Ovu knjižicu je napisao Ahmed Dževdet Paša-rahmetullahi teala alejh-koji je učinio islamu veliku uslugu stavljajući, u svojoj cijenjenoj knjizi Medžella, pravila Kur'an-i kerima u oblik zakonodavnih paragrafa (Ahkam-i Kur'anijje). Pored ove, on je napisao još i Otomansku Istoriju u dvanaest tomova, koja je najpouzdaniji izvor znanja na ovom polju, kao i čuvenu knjigu Kisas-i Enbija (Istorija Pejgambera). On je 1238. [1823.] rođen u Lofdži a preselio je na ahiret 1312. [1894.]. On je ukopan u Istanbulu, u mezaristanu Fatih džami’je.

Ovaj alem to jeste, sve je bilo nepostojeće. Allahu teala ih je sve iz ničega stvorio. On je htio da ovaj svijet, do njegovog kraja, obogati ljudskim bićima. Stvarajuci Adema-alejhisselam-od zemlje, On je ovaj svijet okitio njegovom djecom. Da bi pokazao ljudima stvari koje su im potrebne i na ovom svijetu i na ahiretu, On je počastio izvjesne od njih na taj način što im je dao da budu Pejgamberi-alejhisselam. On je Pejgamberima dao visoke stepene kako bi se razlikovali od drugih ljudi. On je Pejgamberima objavio Svoja naređenja, preko meleka koji se zove Džebrail (Džibril). Pejgamberi-alejhimusselam-su ove komande, bez promjene, prenijeli svojim ummetima to jeste, isto onako kako im ih je Džebrail-alejhisselam-donijeo. Prvi Pejgamber je bio Adem-alejhisselam. Zadnji Pejgamber je naš efendija Muhammed Mustafa-alejhissalatu vesselam. Između njih dvojice je došlo mnogo Pejgambera. Samo Allahu teala zna njihov broj. [Broj Pejgambera-alejhimusselam-nije poznat. Dobro je poznata činjenica da ih je bilo više od 124.000. Od njih su 313 ili 315 bili Resuli. Uzeto iz knjige Iman i Islam – poglavlje o vjerovanju u Pejgambere.] Ovdje su nabrojani oni čija su nam imena poznata:

Adem, Idris, Šit ili Šist, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Isma'il, Ishak, Ya'kub, Jusuf, Ejjub, Šu'ajb, Musa, Harun, Hidir, Juša' bin Nun, Iljas, Eljesa', Zulkifl, Šem'un, Išmoil, Junus bin Meta, Davud, Sulejman, Lokman, Zekerijja, Jahja, Uzejr, Isa bin Merjem, Zulkarnejn i Muhammed Mustafa-alejhi ve alejhimussalatu vesselam. Imena Pejgambera Uzejra, Lokmana i Zulkarnejna su takođe spomenuta u Kur'an-i kerimu. Neki alimi Ehli sunneta su rekli da su ova trojica Pejgamberi dok su drugi rekli da su oni evlije. [U Kur'an-i kerimu su napisana imena samo dvadeset osam Pejgambera. Imena Šit, Hidir, Juša, Šam'un i Išmoil-alejhimussalatu vesselam-nisu napisana u Kur'an-i kerimu. Uzeto iz knjige Iman i Islam - poglavlje o vjerovanju u Pejgambere]

Muhammed-alejhisselam-je Habibullah (Allahov teala miljenik). Ibrahim-alejhisselam-je Halilullah [onaj u čijem srcu je bila samo ljubav prema Allahu teala (to jeste, on nije volio imovinu i mal)]. Musa-alejhisselam-je Kelimullah (zato što je on govorio sa Allahom teala). Isa-alejhisselam-je Ruhullah (onaj kojeg je Allahu teala stvorio bez oca). [Isa-alejhisselam-se zove i Kelimetullah jer je on je stvoren bez oca to jeste, njegova majka, ga je donjela na svijet sa kelime-i ilahijje (Allahovom teala riječi BUDI!). Isa-alejhisselam-je va'zio (podučavao) Allahove teala riječi pune hikmeta (mudrosti), koje su preko njega doprle do ljudskih ušiju. Uzeto iz knjige Iman i Islam - poglavlje o vjerovanju u Pejgambere.] Adem-alejhisselam-je Safijjullah (onaj kojem je Allahu teala oprostio grešku). Nuh-alejhisselam-je Nedžijullah (onaj kojeg je Allahu teala spasio od opasnosti). Ovih šest Pejgambera su uzvišeniji od svih ostalih Pejgambera. Oni se zovu Ulul'azm Pejgamberi. Najuzvišeniji i najodabraniji od njih svih je Muhammed-alejhisselam.

