MUSLIMANI NISU
NEUKI
Jedna upadljiva
tačka
o islamu, u kojoj se slažu sve zapadne publikacije i knjige koje pišu putopisci
kroz islamske zemlje, je to da su muslimani jako neuki i da većina onih sa
kojima su došli u kontakt u Aziji i Africi ne zna ni pisati ni čitati, i da među
naučnicima, koji su poznati u nauci i kulturi tokom osamnaestog i devetnaestog
vijeka, nema muslimanskih imena.
Izvjesni kratkovidi zapadni izvori postavljaju pogrešnu dijagnozu i tvrde
da je islam taj koji je prepreka za progres, dok drugi neosnovano zaključuju da
je neukost ta koja, usprkos svim naporima misionara, zaslijepljuje muslimane da
ne vide veličinu hrišćanstva, i ometa ih da ne prime hrišćanstvo.
Retrospektivan
pogled u istoriju otkriva istinu koja je potpuno suprotna hrišćanskim
tvrdnjama. Jer, islam je uvijek
uzdizao i hvalio nauku i bodrio muslimane da uče i izučavaju. Značenje sure Zumer u Kur’an-i kerimu glasi, “Jesu li isti oni koji znaju i oni koji ne
znaju? Zaista su draži oni koji
znaju.” Naš Vjerovjesnik je
naredio: “Ako treba morate ići čak i u Kinu i
izučavati
nauku,” i “Islam je tamo gdje je znanje, i “Svim muslimanima, i muškarcima i
ženama, je farz
(obaveza) tražiti i
izučavati
znanje.” U islamu je izučavanje nauke ravno
ibadetu (molitvi, bogosluženju) dok je tinta, koju učenjaci
upotrebljavaju da pišu, poistovjećena
s krvlju šehida
(mučenika). Razlog ne prelaska muslimana na
hrišćanstvo je to
što je islam
logičniji i
tačniji. Mi smo već napisali koliko
islam cijeni nauku. Islam ne
oprašta
fanatizam. Naprotiv, islam nam
naređuje da slijedimo
najnovija dostignuća, da
pronalazimo nove stvari, i da svaki dan idemo naprijed. Ovo je bio razlog da su učenjaci od samog
početka islama bili
jako poštovani i
smatrani velikim. Naučni i
tehnički eksperimenti
su vršeni. Arapi su došli na najveći stepen u
medicini, hemiji, astronomiji, geografiji, istoriji, literaturi, matematici,
tehnici arhitekturi, društvenim naukama i
moralu, koji je bio baza svega. Oni
su obrazovali mnoge velike učenjake, sudije,
eksperte i eminentne majstore koji su bili učitelji za cijeli
svijet. Oni su bili
vodići
civilizacije. Oni se i dan danas
spominju s poštovanjem. U to
vrijeme su polu divlji Evropljani izučavali nauku na
islamskim univerzitetima.
Čak su i veliki
vjerski ljudi hrišćanstva, kao
što je bio papa
Silvester, studirali na Univerzitetu u Andaluziji. Danas se u evropskim jezicima
upotrebljavaju riječi kao
što su hemija i
algebra [na arapskom el-džebir] u
matematici (koje su nastale iz arapskog jezika). To je zato što su muslimani
bili ti koji su prvi upoznali svijet s ovim naukama.
Dok su
Evropljani mislili da je svijet ravan kao ploča i
zagrađen sa svih
strana zidom muslimani su znali da je okrugao i da se obrće oko svoje
ose. Oni su kod Musula izmjerili
dužinu meridijana
Sindžarske pustinje i
dobili rezultate koji se i dan danas koriste. Šta
više, arapski
muslimani su preveli knjige starih grčkih i rimskih
filozofa koje je u srednjem vijeku neukim i fanatičnim
sveštenicima bilo
zabranjeno čitati. Arapi su spriječili njihovo
potpuno išćezavanje. Prava renesansa, odnosno “oživljavanje
starih cijenjenih nauka,” kako priznaju izvjesni pošteni
hrišćani, nije
započela u
Italiji. Ona je započela u Arabiji,
za vrijeme Abbasida, davno prije renesanse u Italiji. Ogromna je šteta
što je ovaj
veliki progres izgubio svoju brzinu u sedamnaestom vijeku. Ovu propast su izazvale jevrejske i
masonske zavjere koje su riječima, “Muslimanima je haram sve što
kršćani
naprave. Ako musliman primi ili
učini
nešto od toga on
postaje
kafir,”
spriječile muslimane da
slijede nove pronalaske. Ove
zavjere su ovjekovječili
fanatični sljedbenici
neukih vjerskih ljudi. Osmanlije su
kasnije bili najveći
vodići (rehberi)
muslimana na polju nauke.
