6- IsmailijjE:  U knjizi Milel i Nihal piše, “Oni koji psuju i kleveću ashabe kiram su podijeljeni u dvadeset grupa (firki ).  Jedna od ovih grupa su ismailijje.  Oni imaju sedam imena.  Njihovo prvo ime je batinijje, zato što oni ne vjeruju očita (bukvalna, jasna) značenja Kur’ani kerima.  Oni iz njeg izvlače drukčija značenja, po svom shvatanju.  Oni kažu da Kur’ani kerim ima očita (zahir) i skrivena (batin) značenja;  i da je batin potreban, da je jezgra oraha potrebna, a ne ljuska.

Međutim, ajetima Kur’ani kerima i hadisi šerifima se trebaju davati njihova očita (bukvalna) značenja.  Ako se jedan ajeti kerim može jasnije razumjeti (od ajeti kerima s kojim smo se prethodno sreli) onda se prethodnom ajeti kerimu može dati drukčije značenje na način koji je u skladu sa kasnijim.  Odbacivanje jasnih i očitih značenja, i davanje drukčijih značenja ajeti kerimu - bez jake potrebe - je kufr i ilhad.  Jer, izvjesni ljudi na taj način pokušavaju da promjene i pokvare šerijat.

Njihovo drugo ime je karamita, po osnivaču ove sekte, Hamdanu Karmatu.  Hamdan je ime sela u Basri, kod grada Vasita.

Njihovo treće ime je hurumijje, zato što oni kažu da su mnogi harami halal.

Njihovo četvrto ime je seb’ijje, zato što kažu da ima sedam Pejgambera, posjednika šerijata.  Oni kažu da su Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, alejhimusselam, šest, i da će Mehdi biti sedmi.  Oni kažu da je između svaka dva Pejgambera, salevatullahi teala alejhim edžma’in, bilo sedam imama koje nazivaju natik.  Oni kažu da u svakom stoljeću ima sedam imama.

Njihovo najčuvenije ime je isma’ilijje, zato što kažu da je, poslije smrti imama Dža’feri Sadika radijallahu anh, njegov stariji sin - Isma’il - postao vođa muslimana.  Oni su se ovako pojavili:

Kada su vidjeli da se islam brzo širi preko tri kontinenta, medžusije kafiri, odnosno obožavatelji vatre u Indiji, su rekli, “Muslimani, i njihovo širenje, se ne mogu sabljom pobijediti i zaustaviti.  Oni se samo mogu iznutra razoriti.  Hajmo zavesti njihovu omladinu i neuke na taj način što ćemo njihovim knjigama dati značenja prema našem vjerovanju.”  Njihov vođa Hamdan Karmit je uspostavio sljedeće osnovne principe:

1 - Mi ne razgovaramo sa onim koji znaju vjeru.  Kada se nađemo na mjestu gdje ima vjerski alim mi ćemo se prikrivati.

2 - Mi ćemo (izraziti solidarnost i) razgovarati prema željama i zadovoljstvu onih sa kojima diskutujemo.  Na primjer, kada smo sa zahidom hvalimo zahida.  Kada smo sa griješnikom (fasikom) mi ćemo mu reći da njegov grijeh nije haram.  [Kada su u prisustvu sunija oni hvale ehli sunnet.  Oni kažu mi smo braća.]

3 - Po pitanju zapovijedi i zabrana šerijata ćemo prožeti muslimane sumnjom i oklijevanjem.  Na primjer, mi ćemo nastojati da ih zbunimo pitanjima, kao što su, “Zašto žena mora da naposti propuštene dane koje je propustila iz uzura a ne mora da naklanja namaze?”  “Pošto je mokraća prljavija od sperme zašto nam nije farz da se nakon mokrenja okupamo?”  “Zašto svi farz namazi nemaju dva, tri ili četiri rekata?”  [Za vrijeme menstruacije žena niti klanja niti posti.  Poslije menstruacije, ona mora da napostiti propuštene dane ali ne i namaze.]

4 - Oni obećavaju da će čuvati tajnu.  Oni kažu da Allah u Kur’anu naređuje tajnost.

5 - Oni kažu da je vjerski i dunjalučki velikani vole i hvale.

6 - Oni, da bi nas zavarali, prvo brane ono što svako vjeruje.

7 - Nema potrebe za ibadetom.  Glavni cilj je imati čisto srce.

8 - Oni omladini, koju su ulovili, kleveću vjerovanje ehli sunneta i kažu da je ono nazadno.  Oni ih na kraju naviknu da rade harame.  Oni, da bi to učinili, daju ajeti kerimima i hadisi šerifima pogrešna značenja.  Oni kažu, “To su njihova unutarnja značenja.  Njih ne može svaki alim shvatiti.”

Na primjer, oni kažu, “Džennet znači izbjegavati ibadet i uživati stvari.  Džehennem znači izdržati težinu ibadeta i suzdržavati se od harama.”

Oni su, u početku, stekli svoje znanje od grčkih filozofa.  Na primjer, oni kažu, “Stvaralac niti postoji niti ne postoji.  On nije ni sveznajući (alim) ni neznalica (džahil).  On nije ni moćan (kadir) ni slab.  Svi Njegovi atributi su ovakvi.  Jer, ako kažemo da postoje oni će morati biti povezani sa stvorenjima.  Ako kažemo da ne postoje oni će se osramotiti nepostojanjem.  Stvaralac nije ni vječan (kadim) ni stvoren (hadis).”

Hasan bin Muhammed Sabbah, jedan od njih, je uvidio da je njihov put neispravan.  On je zabranio omladini da uči vjersko znanje i čita knjige starih alima.  On je strogo zabranio rasprave s alimima ehli sunneta kao i čitanje njihovih knjiga.  On je rekao, “Povećavanje zahir ilma (očitog, jasnog znanja) gasi ilmi batin (tajno znanje).”  Oni ne slijede šerijat.  Oni niječu i poriču šerijatska naređenja i zabrane.  Oni su, kao životinje, izabrali put ireligioznog života i bezakonja.  Oni su se podijelili na razne grupe i podgrupe.

Sulejman bin Hasan, osnivač ismailijske grupe sulejmanijje, je umro 1005/1597. g.n.e.]  On je u svojoj knjizi Nuhab-ul-multekita detaljno objasnio tajnu filozofiju ove pokvarene grupe.