Ovo je treće poglavlje drugog dijela (koji se zove Kur’ani kerim i Biblije) knjige Islam i hrišćanstvo.

U Jevanđelju piše da će poslije Isa alejhisselama doći jedan zadnji Poslanik. Šesnaesti stih četrnaestog poglavlja Jevanđelja po Ivanu (Jovanu) navodi da je Isa alejhisselam rekao, “I ja ću umoliti Oca, i daće vam drugog utješitelja da bude s vama va vijek.” (Ivan 14, 16) Dvadeset šesti stih ovako kaže, “A utješitelj kojega će Otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i napomenuće vam sve što vam rekoh.” (ibid.: 26) A u trinaestom stihu šesnaestog poglavlja piše, “A kad dođe on, uputiće vas na svaku istinu; jer neće od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje, i javiće vam što će biti unaprijed (ono što će se kasnije desiti).” (ibid.: 16, 13) [Hrišćani uporno tumače riječ “utješitelj” kao “duh”.]

Štaviše, u biblijinom Starom Zavjetu piše da će se Poslanik pojaviti među Arapima. Petnaesti stih osamnaestog poglavlja Ponovljenog zakona citira da je Musa alejhisselam rekao izraelćanima, “Proroka, kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignuće ti Gospod Bog tvoj: Njega slušajte!” (Ponovljeni zakon: 18, 15) Za izraelćane riječ “od tvoje braće” u ovom kontekstu je značila “među braćom Ismailovom” to jest, među Arapima. Zadnji Poslanik, čiji je dolazak objavljen u Jevanđelju i Starom Zavjetu (Tori) kao radosna vijest, je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem. Vjera koju je on donijeo je islam. Oni koji vjeruju u njegovu vjeru se zovu muslimani. Sveta knjiga muslimana je Kur’ani kerim. Allah dželle-šanuhu je objavio Kur’ani kerim našem Poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem na arapskom jeziku. U njemu nije promjenjena, usprkos 14 vijekova, nijedna jedina riječ i nijedno jedino slovo. Ko god ga uči (čita), bez obzira koje vjere bio, on se divi njegovoj veličini i uzvišenom stilu. Čak i oni koji ne znaju arapski jezik priznaju, kada čitaju njegove prijevode na druge jezike, snagu njegove ogromne tekstualnosti.

Knjiga Mir’at-i kainat, koju je napisao Nišandžizade Muhammed ef. [preselio na onaj svijet 1031/1622. godine u Edirnama], u sebi sadrži sljedeći podatak o ove tri nebeske knjige:

“Nakon što je služio Šuajba (Jitra) alejhisselam deset godina u Medjenu on je otišao u Egipat da posjeti svoju majku i brata. On (Musa alejhisselam) je, na putu za Egipat, na brdu Turu (Sinaj), bio obaviješten da je Poslanik. On je otišao u Egipat gdje je pozvao Faraona i njegovo pleme u njegovu vjeru. Na povratku je opet posjetio planinu Sinaj i govorio sa Allahom dželle-šanuhu. Njemu je bilo objavljeno Deset zapovijedi (Evamir-i ašere), i Tora, koja se sastojala od četrdeset knjiga. Svaka knjiga je u sebi imala hiljadu poglavlja. Svako poglavlje je u sebi imalo hiljadu stihova. Trebala je godina dana da se pročita jedna knjiga. Toru nije niko znao napamet osim Musaa, Haruna (Arona), Juša’a, Uzejra i Isaa alejhimusselam. Poslije Musa alejhisselama su napisane razne kopije Tore. Musa alejhisselam je napravio po Allahovom dželle-šanuhu naređenju jedan sanduk od zlata i srebra i u njega stavio Toru koja mu je bila objavljena. On je imao 120 godina kada je preselio na onaj svijet negdje u okolini Jerusalima. Egipatski sultan Bejbers mu je 668/1269. godine sagradio na grobu turbe. Juša’ alejhisselam je preuzeo (osvojio) od Amalika Jerusalim. Izraelćani su se u toku dugog vremenskog perioda vjerski i moralno degenerisali. Buhtunnasar (Nabukadnezar) je došao iz Babila i napao na Jerusalim. On je razorio Mesdžid-i aksa kog je sagradio Sulejman (Solomon) alejhisselam. On je spalio sve kopije Tore. On je poklao dvije stotine hiljada ljudi. On je zarobio sedamdeset hiljada vjerskih ljudi. On ih je transportovao u Babel. Kada je Behmen postao kralj on je oslobodio robove. Uzejr alejhisselam je učio (čitao) Toru. Oni koji su ga slušali su je zapisivali. Poslije Uzejra alejhisselam oni su se opet pokvarili. Oni su pogubili (učinili šehidima) hiljadu Poslanika. Oni su sve do vremena Aleksandra živjeli pod iranskom dominacijom. Oni su poslije Aleksandra živjeli pod guvernerima koje su postavljali Grci.

U knjizi na perzijskom jeziku koja se zove Rijad-un-nasihin piše, “Kada je Osman radijallahu teala anh bio halifa on je sazvao ashabe kiram radijallahu teala anhum edžma’in. Oni su se jednoglasno složili da je taj Kur’ani kerim isti koji je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem proučio u godini njegovog prelaska na onaj svijet. Ummetu (muslimanima) nije bilo vadžib da izabiru između sedam dijalekata; to im je samo dozvoljeno (džaiz).”

Islamska vjera ima četiri izvora: Kur’ani kerim, hadisi šerif, idžma-i ummet i kijas-i fukaha. Idžma’ znači jednoglasnost, sloga. Jednoglasnost ashaba kiram radijallahu teala anhum edžma’in i složnost imama četiri mezheba je dokumentarni izvor (sened, vesika) za muslimane. Jer, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Moj ummet (muslimani) se neće složiti na dalalet (na nešto pogrešno).” Ovaj hadisi šerif isto tako predskazuje da će vjersko znanje koje je zaključeno, izvedeno, idžmom biti tačno. Prema tome, kopija Kur’ani kerima (Misaf ili Musaf) na koju su se ashabi kiram radijallahu teala anhum edžma’in jednoglasno složili je ispravna (sahih). Učiti iz kopije na drugom narječju je haram. Jer, danas ne postoji kopija ni na ijednom drugom narječju (dijalektu) osim na Kurejš narječju. Tokom vremena je svih sedam narječja promijenjeno, zaboravljeno i iščezlo. Da bi se danas razumio Kur’ani kerim, sa raznim narječjima (dijalektima) arapskog jezika koja su u upotrebi danas, moraju se čitati knjige tefsira (knjige velikih alima koje tumače Kur’ani kerim) i iz njih naučiti značenja riječi na narječju Kurejševića (tj. značenja riječi koja su upotrebljavana u vrijeme kada je Kur’ani kerim objavljen).

Razni zapadni naučnici i pisci su se divili Kur’ani kerimu. Gete (Goethe, umro 1749/1248. godine), čuveni pisac, kada je pročitao nepravilno prevedenu kopiju Kur’ani kerima na njemački jezik, nije mogao da se suzdrži a da ne rekne, “Meni su bila dosadna ponavljanja koja on u sebi sadrži. Međutim, ja sam se divio raskošu njegove frazeologije.”

Bovrt Smit (Beoworth Smith), jedan engleski sveštenik, ovako kaže u svojoj knjizi koja nosi naslov Muhammad and Muhammad’s Votaries, sallallahu alejhi ve sellem, “Kur’an je natprirodna pojava (mudžiza) čistoga stila, znanja, filozofije, i istine.”

Arberi (Arberry), koji je preveo Kur’ani kerim na engleski jezik kaže, “Kad god čujem učenje ezana (poziva na molitvu) ono me duboko impresionira. Ja ispod graciozne melodije osjećam kao da čujem bubanj. Ovo bubnjanje je kao kucanje moga srca.”

