FITNEDŽIJE (SMUTLJIVCI), NEISPRAVNI MEZHEBI

Sva četiri hak, ispravna mezheba imaju isti i’tikad (vjerovanje, ili iman). U Islamu među njima ne postoji razlika. Sva četiri imaju Ehl-i sunnet i’tikad. Oni koji nemaju Ehl-i sunnet i’tikad su bid’at ehli to jeste, mezhebsiz (nemezheblije). Oni sebe nazivaju pripadnicima petog mezheba. Danas ne postoji drugi način da naučimo vjeru osim iz ilm-i hal knjiga jednog od ova četiri mezheba. Svako može da izabere mezheb koji mu je najlakše slijediti. Mi ćemo naučiti dotični mezheb tako što ćemo čitati knjige koje su napisali alimi tog mezheba. Ko radi svoje sve poslove u skladu sa dotičnim mezhebom on postaje član toga mezheba. Na ovaj način, osoba slijedi taj mezheb to jeste, čini ga taklid. Musliman obično pripada mezhebu svojih roditelja pošto mu je lako naučiti ono što čuje i vidi od svojih roditelja. Postojanje četiri mezheba, umjesto jednog, je olakšica za muslimane. Dozvoljeno je napustiti jedan mezheb i slijediti drugi. Međutim, uzeće nas dugi niz godina da naučimo novi mezheb. Trud koji smo uložili da naučimo prethodni mezheb, ne samo da nam neće koristiti, nego čak može izazvati i konfuziju dok radimo mnoge stvari. Nije džaiz (dozvoljeno) napustiti mezheb zato što nam se ne sviđa zato što je ulema rekla da, voliti Selef-i salihin ili reći da oni nisu znali, izaziva kufur.

U skorije vrijeme su se pojavile izvjesni ljudi kao što su Pakistanac Mevdudi i Egipćani, Sejjid Kutb i Rešid Riza. Oni, kao i oni koji su čitajući njihove knjige bili prevareni, kažu da bi trebalo ujediniti mezhebe i da bi trebalo olakšati islamijjet odabiranjem i sakupljanjem ruhsata (olakšica) četiri mezheba. Oni su ovu ideju definisali svojim kratkom pameti i oskudnim znanjem. Čim pogledamo u njihove knjige odmah vidimo da oni nemaju pojma o naukama kao što su tefsir, hadis, usul i fikh. Oni nam otkrivaju svoje neznanje i neukost serijom nezrele logike i pogrešnog pisanja. Zato što:

1) Alimi četiri mezheba su izjavili, "Hukm-i muleffik je neispravan" to jeste, ibadet koji je obavljen slijedeći istovremeno više od jednog mezheba neće biti sahih dakle, biće batil (nevažeći), kada njegovo izvršavanje nije sahih ni u jednom od (četiri) mezheba. Ko ne slijedi saglasnost alima četiri mezheba-rahmetullahi teala alejhim edžma’in-on ne pripada ni jednom mezhebu. On je mezhebsiz (nemezheblija). Djela takve mezhebsiz osobe nisu u skladu sa islamijjetom (Islamom). Ona su bezvrijedna. On od dina pravi igru.

2) Ograničavanje muslimana i njihovog ibadeta na jedan jedini put pravi vjeru Islam vrlo teškom. Allahu teala i Njegov Pejgamber-sallallahu alejhi ve sellem-bi, da su to htjeli, objavili sve jasno pa bi se sve radilo slijedeći samo taj jedan put. Međutim, Allahu teala i Njegov Resul-sallallahu teala alejhi ve sellem, iz sažaljenja prema ljudskim bićima, nisu sve jasno izjavili. Različiti mezhebi su se pojavili kao rezultat tumačenja Ehl-i sunnet alima-rahmetullahi teala alejhim edžma’in. Kada neko u svom poslu naiđe na izvjesnu poteškoću on izabere olakšicu u okviru svog mezheba. U slučaju još veće poteškoće on slijedi (čini taklid)jedan drugi (od četiri) mezheba i bez teškoće obavi svoj posao. Ova olakšica ne bi postojala kada bi postojao samo jedan mezheb. Nemezheblije koje iskupljaju ruhsate (olakšice), sa ciljem da osnuju jedan sistem laganih načina u stvari, vjerovatno ne znajući šta rade, prave za muslimane problem.

3) Radeći jedan dio ibadeta po jednom mezhebu a drugi dio po drugom znači da nemamo povjerenja u znanje imama prethodnog mezheba. Kako je gore napisano, kufr je, reći da su Selef-i salihin-rahmetullahi teala alejhim edžma’in-bili neuki.

