaju pojma o ovoj nauci misle o njihovim rječničkim značenjima, i pretpostavljaju da one znače “izmišljen hadis”. [Za opširnije objašnjenje o ovom znanju i mevdu’ hadisima mi vas molimo da pogledate naš članak pod naslovom Knjige tefsira-Hadisi šerifi.]

Knjiga Usul-i hadis, autora imama Birgivija rahmetullahi teala alejh, je od neprocjenjive vrijednosti. Davud Karsi rahmetullahi teala alejh je 1251./1835. godine napisao komentar (na knjigu Usul-i hadis) koji je Harputli Jusuf efendija 1292./1875. godine opet prokomentarisao i koji je izdat godinu dana kasnije u Istanbulu. Sljedeći odlomak je prijevod sa arapskog jezika (iz knjige Usul-i hadis):

“Svi hadisi koje nam je prenijela osoba za koju se zna da je slagala kada je prenosila hadisi šerife se nazivaju mevdu’ ili mufteri hadisi. Jer, postoji vjerovatnoća da su svi hadisi koje je ta osoba prenijela izmišljeni (ujdurmisani), klevete. Kako se vidi, u grani nauke koja se zove usul-i hadis - hadisi koji se zovu mevdu’ ne znače da su izmišljeni zato što se osoba koja je uhvaćena u laži sa jednim hadisom pokajala (došla na tevbe) i postala dobra (salih) - za sve hadise koje je prenijela ta osoba se kaže da su mevdu’. Knjiga Tedrib, koju je napisao imam Sujuti, kao i mnogi drugi alimi hadisa su rekli da je to tako. Novonastale sekte (bid’at firke), sa ciljem da skrenu muslimane sa Pravoga puta, i zindici (murtedi), sa ciljem da prevare muslimane, su ujdurmisali (izmislili, promijenili, prepravili) hadise. Neki šejhovi u tekijama su izmislili hadise da bi da potstakli (muride) na ibadet i prepali ih da se ne griješe. Izmisliti hadis sa ovako lijepom namjerom je haram. Ako se namjeri da se prevari muslimane to onda postajeje kufr. Izvjesni džahili kažu da su hadisi u tefsirima Sa’lebija, Vahidija, Zimahšerija, Bejdavija i Ebussu’uda, koji hvale i veličaju sure mevdu’. Jasno je da su hadisi koji hvale i veličaju sure Fatiha, En’am, Kehf, Jasin, Duhan, Mulk, Zilzal, Nasr, Kafirun, Ihlas, i Kul e’uzu sahih. Autori ovih tefsira su u svojim knjigama naveli i hadise za koje se tvrdi da su mevdu’ zato što su ih oni smatrali da su sahih, hasen, ili u najmanju ruku zaif, ili zato što su ih prenijeli direktno od alima hadisa na koje su se oni oslonili, ili zato što oni ne priznaju da su ti hadisi mevdu’. Jer, uz pomoć prilično sigurne pretpostavke se može odlučiti je li hadis sahih. Ne može se znati za sigurno. Ima puno hadisa za koje je većina alima hadisa rekla da su sahih a za koje to drugi alimi ove nauke nisu rekli. Mnogi drugi nisu bili u stanju da razumiju jesu li oni sahih ili nisu, zato što je jako teško razumjeti je li hadis sahih ili nije. Može se samo sa pretpostavkom razumjeti. Ne može se sigurno znati. Da bi se sigurno znalo da je jedan hadis izmišljen (ujdurmisan) jedan od pripovjedača mora reći ‘ja sam ga izmislio’. Ili bi se sigurno trebalo znati da je onaj, za kog je on rekao da ga je informisao, umro prije nego što se on rodio. Ili, da riječi, za koje se kaže da su hadis, nisu u skladu sa islamom, razumom, proračunom i iskustvom, i da se ne mogu drukčije objasniti (proteviliti). Ovo sve mogu razumjeti samo alimi hadisa. Ovi duboko učeni alimi takođe mogu i pogriješiti u razumijevanju njih. Iz ovog razloga je bilo alima hadisa koji su rekli za mnoge hadise ‘sahih’, ‘hasen’, i ‘za’if’, za koje je Ebulferedž ibn-ul-Dževzi rekao u svojoj knjizi Mevdu’at da su mevdu’. Imam Zehebi rahmetullahi teala alejh je rekao ‘Većina hadisa, za koje Ebulferedž ibn-ul-Dževzi kaže u njegovoj knjizi Mevdu’at da su mevdu’, je lijepa i pouzdana.’ Mi smo ovo što smo ovdje napisali uzeli iz imamove Nevevijeve rahmetullahi teala alejh knjige Takrib, Sujutijeve rahmetullahi teala alejh knjige Tedrib, i iz knjige Nuhbe šejh-ul-islama Hadžera Askalanija.” Ovdje se završava prijevod odlomka iz Birgivijeve knjige.