Marmaduk Piktol (Marmaduke Picthall) ovako gleda na Kur’ani kerim, “Najneusporedivija harmonija i najodlučnija dikcija! Sila koja pobuđuje inklinaciju na plakanje ili osjećanje neograničene ljubavi u ljudskom srcu!” Ovi ljudi su samo neki od mnogih zapadnih filozofa, naučnika i političara koji su izrazili svoje veliko i duboko poštovanje, uvažavanje i divljenje Kur’ani kerimu. Međutim, ovi ljudi nisu smatrali Kur’ani kerim Allahovom knjigom već Muhammedovim alejhisselam veliki i cijenjenim umjetnim radom. Da to nije tako, ovi svi ljubitelji bi do sada postali muslimani.

Pogledajte šta je rekao francuski pjesnik Lamarten (Alphonse de Lamartine) (umro 1286/1869. godine): “Muhammed nije lažni Poslanik. Jer, on je vjerovao da ga je Allah izabrao da rasprostrani novu vjeru.” Ovo nam pokazuje: Zapadni ljudi od znanja su ovako polemisali, “Muhammed alejhisselam nije lažov, nego je mislio da mu je Allah dželle-šanuhu objavio Kur’ani kerim, koji je bio njegovo umijeće.” Po njima, Muhammed alejhisselam nije lagao. On je sebe smatrao Poslanikom i vjerovao da su njegove riječi inspirisane od strane Allaha dželle-šanuhu.

Kur’ani kerim je nadprirodna pojava (mudžiza) bez premca. On, kako ćemo malo kasnije dokazati, sadrži u sebi najdublje znanje i naučne informacije, osnove zakona i sudske prakse koje pružaju bazu za sve oblike građanskog prava koji su do danas ikad uspostavljeni, mnoge nepoznate činjenice o drevnoj istoriji, iscrpne moralne principe koji se mogu dati čovječanstvu, dragocjene savjete, najlogičnije objašnjavajuće osnove o ovom svijetu i onom svijetu, i mnoge druge slične podatke koje niko nije znao, i koje nije niko mogao nkada znati niti čak zamisliti sve do vremena njihovog dolaska. Ove sve činjenice su izražene jednim tako visokim stilom koji nije u okviru ničijeg kapaciteta.

Muhammed alejhisselam je bio ummi (nepismen). To znači da on nije ništa ni sa kim učio, ni išta i od kog naučio, niti išta ikada napisao. Značenje četrdeset osmog ajeta sure Ankebut u Kur’ani kerimu kaže, “[O Muhammede alejhisselam! Prije nego što ti je ovaj Kur’ani kerim poslat] ti nisi prije njeg mogao učiti (recitovati) nijednu knjigu a nisi je ni desnom rukom svojom pisao. Inače, bi mušrici (oni što laži govore) posumnjali [i rekli bi da si ga naučio od nekog drugog, ili da si ga prepisao iz drugih nebeskih knjiga. A jevreji bi posumnjali i rekli, ‘U Tori piše da će novi Poslanik biti nepismen. Međutim, ovaj čovjek nije nepismen.’]” (29, 48) Muhammedu alejhisselam je bilo 40 godina kada mu je Džebrail alejhisselam donijeo prvi dio vahja (objave Kur’ani kerima) na brdu Hira gdje se je on bio osamio sa ciljem da ibadeti. On je bio toliko zbunjen i u jednom takvom strahopoštovanju da je otrčao kući prestrašen, i zamolio svoju ženu Hadidžu radijallahu anha da mu pomogne da legne u postelju, i da ga nečim debelim pokrije, i da ga dobro zamota i zašušika. On se nije dugo vremena povratio u prvobitno stanje. Bi li se tako ponašao čovjek, koji je preuzeo izuzetnu duhovnost i veliku superiornost, i koji je htio da pripremi novu vjersku knjigu za čovječanstvo? Zar se on ne bi prvo snabdio sa dovoljnom količinom znanja, i pročitao tomove i tomove knjiga i dugo studirao preliminarne nauke, da bi bio u stanju da napiše jedno ovako umjetničko remek djelo? Činjenica je da je Muhammed alejhisselam još kao dijete poveden na dvije poslovne ekspedicije u Damask, i da mu je u ovim ekspedicijama samo bila povjerena dužnost zaštite i sigurnosti komercijalne robe i nadziranja karavana, i da je on taj posao izvršio zahvaljujući samo SVOJOJ IZVANREDNO VISOKOJ MORALNOJ OSOBINI I INTEGRITETU i nevjerovatno visokim intelektualnim odlikama. Ova iznenadno i neočekivano otkriće, koje on nije čak ni zamislio, ga je više uplašilo nego zadovoljilo. Međutim, pošto su se događaji otkrića ponavljali on je postepeno počeo shvatati da je Allah dželle-šanuhu odlučio da mu dodijeli prilično važan i težak zadatak. On je potpuno predao sav svoj život izvršavanju Allahovih dželle-šanuhu zapovijedi, i počeo je objavljivati islamsku vjeru, čiji je moto “Allah je jedan”, koju mu je On objavio. Muhammedovo alejhisselam širenje islama nije dalo Muhammedu alejhisselam nikakve beneficije, međutim, nasuprot tome, sve Mekanlije su postale njegovi neprijatelji. Zna se da je on rekao, “Nijedan Poslanik nije ispatio onoliko koliko sam ja ispatio, nije osjetio bola koliko sam ja osjetio.” Ovaj hadisi šerif je zabilježen u knjigama. Ovi nam podaci govore i pokazuju da on nije tražio nikakvo ovosvjetsko preimućstvo i nikakve aspiracije u širenju nove vjere. U stvari, kako smo već istakli njegovo obrazovanje i društvena sredina u kojoj je živio su mu jedva mogli dati nadu da će on ostvariti jedan tako veliki san.

Dakle, bilo bi potpuno sigurno nemoguće povjerovati da je Muhammed alejhisselam bio u stanju da sam sobom napravi Kur’ani kerim. Zato, razmislimo o mogućnosti da je Kur’ani kerim zapanjujuće remek djelo koje je Allah dželle-šanuhu objavio.

Kada dođe novi Poslanik narod oko njega očekuje nadprirodne pojave (mudžize). Oba, i Musa alejhisselam i Isa alejhisselam, su ispoljavali nadprirodne pojave (mudžize) da dokažu svoje Poslanstvo. U stvari, ova čuda, ove natprirodne pojave, su se dešavale samo sa naređenjem i dozvolom i Allahovim dželle-šanuhu stvaranjem. Međutim njih (čuda) su istoričari zabilježili kao “Musaova i Isaova alejhimesselam nadprirodne pojave, čuda (mudžize)”. U stvarnosti Poslanici alejhimussalavatu vetteslimat, koji su samo obični ljudi kao i mi, ne mogu sami od sebe ispoljavati nadprirodne pojave, čuda, mudžize. Allah dželle-šanuhu sam stvara nadprirodne pojave, čuda (mudžize). Poslanici mogu samo ispoljiti čuda koja je Allah dželle-šanuhu stvorio.