Istorija je bila očevidac mnogim ljudima koji su htjeli da promijene ibadet i koji su vrijeđali Ehl-i sunnet alime-rahmetullahi teala alejhim ežma’in. Očigledno je da osobe, koje kažu da trebamo izabrati ruhsate (olakšice) četiri mezheba i ukinuti četiri mezheba, čak nisu u stanju ni da ispravno pročitaju ili razumiju jednu stranicu iz knjiga mezheb imama. Osoba mora da bude duboki alim da bi mogla shvatiti mezhebe i uzvišenost mezheb imama. Osoba koja je alim (duboko učena) neće, otvaranjem glupog i neukog puta, voditi narod u felaket (propast). Džahili i krivovjernici, koji su se pojavili tokom istorije, će nas odvesti u felaket, ako im budemo vjerovali. Ako slijedimo Ehl-i sunnet alime, koji su došli u svakom od četrnaest vijekova i koji su hvaljeni u hadis-i šerifima, steći ćemo se’adet (sreću). I mi takođe, trebamo da se čvrsto držimo puta naših predaka, salih, čistih muslimana, šehida, koji su dali svoje živote za Allahovo teala ime i za širenje islama. Mi ne bi smjeli dopustiti da nas zavaraju otrovni, štetni članci skorojevića, vjerskih reformatora.

Na žalost, otrovne ideje Abduha, šefa kairske Masonske loge, su se u skorije vrijeme uvukle i u medresu Džami’ul-ezher tako da su se u Egiptu pojavili vjerski reformatori kao što su Rešid Riza, rektor Ezher medrese Mustafa Meragi, Kairski muftija Abdulmedžid Selim, Mahmud Šeltut, Tentavi Dževheri, Abdurrazik paša, Zeki Mubarek, Ferid Vedždi, Abbas Akkad, Ahmed Emin, doktor Taha Husejn paša, Kasim Emin, Hassen Benna. Još više na žalost njih, kao i njihovog ustada (majstora, učitelja) Abduha, danas smatraju modernim alimima islama i prevode njihove knjige se na mnoge jezike. Oni su bili sebeb (uzrok) da mnogi neuki vjerski ljudi i omladina islama skrenu sa pravoga puta.

Veliki alim islama i mudžeddid četrnaestog stoljeća sejjid Abdulhakim Efendi-rahmetullahi alejh-je rekao, "Kairski muftija Abduh nije imao kapacitet da shvatiti veličinu alima islama. On je sebe prodao neprijateljima islama i u najmanju ruku postao franmason i jedan od svirepih kafira koji iznutra razaraju i uništavaju islam."

Oni koji su se skotrljali u kufr ili bid’at ili krivovjerstvo, kao Abduh, su se uvijek nadmetali jedni s drugim u obmanjivanju mlađeg vjerskog kadra, koji ih je naslijedio. Oni su bili pioniri u felaketima (propastima) koje je hadis-i šerif, "Mom ummetu će doći felaket (propast) kroz fadžir (krivovjerne) vjerske ljude" unaprijed najavio.

Učenici koje je Abduh istrenirao nisu nakon njegove smrti 1323. (1905.) besposleno sjedili u Egiptu. Oni su objavili mnoge, veoma štetne knjige, koje su bile sebeb za kahr i gadab-i ilahi (izazvale Allahov teala gnjev i prokletstvo). Jedna od ovih knjiga se zove Muhaverat koju je napisao Rešid Riza. Rešid Riza je u ovoj svojoj knjizi, kao što je to radio i njegov učitelj Abduh, napao četiri mezheba Ehl-i sunneta. Misleći o mezhebima kao o idealističnim razlikama i pogrešno predstavljajući usul (metode) i šartove (uslove) idžtihada, kao reakcionarne kontroverzije (neslaganja), on je otišao tako duboko u krivovjerstvo da je rekao da su one pokvarile jedinstvo islama. On je jednostavno ismijavao milione iskrenih muslimana koji su hiljadu godina slijedili jedan od četiri mezheba. On se je toliko udaljio od Islama da je tražio puteve koji bi mogli podmiriti savremene potrebe vjere, imana. Svi vjerski reformatori imaju jednu zajedničku karakteristiku to jeste, svaki od njih, predstavlja sebe kao pravog muslimana, kao alima islama, koji posjeduje ekstenzivno znanje i koji je shvatio pravi islam i potrebe modernog doba. Oni predstavljaju hakiki, sahih muslimane, koji su pročitali i shvatili knjige islama, i koji u stopu slijede alime Ehl-i sunneta kojima su date vesele vijesti da su Resulullahovi nasljednici i koji su hvaljeni u hadis-i šerifu, "Njihovo vrijeme je najbolje od svih vremena" kao takliddžije (imitatore, sljedbenike) koji prosto razmišljaju. Deklamacije i članci reformatora nam jasno pokazuju da oni, ne samo nemaju pojma o islamskim ahkamima (propisima), fikhskom znanju to jeste, oni nam pokazuju da su njihovi autori totalni džahili (neuki vjerski ljudi) i da nemaju pojma o vjerskom znanju. "Alimi koji imaju iman su najuzvišeniji od svih ljudi" i "Vjerski alimi su Pejgamberovi nasljednici" i "Srčano znanje je jedna od Allahovih teala tajni" i "Alimovo spavanje je ibadet" i "Poštujte alime mog ummeta! Oni su zvijezde na zemlji" i "Alimi će na kijametu šefa’at (posredovati) činiti" i "Alimi fikha su neprocjenjivi. Ibadet je biti u njihovom društvu" i "Alim među njegovim talebama (učenicima) je kao Pejgamber u njegovom ummetu." Da li naš Pejgamber-sallallahu alejhi ve sellem, u gore navedenim hadis-i šerifima, hvali Ehl-i sunnet alime koji su se pojavili u hiljadu i tri stotine godina ili Abduha i njegove učenike, skorojeviće, vjerske reformatore? Naš efendija, Resulullah-sallallahu alejhi ve sellem- je opet na ovo dao odgovor i rekao, "Svaki vijek će biti gori od prethodnog. Oni će se ovako kvariti do kijameta!" i "Kako se kijamet približava, ljudi na vjerskom položaju će biti truliji, pokvareniji od magarčeve lešine." Ovi hadis-i šerif su napisani u Tezkire-i Kurtubi muhtasari. Svi alimi islama i Evlije, koje je Resulullah-sallallahu alejhi ve sellem-činio medh i sena (hvalio i uzdizao), su jednoglasno rekli da je put, kojem su date vesele vijesti spasa od Džehennema, grupa (firka), mezheb, koji se zove Ehl-i sunnet vel-džema’at. Oni koji ne pripadaju Ehl-i sunnetu će otići u Džehennem. Ovi alimi su takođe jednoglasno rekli da nije ispravno i da je besmisleno činiti telfik mezheba (ujedinjenje mezheba) to jeste, izabirati i sakupljati ruhsate (olakšice) četiri mezheba i od njih praviti jedan lažni mezheb.

