ODGOVOR JEDNOM FAKULTETLIJI

Ovo je pojednostavljeno pismo koje je sejjid Abdulhakim efendija napisao, kao odgovor, jednom fakultetliji, dok je bio muderris tesavvufa na Medrese-tul-mutehassisin [viši profesor, smjer tesavvuf, Ilahijjat fakultet] u Istanbulu, u bašći Sultan Selimove džamije pred kraj Osmanlijske države:

Pokušaj svom svojom snagom da, ako možeš, izađeš iz Allahove dželle-šanuhu svemoći (kudreta)! Zaista, nećeš moći. Izvan nje je nepostojanje (adem). I to nepostojanje je takođe pod Njegovom svemoći.

Jednom je neko zatražio od [velikog evlijullaha] Ibrahima Edhema kuddise siruh savjet. On mu je odgovorio. Ako prihvatiš ovih šest stvari ništa ti ne može naškoditi. Ovih šest stvari su:

1 - Kada hoćeš da učiniš grijeh nemoj jesti Njegovu opskrbu (rizk)! Je li u redu da ti jedeš Njegov rizk a da Ga ne slušaš?

2 - Kada hoćeš da Mu budeš asija (nepokoran, buntovnik) izađi iz Njegove vlasti (mulka). Je li pametno da se buniš protiv Njega dok si u Njegovoj vlasti?

3 - Kada želiš da Mu budeš nepokoran nemoj griješiti gdje te On vidi! Griješi gdje te On ne vidi! Jednostavno, nije prikladno biti u Njegovoj vlasti, jesti Njegovu hranu (rizk) i griješiti tamo gdje te On vidi.

4 - Kada melek smrti dođe da ti uzme dušu reci mu da pričeka dok se ti prvo pokaješ (dođeš na tevbe)! Ti ga nećeš moći odbiti! Pokaj se (dođi na tevbe) prije nego što dođe, dok još imaš priliku. To znači, sada. Melek-ul-mevt dolazi iznenada!

5 - Kada dva meleka, Munker i Nekir, dođu da te ispituju u mezaru otjraj ih! Nemoj im dozvoliti da te ispituju! Onaj što je postavio pitanje reče, “To je nemoguće.” Šejh Ibrahim mu odgovori, “Onda, pripremi svoj odgovor sada!”

6 - Kada Allah dželle-šanuhu na dan Kijameta naredi, “Grešnici u džehennem!” reci ja neću! Onaj što je pitao je rekao, “Niko me neće slušati.” On se onda pokajao (učinio tevbe) i nije do smrti prekršio to svoje pokajanje. Riječi Evlija imaju božanstvenu djelotvornost (rabbani te’sir).

Jednom su upitali Ibrahima Edhema, kuddise sirruh, “Allah dželle-šanuhu kaže, ‘O Moji robovi! Tražite od Mene! Ja ću ukabuliti, Ja ću dati.’ Mi tražimo. Zašto nam On ne daje?” On je ovako odgovorio, “Vi prizivate Allaha dželle-šanuhu ali ste Mu nepokorni. Vi znate Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ali ga ne slijedite. Vi učite Kur’ani kerim ali ne idete putem koji on pokazuje. Vi koristite Allahove dželle-šanuhu (Dženabi Hakkove) blagodati (ni’mete) ali Mu se ne zahvaljujete. Vi znate da je džennet za one koji ibadete ali se ne pripremate za njega. Vi znate da je On stvorio džehennem za asije (buntovnike, nepokorne) ali ga se ne plašite. Vi ste vidjeli šta se desilo sa vašim očevima i djedovima ali iz toga niste izvukli pouku. Vi ne vidite svoje mane, a istražujete mane drugih. Takvi ljudi bi trebali biti zahvalni što na njih ne pada kamenje s neba i što ne propadnu u zemlju i što na njih ne pada vatra s neba! Šta bi još htjeli? Zar vam to nije dovoljno za vaše dove?”