Kur’ani kerim koji mu je Allah dželle-šanuhu je objavio je Muhammedovo sallallahu alejhi ve sellem najveće nadprirodno čudo (mudžiza). Kur’ani kerim je najveća knjiga i bez sumnje nadprirodno čudo (mudžiza). Usprkos ovome Arapi su zahtijevali od Muhammeda alejhisselam da se jedna knjiga spusti s neba ili da on promijeni planinu u zlato. Kur’ani kerim ovo objašnjava jednim odabranim stilom. Značenje pedeset i pedeset prvog ajeta sure Ankebut kaže, “Oni (mnogobožci) govore ‘Zašto nisu poslani Znaci (mu’džize) [koji će označiti Muhammedovo alejhisselam poslanstvo (nubuvvet) kao Isaova alejhisselam sofra i Musaova alejhisselam motka]’ od Gospodara njegova (Allaha dželle-šanuhu)? [O Moj najdraži (habibu)!] Reci im ‘Znaci (mu’džize) su jedino u Allaha dželle-šanuhu.’ [Oni su ovisni o Njegovoj Volji. On ih stvara kad god hoće i na način koji On izabere. Ove stvari nisu u mojoj nadležnosti.] A ja sam zaista samo jasni opominjać Njegove kazne (azaba). A zar im nije dosta [kao Znak (mu’džiza)] to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje? U njoj je, zaista, milost (rahmet) i savjet (nasihat) onima koji vjeruju.” (29, 50-51) Prema tome, Kur’ani kerim je Muhammedovo alejhisselam najveće nadprirodno čudo, mudžiza. Što se tiče onih koji kažu “To nije Allahova knjiga. Nju je napisao Muhammed”; Allah dželle-šanuhu im daje odgovor u četrdeset osmom ajetu sure Ankebut koji smo mi gore citirali i objasnili. On ovako unaprijed razbija svaku moguću sumnju u tom pogledu. Allah dželle-šanuhu ističe da Muhammed sallallahu alejhi ve sellem nije imao kapacitet da napiše knjigu na tom nivou i da je On Lično objavio Kur’ani kerim. U stvari, On je namjerno odabirući nepismenu osobu, Muhammeda alejhisselama, kao Poslanika, tako da ljudi, kada vide da on nije mogao čitati i pisati, neosporno shvate da je samo Allah dželle-šanuhu mogao objaviti Kur’ani kerim. Tefsir (objašnjenje) ovog ajeti kerima sadrži opširnu informaciju po ovom pitanju. Najveći lični znaci koji svjedoče Muhammedovo alejhisselam poslanstvo su njegove IZVANREDNE OSOBINE kao što su POŠTENJE, INTEGRITET, POUZDANOST, HRABROST, STRPLJIVOST i EFIKASNOST, i njegovo (Kur’ani kerimovo) ogromno znanje. Allah dželle-šanuhu kaže u značenju (mealu) osamdeset drugog ajeta sure Nisa, “A zašto oni (pažljivo) ne razmisle o značenju Kur’ani kerima? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha dželle-šanuhu, oni bi u njemu sigurno našli mnoge protivrječnosti.” (4, 82) Kako je to tačno! Današnja Biblija (Kitab-i mukaddes), za koju se je već shvatilo da nije Allahova Riječ je puna kontradikcija i neslaganja koje pokazuju da su je ljudi napravili.

Sada, hajde da izvršimo krajnje strpljivu i potpuno objektivnu konstataciju da vidimo je li Kur’ani kerim zaista veliko nadprirodno čudo (mudžiza). Da bi knjiga bila nadprirodno čudo, mudžiza, ona mora biti napisana jednim jako elokventnim jezikom, ona mora otkriti činjenice i čuda koja niko drugi ne zna, ili nije čuo za njih, i mora biti aranžirana na način koji ljudi ne mogu imitirati.

Mi smo dali mnoge primjere o elokvenciji Kur’ani kerima. To zaista cijeli svijet priznaje. Do sada niko nije porekao elokvenciju Kur’ani kerima.

Je li Kur’ani kerim spomenuo činjenice koje u to vrijeme niko drugi nije znao? Hajde da vidimo.

Danas glavne enciklopedije, i knjige koje su napisali naučnici, sadrže sljedeću informaciju o našoj zemlji:

“Milijarde i milijarde godina u prošlosti sav svemir je bio u jednom komadu. Odjednom, u centru toga komada se desila velika eksplozija (veliki prasak). Shodno tome, ovaj veliki komad se raspao na bezbroj manjih komada od kojih se svaki počeo kretati u drugomm pravcu. Na kraju su se izvjesni dijelovi spojili jedan sa drugim i tako oformili mnoge i raznovrsne planete, galaksije [mliječni puteve], sunca, i satelite [mjesece]. Pošto u kosmosu, protiv početnog “velikog praska”, nije ostalo nimalo otpora, planete, sateliti, i galaksije su nastavile da se okreću po svojim putanjama i lebde u kosmosu. Svijet (naša zemlja) je u galaksiji koja u sebi takođe sadrži i sunce. U kosmosu ima bezbroj galaksija. Kosmos je jedan sistem koji se stalno širi. Pošto se kosmos stalno širi druge galaksije se postepeno sve više i više udaljavaju od svijeta (naše zemlje). Ako njihova brzina postane ravna brzini svjetlosti mi više nećemo moći vidjeti galaksije. Mi ćemo morati početi praviti jače teleskope. Jer, nas je strah da će nam uskoro biti nemoguće da ih vidimo.”

Mi smo razgovarali sa nekim naučnicima i pitali ih kada su oni došli do tog zaključka. Njihov odgovor je bio, “U zadnjih 50-60 godina svi naučnici u cijelom svijetu jednoglasno dijele ovu teoriju.” Vremenski period od 50-60 godina je prilično kratko vrijeme u kontekstu ovosvjetskog života.

A sada, usmjerimo našu pažnju prema Kur’ani kerimu i pogledajmo šta Allah dželle-šanuhu kaže:

Značenje tridesetog ajeta sure Enbija glasi, “Zar ne vide (ne znaju) nevjernici da su nebesa i Zemlja bili sastavljeni (kao jedna cjelina stvaranja) prije nego smo ih Mi raskomadali?” (21, 30) Značenje trideset sedmog i trideset osmog ajeta sure Jasin glasi, “I noć im (nevjernicima) je Znak. Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku. I Sunce slijedi svoj put [u orbiti].” (36, 37-38) To znači da je ono što naučnici znaju o stvaranju svijeta u zadnjih 50-60 godina Allah dželle-šanuhu obznanio, objavio, prije 1.400 godina. Vratimo se sada naučnicima.

Biolozi ovako objašnjavaju najraniji život na ovom svijetu: “Prvi zrak na ovom svijetu se je sastojao od gasova amonijaka, kiseonika, i ugljene kiseline. Od ovih materija su pod dejstvom munja (gromova) nastale amino kiseline. U vodi su na milijarde godina ranije nastale protoplazme. Ove materije su se razvile u najranije amebe. Preko njih je u vodi počeo najraniji život. Kasnije, živa bića, koja su izašla iz vode na zemlju, su upila amino kiseline iz vode i proizvela bića koja su u svojoj konstrukciji imala proteine. Kako se vidi voda je izvor svih živih bića i najranija živa bića su nastala iz vode.”

Kur’ani kerim je objavio prije 1.400 godina da je prvi život stvoren u moru.

Značenje tridesetog ajeta sure Enbija kaže, “(Zar oni ne znaju da smo) Mi od vode sve živo stvorili?” (21, 30) Značenje pedeset četvrtog ajeta sure Furkan kaže, “On (Allah dželle-šanuhu) od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po ženidbi (tazbini).” (25, 54) Značenje trideset šestog ajeta sure Jasin kaže, “Allah dželle-šanuhu je daleko od svake greške i mane; On je stvorio u parovima sve, ono što iz zemlje niče, u njima samima, I U (DRUGIM) STVARIMA O KOJIM ONI NEMAJU ZNANJA.” (36, 36) Izraz “i u drugim stvarima o kojim oni nemaju znanja” u ovom ajeti kerimu se obraća i botaničarima i zoolozima i naučnicima koji će istraživati nove izvore, kao na primjer atomsku energiju, koje će čovječanstvo vremenom postepeno otkriti. U stvari, značenje dvadeset drugog ajeta sure Rum kaže, “I jedan od Njegovih Znakova je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost vaših jezika i boja; to su, zaista, Znaci za one koji znaju.” (30, 22) To znači da razlike u jezicima i bojama otjelotvaraju izvjesne prefinjene konačne božanske razloge koje mi još ne znamo. Oni će tokom vremena biti otkriveni.