Međutim, islamska
država je bila
podvrgnuta političkim i vojnim
napadima hrišćanskog
svijeta. Ovi napadi su bili tako
isplanirani da učine
da
muslimani postanu neuki u najnovijim svjetskim dostignućima i
pronalascima. Krstaški napadi s
jedne strane, i napori jeretičnih muslimana
(bid’at sahibija) koje su zaveli jevreji i masoni s druge strane, su iznutra
rasparčali i
uništili Osmanlije,
i tako ih spriječili da ne budu
vodić muslimana na
polju nauke i tehnologije. Turci su
iskusili strahovitu štetu i od
unutarnjih i od spoljašnjih
napada. Oni nisu mogli da proizvedu
nova i moćnija
oružja. Oni nisu mogli, kako su trebali, da crpe
prednosti ogromnog bogatstva unutar njihove sopstvene države. Stranci su ugrabili i oteli industriju i
trgovinu u njihovoj vlastitoj državi. Otomanska država je
osiromašila.
U svijetu su se
svaki dan, na svakom polju, dešavali mnogi novi događaji i
razvici. Mi ih moramo
naučiti, slijediti i
podučavati. Ne samo na polju industrije i
tehnologije već
takođe i u stvarima
vjere i ahlaka (morala). Mi moramo
biti kao naši preci i
obrazovati našu omladinu da
imaju iman i lijepe moralne karakteristike (ahlak). Da navedemo
primjer:
Turci su bili
poznati u cijelom svijetu kao nepobjedivi u takmičenjima u
hrvanju. U stvari, oni su uvijek
zauzimali prvo mjesto u internacionalnim hrvačkim
takmičenjima. Ali, šta se desilo
kasnije? Mi se nismo pokazali tako
efektivni u hrvanju. Da li znate
zašto se to
desilo? To se desilo zato
što se Evropljani
prvobitno nisu znali hrvati. Oni su
to naučili od nas. Oni su onda hrvačku vještinu
usavršili. Oni su joj dodali nove pristupe, brze
pokrete, nove trikove i metode. Mi,
s druge strane, još uvijek insistiramo na starim zahvatima. Mi još
uvijek nismo
stigli da kako treba ispitamo inovacije u hrvanju. Mi još uvijek nismo
voljni da naučimo od stranih
hrvača. Shodno tome, njihovi hrvači upotrebljavaju
nove trikove i uvijek pobjeđuju
naše
hrvače. Dakle, mi moramo u ovosvjetskim stvarima
učiti od onih koji ih znaju i rade bolje od nas. Ko tvrdi da je u svemu bolji od svakoga
je ili idiot ili psihopata.
Naša vjera je
razdvojila vjersko i naučno znanje. U islamskom ahlaku i ibadetu je čak i
najmanja promjena najstrožije
zabranjena. Međutim, nama je
naređeno
podešavanje i
prilagođavanje u
ovosvjetskim poslovima i naučnom znanju. Mi takođe moramo
ići ukorak i sa
najnovijim pronalascima. Takozvani
intelektualci koji su zgrabili moć u Otomanskoj državi su okrenuli
naopako ove instrukcije. Oni su,
zavedeni masonskim trikovima, pokušali da promijene vjersko učenje i razore bit
islama. Oni su zažmirili pred
naučnim dostignućima i novim pronalascima u Evropi. Oni su čak mučki ubili
(šehidskom
smrću) moderne i
progresivne otomanske sultane koji su htjeli da se povinuju naučnom znanju i
modernoj tehnologiji. Oni su,
pošto su bili
alatke u rukama masona, (umjesto da slijede tehnološki progres) zahtijevali
progres u vjerskoj reformi i separatizam.
