24 -- U knjizi Elmunkizu-aniddalal piše, “Kako god je ono što je naučeno razumom iznad onoga što se osjeti ćulima i kao što god prvi mogu dokazati druge neispravnim, to jest, kao što naša čula ne mogu razumjeti ono što smo shvatili uz pomoć razuma, isto tako razum nije u stanju da shvati nivo Poslanstva.  Razum nema drugog izbora već da vjeruje.  Kako će razum ocijeniti nešto što ne razumije?  Kako će razum odlučiti je li to ispravno ili nije?”  Naša knjiga Nije mogao odgovoriti dokazuje da je sve, što je napisano u knjizi Gada-ul-mulahazat, nelogično.

Pokušati razumom istraživati ono sa čim smo upoznati putem nakla, to jest, sa čime su nas upoznali Pejgamberi alejhimusselam bi bilo kao kada bi tjerali natovarena zaprežna kola, koja se jedva miču po ravnici, uzbrdo.  Bičevanje konja uzbrdo će samo proizvesti da on padne ili crkne od umora.  Ili, da bi se vratio na ravnicu, da krene desno ili lijevo i prevrne kola i upropasti tovar.  Razum će dakle, ako ga prisilimo da riješi stvarnost ahireta koju ne može savladati i koju ne razumije ili poluditi ili, pokušati da je poveže sa ovosvjetskim stvarima, na koje je naučio, zalutati, buti prevaren, i zavesti i druge.  Razum je mjerilo, instrument, kojim se mjere stvari koje se mogu spoznati ili ćulima osjetiti ili nešto što se odnosi na njih.  Razum ih može međusobno uporediti i razlikovati dobre od loših.  Pošto on ne može prepoznati stvari koje nemaju odnosa sa takvim stvarima one će ga preneraziti.  Dakle, postoji jedan, i samo jedan način.  Vjerovati sve ono što su nam Poslanici rekli i (o tome) ne konsultovati razum.  Vidimo da nam razum ukazuje da je potrebno slijediti Poslanike alejhimussalatu vesselam, i da je to put koji je u skladu s razumom.  Konsultovanje se s razumom o izrekama Poslanika, koje su toliko iznad i van domašaja razuma, je nešto potpuno suprotno razumu.  To je kao nesmotreno hodanje u crnoj noći po nepoznatim mjestima ili kao plovidba neiskusnog kapetana, bez kompasa, u tamnoj noći na otvorenom moru;  oni mogu svakoga momenta pasti u ambis ili vrtlog.  U stvari, filozofi i materijalisti, koji su pokušali da objasne ove činjenice putem svoje mašte zalutali u većini stvari, koje su bile izvan njihove logike.  Oni su, u stvari, iznošenjem mnogih činjenice na vidjelo samo spriječili ljude da ne dobiju vječnu sreću.  Oni, koji su među njima bili razumni, su uvijek bili u stanju da shvate i prenesu ovu jadnu i bijednu situaciju.  Ima puno primjera.  Članak koji je napisao profesor F. Arnold, čuveni njemački hemičar, u knjizi Tedžribi kimya (Eksperimentalna hemija), koja je izdata u Istanbulu na turskom jeziku, kaže, “Razlog zašto je napredak u znanju i nauci skoro hiljadu i pet stotina godina bio u zastoju je zbog greške u aristotelizmu.[1]