A sada, hajdemo da prostudiramo naše znanje o kraju svijeta. Naučnici kažu, “Sigurno će biti kraj svijeta. U stvari, planeta se nekada raspukne na komade i nestane u svemiru. Prema našim opservacijama će doći vrijeme, koje mi ne možemo unaprijed proračunati, kada će naša Zemlja izgubiti svoju ravnotežu i raspući se na komade.” Međutim, Kur’ani kerim je obznanio ovaj podatak prije hiljadu i četiri stotine godina. Značenje prvog i drugog ajeta sure Zilzal glasi, “Kada se zemlja najžešćim potresom svojim potrese i kada Zemlja izbaci (iz sebe) terete svoje [blaga i mrtva tijela].” (99, 1-2) Značenje trinaestog ajeti kerima sure Mu’min glasi, “On vam pokazuje Svoje znakove (ajete), mudžize [koji vam daju do znanja Njegovo postojanje i jedinstvo] i SPUŠTA vam OPSKRBU (RIZK) S NEBA, a pouku iz ovih znakova (ajeta) i išareta će prihvatiti samo oni koji se boje Allaha.” (40, 13)

Izvjesni alimi tefsira pretpostavljaju da se riječi “i spušta vam opskrbu s neba” mogu odnositi na šećerastu materiju (kudret halvasi) koja je pala s neba Musa alejhisselamu i njegovom plemenu kadgod su se izgubili u pustinji i koja se još uvijek pojavljuje u bezvodnim predjelima. Tefsiri objašnjavaju značenje ovih riječi u ajeti kerimu “i spušta vam opskrbu (rizk) s neba” kao “Allah dželle-šanuhu je taj koji vam s neba šalje sredstva (sebebe) kao što su kiša i drugo [snijeg, vlaga] za vašu opskrbu, život (rizk).” Zaista, Allah dželle-šanuhu šalje našu opskrbu, hranu (rizk) s neba. Razjasnimo ovaj podatak. Današnji najeminentniji naučnici ovako objašnjavaju formaciju albumena i proteina: “U zraku se, kada je kišno vrijeme, kiseonik i azot ujedinjuju pod uticajem munja i gromova i prave gas koji se zove azotni monoksid koji se onda ujedinjuje sa kiseonikom i pravi novo jedinjenje naranđaste boje koje se zove azotni dioksid. U međuvremenu, opet zahvaljujući munjama i gromovima, u zraku se vlaga i azot ujedinjuju i prave amokijak. Zahvaljujući vlagi u zraku, azotni dioksid se mijenja u azotnu kiselinu koja se ujedinjuje u zraku sa amonijakom i ugljenom kiselinom i daje amonijum nitrat i amonijum karbonat. Ove soli, koje su nastale na ovaj način, padaju u kiši na zemlju. Kada one dođu na zemlju one se ujedinjuju sa kalcijumovim solima i prave jedinjenje koje se zove kalcijum nitrat. Biljke upijaju ovu so koja im pomaže da rastu. Ove materije se pretvaraju u ljudima i životinjama koji jedu ove biljke u razne proteine, [na primjer, albumene,] i hrane ljude koji jedu meso, mlijeko, i jaja tih životinja.” Dakle, hrana ljudi, kako je rečeno u Kur’ani kerimu, dolazi s neba.

Informacija koju smo gore naveli je istovremeno i odgovor onima koji kleveću Kur’ani kerim i kažu “ono, što je rečeno u Kur’ani kerimu se ne slaže sa naučnim znanjem”. Alimi islama rahime-humullahu teala, eksperti u tefsirskom znanju (tumačenju Kur’ani kerima), su objasnili ajeti kerime u okviru naučnog znanja njihovog vremena. Mi sada ovdje hoćemo da dokažemo ne samo da je Kur’ani kerim u saglasnosti sa naučnim znanjem svakoga vremena, već da se u njemu nalazi i obavještenje za najnovija naučna istraživanja. Svaki ajeti kerim ima beskonačan broj značenja. Isto kao što svi Allahovi dželle-šanuhu atributi nemaju granice tako isto ni Njegov atribut Kelam (Riječ, Govor) nema granice. Samo Kur’ani kerimov Posjednik, to jest Allah dželle-šanuhu, zna ta sva značenja. On je Svom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem objavio najveću većinu tih značenja. Ovaj mubarek Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je onda objavio svojim Ashabima radijallahu teala anhum edžma’in ona značenja za koja je smatrao da su podesna za njih. Mi smatramo da su informacije koje smo mi gore naveli samo par kapljica iz tog okeana značenja.

Sada, ako mi upitamo ove naučnike, “Da li vi mislite da je ovo, mogla napisati prije hiljadu i četiri stotine godina jedna osoba koja nije znala ni čitati ni pisati?”, oni će reći, “Nije moguće. Čovječanstvo je, da bi dobilo ove današnje podatke, platilo mnogovjekovnim čitanjem bezbrojnih knjiga i izvođenjem bezbrojnih naučnih eksperimenata. A da bi se izveli ti ekzperimenati zahtijeva da se godinama čitaju knjige, uspostave ogromne laboratorije i pripreme i upotrijebe vrlo precizni instrumenti.”

Dakle, je li uopšte i zamislivo da je neko, ko nije mogao ni čitati ni pisati, i ko je odrastao u jednom potpuno neukom i prostom društvu, mogao sam sobom otkriti i iznijeti ovakva ogromna naučna otkrića? Naravno da nije. Prema tome nije moguće prihvatiti tvrdnju da je Muhammed alejhisselam sam sobom napisao Kur’ani kerim. Knjiga koja je objavila prije četrnaest vijekova činjenice koje mi danas znamo, koje su dobijene dugim i mukotrpnim naporima, može biti samo ALLAHOVA DŽELLE-ŠANUHU KNJIGA. Ljudska bića nemaju takve čudesne (izvanredne) moći. Samo ALLAH DŽELLE-ŠANUHU ima takvu moć. Kogod pažljivo pročita prethodno navedene činjenice će to vjerovati. Onaj ko to poriče je jako zatucan, ograničen, tvrdoglav, i neuk. Dok je Muhammed alejhisselam obznanjivao poglavlja (sure) Kur’ani kerima on je samo prenosio Allahove dželle-šanuhu objave (vahj) koja su mu bili objavljene. On ih je učio isto onako kao što su ih i drugi učili.

A sada pređimo na drugi znak koji pokazuje činjenicu da je Kur’ani kerim zaista najveća mudžiza (nadprirodna pojava): Aranžiranje njegovog sadržaja (Redoslijed njegovih poglavlja).

Kada se Kur’ani kerim pregleda kompjuterima, koji su danas najnoviji instrumenti najvišeg tehnološkog nivoa, vidjeće se da je on osnovan na nezamislivo nevjerovatnoj matematičkoj bazi. Rezultat je zbunjujuće značajan. Ovaj rezultat je samo Allahova dželle-šanuhu mudžiza (nadprirodna pojava).

Prije nego što prodremo dublje u unutrašnju bit izvedenih eksperimenata, prostudirajmo kako je Kur’ani kerim objavljen i šta je Allah dželle-šanuhu rekao Svom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem za vrijeme objavljivanja. Jer, to ima veze sa aranžiranjem (poglavlja) Kur’ani kerima. (Poglavlja) Kur’ani kerim nisu objavljena istim redoslijedom kakav je on danas. Prva objava (vahj) je bila sura ALEK. Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem je objavljeno prvo pet ajeta (stihova) sure Alek. Njihovo časno značenje glasi, “O Muhammede uči sa imenom tvoga Rabba Allaha koji sve stvara! Stvara čovjeka od ugruška [a’leka]. Uči, most bountiful je Allah tvoj. Onaj koji poučava (upotrebom) pera, koji poučava čovjeka onome što ne zna.” (96, 1-5)

Mi smo se već rekli koliki je strah i strepnju Resulullah sallallahu alejhi ve sellem osjetio kada mu je došao prvi vahj (objava). On nije mogao nikada ni zamisliti da bi Allah dželle-šanuhu mogao njemu dodijeliti ogroman i težak zadatak objave nove vjere. Značenje prvih pet ajeta sure Muzemmil koje glasi, “O ti umotani (Muhammede)! Probdij noć, osim maloga dijela; polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje, i uči Kur’an pažljivo, odmjerenim ritmičnim tonom! Mi ćemo ti uskoro TEŽAK ZADATAK poslati,” (73, 1-5) potpuno suprotno stalnim hrišćanskim tvrdnjama, ističe da on nije sam sebe imenovao Poslanikom i da on čak nije ni znao da će mu Allah dželle-šanuhu dati veliki zadatak i da će on izdržati neshvatljivo teško breme.