Zapanjujuće je da je
stisak prljanja čistih vjerskih učenja među
političkim partijama
nastavljen do skora. Izvjesni
političari su se
zanijeli ovom opasnom privremenom modom sa takvim žarom da su nazvali izvjesne
iskrene muslimane, čija je jedina mana bila to što se nisu puno bavili politikom
ili nisu podržavali svoju partiju, kafirima. Neka je Allahu teala šukr (hvala)
što je stvorio
čuvare koji su
zaustavili one koji su vodili ovu čistu i plemenitu
naciju u propast. Da to oni nisu
uradili mi smo mogli izgubili i vjeru i državu i pasti u
kandže
komunizma. Elhamdulillah ala
hazihin ni’meh! (O moj Allahu! Hvala Ti za Tvoju
blagodat.)
Danas (2000.
godine) u Turskoj ima pedeset devet univerziteta. Turska muslimanska omladina studira
svjetske nauke i nastoji da bude ugled i vodić drugim
muslimanskim zemljama. Broj stranih
studenata iz islamskih država, koji
studiraju na turskim univerzitetima, je 1981/82 školske godine bio nekoliko
hiljada. A sada ćemo vam
prikazati članak koji je
napisao jedan pošteni Evropljanin
o naučnim studijama u
islamskim zemljama. Čovjek koji je
ovo napisao je Francuz. On se zove
Jean Ferrera. Ovaj članak je
objavljen u 724. broju magazina Science
et Vie, u Januaru 1978. godine.
Naslov članka je “Les Universites du Petrole”
(Petrolejski univerziteti). Ferrera
kaže:
“Muhammed
sallallahu alejhi ve sellem je preselio na ahiret 632. godine u Medini, u rukama
njegove drage žene
Aiše. U narednim godinama su se muslimani
iselili iz današnje Saudijske
Arabije i osnovali ogromnu imperiju koja se protezala od Atlantika do rijeke
Amur u Aziji. Oni su bili
moćni, strpljivi i
hrabri i samilosni prema stanovnicima zemalja koje su ratom pokorili. Preko koje god su zemlje prešli oni su
izgradili jednu ogromnu civilizaciju čija je
veličina
još
uvijek
većini nas
nepoznata. Islamski univerziteti
koji su osnovani u ovoj ogromnoj oblasti, koja se protezala od Bagdada do
Kordove, su oživjeli nauku
starih i nepoznatih civilizacija koju su Evropljani, koji su u to vrijeme bili
jako neuki, skoro iskorjenili. Oni
su preveli na arapski jezik radove Ptolomeja, Euklida i Arhimeda. Oni su takođe preveli i
ispitali knjige indijskih naučnika. Oni su raširili po cijelom
svijetu podatke koji su se nalazili u ovim radovima. Muslimani koji su, u osmom vijeku,
došli kao
predstavnici halife Haruna Rašida u posjetu
palači Aix-la
Chapellede Charlemagne su bili jako iznenađeni velikom
zaostalošću i neukošću stanovnika palače. Njih je takođe začudilo i to što
većina njih nije
znala ni čitati ni
pisati. Evropljansko prvo iskustvo
s brojevima je bilo u devetom vijeku, kada su ih muslimani podučili brojeve i
nulu. Zapravo, indijci su
pronašli nulu. Ali, muslimani su je prenijeli
Evropljanima. Muslimani su
takođe bili ti koji
su podučili Evropljane
trigonometriju. Evropljani su na
islamskim univerzitetima prvo naučili sinus, zatim
kosinus, a kasnije sve druge aspekte trigonometrije. Od devetog do dvanaestog
stoljeća je svaki
razvoj, bez obzira bio on naučni ili
tehnički,
podučavan samo na
muslimanskim univerzitetima.
[U Otomanskoj
državi su
školovani
bezbrojni naučnici i
učenjaci. Veličina njihove
usluge, koju su učinili
današnjoj
civilizaciji, se razumije iz njihovih dragocjenih knjiga. Jednu od njih je napisao Mustafa Ali
efendi, rahimehullahu teala, muvakkit (mjerač vremena) i
direktor sultanovih astronoma u sultan Javuz Selimovoj, rahimehullahu teala,
džamiji u
Istanbulu. [Sultan Selim je preselio na ahiret
926/1520. g.n.e.] On je preselio na ahiret 979/1571.
g.n.e. U njegovoj knjizi geografije
pod nazivom I’lam-ul-ibad kao i u
njegovim knjigama astronomije Teshil-ul-mikat fi-ilm-il-evkat, Tejsir-il-kevakib, Kifajet-ul-vakt fi-rub’-i daire se
nalazi začuđujuće
znanje. U knjizi Kifajet-ul-vakt li-ma'rifet-i dair,
koju je napisao Abdul'aziz Vefai (preselio na ahiret 874/1469. g.n.e.), je
zapisano današnje astronomsko
znanje.]
