1-Hadis-i musned: Su oni hadis-i šerifi koji idu od Tabi’ina direktno do Resul-i ekrema-sallallahu alejhi ve sellem-bez pominjanja ijednog od Sahabe-i kiram-radijallahu teala anhum edžma’in. [Neko ko je makar jednom vidio živog hazret-i Muhammeda-sallallahu alejhi ve sellem-se zove Sahabi-radijallahu teala alejhim edžma’in. Svakako, podrazumjeva se, da je Sahabi musliman. Ashab je množina od riječi Sahabi. Svi Sahabi se kolektivno nazivaju Ashab-i kiram-radijallahu teala alejhim edžma’in.]

2-Hadis-i musned: Su oni hadis-i šerifi čiji sened (lanac), u kojem je pomenuto Sahabino ime-radijallahu teala anhum edžma’in, ide do Resul-i ekrema-sallallahu alejhi ve sellem. Musned hadisi su ili muttasil ili munkati’.

3-Hadis-i musned-i muttasil: Su oni hadis-i šerifi čiji sened ide, bez prekida, do Resul-i ekrema-sallallahu alejhi ve sellem-to jeste, u njima ne nedostaje ni jedan od ravija (prenosilaca).

4-Hadis-i musned-i munkati’: Su oni hadis-i šerifi u kojima su svi prenosioci (ravije) Ashabi-radijallahu teala alejhim edžma’in.

5-Hadis-i mevsul: Su oni hadis-i šerifi, od hadis-i musned-i muttasil, u kojima nam je Sahaba-radijallahu teala anhum edžma’in-prenijeo haber (vijesti) rekavši, "Čuo sam Resulullaha da je rekao." Na trideset četvrtoj stranici drugog toma, prijevoda knjige Mevahib-i ledunnijje, kao takođe i u četrdeset drugom hadisu prijevoda, Imam-i Nevevijevog-rahmetullahi teala alejh-Hadis-i erbain, koji je preveo Ahmed Na’im beg-rahmetullahi teala alejh-piše, da se ova vrsta hadis-i šerifa, zove Hadis-i merfu’.

6-Hadis-i mutevatir: Su oni hadis-i šerifi koje su mnogi Sahabi-radijallahu teala anhum edžma’in-čuli od Resuli ekrema-sallallahu alejhi ve sellem-i koje je od njih čulo puno svijeta i koji su zapisani u knjige, nakon što su ih masovno čuli, od osoba koje ne bi rekle neistinu. Moramo potpuno i bez sumnje vjerovati i raditi mutevatir hadis-i šerife. Ko ih ne vjeruje postaje kafir.

7-Hadis-i mešhur: Su oni hadis-i šerifi koji su u drugom vijeku postali čuveni iako ih je u prvom vijeku [islama] prenijela samo jedna osoba. Dakle, to su hadisi koje je od Resul-i ekrema-sallallahu alejhi ve sellem-čula samo jedna osoba od koje je, kasnije čulo puno osoba od kojih je čulo još više svijeta. Ovi hadis-i šerifi su preneseni kao mutevatir do zadnje osobe koja ga je čula. Takođe postaje kafir i onaj ko ne vjeruje mešhur hadis. (Ibni Abidin, 176. stranica.)

8-Hadis-i mevkuf: Su oni hadis-i šerifi čiji prenosioci se lančano nastavljaju do Sahabe-radijallahu teala anhum edžma’in-i u kojem Sahabi nije rekao, "Čuo sam Resul-i ekrema-sallallahu alejhi ve sellem-da je rekao" nego, "Čuo sam da je Resul-i ekrem-sallallahu alejhi ve selem-rekao."

9-Hadis-i sahih: Su oni musned-i muttasil i mutevatir i mešhur hadisi koji su se čuli od adil (pravednih) osoba koji su alim u hadiskoj nauci.

11-Hadis-i mu’allak: Oni hadis-i šerifi u kojih u lancu nedostaje jedan ravija (prenosilac). Mursel i munkati’ hadisi su takođe mu’allak.

12-Hadis-i kudsi: Oni hadis-i šerifi koji imaju Allahova teala značenja a Resul-i ekremove-sallallahu alejhi ve sellem-riječi. Znalo se je po izgledu (halu) našeg efendije Pejgambera-sallallahu alejhi ve sellem-kada je izgovarao hadis-i kudsi. On je takođe bio i nurom prekriven.

13-Hadis-i kavi: Svaki hadis nakon čijeg izgovora je proučen ajet-i kerim.

14-Hadis-i nasih: Oni hadis-i šerifi koje je izgovorio pred kraj svog života.

15-Hadis-i mensuh: Hadisi koje je rekao u početku i koji su kasnije promijenjeni.

16-Hadis-i am: Hadisi koji su rečeni za sva ljudska bića.