Hoće li neko ko je razuman slijediti put Ehl-i sunnet mezheba, koji su alimi islama-rahmetullahi teala alejhim edžma’in-koji su se pojavili tokom milenija jednoglasno pohvalili, ili će vjerovati takozvanim kulturnim, progresivnim neznalicama koji nemaju pojma o islamu i koji su se pojavili u zadnjih stotinjak godina?

Eminentni i govorljivi pripadnici sedamdeset dvije grupe, za koje hadis-i šerif kaže da će otići u Džehennem, su uvijek napadali Ehl-i sunnet alime-rahmetullahi teala alejhim edžma’in-i nastojali da cenzurišu ove mubarek muslimane međutim, oni su uvijek bili osramoćeni odgovorima potkrijepljenim ajet-i kerimima i hadis-i šerifima. Kada su vidjeli da su neuspješni u znanju, oni su se odali napadima i ubistvima ubijajući, u svakom stoljeću, na hiljade muslimana. S druge strane, pripadnici četiri Ehl-i sunnet mezheba, su uvijek voljeli jedni druge i živjeli kao braća.

Resulullah-sallallahu alejhi ve sellem-je rekao, "Podjela muslimana na mezhebe, u životnim poslovima, je [za njih] Allahov teala rahmet." Međutim vjerski reformatori kao što je Rešid Riza koji je rođen 1282. (1865.) i u Kairu 1354. (1935.) iznenada umro, kažu da će osnovati islamsku slogu ujedinjujući četiri mezheba. Međutim, naš Pejgamber-sallallahu alejhi ve sellem-je naredio svim muslimanima da se ujedine u imanu (da svi isto vjeruju) i da slijede jedan put, put njegovih četvorice halifa. Alimi islama-rahmetullahi alejhim edžma’in-su radeći zajedno, istraživali i proučavali put četvorice halifa, put imana, i zabilježili ga u svojim knjigama. Oni su, ovaj jedinstveni put, koji je naš Pejgamber naredio, nazvali Ehl-i sunnet vel-džema’at. Muslimani cijeloga svijeta se moraju ujediniti na ovaj jedan put, put Ehl-i sunneta. Oni koji hoće jedinstvo islama, ako su iskreni u svojim riječima, trebaju da se pridruže ovom, već postojećem jedinstvu. Ali na žalost, franmasoni, englezi i zindici koji nastoje da iznutra unište islamijjet su uvijek nastojali da obmane muslimane lažnom riječi "jedinstvo" dok su istovremeno razbilijali na komade "imansko jedinstvo" pod maskom svoje lozinke, "hoćemo da napravimo slogu".