[Allah džellešanuhu kaže u šezdesetom ajetu sure Mu’min, “Činite dovu, Ja je ispunjavam (činim kabul).” On kaže Ja ću dati ono što vi tražite. Da bi se dova ispunila (bila kabul) postoji pet uslova (koji se moraju ispuniti). Da je onaj ko čini dovu musliman, da ima ehli sunnet vjerovanje (i’tikad), da se čuva od harama a prije svega da ne jede i ne pije ono što je haram, da ispunjava farzove a prije svega pet dnevnih namaza, da posti u mjesecu ramazanu, da daje zekat, i da traži i pronađe posrednike (sebebe) preko kojih Allah džellešanuhu stvara ono što on traži od Allaha dželle-šanuhu. Allah dželle-šanuhu sve stvara kroz posrednike. Kada mi od Njega nešto zatražimo On pošalje posrednika (sebeb) i tome posredniku dadne te’sir (djelotvornost, dejstvo). Čovjek upotrijebi posrednika i dobije (od Allaha dželle-šanuhu) ono što traži. Kada evlije (evlijaji kiram) učine dovu, ili kada se evlije upotrijebe kao posrednici (vesile), Allah džellešanuhu, radi ljubavi prema njima, daje kao njihov keramet sve što se poželi.]

Kako god ti nisi sam po sebi izašao iz nepostojanja ti ne možeš ni otići tamo sam po sebi. Oči kojim gledaš, uši kojim slušaš, organi kojim osjećaš, razum kojim razmišljaš, ruke i noge koje upotrebljavaš, svi putevi koje češ proći, sva mjesta u kojima češ biti, ukratko, sve alatke i sistemi koji su povezani sa tvojim tijelom i dušom, svi i sve, su Allahovo dželle-šanuhu posjedstvo (mulk) i Njegova stvorenja (mahluk). Ti ne smiješ ništa od njih nepravedno prisvojiti. On je Hajj i Kajjum. To znači, On u svakom momentu vidi sve, zna sve, i čuje sve. On održava sve što postoji u postojanju. On ima uvijek vlast nad svim, i nije nikad, ni za trenutak, nesvjestan nadziranja (rukovanja, upravljanja) nad njima svima. On ne dozvoljava nikome da ukrade Njegovu imovinu. On je uvijek u stanju da kazni one koji ne slijede Njegova naređenja. Radi toga, Njegova veličina se ne bi (nimalo) smanjila da On, na primjer, nije stvorio nijedno ljudsko biće na ovoj zemaljskoj kugli, isto kao što ga nije stvorio ni na mjesecu, marsu, i drugim planetama.

Hadisi kudsi kaže, “Kada bi svi vaši preci i potomci, mladi i stari, živi i mrtvi, ljudska bića i džini, bili kao Moja najpokornija stvorenja Moja veličina se ne bi povećala. Suprotno tome, da ste vi svi kao Moji neprijatelji koji su protiv Mene, i koji preziru Moje Poslanike alejhimusselam, Moj uluhijjet se ne bi nimalo smanjio. Allah dželle-šanuhu vas ne treba, Njemu nije niko potreban. Što se vas tiče, vi uvijek trebate Njega, da postojite, i da nastavite s postojanjem, i za sve što radite.