Allahu teala je poslao na zemlju stotinu suhufa (množina od sahifa, knjižica) i četiri knjige. Džebrail-alejhisselam-ih je sve donijeo. Deset suhufa je poslano Ademu-alejhisselam, pedeset suhufa je poslano Šisu-alejhisselam, trideset suhufa Idrisu-alejhisselam-i deset suhufa Ibrahimu-alejhisselam. [Sahifa, (u ovom kontekstu) znači mala knjiga, knjižica, risala. Ne znači stranica ili list papira]. Od četiri knjige, Tevrat-i šerif je poslan Musau-alejhisselam, Zebur-i šerif Davudu-alejhisselam, Indžil-i šerif Isau-alejhisselam-i Kur'an-i kerim zadnjem Pejgamberu Muhammedu-alejhissalatu vesselam.

U vrijeme Nuha-alejhisselam-je bio veliki potop pa je voda bila prekrila cijeli svijet. Sav narod i životinje na zemlji, su bili potopljeni. Vjernici koji su bili sa njim, na ladži, su bili spašeni. Nuh-alejhisselam-je ladžu natovario parom od svih vrsta životinja, od kojih su postale današnje životinje.

Nuh-alejhisselam-je na ladži imao svoja tri sina: Sam, Yafas i Ham. Svi današnji ljudi, na svijetu, su njihovi potomci. On se iz ovog razloga naziva našim drugim ocem.

Ibrahim-alejhisselam-je bio otac Isma'ila i Is'haka-alejhimesselam. Is'hak-alejhisselam-je bio otac Ja'kuba-alejhisselam. Ja'kub-alejhisselam-je bio otac Jusufa-alejhisselam. Ja'kuba-alejhisselam-su takođe zvali i "Isra'il". Zato se njegovi sinovi i unuci (potomci) zovu "Beni Isra'il" (Isra'ilova djeca). Beni Isra'il su se povećali po broju i mnogi od njih su postali Pejgamberi. Na primjer Musa, Harun, Davud, Sulejman i Zekerijja su bili među njima. Jahja i Merjem, majka Isa-alejhisselama, su takođe pripadali Beni Israil. Sulejman-alejhisselam-je sin Davuda-alejhisselam. Yahja-alejhisselam-je sin Zekerijja-alejhisselama. Hazret-i Merjem je bila Imranova-alejhisselam-kćerka a Zekerijjaova-alejhisselam-svastika (snaha). Harun-alejhisselam-je bio brat Musa-alejhisselama. Arapi su potomci Isma'ila-alejhisselam. Muhammed-alejhisselam-je bio arap.