Dušmani islama su nastojali da unište islamijjet još od vremena našeg Pejgambera. Danas franmasoni, komunisti, jevreji i hrišćani napadaju na razne načine. Isto tako i krivovjerni muslimani, za koje je rečeno da če otići u Džehennem, odvode muslimane sa pravoga puta, varaju i kleveću stazu Ehl-i sunneta i sljedbenike ispravnog puta. Oni, na ovaj način, učestvuju u razaranju Ehl-i sunneta, i sarađuju sa neprijateljima islama. Pioniri ovih napada su englezi koji su mobilisali, u ove svrhe i u ovom svom podlom napadu, svoja sva imperijalna sredstva, bogatstva, vojnu silu, mornaricu, tehnologiju, političare i književnike. Oni su, na ovaj način, uništili dvije najveće Islamske države koje su se protezale preko tri kontinenta, Gurganijje državu u Indiji i Osmanlijsku državu, koje su bile zaštitnice Ehl-i sunneta. Oni su u svim državama uništili cijenjene i važne knjige islama. Oni su u mnogim državama izbrisali islamsko znanje. U drugom svjetskom ratu su komunisti bili skoro potpuno propali kada su im englezi pomogli što je doprinijelo da se osnaže i rašire po cijelom svijetu. Engleski premijer James Balfour (1902-5) je 1917. osnovao cionističku organizaciju (sihjunijje) kojoj je bio cilj obnavljanje Izraelske države u Palestini, mukaddes (svetom) mjestu muslimana. Stalna podrška koju su englezi dali ovoj organizaciji je 1366. (1947.) rezultirala u uspostavljanju Izraelske države. Engleska država je bila ta koja je 1351. (1932.) osnovala Vehhabijsku državu, na taj način što je otela Arapsko poluostrvo od Osmanlija, i dala ga Su’udovim sinovima. Oni su ovakvim postupkom zadali Islamu najveći udarac.

Abdurrešid Ibrahim efendi piše u drugom tomu knjige Alam-i Islam, u dijelu pod naslovom "Neprijateljstvo engleza prema Islamu", koja je 1328. (1910.) štampana u Istanbulu na Turskom jeziku, "Prvi cilj engleza je bio da što je moguće prije ukinu Hilafet-i islamijje. Oni su se spremili da nahuškaju Kirimske turke, da se pobune protiv Osmanlijske države, tako da bi onda oni mogli uništiti hilafet. Njihovu tajnu i prepredenu namjeru jasno vidimo u Pariskom ugovoru. Propozicije koje su napravili u Lozanskom ugovoru, koji je održan 1923., pokazuju njihove tajne i prepredene namjere. Englezi su bili oni koji su izazvali svaku propast (felaket) koja nas je snašla, bez obzira kako su je oni majstorski maskirali. Uništavanje islamijjeta (Islama) je uvijek bio glavni politički cilj engleskih političara pošto su ga se oni uvijek bojali. Englezi oni su upotrebljavali (potkupljivali) svjesne najamnike da bi prevarili muslimane. Oni su ih, ove izdajice i licemjere, predstavljali kao alime islama. Ukratko, englezi su najveći din dušmani." Abdurrešid efendi je u Japanu 1363. (1944.) preselio na ahiret.

Englezi nisu bili sami koji su stotinama godina proljevali krv u muslimanskim zemljama. Škotski franmasoni su takođe, prevarili na hiljade muslimana i vjerskih ljudi, napravili ih franmasonima i bili sebeb da oni dobrovoljno izađu iz vjere i da postanu murtedi kroz prazne riječi kao što su, "pomaganje čovječanstvu, bratstvo". Oni su upotrebljavali ove murted masone kao oruđe (alat) da potpuno unište Islam. Masoni su ovako upotrijebili ljude, kao što su Mustafa Rešid paša, Ali paša, Fuad paša, Midhat paša i Tal’at paša, da unište Islamske države. Masoni kao Džemaleddin-i Efgani, Muhammed Abduh i učenici koje su oni odgojili su upotrijebljeni kao oruđe u kvarenju i uništavanju islamskog znanja. Od stotina razdornih i podrivačkih knjiga koje su ovi masoni napisali knjiga Muhaverat, koju je napisao egipčanin Rešid Riza, je prevedena na mnoge jezike i distribuirana (dijeljena) u islamskim zemljama. Oni su ovom metodom nastojali da pokvare din i iman muslimana. Vidimo da nisu samo mladi ljudi na vjerskim položajima otišli u propast (felaket), nego da su oni bili sebeb da i drugi odu u propast, nakon što su bili zahvaćeni ovom strujom i nisu pročitali ili nisu shvatili knjige alima Ehl-i sunneta-rahmetullahi teala alejhim edžma’in.