U vjeri islamu ima puno stvari koje razum nije u stanju da shvati ali nema ništa što je suprotno razumu.  Kada bi znanje o ahiretu, i ono što Allah džellešanuhu voli i ne voli, i oblici Njegovog ibadeta, bili u okviru razumove sposobnosti da ih shvati, i kada bi se mogli dokučiti razumom, ne bi bilo potrebe za slanjem na hiljade Poslanika.  Ljudi bi bili u stanju da vide, i pronađu sreću i na dunjaluku i na ahiretu, pa je, prema tome, Allah džellešanuhu haša (Ne!  Nipošto!  Nikada!) uzalud poslao Pejgambere.  Pošto razum nije u stanju da pronađe i riješi znanje koje se odnosi na ahiret, Allah džellešanuhu je poslao Poslanika u svakom vijeku u svaki dio svijeta, i na kraju, Muhammeda alejhisselam, kao Poslanika za cijeli svijet do kijameta.  Svi Poslanici su, umjesto da se miješaju u ovosvjetske poslove koji se mogu pronaći razumom, samo zapovijedali i pospješivali njihove ljude da rade sa ciljem da ih nađu i da se njima okoriste i objasnili kako ovosvjetski poslovi vode ljude vječnoj sreći ili propasti.  Oni su takođe i jasno objasnili šta Allah džellešanuhu voli a šta ne voli.  Prema tome, kako će ikada misli koje izrazi jedan džahil iskrivljenog razuma, koji nema pojma o današnjim tehnološkim podacima i iskustvima koja pokazuju Allahovu džellešanuhu bezgraničnu svemoć, koji ne samo da nije pročitao knjige koje su napisali velikani islama već, kako saznajemo iz njegovih riječi, čak nije nikada ni čuo za njihova imena, kafir koji se predstavlja kao filozof sa titulom profesora i pod paravanom novinara, biti iznad riječi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem?  Kako bi ikada riječi jednog džahila mogle oštetiti zapovijedi i riječi našega Poslanika, koje u sebe uključuju znanje, zdravlje, nauku, ahlak, hak, pravdu i sve vrste sreće o kojima smo pisali u našim knjigama, koje poštuju, i kojima se dive iskusni i pametni naučnici koji su se pojavili u svim dijelovima svijeta u zadnjih hiljadu i četiri stotine godina, i u kojima nije niko nikada mogao naći nikakvu ni grešku ni manu?  Može li biti gore tuge i jada od ove?  Savršena pamet je ona pamet koja ne griješi i ne pravi greške.  Može li džahil koji se razbacuje s mislima tvrditi da nikada ne griješi, ne samo u stvarima koje razum ne može shvatiti, već možda ni u svom svakodnevnom životu?  Ko bi ikada povjerovao jednu takvu tvrdnju?  Ko bi smatrao takvu osobu zastupnikom kojeg nacija(e) moraju da gledaju kao najinteligentniju od svih drugih?  I ne samo jedna osoba.  Kada bi se današnji najinteligentniji hrišćani sastali, i izabrali najpametnije među njima, i kada bi ovi ljudi donijeli zakone upotrebljavajući svoje mozgove i znanje, oni bi za kratko vrijeme postali nezadovoljni.  Oni bi promijenili zakone koje su donijeli.  Na ovoj zemlji postoji samo jedna stvar koja se nikada ne može promijeniti i pokvariti a to je Allahov džellešanuhu Kurani kerim i Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem hadisi šerif, to jest, njegove mubarek riječi.

Naučnik koji potpuno razumije propise islama (ahkam-i islamijje) i koji zna kratku istoriju naučnih disciplina, koje čine osnovu današnje civilizacije, će jasno vidjeti da tokom vremena nijedno tehničko dostignuće i nijedna naučna činjenica nije nikada bila protiv islama već uvijek u skladu sa njim.  Kako će oni ikad biti protiv islama kada nam islam naređuje da posmatramo prirodu, da izučavamo materiju i energiju i da se u svemu uzdamo u razum?  Allah džellešanuhu na mnogim mjestima u Kurani kerimu kaže, “Učite posmatrajući živote vaših prethodnika, put koji su izabrali i šta im se desilo.  Izučavajte zemlju, nebo, živo i neživo i same sebe!  Izučavajte unutrašnjost i bit onoga što vidite.  Pronađite, gledajte i shvatite Moju moć (kuvvet), Moju svemoć (kudret), Moju veličinu i Moju vlast koju Ja imam nad njima!

Prvi od šest temelja imana je vjerovati u postojanje Allaha džellešanuhu.  Pametna osoba sa naučnim znanjem ovo može lako razmišljanjem shvatiti.  Drugi šarti imana i svi drugi ibadeti se uče nakon ovoga.  Allah džellešanuhu na mnogim mjestima u Kur’ani kerimu ruži i ponižava kafire zbog njihovog nekorišćenja razuma i neizućavanja zemlje, neba i samih sebe i njihovog nevjerovanja.  U knjizi Marifetname piše, “Veliki alim islama Sejjid Šerif Džurdžani je rekao da nauka astronomija pomaže pametnoj i razumnoj osobi da shvati postojanje Allaha džellešanuhu.  Imam Gazali je rekao da onaj ko ne zna astronomiju i anatomiju ne može shvatiti Allahovo džellešanuhu postojanje i svemoć.”