17-Hadis-i has: Oni hadis-i šerifi koji su rečeni za samo jednu osobu.

18-Hadis-i hasen: Oni hadis-i šerifi čiji su prenosioci poznati kao sadik (iskreni) i emin (pouzdan, povjerljiv) ali bez jake memorije i razumijevanja kao kod onih koji prenose sahih hadise.

19-Hadis-i maktu’: Su hadis-i šerifi koje nam prenose Tabi’in-i kiram-rahmetullahi teala alejhim edžma’in-a čije su ravije (prenosioci) do Tabi’ina poznate.

20-Hadis-i šaz: Su hadis-i šerifi za koje neka osoba kaže da je čula od alima hadisa. Oni su usvojeni ali ne mogu biti sened (dokumenti ili dokazi). Oni se ne primaju ako alim nije mešhur (čuven, dobro poznat).

22-Hadis-i za’if: Hadis-i šerifi koji nisu ni sahih ni hasen. Jedan od njihovih prenosilaca ima slabu memoriju ili adalet (pravednost) ili postoji sumnja u njegov i’tikad (vjerovanje). Puno za’if hadisa prenose fazilete (vrline) ibadeta. Međutim, u njih se nije uzdalo u idžtihadu.

25-Hadis-i munfasil: Oni hadis-i šerifi u čijem je lancu zaboravljeno više od jednog ravije (prenosioca).

27-Hadis-i muddarib: Oni hadis-i šerifi koji se odnose na autore knjiga preko raznih nepodudarnih načina.

28-Hadis-i merdud: Riječ koja ne nosi nikakvo značenje niti i jedan od šartova (uslova) kazivanja hadisa.

29-Hadis-i mufteri: Riječi Musejlemat-ul-kezzab. Ili, su to izreke koje su izmislili munafici, zindicii i ireligiozni ljudi, prerušeni u Muslimane koji su došli iza njega. Alimi Ehl-i sunneta su pronašli ove merdud i mufteri hadise i odbacili ih. U knjigama ovih vjerskih velikana (alima Ehl-i sunneta) ne postoji ni jedna njihova riječ.

31-Eser: Znači mevkuf i maktu’ hadis ili merfu hadis koji prenosi dovu. Sened (dokaz, argument) znači alim-rahmetullahi teala alejh-koji je objašnjava hadis rivajet.

VELIKI ALIMI HADISA: Alimi hadisa su jako uzvišeni ljudi. Alim koji zna napamet stotinu hiljada hadisa sa svim njihovim ravijama (prenosiocima) se zove Hafiz. Ko zna cijeli Kur’an-i kerim napamet se ne zove hafiz nego Kari’. Pošto danas ne postoji niko ko zna napamet ovoliko hadis-i šerifa mi pogrešno kažemo hafiz umjesto kari’. Osoba koja zna napamet dvije stotine hiljada hadis-i šerifa se zove Šejh-ul-hadis. Osoba koja je napamet naučila tri stotine hiljada hadis-i šerifa se zove Hudždžet-ul-islam. Onaj ko zna napamet više od tri stotine hiljada hadis-i šerifa zajedno sa njihovim ravijama (prenosiocima), senedima (dokazima) se zove Hadis imam ili Hadis mudžtehid. Danas na svijetu ne postoji ovakav alim Islama. Danas je znanje hadisa u rukama nesazrelih osoba i nevažnih ljudi. Od knjiga hadisa, za koje su su svi alimi Islama jednoglasno rekli da su ispravne, šest je postalo čuveno u cijelom svijetu. Ovih šest knjiga se nazivaju Kutub-i sitte. [Idžmom (jednoglasno) je rečeno da su ove knjige hadis-i šerifa sahih]. Šest velikih alima koji su napisali kutub-i sitte su:

1-Imam-i Buhari-rahmetullahi teala alejh: Njegovo ime je Muhammed bin Isma’il. Njegova kratica je slovo H. U njegovoj knjizi pod naslovom Sahih Buhari ima sedam hiljada i sedamdeset pet hadis-i šerifa. On ih je odabrao od šest stotina hiljada hadisa. On je, prije nego što je svaki hadis zapisao, uzeo gusul abdest, klanjao dva rek’ata namaza i onda učinio istihare. Uzelo ga je šesnaest godina da napiše svoj Buhari-ji šerif. On je rođen [194.] u Buhari a [256.] je u Samerkandu preselio na ahiret, uoči Fitr bajrama (Ramazanski bajram).

2-Imam-i Ebul-Husejn Muslim Nišapuri-rahmetullahi teala alejh: Njegova kratica je slovo M. On je napisao svoju knjigu koja se zove Džami’us-sahih odabiranjem od tri stotine hiljada hadisa. On je rođen [206.] a preselio na ahiret [261.].