Pošto su neuki
kršćani u srednjem
vijeku zapalili medicinske knjige, koje su napisali stari Grci, danas nema
njihovih originala. Izvjesne
stranice iz dijelova ovih knjiga, koje su preživjele ovaj
barbarski napad i koje su tu i tamo ostale, je Husejn ibni Johak (Johag) Bagdadi
preveo na arapski jezik. Ovaj
poznati sudija je takođe preveo na
arapski jezik i Platonove i Aristotelove radove.
Muhammed bin
Musa Harezmi, jedan od tri brata koji su bili obrazovani u Bagdadu, je u vrijeme
halife Mensura (Memuna), postao poznati naučnik u aritmetici, geometriji i
astronomiji. On je
proračunao altitudu
sunca, izmjerio dužinu ekvatora,
napravio astrolab (astronomska sprava za mjerenje visine Sunca i zvijezda) i
kvadrat za pronalazak namaskih vremena.
Njegove knjige Džebr (Algebra) i Usturlab (Astrolab) su prevedene na
engleski i latinski jezik. On je
umro 233/847. g.n.e.
Muslimanski
astronomi su iskorijenili zapadnjačku dogmu, koja
kaže, “Zemlja je ravna kao ploča. Ako odemo dovoljno daleko na more
pašćemo s njenog
ruba,” i dokazali, da je ona okrugla kao kugla. Oni su uspješno izmjerili
obim zemaljske kugle. Abbasidska
imperija koja je naučila Evropljane
mnogim stvarima, i pripremila temelj za Renesansu, je polako počela da se
raspada. Na kraju su Mongoli,
656/1258. g.n.e., zauzeli
Muslimani su u
srednjem vijeku kopali u rudnicima zlato, sakupljali dragocjene začine i
aromatično
drveće (aloja, styrax
itd.) i izvozili ih u Evropu. [Kao
što je
rađeno u vrijeme
Sulejmana, alejhisselam]. Danas je
crno zlato, to jest nafta, preuzelo njihovo mjesto. Ja se pitam hoće li oni
moći ponovo
uspostaviti imperiju koja će biti ogromnih razmjera kao ona koju je uspostavio
Aleksandar Veliki ili Napoleon?
[Aleksandar
Veliki je umro 323. g.n.e.] Danas su Arapi jako bogati jer imaju
naftu. Oni nastoje da uz
pomoć ovog bogatstva
koje imaju u rukama budu moćni. Strategija koju je Direktor
Istraživačkog centra u
Kuvajtu
zamislio je ovo, ‘Mi prvo
moramo da postignemo napredak na naučnom polju. A da bi to postigli, mi moramo da s
jedne strane izdvojimo i nadmažimo u naučnim
eksperimentima, a s druge strane da imamo visoko obrazovane naučnike.’” Ovdje se završava prijevod
članka koji je
napisao francuski autor
Učenjaci
(alimi) islama
su rekli da se islamsko znanje sastoji iz dva dijela: Prvi dio je vjersko znanje. Drugi dio je naučno
znanje. Alim islama ih mora oba znati. Svaki musliman mora da nauči vjersko znanje
i da postupa u skladu sa njim. To
znači da je
učenje vjerskog
znanja farz-i ajn.
[Farz-i
ajn je obavezna
dužnost za svakog muslimana, bez
izuzetka.] Oni koji izučavaju znanstvene
nauke moraju (ići do kraja) i
izučiti sve
što ima da se
nauči u tim njihovim
granama. Ovo je farz-i
kifaje. [Farz-i
kifaje je obavezna
dužnost samo za izvjesne muslimanima
u društvu.] Nacije koje ispune ova oba farza
(obaveze) će sigurno
napredovati. One će biti
civilizovane. Značenje dvadesetog
ajeta sure (poglavlja) Šura u Kur’ani
kerimu glasi, “Ko god želi ni’mete
(blagodati)
dunjaluka (ovog svijeta) Mi ćemo mu ih
dati. Ko god želi ni’mete
ahireta (onog
svijeta) Mi ćemo ih
takođe i njemu
dati.” Ništa se ne dobija
praznim riječima. Potrebno je tragati za posrednicima, to
jest marljivo učiti. Allah dželle-šanuhu je obećao da
će dati onim,
koji rade što
više mogu ono za
čim žude, ili
blagodati ovog svijeta ili ahireta.