Hud-alejhisselam-je bio poslan plemenu Ad. Salih-alejhisselam-je bio poslan plemenu Tamud. Musa-alejhisselam-je bio poslan plemenu Beni Isra'il. Harun, Sulejman, Zekerijja i Jahja-alejhimusselam-su takođe bili poslani plemenu Beni Isra'il. Međutim, ni jedan od njih nije donijeo novi šeri'at to jeste, oni su pozivali Benu Isra'il Musaovom-alejhisselam-šeri'atu. Zebur je bio poslan Davudu-alejhisselam međutim, on u sebi nije sadržavao šeri'at [to jeste, naredbe (emr), pravila (ahkam), ili ibadet]. On je bio pun va'zova i savjeta (nasihat). Prema tome, on nije ni ukinuo ni poništio Tevrat nego ga je pojačao. Iz ovog je razloga Musaov-alejhisselam-šeri'at trajao tri puta duže od Isa-alejhisselamovog šeri'ata. Kada je Isa-alejhisselam-došao, njegov šeri'at je poništio Musaov-alejhisselam-šeri'at to jeste, Tevrat više nije važio. Dakle, više nije bilo dozvoljeno slijediti Musaov-alejhisselam-šeri’at. Od tog momenta je trebalo slijediti Isaov-alejhisselam-šeri'at, do momenta kada je došao Muhammed-alejhisselam. Međutim, većina Beni Isra'il nije vjerovala Isa-alejhisselama-pa su i dalje uporno slijedili Tevrat. Tako su se Jevreji i Nasara (sljedbenici Isa-alejhisselama) razdvojili. Oni, koji su vjerovali Isa-alejhisselama, su se zvali Nasara. Oni se danas zovu Hrišćani. Oni, koji nisu vjerovali Isa-alejhisselama, i koji su ostali u kufru i krivovjerstvu su nazvani Jehudije (Jevreji). Jevreji i dan danas tvrde da slijede vjeru Musa-alejhisselama-i čitaju Tevrat i Zebur dok Nasara tvrde da slijede vjeru Isa-alejhisselama-i čitaju Indžil. Međutim, naš efendija (gospodar), Muhammed-alejhissalatu vesselam-sejjid oba svijeta, svijeta ljudi i svijeta džina, je poslan kao Pejgamber za sve aleme (svijetove). Njegov din (vjera), šeri'at (Din-i Islam), je poništio sve druge vjere. Pošto će ova vjera ostati na snazi do kijameta, nigdje na svijetu nije dozvoljeno slijediti nijednu drugu vjeru, samo njegovu. Nakon njega neće doći drugi Pejgamber. On je zadnji Pejgamber. Mi smo, elhamdulillah, u njegovom ummetu. Naša vjera je Islam.

Naš Pejgamber, Muhammed-alejhisselam, je rođen u gradu Mekki, u ponedjeljak naveče, dvanaestog Rabiul evvela, što se podudara sa dvadesetim Aprilom 571. godine. On je (632.) u u gradu Medini počastio ahiret svojim prelaskom na njega, 11 godina po hidžri. Kada je imao četrdeset godina, melek zvani Džebrail-alejhisselam, mu je otkrio Pejgamberluk. On je 622. godine učinio hidžru (preselio se) iz Mekke u Medinu. On je u ponedjeljak, 20. septembra došao u selo Kuba kod Medine, što označava početak Hidzri Šemsi to jeste, muslimanske kalendarske godine. [Sunčana (Solarna) Perzijska godina počinje šest mjeseci prije to jeste, dvadesetog marta, što je magijski (Nevruz) dan.] Prvi Muharrem iste godine označava početak Kameri (lunarnog, mjesečevog) kalendara.

Mi vjerujemo sve Pejgambere. Allahu teala ih je sve poslao. Ali, kada je Kur'an-i kerim objavljen, sve druge vjere su anulirane. Danas nije dozvoljeno slijediti ni jednu drugu vjeru osim Islama. Hrišćani takođe vjeruju sve prethodne Pejgambere ali su ostali u kufru (nevjerstvu) zato što ne vjeruju činjenicu da je Muhammed-alejhisselam, Pejgamber za sve narode, i zato što se ne slažu sa istinom. Što se tiče Jevreja, oni su dva puta dalje od din-i islama pošto oni ne vjeruju ni činjenicu da je Isa-alejhisselam-Pejgamber.

Pošto jevreji i hrišćani vjeruju da su iskrivljene knjige koje oni danas imaju, objavljene, ovake kakve su, oni se zovu Ehl-i kitab [to jeste, kafiri sa Svetim knjigama]. Dozvoljeno je [ali je mekruh] jesti ono što oni zakolju (od životinja koja se po Islamu smiju jesti) [ako pri klanju spomenu Allahovo teala ime] i oženiti (imati nikah) njihove kćeri. [Muslimanki nije dozvoljeno da se za njih uda. Ako djevojka ili žena odluči da se uda za kafira ili murteda ona će poniziti Muhammedovu-alejhisselam-vjeru. Muslimanka koja ponizi Islam postaje murted (kafir). Prema tome, udaja (ženidba) se dešava između dva kafira].