Knjiga Muhaverat napada na četiri mezheba Ehl-i sunneta i negira Idžma’-i ummet, jedan od četiri izvora islamskog znanja, i kaže da svako treba da radi onako kako shvata Kitab (Kur’an-i kerim) i Sunnet (hadis-i šerif) te tako pokušava da iskorijeni islamsko znanje. Mi smo 1394. (1974.) pripremili naš Odgovor Neprijatelju Islama i objavili ga na Turskom i Engleskom jeziku. [Knjiga Odgovor Neprijatelju Islama će inšallah uskoro biti prevedena na Bosanski jezik.] Mi smo takođe ofsetom reprodukovali i odštampali knjige, Hulasat-ut-tahkik fi bejan-i hukm-ittaklid vettelfik, koju je napisao veliki alim islama Abdulgani Nablusi-rahmetullahi teala alejh, Hudždžetullahi alel’alemin, koju je napisao Jusuf-i Nebhani-rahmetullahi teala alejh, risale (brošure) Gajet-ut-tahkik, koju je napisao Muhammed Hajat Sindin, i Sejf-ul-ebrar, koju je napisao jedan od alima Indije, Muhammed Abdurrahman Silheti-rahmetullahi teala alejh, koje takođe opovrgavaju i pobijaju ove štetne knjige. Na kraju knjige Hulasat-ut-tahkik piše da je musliman ili postao mudžtehid ili nije dokučio stepen idžtihada. Mudžtehid može biti ili Mutlak mudžtehid (apsolutan) ili Mukajjed mudžtehid (pripada mezhebu). Mutlak mudžtehid ne smije slijediti drugog mudžtehida. On mora da slijedi svoj idžtihad. Mukajjed mudžtehidu je vadžib slijediti usule (metode) mezheba. On slijedi svoj idžtihad, koji je u skladu sa ovim usulima.

Ko nije mudžtehid treba da slijedi koji god želi od četiri mezheba. Međutim, kada radi neki posao u skladu sa jednim od četiri mezheba, on mora da pazi da je taj posao u skladu sa svim šartovima (uslovima) koje taj mezheb zahtijeva, da bi taj posao bio sahih (ispravan). Ako ne ispuni samo jedan od šartova njegov posao neće biti sahih. Jednoglasno je rečeno da će takav postupak biti batil (ništav, nevaljao). Iako mu nije šart da vjeruje da je njegov mezheb bolji od druga tri, biće bolje ako tako vjeruje. Telfik je izlazak iz okvira četiri mezheba i pravljenje petog mezheba. Telfik je rad bilo kakvog ibadeta ili posla u skladu sa pravilima više od jednog mezheba, koja se međusobno ne slažu. Telfik je, da jasnije napišemo, probiranje ili izabiranje pravila iz više mezheba, dok radimo neki ibadet, koja se međusobno jedna sa drugim ne slažu. Ovakav ibadet će biti batil (nevažeći) i neće biti sahih (ispravan) ni u jednom od pomješanih mezheba. Ovakvo ponašanje je izigravanje sa vjerom. Na primjer, ako izvjesna količina nedžaseta upadne u izvjesnu količinu vode koja je manja od Havz-i kebir a veća od kulletejna i ako se boja, okus i miris vode ne promijene i ako neko ovom vodom uzme abdest, bez da formalno zanijjeti da uzima abdest, i ako ne opere izvjesne dijelove tijela na propisan način, jedno za drugim, i ako ih rukama ne istrlja i ako ih ne opere odmah jedne za drugim i ako svoj abdest ne započne sa Bismilom, njegov abdest neće biti sahih (ispravan) ni prema jednom od četiri mezheba. [Havz-i kebir, veliki bazen od najmanje 25 kvadratnih metara; kulletejn, 217.75 kg.] Ko kaže da je sahih on pravi peti mezheb. Čak ni mudžtehid ne može dati peto mišljenje koje se ne slaže sa saglasnošću četiri mezheba. [Količina vode koja se zove Kulletejn je detaljno objašnjena u knjizi Se’adet-i Ebedijje.] Sadr-uš-šeri’a piše u svojoj knjizi Tavdih, "Jednoglasno je rečeno da, kada nam od Ashab-i kiram dolaze dva različita habera, kasnijoj ulemi nije dozvoljeno predložiti treći. Takođe postoje i oni alimi koji su rekli da su alimi svakog vijeka kao Ashab-i kiram". Molla Husrev-rahmetullahi alejh-piše u svom radu Mir’at-ul-usul, "Kada nam o nečem dolaze dva različita habera (izvještaja) od alima prvog stoljeća, prema idžmi, nije džaiz (dozvoljeno) dati treći. Sahih je reći da su alimi svakog vijeka kao Ashab-i kiram." Dželaleddin-i Mihalli, prvi autor Dželalejn tefsira, kaže u šerhu (komentaru) Sujutijevog Džem’ul Dževami’, "Haram se je ne slagati sa idžmom. To je Kur’an-i kerimom zabranjeno. Iz ovog razloga je haram, izraziti treće mišljenje, o nečemu u čemu se Selef-i salihin nisu složili."