On šalje preko sunca svjetlo i toplotu. On daje da mjesec odbije svjetlost (sja). On stvara iz crne zemlje predivno, mirišljavo, i živo obojeno cvijeće. On povjetarcem ulijeva dah koji daje srcima olakšanje. On od zvijezda, koje su udaljene mnogo i mnogo godina, daje na zemlji kišu oreola iz kojih si ti nastao i pod kojim ćeš na kraju biti ukopan. On stvara mnogobrojnim vibracijama dejstvo u česticama. [On s jedne strane, u fabrikama biljaka mijenja, putem Njegovih najmanjih i najsićušnijih stvorenja (mikroba), prljavštinu koju ti ne voliš i koja ti je odvratna, u zemlju, i preobražava tu zemlju, po kojoj ti hodaš, u protein koji je kao bjelance jajeta. On s druge strane, opet u fabrikama biljaka, spaja vodu iz zemlje sa gušećim gasovima iz zraka i u njima gomila energiju koju šalje s neba, i stvara škrobne i šećerne materije i ulja koji su izvori energije koji pokreću mašineriju tvoga tijela.] On na taj način pravi u biljkama - kojima je dao da rastu u poljima, pustinjama, na planinama, u jarcima - i u životinjama - kojima je dao da žive na zemlji i u morima - hranu koja će ići u tvoj stomak i hraniti te. On, osnovanjem hemijskih laboratorija u tvojim plućima, vadi otrove iz tvoje krvi i stavlja na njihovo mjesto korisnu materiju, kiseonik. Osnivanjem fizičkih laboratorija u tvom mozgu informacije, koje dolaze preko nerava iz tvojih percepcionih organa se tamo uzimaju i tako se - kao što je On stavio magnetsku moć u željezo - sa dejstvom inteligencije, koju je On stavio u tvoj mozak, i drugih nematerijalnih sila koje je stavio u tvoje srce, razne planovi, naredbe i akcije se simultano priređuju kroz Njegovo stvaranje. On daje, kao što daje da tvoje srce radi preko vrlo kompleksnih mehanizama, koje ti smatraš jako izvanrednim, da u tvojim krvnim sudovima teku rijeke krvi. On je sa tvojim nervima protkao zapanjujuću mrežu puteva. On je sakrio u tvojim mišićima zalihu. On je opskrbio tvoje tijelo i kompletirao ga sa mnogim drugim fenomenima. On ih je sve osnovao i podesio da oni budu u jednom redu i skladu kojima si ti dao imena kao što su “zakoni fizike”, “hemijske reakcije”, i “biološki fenomeni”. On stavlja u tebe centre moći. On stavlja u tvoju dušu i savijest neophodne opreznosti, mjere predostrožnosti. On ti je podario blago koje ze zove akl (pamet, um), mjerilo koje se zove fikr (misao), i ključ koji ti zoveš irade (želja, volja, htijenje). On ti daje slatki mamac, oštra upozorenja, inklinacije, i ciljeve. A kao još i veću blagodat, On šalje vjerne, iskrene (sadik), i pouzdane (emin) Poslanike. Na kraju, davajući ti mašinu tvoga tijela, i neophodne instrukcije, On ti je prepustio da upravljaš sa mašinom tvoga tijela, da ga možeš prikladno upotrijebiti. On ne čini ovo sve zato što te On treba, i tvoju volju (irade), i pomoć, već zato da te učini srećnim i da ti dadne istaknut položaj i autoritet među Njegovim stvorenjima. Da ih je On - umjesto što je ostavio tvojim rukama, nogama, i svim tvojim drugim udovima, koje možeš upotrijebiti kako hoćeš - upotrijebio bez tvog znanja, kao što je to slučaj sa radom tvoga srca, sa plućima, i sa cirkulisanjem tvoje krvi, da ih On kontroliše silom, sa refleksima, sa paralisanim rukama i nogama, da je svaka tvoja akcija vibracija i tvoj svaki pokret trzaj (nekontrolisani refleks), bi li ti mogao tvrditi da ih ti posjeduješ, i ono što ti je On pozajmio? Da vas On samo pomiče vanjskim silama kao (što pomiče) nežive stvari - ili vanjskim i unutrašnjim silama, bez da ti je dao mudrost i pamet, kao životinje - i dao vašim ustima jedan zalogaj od ni’meta koje vučete svojim kućama kao zaprežne životinje, bi li vi bili u stanju pojesti taj zalogaj?

Da li ti razmišljaš o svom stanju prije i poslije svog rođenja? Gdje si ti bio, u čemu si bio dok se je stvarala ova zemlja na kojoj ti živiš, jedeš, piješ, hodaš, i zabavljaš se? Ti si na ovoj zemlji otkrio posrednike (vasite) koji su lijekovi za tvoje bolesti i načine koji će ti pomoći protiv napada tvojih neprijatelja i štete od divljih i otrovnih životinja. Gdje si ti bio dok su se kamenje i zemlja pekli u pećima, na vatrama stvaranja, i dok su se zrak i voda destilovali u hemijskim laboratorijama Svemoćnosti? Jesi li ti ikad pomislio, “gdje sam ja bio dok su se zemlje, za koje ti danas tvrdiš da su tvoje, razdvajale od mora, i planine, rijeke, visoravni i brda gradili? Gdje sam i šta sam bio dok su se sa Allahovom dželle-šanuhu Svemoći slane vode mora isparavale i formirale oblake na nebu, dok su kiše, koje su padale iz tih oblaka donosile materije [ishrane koje su pripremile munje i valovi moći i energije na nebu], u sičušne čestice ispečene i isušene zemlje, i dok su se ove materije miješale [pod uticajem svjetlosnih zraka i toplote], drhtale, i hranile ćelije života?”