Kakav je to bio izazovan zadatak je jasno iz činjenice da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, čim počeo da objavljuje islam bio okružen mnogobrojnim neprijateljima. Usprkos svim njegovim nastojanjima, broj mu’mina (pravovjernih) do šeste godine islama, od dana kada je Omer radijallahu anh postao vjernik (dobio iman), nije bio veći od 56, 45 muškaraca i 11 žena [kako nas izvještavaju Medaridž i Zerkani]. Pa ipak, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, koji je imao potpuno časnu, čistu, i savršenu ličnost i pridavao najvišu važnost zadatku koju mu je Allah dželle-šanuhu povjerio, se sa velikom hrabrošću i odlučnošću suočavao sa opasnostima, izdržavao poteškoće, i uspješno izvršio zadatak.

Da još jednom ponovimo. Cijeli svijet je poštovao Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem i, osim par slijepo privrženih i zatucanih sveštenika, niko ga nije nkad kritikovao. Pročitajmo zajedno članak o Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem koji je objavljen u enciklopediji Kürschner koja je izdata 1305/1888. godine u Njemačkoj, u Štutgartu. Mi smo izabrali tu enciklopediju kao izvor našeg citata zato što se knjige u toj kategoriji moraju što je moguće više povinjavati istini. Nas je naročito zainteresovao njen komentar o moralnim osobinama (ahlaku) i vrlinama (mezijjetima) našega Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Pošto on odražava mišljenja koja su naučnici u prethodnom stoljeću imali o islamskoj vjeri mi ga prevodimo u cijelosti.

“Muhammedovo alejhisselam upisano (registrovano) ime je Ebulkasim bin Abdullah. On je osnivač islamske vjere. On je rođen 20. aprila 571. godine u Mekki. On se od ranog djetinjstva odao trgovini, išao na mnoga putovanja (!), osnovao kontakte s ljudima, i ispoljio raznovrsnu zinteresovanost u učenju. On je oženio Hadidžu (Hatidžu), mladu udovicu umrlog bogatog trgovca, koja ga je zaposlila da joj vodi posao koji je ona naslijedila od njenog muža. On je u 610. godini bio ubijeđen da je on Poslanik, koji dobija od Allaha objavu, pa se je upustio u istrajnu aktivnost da informiše Arape, koji su obožavali kipove, DA JE ALLAH JEDAN. Muhammed alejhisselam je vjerovao svim srcem da mu je Allah dželle-šanuhu povjerio ovu dužnost. Iako je većina Mekanlija bila protiv njega i oštro odbacila ove njegove ideje i čak i pokušala da ga ubije, on je nastavio sa svojim aktivnostima i nije odustao od ove svoje borbe. Na kraju, kada su protjerivanja njegovih neprijatelja postala toliko teška da ih on više nije mogao podnijeti on je napustio grad Mekku i preselio se u Jatrib [Medinu]. Muslimani nazivaju ovu seobu Hidžret i prihvataju je kao datum za početak njihovog kalendara. Muhammed alejhisselam je našao mnoge pristaše u Medini. On je htio da ispravi idolatriju, vjeru Arapa, i da im dokaže Allahovo jedinstvo (da je Allah dželle-šanuhu jedan). Prema Muhammedu alejhisselam vjerske osnove - koje su komunicirali Poslanici, Ibrahim (Avram) alejhisselam, Musa (Mojsije) alejhisselam i Isa (Isus) alejhisselam - su bile iste i vjerska učenja ovih Poslanika su bila istinita. Međutim, kasnije, zadnje dvije vjere su promjenjene i okrenute u jevrejstvo i hrišćanstvo. U njih su tokom vremena ubačena mnoga pogrešna vjerovanja i jeresi. Muhammed alejhisselam je govorio svakom da su sve ove ranije vjere nastavljanje s jedne na drugu, i da je islam najsavršeniji i najčišći oblik ovih svih vjera.

Riječ ‘islam’ znači ‘potpuno se predati (teslimiti Allahovoj dželle-šanuhu volji)’. Kur’ani kerim je Sveta knjiga islamske vjere. Dok su u drugim Svetim knjigama, koje pripadaju drugim vjerama, spomenute samo duhovne stvari, u Kur’ani kerimu se nalaze (pored ovih) takođe i društvena, ekonomska i pravna učenja. Ova učenja uključuju u sebe mnoge propise kojih se ljudi moraju pridržavati u ovosvjetskom životu i čak nekoliko propisa o građanskom zakonu. Dodatno tome, u njemu se nalaze zapovijedi kako se čini ibadet, kako se posti, kako se pere, kao i opomenu da se drugi ljudi i sljedbenici drugih vjera se trebaju ljubazno tretirati. Kur’ani kerim naređuje da se ratuje protiv nemuslimanskih okrutnih (zalim) vlada. Njegov temelj je da se obožava (ibadeti) jedan Allah. On zabranjuje vjerske slike i ikone. On zabranjuje vino i svinjetinu. On prihvata Musaa i Isaa alejhimesselam kao Poslanike. Ali, on ova dva Poslanika drži inferiornijim od zadnjeg Poslanika Muhammeda alejhisselam. [To je definitivna činjenica. Jer, Muhammedove alejhisselam osobine i superioriteti su napisani u Tevratu (Tori) koji je objavljen Musau alejhisselam i Inđilu (Jevanđelju) koji je objavljen Isau alejhisselam. Musa i Isa alejhimesselam su to znali. Oni su earnestly puno molili i činili dovu da budu u njegovom ummetu (muslimani). Ova Isaova dova je uslišana. Allah dželle-šanuhu ga je podigao živa na nebo. On će se pred kraj svijeta (kijamet) vratiti na zemlju, slijediti i širiti Muhammedov alejhisselam šerijat.] On daje vesele vijesti da će oni, koji prihvate islam i vode svoj život u skladu sa njegovim naređenjima, otići u džennet i kom su ovosvjetska zadovoljstva, rijeke, voće, svilene sofe, i dobiti mlade i lijepe hurije (rajske djevice).

Muhammed alejhisselam je bio izrazito lijepe ćudi, ljubazan, pristojan i jako pošten. On je uvijek izbjegavao ljutnju i naglost (žestinu) i nije nikad bio okrutan. On je tražio od muslimana da uvijek budu lijepe ćudi i ljubazni, i govorio je da put u džennet vodi kroz blagost i strpljivost. On je rekao da su istinoljubivost, merhamet, dobročinstvo prema siromašnima, gostoprimstvo i samilost (sažaljenje, saosjećanje) stalni temelji islama. On je uvijek bio zadovoljan i izbjegavao je raskoš i razmetanje (hvalisanje). On je odbacio svaku vrstu diskriminacije među muslimanima i ukazao svakom muslimanu isto poštovanje. On nije nikad pribjegavao prisiljavanju, osim ako je ono bilo neizbježno, i uvijek je pokušao da riješi svaki problem miroljubivim i pomirljivim putem, ukorom i objašnjenjem, u čemu je bio jako uspješan. [On nije u svom cijelom životu nikad nikome naudio niti je ikad ikog uvrijedio. On se nije nikad ni na kog naljutio kada je bila u pitanju njegova ličnost. Njega nije niko nikad čuo da je odbio (rekao “ne” na) nečiji zahtjev. On je, ako je imao, davao ono što se od njega tražilo; ako nije imao, slast šutnje je i više nego zadovoljavala. On je bio Allahov dželle-šanuhu miljenik. On je bio sejjid, efendija svih ljudi, pređašnjih, sadašnjih i budućih.] On se 630. godine vratio u Mekku, lako pokorio grad, i za kratko vrijeme transformisao poludivlje Arape u najcivilizovanije ljude na svijetu.