3-Imam-i Malik bin Enes-rahmetullahi teala alejh: Njegova skračenica je Ma. Njegova knjiga pod naslovom Muvatta je prva napisana knjiga hadisa. On je [95.] rođen u Medini gdje je i preselio na ahiret [179.]. U knjizi Mevdu’at-ul’ulum piše da, kada nabrajamo imena Kutub-i sitte, izvjesni alimi su u njih uvrstali knjigu Sunen koju je napisao Ibni Madže, umjesto Muvatte.

4-Imam-i Tirmizi-rahmetullahi teala alejh: Njegovo ime je imam-i Muhammed bin Isa. Njegova skraćenica je slovo T. Njegova knjiga koja se zove Džami’us-sahih je veoma cijenjena. On je [209.] rođen a preselio je na ahiret [279.].

5-Ebu Davud Sulejman bin Eš’as Sidžstani-rahmetullahi teala alejh: On je naznačen kraticom D. U njegovoj knjizi Sunen ima četiri hiljade osam stotina hadis-i šerifa. On je ove izabrao od oko pola miliona hadisa. On je [202.] rođen a [275.] u Basri preselio na ahiret.

6-Imam-i Nesai-rahmetullahi teala alejh: Njegovo ime je Ebu Abdurrahman Ahmed bin Ali. Njegovo ime je označeno kraticom S. Njegove dvije knjige, jedna pod nazivom Sunen-i kebir a druga pod naslovom Sunen-i sagir, su vrlo cijenjene. Sunen-i sagir je jedna od kutub-i sitte. On je [215.] rođen a [303.] preselio na ahiret.

U knjizi Mevdu’at-ul’ulum piše, "kada je riječ Sunen sama napisana ona podrazumijeva knjigu jednog od četiri alima. Ovi alimi su Ebu Davud (D), Tirmizi (T), Nesai (S) i Ibni Madže. Kratica (MC) je upotrijebljena za Ibni Madžu. Kada pišemo ime knjige Sunen bilo koga osim njih četvorice piše se zajedno sa imenom njenog autora. Naprimjer, Sunen-i Dare Kutni (KTin) ili Sunen-i kebir-i Bejheki (Hek)."

Takođe su čuvene i vrlo cijenjene knjige hadisa, Musned koju je napisao imam-i Ahmed Hanbeli i koja se označava kraticom (HD), Musned koju je napisao Ebu Ja’la a čija je kratica (Ja’la), Musned koju je napisao Abdullah Darimi a čija je kratica (DR) i Musned koju je napisao Ahmed Bezzar a čija je kratica (Z). Ove knjige se nazivaju Mesanid.

Islama ima tri temelja, ilm amel i ihlas. Ilm je znanje imana, fikha i ahlaka. Ilm moramo da učimo iz knjiga alima Ehl-i sunneta. Amel je rad u skladu sa ovim znanjem. Ihlas je učenje ilma i izvršavanje amela radi Allahovog rizaluka (zadovoljstva) to jeste, da dobijemo Allahovu teala ljubav. Musliman koji ima ova tri temelja se zove Alim Islama ili Hakiki musliman (pravi Musliman). Oni kojima nedostaju ove tri stvari (ilm, amel, ihlas) a šire pisanja i govore, čiji sadržaj nije u skladu sa znanjem koje se nalazi u knjigama alima Ehl-i sunneta, i koji se predstavljaju i nazivaju alimima su zli vjerski ljudi ili zindici (kafiri). Naprimjer, neka osoba može biti puno učena u vjerskim stvarima, takva osoba može i da obavlja sav ibadet međutim, ako takva osoba nema ihlas to jeste, ako ta osoba čini sve ono, što radi, iz dunjalučkih razloga, kao što su gomilanje bogatstva, žudnja za visokim položajem i želja za famom (da bude čuven), onda, takva osoba, nije hakiki musliman (pravi musliman) nego je zindik.

Prvi savjet je da moramo ispraviti naš i’tikad (vjerovanje). Naš i’tikad mora da je u skladu sa onim što je napisano u knjigama alima Ehl-i sunneta pošto će nas samo ova firka (grupa) spasiti od Džehennemske vatre. Molimo Allaha teala da rad ovih velikih ljudi puno nagradi! Alimi četiri mezheba, koji su došli na stepen idžtihada, i veliki alimi koje su oni obrazovali i proizveli se nazivaju alimi Ehl-i sunneta. Nakon što smo ispravili naš i’tikad (iman) neophodno je da mi radimo naš ibadet u skladu sa fikhskim znanjem to jeste, da izvršavamo šeri’at (da izvršavamo ono što je naređeno i da se klonimo onog što je zabranjeno). Moramo, svaki dan, i bez lijenosti i nemarnosti, pet puta dnevno klanjati (beš vakt namaz), dobro pazeći na šartove (uslove, farzove) namaza i ta’dil-i erkan (smirenost u namazu). Ko ima nisab (granicu) mala (imovine) treba da od njega dadne zekat. Imam-i a’zam Ebu Hanife je rekao, "Takođe je potrebno dati zekat od zlata i srebra koje žene upotrebljavaju kao nakit."