On je rekao da
će svakoga ko studira i
izučava onako kako je On
naredio, nagraditi, bez obzira bio on musliman ili ne. Ovo je razlog zašto su Evropljani,
Amerikanci, pa čak i komunisti,
već razvili i dobili
ovosvjetske blagodati. Muslimani
srednjeg vijeka, koji su ovako radili, su bili vodići civilizacije. Pred kraj Abbasidske i Osmanlijske
države muslimanima je bilo
uskraćeno studiranje nauka i
umjetnosti, i njihovo podučavanje, zbog unutarnjih
i vanjskih neprijatelja (masona).
To je razlog zašto su one na kraju
propale. Vjersko znanje se sastoji iz vjerovanja
(imana), molitve (ibadeta) i morala, ponašanja
(ahlaka). Ako vjerskom znanju
nedostaje išta od ova tri
ono nije potpuno. Nešto manjkavo nije
korisno; možemo
reći da ga nismo
dobili. Među starim Grcima
i Rimljanima je bilo naučnog znanja i u
državama Azije i
Evrope ali su oni bili defektivni u vjerskom znanju. Iz tog razloga su blagodati, koje su oni
dobili, bili upotrebljeni u zle svrhe.
Izvjesni umjetnički radovi su
bili upotrebljavani samo za zabavu i prostituciju. Izvjesni ljudi su upotrebljavali svoje
tehničke sposobnosti
kao sredstvo za okrutnosti i mučenje
naroda. Oni ne samo da nisu bili
civilizovani već su se raspali,
kolabirali, i iščezli.
Danas, usprkos
njihovom naučnom znanju i
tehničkom napretku i
teškoj industriji,
kojima se dive, narod u nemuslimanskim i socijalističkim islamskim
zemljama je lišen tri osnovna
aspekta vjerskog znanja. Oni rade
zla koja se ni divljaci ne bi usudili učiniti. Ove države, koje nemaju
islamskog znanja, su osuđene da
nestanu. Istorija je ponavljanje
događaja. Saudijska Arabija i druge zemlje
slične njoj trebaju
da isprave svoje vjerovanje i ahlak (moralne osobine) i da se osvrnu na primjere
koje im istorija pruža. Oni ne smiju samo žudjeti za
ovosvjetskim blagodatima. Progres
na samom naučnom polju ih
neće učiniti
civilizovanim niti će ih
sačuvati od
propasti, kolapsa, i uništenja. Turska izgleda da je, u pogledu nauke,
vodić drugim
muslimanskim zemljama. Mi moramo
biti marljivi kao što su bili
naši
praočevi
muslimani. Ali, ako turska
omladina, umjesto da izuča nauku,
arhitekturu, medicinu i ispituje sve najnovije pronalaske postane alatka za
političke trikove, i
podijeli se na grupe, i postane član zastranjenih
društava i nastoji
da se međusobno pobije,
dobra volja koju im dajemo, i napori koje činimo
da ih obrazujemo, i
njih i našu državu,
će biti
uzaludni. Imati čisto
srce i lijep ahlak je najveća moć koja
će
omogućiti
našu omladinu da
ostavi štetne misli,
zastranjene ideje, i krive puteve.
Izvor ovih dviju vrlina je vjera.
Kao što smo
često napomenuli
vjera je ta koja sprečava ljudska
bića da ne rade zla
i da ne skrenu s pravoga puta. Ona
izaziva da čovjek voli svoju
domovinu i njene vođe. Ona mu pokazuje najbolji put. “Vjera” o kojoj ovdje govorimo je prava
vjera “islam” koji treba naučiti
ispravno. Pokvarene dogme
i jeretična vjerovanja, koja su izumili licemjeri i nevjernici izmislili u ime
vjere sa ciljem da zavedu omladinu, nemaju veze s vjerom. Islam je konstruktivna vjera. On nije nikada bio destruktivan i
separatistički. O draga omladino! Bježite od onih koji
potstiču separatizam i
destrukciju. Jer, takvi ljudi su
neprijatelji i islama i naše države.