Islam dozvoljava ljudima da ožene do četiri žene pod uslovom da će svaka žena uživati ista prava. Muhammed alejhisselam je preselio na onaj svijet 8. juna 632. godine.” Ovdje se završava naš prijevod iz enciklopedije Kürschner.

Iz ovoga enciklopedijskog citata se može zaključiti sljedeće: Iako istoričar, koji je napisao ovaj citat, ne vjeruje u punom smislu da je islam Allahova dželle-šanuhu vjera on priznaje da je on savršena vjera, da je naredio vjerovanje u jednoga Allaha i da je napravio od divljih Arapa civilizovan narod i naročito puno hvali i veliča našeg Poslanika. U stvari, Muhammeda alejhisselam, kog cijeli svijet priznaje, je najsavršenije ljudsko biće, kog su njegovi najveći neprijatelji, najobjesniji kafiri, zvali “Muhammed-ul-emin” što u prijevodu znači “pouzdani, povjerljivi Muhammed” zbog njegovog pretjeranog poštenja, čestitosti, i pouzdanosti. On je nastavio s ovim svetim zadatkom usprkos svim nedaćama. Džebrail alejhisselam mu je nakon kraćeg vremena donijeo i ostalih četrnaest ajeta sure Alek. Muhammed alejhisselam je počeo recitovati (učiti) Mekanlijama, usprkos njihovim svim okrutnim reakcijama, ajete Kur’ani kerima koji su mu bili objavljeni (vahj) i pozivati ih u pravu (hak) vjeru. Mekanlije su mu se smijale i ismijavale ga. Kadgod su ga vidjeli da klanja namaz oni su ga posmatrali i užasavali se kao da vide nekoga ko obožava nevidljivog idola i uzvikivali, “Ti mora da si poludio!”. Allah dželle-šanuhu mu je onda objavio prva četiri ajeta sure Kalem čija značenja glase, “Nun. Tako Mi pera i onoga što oni (ljudi) pišu, O Muhammede ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud; ti ćeš sigurno nagradu (edžr, sevab) neprekidnu dobiti; jer ti si, bez sumnje, najljepše ćudi.” (68, 1-4)

Onda su objavljeni ajeti kerimi koji pobijaju one koji tvrde da je Muhammed alejhisselam spremio Kur’ani kerim i da on nije Allahova Riječ.

Značenje osamdeset osmog ajeta sure Isra glasi, “Reci: ‘Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an [u rječitosti, divnoj poeziji i savršenosti njegove semantične potpunosti], oni, kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.’” (17, 88)

Značenje stotinu desetog ajeta sure Kehf glasi, “Reci (im): ‘Ja sam čovjek kao i vi. Ali, meni se objavljuje (meni Allah dželle-šanuhu objavljuje kroz vahj) da je moj Gospodar (Rabb) jedini Bog (ilah). [On nema Sebi sličnog i nema druga (šerika) u Svojim atributima.] Ko žudi da od Gospodara (Allaha) svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela (amel-i salih) i neka, u obožavanju (ibadetu) Svoga Rabba, ne smatra nikoga Njemu ravnim.’” (18, 110)

Na kraju je poslana sura Muddessir da uvjeri one koji su još uvijek sumnjali je li Kur’ani kerim Allahova dželle-šanuhu Riječ.

Značenje prvih deset ajeta ove sure glasi, “O ti pokriveni (Muhammede)! Ustani i upozori [kafire na Allahovu kaznu koja je blizu]! I Gospodaru svom uči tekbir i poštuj Ga! I haljine svoje očisti! I kloni se svih harama (svega što Sam zabranio)! I ne udari nikoga po licu svojim dobročinstvom! (Nemoj nikad posramiti druge potsjećajući ih na usluge koje si im učinio)! I radi Gospodara svoga trpi! A kada se u rog (sur) puhne, biće to za kafire brižan dan. Njima neće biti biti lagan.” (74, 1-10)

Značenje ajeta ove sure, od dvadeset četvrtog pa nadalje, glasi, “Onda je rekao: ‘Kur’an nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje; ovo su samo smrtnikove riječi!’ U šidetli (ljutu, žestoku) vatru, u džehennem ću Ja njega baciti! A ko će ti objasniti je šidetli vatra? Ona neće ništa poštedjeti, i neće ostaviti na miru [one koji u nju uđu]. Čovjekovu kožu će crnom učiniti. Nad njom je devetnaest [meleka koji kažnjavaju]. Mi smo čuvarima vatre kažnjavajuće meleke postavili (da muče one koji zaslužuju vatru). I odredili smo broj njihov kao iskušenje onima koji ne vjeruju, da se oni kojima je knjiga data (ehli kitabije) [jevreji i hrišćani će vidjeti da je broj koji je ovdje dat isti kao i broj koji je dat u njihovim knjigama i shodno tome] sigurno uvjere (u Muhammedovo alejhisselam Poslanstvo) i u Kur’an. I da se mu’minima iman učvrsti. I da mu’mini i ehli kitabije ne sumnjaju [u ovaj broj]. I da oni čija su srca bolesna i oni koji su kafiri mogu reći: ‘Šta je Allah htio ovim primjerom [sa njih 19]?’ Tako Allah ostavlja u zabludi koga hoće [zle], i na Pravi put ukazuje onome kome hoće [dobre]. Samo moj Rabb zna broj meleka [koje je On stvorio da kažnjavaju stanovnike u džehennemu] [Ovih devetnaest meleka su šefovi drugih meleka.]” (74, 24-31)

Broj devetnaest u ovoj suri, koji je odgovor onima koji sumnjaju da je Kur’ani kerim Allahova dželle-šanuhu Riječ se takođe nalazi i u Tevratu (Tori).

Da bi nešto imalo svetost u islamskoj vjeri ono mora biti navedeno u jednom od četiri osnovna izvora islama koji se zovu edille-i šerijje. Brojevi 19 i 786 nisu nikada navedeni kao sveti. U bahaizmu, jednoj jeresi koja se pojavila kao vjera koncem devetnaestog stoljeća i raširila po cijelome svijetu, je broj devetnaest posvećen. Oni poste devetnaest dana u godini. Svaki bahaija mora da pozove, svakih devetnaest dana, devetnaest drugih bahaija svojoj kući. Njihovo vijeće za vjerske poslove ima devetnaest članova. Oni su sa brojem 19 skoro potpuno zamijenili 6 imanskih šartova. Oni sebe nazivaju muslimanima. Oni spominju islamska imena kao što su Allah i Kur’an, međutim, oni nemaju ništa zajedničko sa islamom. Oni su podmukli neprijatelji islama.