Mi ne bi smjeli traćiti naš dragocjeni život čak ni na nepotrebne mubahe (dozvoljene stvari). Svakako je, da ga ne bi smjeli traćiti na harame. Ne bi se smjeli baviti tegannijom (melodičnim učenjem), pjevanjem, muzičkim instrumentima ili pjesmama. Ne bi smjeli dozvoliti da nas zavede zadovoljstvo, koje, ove stvari, pružaju našim nefsovima. Ovo su otrovi koji su pomiješani s medom i prekriveni šećerom.

Ne smijemo činiti gibet (trač). Gibet je haram. [Gibet znači ogovarati Muslimana ili Zimmija (nemusliman koji živi u Islamskoj državi) to jeste, govoriti o njihovim tajnim manama za njihovim leđima. Međutim, neophodno je potrebno kazati Muslimanima o greškama Harbija (neprijatelja, kafira), i o grijesima onih koji otvoreno griješe, o zlu onih koji Muslimanima nanose štetu i koji, u kupo-prodaji, varaju Muslimane i tako, upozoriti Muslimane i pomoći im da ih se čuvaju, kao i reći im (Muslimanima) o klevetama onih, koji, o Islamu neispravno govore i pišu--to nije gibet [Redd-ul-Muhtar: 5-26].

Ne smijemo činiti Nemime to jeste, prenositi riječi među Muslimanima. Izjavljene su razne vrste azaba (mučenja na ahiretu) za one koji čine ova dva grijeha. Takođe su laž i klevetanje haram pa se trebamo od njih dobro čuvati. Ova dva zla (laž i kleveta) su bila haram u svakoj vjeri. Kazne (džeza) za njih su vrlo teške. Dobićemo puno sevaba ako sakrijemo mane Muslimana, ne širimo njihove tajne džunahe (grijehe) i ako im oprostimo njihove greške. Mi trebamo imati merhamet prema našim potčinjenim (žaliti ih) [kao što su naše žene, djeca, studenti, vojnici] i siromasi (fakiri). Ne bi ih trebali koriti za njihove greške. Mi ih ne bi smjeli za sitnice vrijeđati, udariti ili kleti. Ne smijemo napadati ničiju vjeru, mal (imovinu), život, čast ili čednost. Tuđi dugovi kao i dugovi države se moraju isplatiti. Mito, primiti ga ili ga dati, je haram. Međutim, nije mito ako ga dadnemo sa ciljem da se otarasimo zalima (tiranina, zulumćara) ili neke druge ogavne situacije. Ali, i u takvim slučajevima je haram primiti ponuđeno mito. Svako treba da gleda svoje mane i treba da svakog momenta razmišlja o greškama koje je učinio prema Allahu teala. On treba da uvijek ima na umu da Allahu teala ne žuri sa kaznom, niti On ukida rizk (životne potrebe). Naređenja roditelja i vlade koja su u skladu sa šeri’atom se moraju ispuniti. Onim koja nisu u skladu sa šeri’atom se ne treba opirati na način koji izaziva fitnu. [Vidi 123. pismo drugog toma knjige Mektubat-i Ma’sumijje.]

Nakon što smo ispravili naše vjerovanje i izvršavamo fikhske naredbe mi trebamo provesti svo vrijeme u zikru (sjećajući se) Allaha teala. Mi trebamo zikriti onako kako su nas podučili velikani Islama. Mi se trebamo neprijateljski ophoditi prema svemu što spriječava sjećanje Allaha teala srcem to jeste, zikr. Što više slijedimo šeri’at sve će nam sjećanje na Njega biti ukusnije. Što se više povećava lijenost, tromost u slijeđenju šeri’ata, ukus se postepeno smanjuje i na kraju ga nestaje.