Oni ti danas kažu da si ti postao od majmuna i ti im vjeruješ. Kada ti oni kažu da te je Allah dželle-šanuhu stvorio, da ti je On dao život, i da će ti On dati smrt, i da On sam sve stvara, ti to nećeš da vjeruješ!

O čovječe! Šta si ti? Ti si jednom u venama tvog oca - kog ti vrijeđaš i nazivaš glupim, staromodnim, i nazadnim - bio briga svom ocu. Ko te je onda pomakao i zašto si ga ti uznemirio? On te je mogao, da je to htio, baciti na smeće ali on to nije učinio. On te je sakrio kao depozit. I dok je on bio tako ljubazan, da te povjeri poštenoj i čednoj ženi koja će te obilno hraniti, i koja će se boriti da te dugo vremena zaštiti, zašto ti vrijeđaš svog oca, umjesto da se zahvališ njemu i tvom Stvaraocu za blagodati koje su ti date, i zašto ga držiš odgovornim za svoje neprilike? Štaviše, zašto ti bacaš svoj lični depozit u smeće koje svako prlja?

Kada ljudi oko tebe slijede tvoje želje i žudnje, ti vjeruješ da ti stvaraš sve sa svojim intelektom, znanjem, naukom, snagom i moći, i da ti pronalaziš sva dostignuća. Ti zaboravljaš na zadatak koji ti je Allah dželle-šanuhu dodijelio, i uzdržavaš se od te visoke službene dužnosti, i pokušavaš da prisvojiš depozit. Ti hoćeš da smatraš sebe, i prikažeš sebe, kao posjednika (hakima) i vladara (malika). S druge strane, kada oni oko tebe ne slijede tvoje žudnje i želje, kada su te izgleda ovladale spoljašnje sile, ti u sebi ne vidiš ništa drugo do razočarenje, frustraciju, nemoć, i očajanje. Ti kažeš da nemaš volju i izbor, da si rob svega, da si kao mašina, automatiziran ali sa puknutim federom. Ti ne shvataš sudbinu (kader) kao ilm-i mutekaddim (vječno znanje) već kao džebr-i mutehakkim (tiransko prisiljavanje). I dok ti to tako govoriš, ti si nesvjestan činjenice da tvoja usta nisu kao gramofon.

Kada se za tvoju sofru ne donesu tvoja omiljena jela ti ispružiš ruku i jezik i jedeš suh hljeb koji si mogao nabaviti, iako si slobodan da ne jedeš i umreš od gladi. Ti jedeš suhe zalogaje koji nisu silom nabijeni u tvoja usta! Ti, i jedeš, i takođe misliš da si lišen svega, i da ne možeš ništa uraditi. Ti nisi ni pomislio da su se tvoja usta i ruka pomakli pod uticajem tvoje volje a ne samovoljno. Ali, iako se ti tada možeš suzdržati, ti, kada moraš, misliš da si primoran, da si rob, i ukratko, da si nemoćan protiv spoljašnjih efekata.

O čovječe! Šta si ti od ovoga? Ti kada dobro napreduješ, i kada su pobjeda i uspjeh sa tobom, ti kažeš da si “sve”, a kada tvoji poslovi krenu nizbrdo ti kažeš da si “ništa” i da si pod bremenom sudbine (kadera). Jesi li ti ili “sve” ili “ništa”?