Pretpostavka da su alimi - koji spadaju među najvećih alima islama kao što su Bejdavi, imam Gazali, Dželaleddin Sujuti, Sadreddin Konevi i Senaullah Paniputi - bili toliko neuki da nisu bili u stanju da razdvoje prave (sahih) od izmišljenih (ujdurmisanih) hadisa, ili, da su bili toliko ireligiozni da nisu štitili svoju vjeru, i pečenje savjesti kada su bilježili izmišljene (ujdurmisane) hadise kao sahih, je jedan takav bezobrazluk, nepravednost, i nerazboritost. Mi smo u sedmom i osmom članku ove naše knjige opširno napisali s kakvom su preciznošću alimi islama izučavali hadisi šerife. Pametna i razumna osoba koja pročita ove članke će sigurno vidjeti i shvatiti da vjerski reformator, koji je toliko bezobrazan da kaže da u knjigama jednog tako velikog alima islama kao što je imam Gazali ima izmišljenih hadisa, zaslužuje da mu se spale knjige i otsiječe jezik. Reći da ovi uzvišeni alimi islama rahime-humullahu teala nisu mogli razumjeti hadisi šerife, a da ih je Ibni Tejmijje, koji je došao poslije njih mogao razumjeti, je jedna tolika greška (i kleveta) da ona dolikuje samo neprijateljima ehli sunneta. Oni koji nisu u stanju da shvate veličinu alima islama misle i pretpostavljaju da su takođe i ovi uzvišeni imami pisali na osnovu svojih kratkovidih mozgova i nenormalnih ideja kao što to rade ovi ljudi (vjerski reformatori). Njihov sofizam se spušta na jedan toliko pokvaren i mizeran stepen da oni kažu, “Gazalijeva razboritost je zamagljena pod lošim uticajem društvenih ideja.” Oni ne mogu da shvate da je njegovo svako pisanje objašnjenje ajeti kerima i hadisi šerifa. Ako je neko ko veliča imama Rabbanija iskren u svojim riječima, i ako voli pisanja ovog uzvišenog imama, on bi trebao da slijedi ta pisanja i voli alime ehli sunneta koje imam Rabbani puno hvali i veliča. On ne bi smio biti neučtiv prema njima i ne poštovati ih. Da bi čovjek mogao cijeniti vrijednost drugog alima on mora biti alim islama. Ne shvaćati vrijednost alima ehli sunneta ili pokušati oljagati, ukaljati, i kritikovati te blagoslovljene ljude izaziva da se čovjek udalji od grupe spasa (firka-i nadžijje). A onaj ko se udalji od ehli sunneta postaje ili jeretik, tj. krivovjernik, otpadnik (dalalet sahibija), ili kafir. [Mevlana Hamdullah Dadžvi, El-besair li-munkirittevessul, 52. stranica, izdanje 1385. godina, Pešavar, Pakistan] Kako piše na 65. stranici knjige Hidajet-ul-muvaffikin, koju je napisao jedan alim iz Indije koji se zove Ebu Muhammed Viltori, alim, Allame Ahmed Savi Maliki kaže u objašnjenju Dželalejn tefsira za ajet “iza nesite” u suri Kehf, “Nije dozvoljeno slijediti nijedan drugi mezheb osim postojeća četiri mezheba. Onaj ko ne slijedi jedan od četiri postojeća mezheba je u krivovjerju, zabludi (dalaletu). On takođe odvodi i druge u krivovjerje, zabludu (dalalet). Neki od ovakvih ljudi postaju kafiri. Jer, pokušaj izvođenja propisa iz ajeti kerima i hadisi šerifa je jedan od puteva koji vode u kufr.”