Muslimanima je haram, ženama i muškarcima, izlaziti napolje i baviti se vanjskim aktivnostima kao što su igra loptom i plivanje, ako im nisu, dijelovi tijela koje Islam zabranjuje da budu otkriveni, propisno pokriveni. Ti dijelovi tijela se nazivaju avret mahalli (privatni dijelovi tijela). Takođe je haram i posjećivati mjesta gdje se nalaze oni, čija su avret mjesta nepokrivena. [Islam Ahlaki, str. 331]. Ako još, dok radimo haram, protraćimo pet namaskih vremena (i ne klanjamo namaz u njegovo vrijeme) to nesamo da će povečati grijeh nego čak može izazvati i kufr (nevjerstvo). Haram je svirati sve muzičke instrumente kao i melodično učiti (tegannija) Kur’an-i kerim, mevlud i ezan. Takođe je haram i upotrebljavati muzičke instrumente, kao što su flauta, zvučnici i slično dok ih učimo (Kur’an-i kerim, mevlud, ezan). Izgovarati nešto melodično znači produžiti izvjesne (samoglasnike, vokale) što može pokvariti riječi. Vehhabije nastoje da zabrane učenje mevluda kazuistikom (lukavošći, dovitljivošću) pa kažu, “Pejgamber je mrtav, on vas neće čuti. Povrh toga, veličanje (medh) ikoga osim Allaha teala je širk (mnogobožtvo, kufr)." Ovo njihovo ovakvo vjerovanje je kufr. Upotrijebiti zvučnik je isto kao i upotrijebiti telefon. Sve što je haram reći nije dozvoljeno ni preko zvučnika slušati. Zvučnik je dozvoljeno upotrijebiti u svrhe obrazovanja kao naprimjer, podučavati nauku, umjetnost, ekonomiju, vjersko znanje, etiku i vojne vježbe. Zvučnike nije dozvoljeno upotrijebiti za one stvari koje kvare din (vjeru) i ahlak (lijepo ponašanje), za izmišljene i pokvarene publikacije, da bi pojačali glas ezana kao i za vrijeme namaza, niti je dozvoljeno slušati takva izvođenja. Zvuk koji dolazi iz zvučnika, koji je okačen na minaret, nije glas muezzina. Usprkos velikoj sličnosti ljudskom glasu, to je zvuk, koji je napravio, električni instrument. Kada čujemo ovakav zvuk trebamo reći, "Vrijeme je za namaz," a ne "Uči ezan," pošto zvuk, koji zvučnici proizvedu, nije originalni glas učača ezana. To je reprodukovana kopija ezana.

Hadis-i šerifi kažu, "Pred kraj svijeta Kur’an-i kerim će biti učen kroz (instrument koji se zove) mizmar." "Doći će takvo vrijeme da će se Kur’an-i kerim učiti kroz mizmar. On se neće učiti radi Allaha teala nego samo za ćejf (zadovoljstvo)." "Ima puno učača Kur’an-i kerima koje Kur’an-i kerim kune." Doći će takvo vrijeme kada će muezzini biti najgori." "Doći će takvo vrijeme kada će učiti Kur’an-i kerim kroz mizmar. Allahu teala će ih la’net učiniti (prokleće ih)." Svaki muzički instrument je mizmar, kao naprimjer pišta. Zvučnik je takođe mizmar. Muezzini bi trebali strepjeti i strahovati od ovih hadis-i šerifa i ne učiti ezan preko zvučnika. Izvjesni džahili (neuki ljudi u vjerskim stvarima) tvrde da su zvučnici korisne sprave zato što se čuju daleko. Naš Pejgamber je upozorio, "Ibadetite onako kako vidite mene i moje ashabe! Oni koji mijenjaju ibadete su bid’at ehli (bidatdžije, krivovjernici). Bid’at sahibije (krivovjernici) će sigurno otići u Džehennem. Ni jedan njihov ibadet nije kabul (primljen)." Nije ispravno reći da na ovaj način dodajemo ibadetu korisne stvari. Ovakve tvrdnje su laži koje su izmislili din dušmani (neprijatelji vjere). Alimi Islama su ti koji donose odluku da li je neka promjena korisna ili nije. Ovakvi duboki alimi se zovu Mudžtehid. Mudžtehidi ne mijenjaju ništa na svoju ruku. Oni znaju da li je dodatak ili promjena bid’at. Oni su jednoglasno izjavili činjenicu da je učenje ezana preko zvučnika (mizmar) bid’at (nije dozvoljeno). Put koji vodi ljude Allahovom teala rizaluku (zadovoljstvu) i ljubavi je čovjekovo srce (kalb). Kada je srce stvoreno ono je čisto kao ogledalo. Ibadeti povećavaju srčanu čistoću i sjaj. Džunasi (grijesi) zamračuju srce tako da ono nije više u stanju da dobija fejzove (fine dijelove duhovnog znanja), nurove (svjetla) koji se prenose nevidljivim zracima muhabbeta (ljubavi). Salih (pobožni) Muslimani osjete ovo odsustvo i rastuže se. Oni nisu naklonjeni griješenju nego žude da što više ibadete. Oni, naprimjer, umjeseto da klanjaju samo pet dnevnih namaza, nastoje da još klanjaju što više namaza. Našem nefsu bid’ati i griješenje izgledaju slatki i korisni. Svi bid’ati su grijesi i oni hrane nefs. Nefs je Allahov teala neprijatelj. Njihov primjer je učenje ezana preko zvučnika.