Kadijanijeve pristaše, ili ahmedijje, su jedna druga jeretična sekta koja se krije iza muslimanskog imena. Ovu sektu su osnovali Englezi 1298/1880. godine u Indiji. Ovi ljudi kažu da je Ahmed Kadijani (umro 1326/1908. godine), koji je bio lutka u rukama Engleza i osnivač ove jeresi, poslanik. Oni ga čak drže i iznad našega Poslanika. Oni se takođe i omalovažavaju Isa alejhisselama. Svi alimi islama su jednoglasno rekli da ahmedije nisu muslimani. Oni su napisali ovu odluku u svojim knjigama i razglasili je po cijelome svijetu. Jedan sljedbenik kadijanizma iz Pakistana koji se zvao Abdusselam je 1979. godine dobio Nobelovu nagradu u fizici. Neki ljudi su se obradovali ovom misleći da je to muslimanski uspjeh. Naprotiv! Ovaj uspjeh nije ništa drukčiji od nagrade Rusima za njihovu lunarnu misiju. Pošto ovi kafiri, svjesno ili nesvjesno, slijede u svojim ovosvjetskim aktivnostima radne principe koji su propisani u Kur’ani kerimu, Allah dželle-šanuhu im daje da oni na ovom svijetu postignu svoje ciljeve. Da, uspjeh ovakvih ljudi je, iako je on koristan za čovječanstvo, sramotan za muslimane. I muslimani bi takođe trebali slijediti Kur’ani kerim, kao i ovi kafiri, i biti marljivi, i pronalaziti naučna otkrića koja su korisna za čovječanstvo, i biti svojim ličnim primjerom vodići cijelom svijetu kako u nauci tako i u vjerovanju i finom moralu (ahlaku).

Kur’ani kerim ima i treću mudžizu (nadprirodnu pojavu). Pogledajmo je.

Arabija je prije islama bila pustinja u kojoj su živjeli polu barbarski beduini. Oni su bili višebošci i idolopoklonici. Oni su vodili primitivan život. Oni su imali užasan običaj da zakopavaju svoju žensku djecu živu. Pošto takozvani poluotok nije imao nijedan od važnih svjetskih prolaza dobro poznati osvajači, kao što su Aleksandar Veliki, Perzijanci i Rimljani, koji su ratovali protiv svakoga ko im je bio na putu, ne samo da nisu ratovali s Arapima već čak nisu ni znali za njih. Prema tome, Arapi nisu bili uprljani nemoralom, okrutnošću i lopovlucima kojima su se Rimljani i Perzijanci bavili. Oni su sačuvali svoje patrijarhske i prirodne manire. Ovaj nesposobni i bijedni ali čisti i neiskvareni narod je pod vođstvom Muhammeda alejhisselam i uputom Kur’ani kerima koji im je on donijeo prošao kroz brzu transformaciju, došao na vrhunac civilizacije, i sa jednim izvanrednim naporom razvio u zaprepašćujuće moćnu islamsku državu koja je za trideset godina uključivala u sebe u svojim istočnim granicama Turkistan i Indiju. Oni su ostvarili napredak gigantskih razmjera u znanju, u nauci (i tehnici) i u civilizaciji i otkrili mnoge stvari koje su do toga vremena bile nepoznate. Oni su došli na najviše nivoe u svim granama znanja i nauke (i tehnike), medicine i literature. Kako smo mi već ranije spomenuli u tekstu, oni su toliko uznapredovali u znanju da su andaluzijski univerziteti davali obrazovanje čak i papama. Ljudi iz svih krajeva svijeta su se utrkivali prema ovoj zemlji da dobiju svoj dio učenja koje su njene obrazovne institucije dodjeljivale. Sljedeći komentari su parafrazirani iz knjige The Spiritual Development of Europe koju je napisao jedan objektivni istoričar Džon Drejper (John W. Drapper), koji je pisao o toj vremenskom periodu u Evropi: “Evropljani toga vremena su bili divljaci u punom smislu te riječi. Hrišćanstvo se pokazalo nedovoljnim da ih spasi od divljaštva. Islam je uspio u onom u čemu hrišćanstvo nije uspjelo. Arapi koji su došli u Španiju su ih (hrišćane) prvo naučili kako da se peru. Onda su ih oslobodili od njihovih poderanih i ušljivih životinjskih koža koje su oni oblačili na sebe i dali im da obuku čiste i lijepe haljine. Oni su sagradili kuće, vile i palače. Oni su obrazovali domorodce. Oni su osnovali univerzitete. Vjerska netrpeljivost, pooštrena dubokom mržnjom, podstiče hrišćanske istoričare da zataškaju istinu, i oni ne mogu nikad da se privole da priznaju koliku zahvalnost evropska civilizacija duguje muslimanima.”

Tomas Karlajl (Thomas Carlyle) priznaje gore navedene činjenice i dodaje, “Jedan heroj, Poslanik, je poveo Arape sa knjigom koju su oni dobro razumjeli. Onda je islamska vjera bacila iskru. Ona je zapalila ogroman komad zemlje, koji se protezao od Indije do Granade, i obasjala cijeli svijet koji je do tada bio u mraku.”

Lamartine o Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem: “Filozof, orator, Poslanik, komandant, neko ko je očarao ljudske misli, neko ko je donijeo nove principe i osnovao ogromnu Islamsku državu. Taj čovjek je Muhammed alejhisselam. Mjeri ga svakom mjerilom koje mjeri veličinu ljudi. Je li moguće da postoji veći čovjek od njega? Nemoguće!”

Gibonovo mišljenje o Kur’ani kerimu je ovako: “... a Kur’an je veličanstveno svjedočanstvo o Allahovom dželle-šanuhu jedinstvu.” [The Decline and Fall of the Roman Empire, Gibbon; edited by Dero A. Saunders, 1952, chap. 16, div. 2, p. 653.]

Majkl H. Hart (Michael H. Hart), jedan američki astronom, je studirao sve velike ljude, od Adema alejhisselam do naših dana, i odabrao stotinu najboljih ljudi. On je odabrao Muhammeda alejhisselam kao najboljeg od stotinu najboljih ljudi. On kaže, “Njegova moć potiče iz ogromnog remekdjela, Kur’ani kerima, za koji vjeruje da mu je Allah dželle-šanuhu objavio.”

Džejlz Maserman (Jales Massermann), jevrej, čuveni psiholog i profesor na Univerzitetu u Čikagu (Chicago) u Sjedinjenim Američkim Državama, je objavio 15. jula 1974. godine, u specijalnom izdanju časopisa Time pod naslovom Where Are the Great Leaders?, listu velikana koji su ušli u anale istorije kao vodići za čovječanstvo, u kojoj je prostudirao i izanalizirao njihove živote i izabrao Muhammeda alejhisselam kao najvećeg od svih i ovako zaključio, “Sljedeći poslije Muhammeda alejhisselam je Musa (Mojsije) alejhisselam. Isus (Isa alejhisselam) i Buda nisu ljudi koji su dovoljno dobri kao lideri.” Od njega, kao jevreja, bi se moglo normalno očekivati da on više voli Musaa alejhisselam nego Muhammeda alejhisselam. Ali, on je više volio stvarnost od fanatizma i slijepe privrženosti.

I opet, Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je bio taj koji je dobio većinu glasova na izboru javnog mnjenja (public opinion poll) koji je sproveden u Sjedinjenim Američkim Državama da se izabere “Najveći čovjek svih vremena”.

Ovo nije nešto što bi jedan običan čovjek, jedan prosječan vođa, ili jedan običan komandant, mogao učiniti; preobraziti za 30 godina jedan divlji narod, u najveću, najcivilizovaniju, najvrliju, najmoralniju, najhrabriju, najobrazovaniju naciju na svijetu. Ovo je mudžiza koju je samo Allah dželle-šanuhu mogao dati, koji je poslao Kur’ani kerim Arapima preko Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem i dao im da ovo sve postignu. Ovaj nevjerovatno veliki rezultat je nastao samo kao ishod slijeđenja Kur’ani kerima i pokoravanja Allahovim dželle-šanuhu naređenjima.

Zar vam ove sve činjenice koje smo mi naveli i Allahov dželle-šanuhu savršeni red (ilahi nizam) njihovog aranžmana ne govore da je Kur’ani kerim najveća mudžiza na svijetu? Kako vidite, treća Kur’ani kerimova mudžiza je njegovo upućivanje ovog svijeta prema civilizaciji u kratkom vremenskom periodu. [Prevođenje i objašnjavanje, iz evropskih i američkih enciklopedija o islamu, koje je hemičar Dr. Nuri Refet Korur bej učinio, je dragocjena pomoć.]