Obavljanje amela (djela) slijedeći pravila dva, tri ili četiri mezheba koja se međusobno ne slažu je neposlušnost idžme ovih mezheba. Ovakav amel (posao, rad, djelo) nije sahih ni prema jednom od ovih mezheba. Talfik nije džaiz (dozvoljen). Kasim bin Katlubega piše u knjizi koja se zove Tashih, "Jednoglasno je rečeno da nije sahih raditi neki posao slijedeći dva različita idžtihada. Prema tome, ako neko ne učini mesh (ne potare) mokrim rukama po cijeloj glavi, ako ga nakon toga dotakne pas i ako tako klanja njegov namaz neće biti sahih (ispravan). Takođe je i Šihabuddin Ahmed bin Imadin-rahmetullahi teala alejh, alim Šafi’ijskog mezheba, napisao u knjizi Tevkiful-hukkam da je jednoglasno mišljenje da će takav namaz biti batil (navažeći)." Prema obojici, i prema imam-i Maliku i prema imam-i Šafi’iji-rahmetullahi teala alejh-ni abdest, ni namaz takve osobe neće biti sahih, zato što prema prvom osoba u pitanju nije učinila mesh po cijeloj glavi a prema drugom zato što ga je dotakao pas.

Hanefi alim Muhammed Bagdadi-rahmetullahi teala alejh-je napisao u svojoj risali (knjižici, brošuri) Taklid, "Postoje tri šarta (uslova) da bi mogli slijediti drugi mezheb to jeste, da bi ga mogli taklid činili. Prvi šart je to, da osoba, koja je započela neki posao u skladu sa svojim mezhebom, ne može završiti taj isti posao u drugom mezhebu. Ovo je takođe napisao i Ibni Humam u svom radu Tahrir. Naprimjer, neko ko je uzeo abdest po Hanefijskom mezhebu ne može klanjati namaz u skladu sa Šafi’ijskim mezhebom. Drugi šart je, kako ga Ibni Humam u svom radu Tahrir citira od Ahmed bin Idris Karafidena, da se posao koji neko radi ne smatra batil (nevažeći) ni u jednom, od dva mezheba koje ta osoba slijedi. Na primjer, ako izvjesna osoba slijedi Šafi’ijski mezheb i ako, dok uzima abdest, rukama ne trlja dijelove tijela koji se moraju oprati. Ako onda ta ista osoba dotakne neku ženu [koja mu nije mahrem to jeste, koju po šeri’atu može oženiti] misleći da dodirom žene po Maliki mezhebu neće izgubiti abdest, namaz koji takva osoba klanja, sa ovakim abdestom, nije sahih ni po jednom od ova dva mezheba. Treći šart je da ne iskupljamo olakšice iz mezheba." Imam-i Nevevi i mnogi drugi alimi su naglasili važnost ovog šarta (uslova). Ibni Humam nije spomenuo ovaj šart. Hasen Šernblali kaže u svom radu Ikd-ul-ferid, "Nikah koji je obavljen bez prisustva velije (staratelj od bilo koje osobe koja nije punoljetna u namijenjenom bračnom paru) je sahih (ispravan) u Hanefijskom mezhebu kao i nikah koji je obavljen bez šahida (svjedoka) u Maliki mezhebu. Međutim, nikah koji je obavljen u odsustvu i velije i šahida neće biti sahih. Pošto je za avam (obični svijet) vrlo teško da se pridržavaju ovog trećeg šarta njima nije dozvoljeno da čine taklid (slijede) neki drugi mezheb osim u slučaju kada imaju zaruret (šeri’atski opravdan razlog). Rečeno je da nije sahih slijediti neki drugi mezheb bez konsultacije sa alimom. Ovdje se završava prevod Muhammed Bagdadijevog citata.

Isma’il Nablusi-rahmetullahi teala alejh-se u svom komentaru (šerhu) na objašnjenje (šerh) knjige Durer poziva na knjigu Ikd-ul-ferid pa kaže, "Nije šart da ostanemo vezani za jedan mezheb. Možemo takođe obaviti posao i slijedeći (čineći taklid) neki drugi (od četiri) mezheba. Samo u tom slučaju, moramo, pri tom poslu, da se pridržavamo svih šartova (uslova) koje, za taj posao, taj mezheb zahtijeva. Mi možemo raditi dva različita posla na dva različita načina slijedeći (čineći taklid) dva različita mezheba." Potreba za pridržavanjem i izvršavanjem svih šartova (uslova) dok činimo taklid (imitiramo) drugi mezheb iznosi na vidjelo činjenicu da telfik mezheba nije sahih.