Rečeno je da su, kafiri bez Svete knjige, murtedi, oni koji ne vjeruju nijednog Pejgambera kao i oni koji, ili vjeruju da Pejgamber ima Uluhijjet sifat (Allahov teala atribut), ili ga obožavaju Mušrici. Mulhid je takođe kafir bez Svete knjige. Njihove kćerke nam nije dozvoljeno ženiti niti nam je dozvoljeno jesti od onog što oni zakolju.

Petar, Andrija, Ivan (Jovan), Jakov, Filip, Toma, Bartolomej, Matej, Jakov manji, Šimun, Juda i Tadej. Juda je postao murted (izdajnik, otpadnik). Matej je zauzeo njegovo mjesto. Petar je bio glavni od svih Havarija [Apostola]. Ovih dvanaest mu’mina (vjernika) su nastavili propagiranje Isaove-alejhisselam vjere nakon što je Isa-alejhisselam, u trideset trećoj godini života, uzdignut na nebesa. Ipak, istinita vjera koju je Allahu teala poslao se nije mogla održati više od osam godina. Kasnije se je doktrina Pavlovih izmišljotina svukud raširila. Pavle je bio jevrej. On nije vjerovao Isa-alejhisselama. Međutim, predstavljajući se da tobože vjeruje Isa-alejhisselama, i da je alim Isaove vjere on je rekao, "Isa je Allahov sin. On, radi toga, u sebi sadrži uluhijjet sifat (Allahov teal atribut)." On je izmislio i druge stvari. On je rekao da su vino i krmetina halal (dozvoljeni). On je okrenuo Kiblu Nasara od Ka’be, prema Istoku, gdje se sunce rađa. On je rekao da je Allahov teala zat (biće) jedan a da postoje tri sifata (atributa). On je ove atribute nazvao Uknum (Hipostaze). Riječi ovog jevreja, munafika, su ubačene u najranije knjige Biblije (Evanđelje) a naročito u Lukovu knjigu, tako da su se Nasara podijelili u grupe. Oni su svi postali mušrici zato što vjeruju da Isa-alejhisselam-ima uluhijjet sifat. Na ovaj način su se pojavile sedamdeset dvije konfliktne grupe (firke). Danas su ostala samo tri glavna mezheba (sekte). Oni su svi mušrici.

[Abdullah ibni Abdullah-it-terdžuman, sveštenik iz Majorke, jednog od Španskih otoka, piše u knjizi Tuhfet-ul-erib firred-i ala ehlis-salib. Ovaj sveštenik je, kada je postao musliman, promijenio svoje ime. On je ovu svoju knjigu napisao 823. [1420.] na Arapskom jeziku. Knjiga je štampana 1290. [1872.] u Londonu a 1401. [1981.] u Istanbulu. Ova knjiga je kasnije prevedena na Turski jezik.

