8 - Reformator kaže:

“Hazreti Buharija je putovao mnoge godine kroz islamske zemlje, i išao u Aziju i Afriku, sa ciljem da bude potpuno siguran u ispravnost hadisa. On je ustajao po noći deset, petnaest puta i bilježio hadise kojih se sjećao zajedno sa njihovim prenosiocima (ravijama). Rečeno je da je on znao napamet tri stotine hiljada hadisa od kojih dvije stotine hiljada nisu bili sahih. On je shvatio da je, od šest stotina hiljada hadisa koje je sakupio, samo sedam, osam hiljada sahih. Ova činjenica nam pokazuje koliko je vjersko znanje zbrkano. Evropski učenjaci su rekli, kada su vidjeli Buharijev način rada i izučavanja, da su čak i oni hadisi koje je on odabrao [kao sahih] sumnjivi. Možete sada zamisliti kakve su druge knjige.”

Odgovor: Ovaj reformator bezobrazno kopira evropljanske ideje i smanjuje broj hadisa, sa šest stotina hiljada, na sedam hiljada, a onda, na kraju, na nulu. Da je on uzeo podatke o hadisima od naučnika, specijalista ovog znanja - umjesto što ju je uzeo od Evropljana - on sigurno ne bi rekao tako. Nauka o hadisi šerifima, koja je kao nepregledno more, je jedna mu’džiza (natprirodno pojava). Ovo veliko more se neće zamutiti kada neprijatelji islama u njega bace par kamenčića. Kad ne bi bilo nijednog drugog dokaza, od bezbrojnih dokaza koji pokazuju da je islam istinita i veličanstvena vjera, zapanjujući rad alima ilm-i hadisa bi bio dovoljan da to dokaže. Njihovih knjiga ima toliko da samo katalozi koji sadrže imena tih knjiga pune biblioteke. Broj ovih alima je jedna armija koja prevazilazi hiljade i hiljade. To je armija ihlasa i stručnjaka koja je imala Allahovu dželle-šanuhu pomoć. Intelektualni i mentalni kapaciteti reformatora, koji trče za materijalnim prednostima i privremenim, odvratnim zadovoljstvima, nisu u stanju da shvate uzvišeni razlog ovog napora. Izučavanje hadisa i njihovih prenosilaca (ravija) je ovisna o tako prefinjenim i toliko brojnim principima da se morala osnovati specijalna grana ove nauke koja se zove usul-i hadis. Hadisi šerif se mogao zabilježiti u knjigu samo ako se čuo od onog ko ima potpuno pouzdan razum, jaku memoriju, pravdoljubivost i čestitost i ako ga je on čuo od iste take osobe, što znači, retrogradno, do Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, potpuno neprekinut lanac pouzdanih i istinoljubivih prenosilaca. Prije svakoga hadisa su, jedan po jedan, nabrojana imena prenosilaca. Da li Ibni Tejmijja, Abduh i Mevdudi, i oni koji su kao oni, koji ne mogu da shvate visinu alima ehli sunneta rahmetullahi teala alejhim edžma’in, i neuke nemezheblije (vjerski reformatori) koje ne mogu da shvate islam, pretpostavljaju da su ovako pouzdane knjige hadisa kao knjige istorija? Alimi hadisa su znali, kao keramet (natprirodna pojava), da će se vjerski reformatori kasnije pojaviti i da će napasti hadise, pa su opširno napisali biografije svih ashaba kiram i većine tabi’ina, prenosilaca hadisa. Knjige biografija kao što su Usudulgabe, El-isti’ab i El-isabe, i druge slične velike knjige biografija, pune biblioteke po cijelom svijetu. Možemo li pokazati ikoga drugog, osim Muhammeda alejhisselam, da su se za pamćenje njegove svake riječi pridavale tolike važnosti i ulagali toliki napori, koji su žrtvovali živote, i čiji je značaj ličnosti i života toliko djelovao na njegove ashabe, i izazvao da se njihovi svi životi, biografije i uzvišenosti prenesenu u knjige? Vjerski reformatori želi da riječima, koje nemaju nikakve naučne podloge, bezobrazno zakopa u zemlju, gdje se kanalizacija njihovih rasprava završava, ovu veličanstvenu zvijezdu koja sija na nebu časti.