Ahmed Dževdet paša rahime-hullahu teala je veliki istoričar koji je preselio na onaj svijet u Istanbulu 1312/1894. godine. On ovako kaže u njegovoj knjizi Kisas-i Enbija (Istorija Poslanika), “Četrdeset godina nakon Isa alejhisselamovog podizanja na nebo Rimljani su napali na Jerusalim, pobili neke jevreje i zarobili druge. [Mi ne mislimo na “podizanje” koje se spominje u hrišćanskoj literaturi. Prema islamu, Isa alejhisselam nije razapet. Juda Iskariotski, njegov izdajnik, je uhapšen i razapet. Allah dželle-šanuhu je podigao Isa alejhisselama živog na nebo. Kada mi kažemo podizanje mi mislimo na ovo.] Oni su opustošili Jerusalim i srušili Bejt-ul-mukaddes, to jest Mesdžid-i Aksa. Jerusalim je pretvoren u divljinu. Jevreji se nisu nikad oporavili od ove propasti, niti su ikad više ponovo uspostavili vladu. Oni su se rasuli po svijetu gdje su vodili prezriv život. Isa alejhisselam je imao trideset godina kada je obaviješten da je Poslanik. Dvanaest ljudi je vjerovalo u njega. Ovi ljudi se zovu havarijjuni (učenici, apostoli). Kada je on podignut živ na nebo apostoli su se razišli svaki na svoju stranu da šire novu vjeru. Izvjesno vrijeme kasnije su napisane knjige kao Jevanđelje (Inđil). To su bile istorijske knjige koje su govorile o Isa alejhisselamu. Originalno Jevanđelje se nije nikad dobilo. Nevjerstvo i višeboštvo je svugdje vladalo. Isaova alejhisselam vjera je tri stotine godina držana u tajnosti. Oni koji su u nju vjerovali su bili proganjani. Rimski imperator Konstantin je 310. godine dao dozvolu za ovu vjeru. On je takođe, lično, postao hrišćanin. On je sagradio grad Istanbul. On je preselio iz Rima u Istanbul. Međutim, pošto su osnove te vjere već bile zagađene i zaboravljene ona je u rukama sveštenika izopačena u igračku. Rimska Imperija se 395. godine nove ere raspala na dvije vjerske države. Oni koji su ostali privrženi papi u Rimu su nazvani katolici a oni koji su bili privrženi patrijarhu u Istanbulu su nazvani pravoslavci. Crkve su bile pune ikona i slika. Drugi narodi su nevjerstvu i višeboštvu. Rimljani su osvojili cijelu Evropu, Egipat, Siriju i Irak. Oni su bili napredni u nauci i radinosti (zanatu) a opali u moralu (ahlaku). Oni su se odali uživanjima i svirepostima. Oni su širili svoj nemoral u zemljama koje su zauzimali. Srećom oni nisu napali na Arapski poluotok.

U međuvremenu, Arapi su ostali netaknuti u svom džahilijjetu (neznanju). Neki od njih su se nekako postali hrišćani, neki jevreji, ogromna većina njih je obožavala idole, neki su se još uvijek držali starih tradicija i običaja koji su preživjeli iz vremena Poslanika Ibrahima i Ismaila alejhimessalavatu vetteslimat. Najveća većina stanovnika grada Mekke su bili višebošci (mušrici). Ka’ba se gušila u idolima i ikonama. Cijeli svijet je bio u mraku (zulmetu) i jeresi (dalaletu). Pošto su Arapi bili zaostali u nauci oni su pridavali veliku važnost literaturi. Među njima je bilo elokventnih govornika i uticajnih pjesnika. Većina ljudi se dičila svojim poetskim vještinama. Ovaj opšti pravac i takmičenje u savršenstvu je bio nagovještaj za Kitab (Svetu Knjigu) koji će Allah dželle-šanuhu uskoro objaviti.” Ovdje se završava naš prijevod iz knjige Kisas-i Enbija.

Nije ni čudo što će Allah dželle-šanuhu na onom svijetu nanijeti najveću kaznu onim koji ga, usprkos ovih svih očevidnih dokaza, koji dokazuju da je Kur’ani kerim istinita Allahova dželle-šanuhu Knjiga, uporno i tvrdoglavo poriču i ne vjeruju. Hrišćanskim argumentima da “Kur’ani kerim u sebi sadrži jako okrutne propise” se treba ovako odgovoriti. “Ne. U Kur’ani kerimu se na mnogim mjestima kaže da je Allah dželle-šanuhu jako milostiv i da puno oprašta. Ako se grešnik pokaje za svoje griješenje Allah dželle-šanuhu će mu oprostiti. Međutim, vječno kažnjavanje onih koji, pored tolikih mnogih očevidnih dokaza, ne vjeruju u Kur’ani kerim nije ni u kom slučaju okrutnost.”

Biti pravi musliman ne znači samo uobičajeno ibadetiti, već takođe i steći lijepe moralne osobine (ahlak), izvršavati svoje društvene dužnosti, i biti duhovno jako čist. Ako neko regularno ibadeti, ali istovremeno prepredeno vara, obmanjuje ljude, pa čak i čini nečasnu propagandu i ubije nekog, pali i ruši mjesta, i laže, on nije pravi musliman bez obzira što on tako tvrdi. Allah dželle-šanuhu nalaže u Kur’ani kerimu, u suri Furkan, kakav treba musliman da bude. Alimi ehli sunneta rahime-humullahu teala su napisali ogroman broj knjiga da to objasne. Ali mi još uvijek ne možemo da se oslobodimo loših navika, ne iscrpljavamo se radom kako nam Kur’ani kerim naređuje, ne slijedimo Allahova dželle-šanuhu naređenja, ne ispunjavamo svoja obećanja, ne održavamo naše ulice i ne možemo očistiti naša tijela fizički i duhovno. To je tako, usprkos činjenici da mi imamo Allahovu dželle-šanuhu Riječ, Kur’ani kerim, sa njenim svim jasnim zapovijedima, instrukcijama i propisima, naređenja našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i tolike knjige koje su napisali alimi ehli sunneta rahime humullahu teala.

Allah dželle-šanuhu kaže u značenju dvadeset osmog ajeta sure Feth, “Allah dželle-šanuhu je poslao Poslanika Svoga s uputom (hidajetom) i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan kao Svjedok [da je Muhammed alejhisselam pravi (hak)] Poslanik” (48, 28)

Značenje devetog ajeta sure Saf kaže, “Allah dželle-šanuhu je poslao po Svom Poslaniku Muhammeda alejhisselam Kur’an [koji je Uputa (hidajet)] i Islam, vjeru istinitu, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mušricima.” (61, 9)

Allah dželle-šanuhu obećava:

Riječ “zahvaljuju” u ovom kontekstu se odnosi na “one, koji su muslimani u punom smislu te riječi koja je opisana u Kur’ani kerimu, i koji upotrebljavaju blagodati (ni’mete) koje nam je On dao u skladu sa Njegovim instrukcijama.” Mi smo rekli ranije u tekstu (271. str.) da danas na zemaljskoj kugli ima preko milijardu muslimana. To znači da je svaka četvrta osoba musliman. Ako se ovi muslimani pokore Allahu dželle-šanuhu i postanu potpuno čisti, i fizički i duhovno, Allah dželle-šanuhu će ih nagraditi i muslimani će onda ponovo postati vođe civilizacije kao što su to bili u srednjem vijeku. [Nefs je jedna zloćudna snaga u čovjekovoj prirodi. Ona uvijek podstiče čovjeka da se okrene od Allaha dželle-šanuhu. On je najgluplje biće zato što je njegova svaka želja štetna njemu. Opet, to je jedna zloćudna snaga koja izaziva da musliman, koji je savlada, dođe na nivo koji je veći od onog na kom su neki meleci.]