"Evanđelje su napisali Matej, Luka, Marko i Ivan (Jovan). Oni su prvi ukaljali Indžil. Matej, palestinac, je vidio Isa-alejhisselama-samo u godini kada je on uzdignut na nebesa. On je, osam godina kasnije, napisao prvo evanđelje u kojem pripovijeda izvanredne događaje koji su se desili u Palestini i kojima je bio očevidac, kada je Isa-alejhisselam-rođen, i kada ga je njegova majka, hazret-i Merjem, odnijela u Egipat, kada je Herod, jevrejski kralj, htio da ubije njeno dijete. Hazret-i Merjem je ukopana u Jerusalemu a preselila je na ahiret šest godina nakon njegovog (Isaovog-alejhisselam) uzlaska na nebesa. Luka, koji je iz Antioka (Antakja-glavni grad stare Sirije) nije nikada vidio Isa-alejhisselama. Njega je munafik Pavle, dugo nakon Isa-alejhisselamovog-uzlaska na nebesa, preveo u Isa-alejhisselamovu-vjeru. I Marko je, takođe, primio Isa-alejhisselamovu-vjeru, nakon Isaovog-alejhisselam uzlaska na nebesa. On je u Rimu napisao ono što mu je Petar rekao da je Indžil. Ivan je bio sin Isaove-alejhisselam tetke. On je nekoliko puta vidio Isa-alejhisselama. U ova četiri Evanđelja postoji puno dispartnih (potpuno različitih, koji se ne podudaraju) odlomaka." U knjigama pod naslovom Dija-ul-kulub i Šems-ul-hakika koje je napisao Ishak efendija iz Hariputa, koji je preselio na ahiret 1309. [1892.], i u knjizi koju je napisao Hajderizade Ibrahim Fasih efendija na Arapskom jeziku pod naslovom Essirat-ul-mustekim, koji je preselio na ahiret 1299. i u knjizi Mizan-ul-mevazin koju je na Perzijskom jeziku napisao Nedžef Ali Tebrizi, koja je 1288. štampana u Istanbulu i u knjizi Erredul-Džemil koja je na Arapskom jeziku a koju je napisao Imam-i Gazali i koja je 1959. godine štampana u Bejrutu je dokazano, da su kopije današnjih Biblija interpolirane. Zadnje tri knjige je 1986. godine fotostatski reprodukovala Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula. Barnabas je precizno napisao šta je vidio i čuo od Isa-alejhisselama. Ovo Evanđelje je pronađeno i 1973. godine u Pakistanu izdato na Engleskom jeziku. U knjizi Kamus-ul-a’lam piše, "Barnabas je jedan od ranijih Apostola. On je bio sin Markovog amidže. On je sa Kipra. Nakon šro se je Pavle pojavio on mu je pristupio. Oni su zajedno putovali u Anatoliju i Grčku. On je postao šehid (mučenik) na Kipru u 63. godini. On je napisao Evanđelje i još neke knjižice. Hrišćani ga komemoriraju jedanaestog juna."

Hrišćanski vjerski ljudi se nazivaju sveštenici. Patrijarh je najviši od svih Ortodoksnih sveštenika. Sveštenici srednjega reda se nazivaju pastori. Oni koji čitaju Indžil se zovu Kissis (čitači evanđelja). Uskufi (Prezviteri) su iznad Kissisa. Oni su slični muftijama. Uskufi višeg ranga su biskupi (episkopi) iznad kojih je arhiepiskop (nadbiskup) koji su slični kadijama (sudijama). Oni koji obavljaju vjerske obrede se zovu Džazilik (sveštenici) ispod kojih su Šemmasi (đakoni, sveštenikovi pomagaći). Oni koji služe u crkvi se zovu Ermiti ili Šemamise koji su slični muezzinima. Oni koji su se posvetili molitvi (ibadetu) se zovu Rahib (kaluđer). Poglavar katolika je Papa (otac očeva) u Rimu. Njegovi savjetnički prelati se nazivaju kardinali.