O sine Ademov! O čovječe koji plivaš na faličnosti i gluposti! Ti nisi ni “sve” ni “ništa”! Ti si u svakom slučaju nešto između ovo dvoje. Da, ti si daleko od dosjetljivosti, nadmoćnosti, i pobjedonosnosti nad svim. Ali, ti imaš neospornu slobodu, i izbor, i žudnju, i želju, koja te čini autoritativnim. Svaki od vas je službenik koji poduzima individualne i kolektivne dužnosti kod komandom Allaha dželle-šanuhu, koji je apsolutni i bezuslovni posjednik svega i vladar bez takmaca (kome nema ravna)! Vi možete izvršavati svoje dužnosti pod zakonima koje je On uspostavio i u okviru vaših rangova koje vam je On dodijelio i u krugu vaših odgovornosti i sredstava koja je On stvorio i koja vam’ je povjerio kao depozit. On je sam i jedini amir (komandir), hakim (posjednik) bez premca, i malik (jedinstveni vladar). Pored Njega nema drugog komandira. Njemu nijedan drugi vladar nije ni sličan ni ravan. Sve dok tvoji ciljevi - na koje ti polažeš pravo, i kojima ti tako revnosno juriš, i borbe koje sa žudnjom poduzimaš, i pobjede na koje si ponosan, i tvoji uspjesi - nisu samo radi Njega oni su lažni i beskorisni. Zašto ti onda dozvoljavaš da u tvoje srce uđu laži, zašto se okrećeš prema višeboštvu (širku)? Zašto se ti ne pokoravaš naređenjima Allaha dželle-šanuhu, koji je bez premca, i zašto Ga ne poznaješ kao Stvaraoca? Umjesto toga, ti se daviš u brigama i juriš za hiljadama imaginarnih idola. Bez obzira prema čemu ti juriš, zar to nije ideja, izbor (ihtijar), i vjerovanje (iman) koje te vuće? Zašto ti tražiš to idealno vjerovanje u nečem drugom osim Allaha dželle-šanuhu? Zašto ti ne usmjeriš svoje vjerovanje prema Allahu dželle-šanuhu, i zašto ne smjestiš svoj izbor u ovo vjerovanje i u djela koja su rezultati ovog vjerovanja?

Kada vi znate da je Allah dželle-šanuhu apsolutni Vladar, i kada radite bez da prekršite ovo povjerenje i odgovornost (obavezu), zaista, vi ćete voljeti jedan drugog i bićete povezana braća! Šta Allahova dželle-šanuhu milost neće stvoriti iz ovog bratstva? Svaka usluga (ni’met) koju steknete je rezultat bratstva koje su proizveli vjerovanje u Allaha dželle-šanuhu i Njegova milost i dobrota (ihsan). Svaka muka i katastrofa koju iskusite je rezultat vašeg bijesa, mržnje, i neprijateljstva koje je uljeveno u vas kao osveta za neobraćanje pažnje na Allaha dželle-šanuhu, za vaša zlodjela i nepravdu. I kao rezultat vašeg pokušaja da sami sobom pravite zakone ili da slijedite druge koji će se takmičiti sa Allahom dželle-šanuhu (šerike), ukratko, zato što ne vjerujete sa iskrenim ubjeđenjem samo u Allaha dželle-šanuhu i samo u Njegov tevhid (da je jedan i sam).

Ukratko, glavni razlog ljudske patnje je zločin višeboštva (širka i mušrikluka) protiv Allaha dželle-šanuhu. Mrak korupcije koji je obavio horizonte čovječanstva, usprkos napretku u znanju i nauci (i tehnici), je rezultat višeboštva (širka), nevjerovanja, nedostatka vjerovanja u Allahov dželle-šanuhu vahdet (jedinstvo, jedini biti, sam biti, samoća), i pomanjkanje zajedničke ljubavi. Ljudi neće izbjeći patnje i katastrofe sve dok oni ne budu voljeli jedni druge, bez obzira koliko oni nastojali. A ljudi, oni ne mogu zavoljeti jedni druge sve dok ne znaju Allaha dželle-šanuhu, vole Ga, smatraju Ga Apsolutnim Vladarom, i obožavaju Ga. Ma kakva da je misao, i put, pored Allaha dželle-šanuhu, oni svi vode razjedinjavanju i nesreći. Zar ti ne vidiš da se oni koji idu u džamije vole i da se oni koji idu u mehane tuku?

Čemu god ti dadneš svoje srce, ili koga god obožavaš pored Allaha dželle-šanuhu, svakom se od njih može suprotstaviti i svaki od njih se može izjednačiti. I svaki od njih je pod Allahovom dželle-šanuhu Svemoći (kudretom). On je jedini Vladar koji nema Sebi ravna (šerika), jednaka, slična, nasuprot, i ekvivalentna, i On je sam i jedini čiji je ekuivalent nevažeći, lažan, nepostojeći ekvivalent, čije je postojanje nemoguće.

Što god slijediš, obožavaš, voliš, i smatraš apsolutnim vladarom osim Allaha dželle-šanuhu, znaj da će gorjeti zajedno sa tobom.

Merkez-i daire-i iflas ve bi nevai

Ser šar-i sahbaj-i hodgami ve na ašinai

Essejjid

Abdulhakim efendi