Hanefi alim Abdurrahman Imadi-rahmetullahi teala alejh-piše u svojoj knjizi Mukaddime, "Kada postoji zaruret možemo, pored našeg mezheba, taklid činiti (imitirati) koji god hoćemo od druga tri mezheba. Međutim, moramo se strogo pridržavati i izvršavati sve šartove koji se odnose na taj posao. Naprimjer, Hanefija koji zbog zarureta imitira Šafi’ijski mezheb i koji uzima abdest iz količine vode koja se zove kulletejn, ukaljane nedžasetom mora da formalno zanijjetiti da uzima abdest, da pazi na tertib (redosljed) kada uzima abdest, mora da, kada uzima abdest, trlja dijelove tijela koji se peru, mora da prouči Fatihu kada klanja za imamom i mora da pazi na ta’dil-i erkan. Jednoglasno je rečeno da, ako se ovo sve ne učini, namaz neće biti sahih (ispravan)." Njegova primjedba o zaruretu, da bi mogli činiti taklid (imitirati), je suvišna. On je pod zaruretom mislio da kaže, potreba za imitiranjem, pošto se prema većini alima ne mora stalno slijediti isti mezheb. Dozvoljeno nam je, dok slijedimo naš mezheb, u slučaju nevolje (haradž) taklid činiti (slijediti, imitirati) drugi mezheb. Sve što je ovdje, do sada napisano, pokazuje da telfik nije sahih.

Ibni Humamov rad Tahrir ne sadrži ni jednu izreku koja pokazuje da je telfik sahih (dozvoljen). Muhammed Bagdadi i imam-i Munavi pišu da Ibni Humam kaže u knjizi Feth-ul kadir, "Grijeh je promijeniti mezheb na osnovu idžtihada i burhana (dokaza, evidencije). Ko to radi bi se trebao ta’zirom kazniti (bičevanjem). Još je gori slučaj promijeniti mezheb bez idžtihada i burhana. U ovom kontekstu prelazak u drugi mezheb znači raditi poslove, ibadete u skladu sa drugim mezhebom. Ne možemo preći u drugi mezheb samo govoreći da smo prešli. To se zove obećanje a ne prelazak. Čak i ako neka osoba tako kaže ona ne slijedi taj mezheb. Ajet-i kerim, "Pitajte one koji znaju ono što ne znate!" nam naređuje da nađemo nekog ko je poznat kao alim i da ga pitamo vjerske propise. Zabrana alima protiv mijenjanja mezheba je s namjerom da se spriječi pokušaj iskupljanja olakšica mezheba. Prema mnogim alimima, svaki musliman može da, u različitim poslovima, slijedi idžtihad koji mu je lakši." Ako neko, ko je neuk (džahil), kaže da nam zadnja izjava Ibni Humama pokazuje da je telfik sahih on ne razmišlja ispravno pošto nam izjava pokazuje, da će se jedan posao uraditi potpuno u skladu sa jednim mezhebom a ne slijedeći više od jednog mezheba. Mezhebsiz (nemezheblije) i vjerski reformatori koji ovo ne mogu da shvate uzimaju za sebe Ibni Humama kao lažnog svjedoka. Nasuprot, Ibni humam piše, u svojoj knjizi Tahrir, da telfik nije džaiz.

Vjerski reformatori navode citat iz Ibni Nudžejmovog-rahmetullahi teala alejh-pisanja kao primjer da je telfik sahih, a koje glasi, "U fetvi koju je izdao Kadihan piše da prodaja, komada zemlje, koji je posvećen vakufu i koji je prodan za gaben-i fahiš (prekomjernu) cijenu, nije džaiz po Ebu Jusufu radi gaben-i fahiš cijene. S druge strane, ovakva prodaja je džaiz prema Ebu Hanifi, ako vekil (opunomoćenik) proda tu zemlju po gaben-i fahiš cijeni. Dva idžtihada su ujedinjena tako da je takva prodaja sahih." Međutim, telfik u ovom primjeru se dešava u istom mezhebu. Oba mišljenja su proizvod istog usula. To nije slučaj sa telfikom dva mezheba. Još jedan podatak koji nam pokazuje da Ibni Nudžajm ne odobrava telfik je njegova izjava, "Osoba koja imami džema’atu čiji su članovi drugog mezheba mora da se takođe pridržava i šartova tog mezheba." koja se nalazi u Bahr-ur-raik, šerhu (komentaru) koji je on pripremio na knjigu Kenz. Ovdje se završava prijevod zadnjeg dijela knjige Hulasat-ut-tahkik.

Alim iz Indije, Muhammed Abdurrahman Silheti-rahmetullahi teala alejh-piše u svojoj knjizi na Perzijskom jeziku Sejf-ul-ebrar-il-meslul alel-fudždžar, "Pri objašnjenju hadis-i šerifa, ‘Olakšavajte! Ne otežavajte!’ u komentaru na knjigu Miškat allame hafiz Hasen bin Muhammed Tajjibi piše "Osoba koja iskuplja olakšice mezheba postaje zindik (kafir)." Tajjibi je 743. (1343.) u Damasku preselio na ahiret. Prvo izdanje njegove knjige je štampano u Indiji 1300. (1882.).