Svi ovi ljudi sa vjerskim autoritetom su zaboravili Allahovo teala jedinstvo. Oni su izmislili Sveto trojstvo. Nakon izvjesnog vremena, za vrijeme ere Rimskog imperatora Klaudiusa II (215.-271.), Patrijarh iz Antioka, Junus Šemmas, je izjavio Allahovo teala jedinstvo. On je puno svijeta okrenuo na pravi put. Oni su postali Ehl-i kitab. Ipak, sveštenici koji su ga kasnije naslijedili su ponovo počeli da obožavaju troje. Konstantin Veliki (274.-337.) je uveo idolatriju (idolopoklonstvo) u Isaovu-alejhisselam-vjeru. On je tri stotine dvadeset i pete godine [325.] u Izniku sazvao 318 svećenika i osnovao Duhovni savjet (ruhani medžlis) i napravio Novo hrišćanstvo. Prezviter Arius, iz ovog savjeta, je rekao da je Allahu teala jedan i da je Isa-alejhisselam-Njegovo stvorenje. Međutim, Aleksandar, vođa savjeta i tadašnji Aleksandrijski Patrijarh su ga izbacili iz crkve. Konstantin veliki je proglasio Ariusa nevjernikom (kafirom) i osnovao principe Melekaijje sekte. Ova činjenica je napisana u knjizi Milel ve Nihal kao i u istoriji Rima koju je napisao Džirdžis Ibnul’ amid, Bizantijsko-Grčki istoričar koji je živio u Damasku od 601.-671. po hidžri [1205.-1273.]. Tri stotine osamdeset prve godine [381.] se je u Kostantinopolu (Istanbul) održao Drugi savjet, na kojem je Makdonijus optužen za blasfemiju, zato što je izjavio da Isa-alejhisselam-nije Ruhul-kuds [Sveti duh] nego da je stvorenje. Tri stotine devedeset pete godine [395.] je Rimska država podijeljena na dva dijela. Četiri stotine dvadeset prve godine [421.] je u Konstantinopolu održan Treći savjet na kojem je pomno ispitana knjiga koju je napisao Nestorius, Konstantinopolski Patrijarh, koji je napisao, "Isa-alejhisselam-je bio čovjek. On se ne može obožavati. Postoje samo dva uknuma. Allah je jedan. Od Njegovih sifata (atributa) vudžud (postojanje), hajat (život) i ilm (znanje), Ruhul-kuds je samo Njegov sifat hajat. Ilm uknum [kelima, riječ] je prodrla u Isa-alejhisselama pa je on postao ilah (bog). Merjem nije majka boga (ilah) nego ljudskog bića. Isa nije Allahov sin." Ove njegove ideje su prihvaćene pa se je Nestoriusov mezheb (škola) raširio u istočnjačkim zemljama. Oni koji su pripadali njegovoj školi su se nazivali Nestorijanci. Četiri stotine trideset prve godine [431.] se je u Efesu održao Četvrti savjet. Na ovom savjetu je Nestorius (umro 439. u Egiptu) optužen blasfemijom dok su istovremeno prihvaćene ideje Dioskorusa. Dvadeset godina kasnije, četiri stotine pedeset i prve godine [451.] se je u Kadikoju održao Peti savjet na kojem su 734 sveštenika uzela učešće. Ovaj savjet se je odrekao Dioskorusovih ideja. Dioskorus je bio Aleksandrijski Patrijarh. Njegova ideja je bila da je Isa-alejhisselam ilah. Ovaj savjet je oformio grupu pod imenom Monofisije, koja se je takođe zvala Ja’kubijje mezheb (škola); što je izvedenica iz imena Ja’kub pošto je to pravo Dioskorusovo ime. Merkjanus, Bizantijski imperator toga vremena, je svugdje razglasio ovo odricanje. Diskorus je pobjegao i počeo podučavati ova svoja vjerovanja (školu) po Jerusalemu i Egiptu. Oni su mušrici. Njegovi su sljedbenici obožavali Isa-alejhisselama. Današnji Surjanci (hrišćani koji govore Sirijski jezik), Maronci u Iraku, Siriji i Lebanonu pripadaju Ja’kubijja sekti.

Melekaijje školu je prihvatio Kadikojski savjet koju je i kralj Merkjanus ratifikovao. Ona je slična školi prvog savjeta održanoj u Izniku. Njihov vođa će biti Antiočki Patrijarh. Oni će upotrijebiti Ilm sifat (Kelime), i hajat sifat (Ruhul-kuds). Ovi sifati se nazivaju Uknum kada se ujedine sa čovjekom. Oni imaju tri boga. Otac, vudžud (postojanje) uknum. Isa je sin. Merjem je ilah (boginja). Oni zovu Isa-alejhisselama-Jesus christus (Isus hrist).