Djetinjstvo je cijenjeno doba kada se treba sticati znanje i ako se ovaj period cvjetanja prokocka djeca Muslimana će ostati džahili što znači jedna buduća ireligiozna generacija. Vjerski ljudi, koji gledaju ovaj felaket (katastrofu) u jednoj nemarnoj tišini, će biti najveći učesnici u teškom grijehu. Ako neko ne nauči halal i haram ili ako ih, nakon što ih je naučio, prezire, takva osoba postaje kafir. On nije drukčiji od onih što idu u crkvu ili kafira koji obožavaju idole i ikone. Čovjekov najveći neprijatelj je njegov lični nefs. Nefs uvijek želi ono što je štetno za čovjeka. Želje nefsa se nazivaju šehvet (strast). Kada se upustimo u ove strasti nefs dobija najslađe zadovoljstvo. Nije ih grijeh uraditi onoliko koliko je neophodno. Ali, kada se u njih previše upustimo, one su i štetne i grijeh. Da bi odvratili djecu Muslimana, od učenja vjerskog znanja, dušmani Islama su ih namamili da se igraju lopte, pod imenom, sportske aktivnosti i fiskultura. Pošto su, otkrivanje avreta (privatnih dijelova tijela) i gledanje u tuđi avret, nefsova najslađa uživanja, ova luda moda, igra loptom, se je vrlo brzo raširila među djecom. Roditelji mlade djece-Muslimani-trebaju da svoju djecu što ranije (zgodno) ožene i udaju. Oni trebaju da im spriječe izlazak napolje, u grupama pomiješanih seksova, kao i igru loptom u kojoj će otkriti svoj avret mahalli. Oni ih trebaju poslati salih (pobožnom) hodži, koji će ih ispravno naučiti, njihovom dinu i imanu.

Muhammed Ma’sum Faruki-rahmetullahi alejh-[ Muhammed Ma’sum je 1079. [1668.] godine po hidžri preselio na ahiret u gradu Sirhind.] koji je jedan od velike uleme i Muršid-i kamil, piše ovako, u stotinu četrdeset sedmom pismu prvog toma, svoje knjige Mektubat:

Da tebe i nas Allahu teala blagoslovi i da nas počasti da se prilagodimo Muhammedu-alejhisselam-koji je Njegov habib (miljenik) i jedan od najuzvišenijih Pejgambera! O moj milostivi brate! Život je na ovom dunjaluku vrlo kratak. Na ahiretu, gdje će život biti vječan, i vječit, mi ćemo biti isplaćeni za sve što smo radili na ovom svijetu. Na ovom svijetu je najsrećnija ona osoba, koja, ovaj kratki život, provodi radeći ono, što će joj pomoći na ahiretu, i koja se sprema za seobu, koja će neminovno doći. Allahu teala ti je dodijelio čin, položaj kojim ispunjavaš ljudske potrebe i pomažeš im da steknu pravdu i mir. Puno Mu se zahvaljuj za ovu blagodat (ni’met)! Zahvaljivati se u ovom smislu znači, ispunjavati potrebe, Allahovih teala robova. Služiti ljudska bića, će ti pomoći, da stekneš visoke stepene na ovom i na onom svijetu. Prema tome, nastoj da Allahovim teala robovima činiš dobro, i da im olakšavaš tretirajući ih nasmijanim licem, blagim riječima, i blagim ponašanjem! Tvoji napori u ovom smijeru će ti donijeti da stekneš, Allahovu teala ljubav i visoke stepene na ahiretu. Hadis-i šerif kaže, "Ljudi su domaćinstvo, robovi Allaha teala. On voli one koji čine dobro Njegovim robovima." Ima mnogo hadis-i šerifa koji govore o vrlinama i nagradama koje ćemo zaraditi, ako ispunimo muslimanima potrebe, ugodimo im, i ako se prema njima pažljivo, blago i sa strpljenjem odnosimo. Ja ovdje navodim neke od njih. Čitaj pažljivo. Ako imaš problem da ih shvatiš pitaj one, koji znaju Islam, i koji su stvarno pobožni. Hadis-i šerif kaže, "(Svaki) musliman je (drugom) muslimanu brat. On prema njemu ne smije biti okrutan. On ga ne smije ostaviti u teškoj situaciji. Ako neko pomogne svome bratu, Allahu teala će njemu pomoći. Ako neko spasi svoga brata iz teškog položaja, Allahu teala će ga, na Sudnjem danu, spasiti od teškog položaja. Ako neko zadovolji svoga brata, Allahu teala će njega zadovoljiti na Sudnjem danu." U jednom drugom hadis-i šerifu se kaže, "Allahu teala će pomoći onome ko pomogne svome bratu u islamu." U jednom drugom hadis-i šerifu se kaže, "Allahu teala je stvorio izvjesne od Svojih robova sa ciljem da ispune potrebe ljudi. Ovi ljudi su utočište ozalošćenih. Oni će biti zaštićeni od mučenja na Sudnjem danu." U jednom drugom hadis-i šerifu se kaže, "Allahu teala je dao nekim od Svojih robova mnoge blagoslove (ni’mete) i dao im je da su uzrok (sebeb) za olakšanje Njegovim ožalošćenim robovima. Ako oni ne daju ove ni’mete onima koji ih trebaju On će od njih oduzeti ove ni’mete i daće ih drugim." U jednom drugom hadis-i šerifu se kaže, "Ako neko pomogne svome bratu u nevolji on će zaraditi onoliko sevaba kao da je deset godina obavljao i’tikaf. Ako se neko zatvori u i’tikaf samo jedan dan, radi Allahovog teala zadovoljstva, između njega i Džehennema će biti razdaljina dužine tri rova. Razmak između dva rova je kao razmak između Istoka i Zapada." [Osamiti se jedan ili više dana za post ili ibadet.] U jednom drugom hadis-i šerifu se kaže, "Ako neko pomogne svom bratu u islamu, koji je u oskudici, Allahu teala će poslati sedamdeset pet hiljada meleka da za njega, od sabaha do akšama, čine dovu. Ako je noć oni će za njega ćiniti dovu do (sljedećeg) sabaha. Za svaki njegov korak će mu se oprostiti jedan grijeh i puno će mu se povećati deredža (stepen, nivo). Jedan drugi hadis-i šerif kaže, "Ako neko krene da pomogne svome bratu, vjerniku, koji je u nevolji, on će dobiti za svako svoj korak sedamdeset sevaba i biće mu oprošteno sedamdeset grijeha. Kada pomogne svome ožalošćenom, tužnom bratu on će biti očišćen od grijeha (i postaće bezgrešan) kao na dan kada se je rodio. Ako umre, dok pomaže svome bratu, on će bez ispitivanja ući u Džennet." U drugom hadis-i šerifu se kaže, "Ako neko ode na sud sa ciljem da mu pomogne, da izađe iz teške situacije, on će biti među onim koji će uspješno preći preko Sirat ćuprije." U jednom drugom hadis-i šerifu se kaže, "Najbolje, najdragocjenije od svih djela i ibadeta je udovoljiti mu’minu (vjerniku), dati mu odjeću ili ga nahraniti, ako je gladan, ili mu dati nešto što mu treba." Jedan drugi hadis-i šerif kaže, "Nakon farza (obaveznog ibadeta kao što su namaz, post u mjesecu Ramazanu i dr.) najznačajnije djelo je udovoljiti muslimanu." Drugi hadis-i šerif kaže, "Kada neko udovolji svome bratu-muslimanu Allahu teala stvori meleka. (Ovaj melek) čini dovu za tu osobu do njegove smrti. Kada ta osoba umre i spusti se u mezarmelek mu dođe i pita ga, ‘Da li ti znaš mene?’ Kada osoba odgovori, ‘Ne znam, ko si ti?’ melek kaže, ‘Ja sam zadovoljstvo koje si ti priuštio muslimanu. Danas sam poslat da ti udovoljim, da ti pomognem da možeš odgovoriti melecima koji će te ispitivati i da sam svjedok za tvojim odgovorima. Ja ću za tebe, u mezaru i na Sudnjem danu, učiniti šefa’at. Ja ću ti pokazati tvoje mjesto u Džennetu.’" Kada su upitali našeg Pejgambera-sallallahu alejhi ve sellem-šta će prouzrokovati da nmogi uđu u Džennet on je rekao, "Takva, (to jest izbjegavanje harama i lijepa narav)." Kada su ga upitali šta će biti razlog da mnogi odu u Džehennem on je odgovorio, "Jezik i stidnica (vulva, seksualni organ žene)." U hadis-i šerifu se kaže, "Od mu’mina, onaj koji ima fino ponašanje i koji je blag prema svojoj ženi ima savršen iman." U drugom hadis-i šerifu se kaže, "Rob će, radi svog lijepog ponašanja dobiti visoke položaje i još više sevaba (nego što bi inače dobio). Loše ponašanje , odvući osobu, u duboki Džehennem." U drugom hadis-i šerifu se kaže, "Najlakši ibadet je malo govoriti i lijepo se ponašati." Kada je neko stao ispred Resulillaha-sallallahu alejhi ve sellem-i upitao ga koje djelo Allahu teala najviše voli on je rekao, Lijepo ponašanje." Kada mu je ista osoba prišla sa desne strane i postavila mu isto pitanje on je rekao, "Lijepo ponašanje." Kada mu je prišao sa lijeve strane i opet ga isto upitao Pejgamber je opet ponovio, Lijepo ponašanje." Kada mu je osoba prišla iza leđa i opet mu postavila isto pitanje Resulullah-sallallahu alejhi ve sellem-je okrenuo, prema njemu, svoje mubarek lice i rekao, "Zašto ti to ne razumiješ? Lijepo ponašanje znači da radimo što možemo bolje, i da se ne ljutimo." U jednom hadis-i šerifu se kaže, "Ko se ne svađa ni kad je u pravu će dobiti vilu u Džennetu. Ko ne laže ni u šali će dobiti vilu u sred Dženneta. Onaj, ko ima fino ponašanje (ahlak), će dobiti vilu na najvišem dijelu Dženneta." Hadis-i-kudsi glasi, "Ja sam izabrao ovu vjeru (Islam) od svih vjera. Ova vjera je kompletirana darežljivošću i lijepim ponašanjem. Upotpunite ovu vjeru sa ova dva, svaki dan!" [Mubarek izjave našeg dragog Pejgambera-sallallahu alejhi ve sellem-se zovu Hadis. Kada je Allahu teala inspirisao ove izjave one se zovu Hadis-i-kudsi.] Kaže se u hadis-i šerifu, "Lijepo ponašanje će istopiti grijehe kao što topla voda topi led. Loše ponašanje će rastvoriti ibadete kao što sirće rastvara med." Drugi hadis-i šerif kaže, "Allahu teala je Refik. On voli one Svoje robove koji se u svojim svakodnevnim poslovima blago ponašaju." Drugi hadis-i šerif kaže, "Allahu teala voli blago ponašanje i uvijek pomaže onim koji se ponašaju blago. U drugu ruku On ne pomaže onim koji se ponašaju na grub način." Jedan drugi hadis-i šerif kaže, "Neće ući u Džehennem niti će Džehennemska vatra pržiti onog ko se blago ponaša i ko drugim olakšava." U jednom drugom hadis-i šerifu se kaže, "Allahu teala voli onog ko nije nagao. Šejtan izaziva naglost. Allahu teala voli hilm to jeste, blagost." Drugi hadis-i šerif kaže, "Ko ima hilm će dobiti nivo onog ko posti po danu a klanja po noći." Drugi hadis-i šerif kaže, "Allahu teala puno voli onog ko je blag kada je ljut." Drugi hadis-i šerif kaže, "Ako je neko blag prema onom ko je prema njemu grub ili nije ljut prema nekom ko mu je nažao učinio ili posjećuje one (prijatelje, rođake itd.) koji njega ne posjećuju (naziva ih ili im piše) Allahu teala će mu u Džennetu dati visoke stepene i vile." U jednom drugom hadis-i šerifu se kaže, "(Pravi) heroj nije ko pobijedi u meču hrvanja ili ko utekne nego ko kontroliše svoj nefs kada je ljut.", "Ko pozdravlja nasmijana lica će dobiti sevab (nagradu) kao da je dao sadaku.", "(Sve stvari kao što su) biti nasmijan, kada sretnemo, našeg brata u Islamu, činiti emr-i ma’ruf i nehj-i-anil-munker spasiti nekog od krivovjerstva, u vrijeme kada su vjerska učenja pala u zaborav i kada se je krivovjerstvo puno raširilo, skloniti trnje, kosti i drugo smeće sa puta i trgova, napuniti nečiju kantu vodom, kome treba vode, su ravne sadaci." [Podučavati, promulgirati i širiti Allahova teala naređenja i opominjati (ukoriti) one koji krše Njegove zabrane.] Drugi hadis-i šerif kaže, "U Džennetu imaju vile iz kojih se može vidjeti napolje kada smo u njima u njih kada smo napolju. One će biti date onim koji tiho govore, onim koji hrane gladne i onim koji klanjaju namaz kada drugi spavaju." Ovdje navedeni hadis-i šerifi su uzeti iz knjige Ettergib vetterhib. [Autor ove knjige, hafiz Abdul’azim-i Munziri Kajrivani Šafi’i.] Ova knjiga je vrlo cijenjena zbirka (knjiga) hadisa. Molimo da nam Allahu teala usreći sljeđenjem ovih hadis-i šerifa. Onaj čiji su maniri i rad u skladu sa savjetom koji se nalazi u ovim hadis-i šerifima treba biti vrlo zahvalan Allahu teala. Isto tako i osoba, čije ponašanje nije u skladu sa njima, mora Allahu teala činiti dovu i moliti Ga da joj dadne da svoje ponašanje uskladi sa ovim hadis-i šerifima. Ako je neko ko ima neskladno ponašanje svjestan svojih nedostataka, to je veliki ni’met (blagodat). Ako je osoba nesvjesna svog griješenja ili nije žalosna zbog svog takvog ponašanja takva osoba je najvjerovatnije labava i u svom i’tikadu i imanu.

STAZOM SUNNETA

Back | Index | Home