1. Svaki musliman mora da slijedi jedan od četiri mezheba kada radi neki posao ili ibadet. Nije dozvoljeno slijediti ni jednog alima koji ne pripada jednom od ova četiri mezheba.
2. Svakom muslimanu je dozvoljeno da slijedi koji god voli i koji god mu je lakši od postojeća četiri mezheba. On može da radi jedan posao po jednom mezhebu a drugi posao po drugom mezhebu.
3. Što se tiče izvršavanja nekog posla u skladu šartovima više od jednog mezheba, trebamo znati, da se prvo moramo pridržavati svih šartova (zahtjeva, uslova) jednog od ova (četiri) mezheba da bi nam dotični posao bio sahih (ispravan) u tom mezhebu. Ovo se zove takva što je vrlo pohvalno i jako dobro. Na ovaj način se pridržavamo šartova tog mezheba dok istovremeno izvršavamo i šartove, činimo i taklid ovoga mezheba. Taklid činiti neki mezheb je dozvoljeno pod uslovom da se pridržavamo njegovih svih šartova. Telfik, koji nije dozvoljen, je kada nečiji ibadet nije sahih ni prema jednom od mezheba koje slijedi.
4. Ne moramo biti uvijek vezani za mezheb koji smo odabrali. Dozvoljeno nam je, kada god to želimo, da se prebacimo u drugi mezheb. Prilagoditi se bilo kom mezhebu zahtijeva, da dobro naučimo znanje fikha iz ilmihal knjiga toga mezheba. Prema tome, lakše će nam biti, da smo stalno vezani za jedan mezheb. Teško se je prebacivati u drugi mezheb ili ga, za izvjesnu situaciju, imitirati. To možemo učiniti samo onda, kada imamo uzur to jeste, haradž i pod uslovom da se pridržavamo njegovih svih šartova.

Fikh alimi su zabranili džahilima (vjerski neukim osobama), koji nemaju fikhskog znanja, da slijede neki drugi mezheb, zato što je vrlo teško naučiti fikhsko znanje. Na primjer, u knjizi Bahr-ul-fetava je napisano, "Ako Hanefija ima ranu koja stalno krvari i ako mu je teško uzeti abdest svakog namaskog vremena njemu nije dozvoljeno da klanja po Šafi’ijskom mezhebu ako se ne pridržava i ne izvršava šartove ovog mezheba." Ibni Abidin ovo detaljno objašnjava u poglavlju ta’zir. Ehl-i sunnet alimi-rahmetullahi teala alejhim edžma’in-nisu dozvolili neukim da imitiraju (čine taklid) drugi mezheb osim u slučaju haradža (uzura, šeri’atski opravdanog razloga) kako bi zaštitili svoj ibadet od kvarenja (fesad).

Tahtavi, u svom šerhu na Durr-ul-muhtar hašijesinde, u poglavlju "Zebajih" kaže, "Izvjesni tefsir alimi su rekli da stotinu i treći ajet-i kerim sureta Imran, ‘Čvrsto se držite za Allahovo uže!’ znači, čvrsto se držite za ono što alimi fikha kažu. Oni koji ne slijede knjige fikha će zapasti u krivovjerstvo (dalalet), biće im uskraćena Allahova teala pomoć i goriće u Džehennemskoj vatri. O vi koji imate iman! Dobro razmislite o ovom ajet-i kerimu i čvrsto se uhvatite za Ehl-i sunnet vel-džema’at grupu kojoj su date vesele vijesti da će biti spašena od Džehennema. Allahovo teala zadovoljstvo i pomoć su samo za one koji su u ovoj grupi. Allahu teala će biti ljut na one koji ne pripadaju ovoj grupi. On će im dati Džehennemski azab. Danas, da bi pripadali Ehl-i sunnetu, moramo slijediti (taklid činiti) jedan od postojeća četiri mezheba. Onaj ko ne slijedi jedan od četiri mezheba je krivovjernik (bid’at sahibija) i otići će u Džehennem." Onaj ko sakuplja olakšice četiri postojeća mezheba, on ne slijedi ni jedan od njih. Kako vidimo, ko ne slijedi ni jedan od četiri mezheba je nemezheblija (mezhebsiz). Ko slijedi (telfik čini) četiri mezheba to jeste, ko miješa četiri mezheba, radi po bilo kom mezhebu, to jeste, onako kako mu je lakše, je takođe mezhebsiz (nemezheblija). Takođe je mezhebsiz i onaj ko slijedi jedan od četiri mezheba a nema Ehl-i sunnet i’tikad (vjerovanje). Ova tri, gore nabrojena, ne pripadaju Ehl-i sunnetu. Oni su krivovjernici (bid’at sahibije) koji slijede krivovjerstvo (dalalet). Pravi (hakiki) muslimani slijede jedan od četiri mezheba to jeste oni slijede (taklid čine) ispravan (hak) put.

STAZOM SUNNETA

Back | Index | Next