Tačno je da su Isaovi alejhisselam neprijatelji lukavo za kratko vrijeme promijenili njegovu istinitu vjeru.  Jedan jevrej, koji se zvao Pavle, je rekao da on vjeruje u Isa alejhisselama i predstavio se da tobože širi Isaovu alejhisselam vjeru.  Ali on je uništio Indžil koji je poslan sa nebesa.  Kasnije su se pojavila četiri čovjeka i zapisala ono što su čula od dvanaest apostola.  Tako su sastavljene četiri knjige u jedan novi indžil, u koji su uključene Pavlove laži.  Povrh toga, Barnabasov indžil je uništen, iako je apostol Barnabas ispravno zabilježio sve što je čuo i vidio od Isa alejhisselama.  Vremenom se broj prepravljenih (ujdurmisanih) indžila povećao tako da su se u raznim mjestima čitali razni indžili.  Konstantin Veliki, koji je bio paganin (mnogobožac), je prešao na hrišćanstvo i nakon što je proširio i unaprijedio današnji grad Istanbul, dao mu je ime Konstantinopol.  On je 325. g.n.e. sazvao u Nikeju 319 sveštenika i naredio im da sastave sve indžile, i da se napiše jedan veliki indžil, u koji je on umetnuo dijelove paganizma iz svoje prve vjere.  On je uspostavio božić kao početak Nove godine, i osnovao novu hrišćansku vjeru.  U Isaovom alejhisselam indžilu i Barnabasovom indžilu piše da je Allah jedan.  Ali, pošto oni nisu imali originalno evanđelje, oni su u ova četiri nova, pokvarena, indžila uključili ideju svetog trojstva koju je iznijeo filozof Platon.  Konstantin je ovu ideju trojstva ubacio u ovaj novonapravljeni indžil.  Arijus, jedan sveštenik, je rekao da je ovaj novi indžil neispravan, da je Allah jedan i da Isa alejhisselam nije Njegov sin već Njegov rob.  Ali, oni ga nisu slušali.  Oni su ga ekskomunicirali.  Arijus je pobjegao u Egipat, gdje je širio tevhid, ali su ga ubili.

Kraljevi koji su naslijedili Konstantina su vrdali između Arijuseve sekte i novog hrišćanstva.  U Istanbulu se održalo drugo i treće zasjedanje, u Efesu (koji se nalazi između Izmira i Ajdina) četvrto, u Kadikoju peto, pa onda, opet u Istanbulu, šesto.  Ova sva zasjedanja su proizvela mnoge nove indžile.  Na kraju su, 931/1524. g.n.e., Martin Luter i Kalvin napravili zadnje promjene i dodali laži istini koju su čuli od apostola.  Hrišćani koji vjeruju ovaj novi indžil se zovu protestanti.  Ovako je pod imenom hrišćanstva nastala jedna vjera koja je suprotna razumu i istini.  Kako bi se ikada mogli napadi, koji su pravedno upućeni protiv hrišćanstva, uputiti protiv islama?

Izbjegavanje mučenja (azaba) na ahiretu je samo, i jedino, ovisno o slijeđenju Muhammeda alejhisselam.  Ko slijedi put koji je on pokazao će zaraditi Allahovu džellešanuhu ljubav.  Ko slijedi njegove stope će biti blizu Allaha džellešanuhu.  Ko njega slijedi biće usrećen da postane Allahov džellešanuhu iskreni rob.  Najviši od preko stotinu dvadeset četiri hiljade Poslanika, koji su došli na ovaj svijet, su željeli da budu njegovi sljedbenici.  Da je Musa alejhisselam živio u njegovo vrijeme on bi, usprkos njegovoj veličini, više volio da slijedi njega.  Svaki musliman zna da će Isa alejhisselam sići s nebesa i da će slijediti put koji pokazuje njegova vjera.  Muslimani koji su u njegovom ummetu (njegovi sljedbenici) su, zato što njega slijede, postali najbolji i najhajirniji od svog čovječanstva.  Većina od onih koji će ući u džennet su od njih, i oni će ući u džennet prije svih drugih.



[1] Učenje grčkog filozofa Aristotela (384-322 prije naše ere), učenika Platonova, učitelja Aleksandra Velikog i osnivača peripatetičke škole i njegovih pristalica.