Sedamdeset dvije hrišćanske sekte je Rahmetullah efendija-rahmetullahi teala alejh-detaljno objasnio u knjizi na Arapskom jeziku pod nazivom Izhar-ul-hak. Ove sedamdeset i dvije hrišćanske sekte su takođe detaljno objašnjene i u knjizi na Turskom jeziku pod naslovom Dija-ul-kulub koju je napisao Ishak efendija iz Hariputa. Knjiga Dija-ul-kulub je 1990. godine u Istanbulu prevedena na Engleski jezik pod naslovom Could Not Answer. Knjiga Izhar-ul-hak je 1280. godine [1864.] štampana na Arapskom jeziku u Istanbulu. U ovoj knjizi, alim iz Indije, Rahmetullah efendija-rahmetullahi teala alejh, koji je u Mekki preselio na ahiret 1306. po hidžri, piše detaljno o diskusijama koje je 1270. vodio sa hrišćanskim sveštenicima u Indiji a kasnije i u Istanbulu i opisuje kako ih je ušutkao. Komentari na ove diskusije su kasnije dodani Istanbulskom izdanju knjige na Perzijskom jeziku pod naslovom Sejf-ul-ebrar. Knjiga Izhar-ul-hak ima dva dijela. Prvi dio, koji je preveo Nuzhet efendija-šef sekretarijata Ministarstva za obrazovanje-na Turski jezik i koji je štampan u Istanbulu pod nazivom Izhar-ul-hak. Drugi dio, je Sejjid Omer Fehmibin Hasen 1293. preveo na Turski jezik. Ovaj dio je 1293. [1876.] štampan u Bosni pod nazivom Ibraz-ul-hak.

Ove sve sekte su bile lojalne Rimskom papi do 446. [1054]. Oni su svi mušrici. Svi su bili katolici. Istanbulski patrijarh, Mihael Kirolarius, se je 1054. odvojio od pape i započeo da sobom, neovisno, rukovodi istočne crkve. Ove se crkve nazivaju Ortodoksne. One slijede Ja’kubijje školu.

Njemački sveštenik Luter se je 923. [1517.] pobunio protiv Rimskog pape. Njega su sljedile mnoge crkve. Oni se nazivaju Protestanti.]

Kako vidimo, svi hrišćani su mušrici i niži su od jevreja. Oni će biti puno mučeni (azab) na ahiretu zato što ne vjeruju Muhammeda-alejhisselam-i krše Uluhijjet: vjeruju Sveto trojstvo. Oni vjeruju da su Isa-alejhisselam i njegova majka, hazret-i Merjem bogovi i obožavaju ih. Oni su svi mušrici. Oni takođe jedu leš. Što se tiče jevreja, oni samo ne vjeruju dva Pejgambera-alejhimessalevatu vetteslimat. Oni znaju da je Allahu teala jedan i ne jedu leš. Ipak jevreji su više neprijateljski raspoloženi prema Islamu. Iako je mali broj jevreja postao mušrik, kao hrišćani, zato što su rekli, "Uzejr je Allahov sin," većina nisu mušrici. Ortodoksni, katolici i protestanti čitaju različite verzije Biblije (Indžila) i tvrde da slijede Isa-alejhisselama. Međutim, svaka sekta ima puno konfliktnih principa u odnosu na vjerovanje (i’tikad) i praksu (amel). Svi se zovu nasara, hrišćani. Oni koji kažu da je Isa-alejhisselam-Pejgamber se zovu Ehl-i kitab. Danas nema Ehl-i kitab hrišćana. Zato što ne vjeruju u Muhammeda-alejhisselam oni su svi kafiri. Jevreji misle da slijede Musa-alejhisselama. 1954. godine svjetska populacija je bila 2.444 biliona. Bilo je 322 miliona muslimana, 800 miliona hrišćana (128 miliona ortodoksnih, 470 miliona katolika i 202 miliona protestanata), 11 miliona jevreja i 1.311 bilion kafira bez Svete knjige koji ne vjeruju ni u jednog Pejgambera to jeste, mušrika.

STAZOM SUNNETA

Back | Index | Next