ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA

27 - Sejjid Abdulhakim efendi, rahmetullahi alejh, [veliki i duboko učeni alim, mudžeddid četrnaestog stoljeća po Hidžri, preselio na ahiret 1362./1943. g.n.e.] je ovako napisao u njegovoj knjizi Ashabi kiram, Idžtihad je naprezanje i nastojanje svom svojom ljudskom snagom, to jest, rad sa naprezanjem i tegobom. Drugim riječima, idžtihad je pokušaj (ili nastojanje) objašnjavanja propisa (ahkama) i pitanja (mes’ela) -- koji nisu u Kur’ani kerimu i hadisi šerifima jasni i otkriveni -- sa upoređivanjem (ovih propisa i pitanja) sa onima koji su jasno (i detaljno) objašnjeni i otkriveni. Ovo, (tj. ovaj posao mudžtehida), su mogli učiniti samo naš Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi svi Ashabi, i (samo) oni muslimani koji su došli na nivo (na mekam) idžtihada. Ovi jako, jako, uzvišeni ljudi se nazivaju mudžtehidi. Dženab-i Hak (tj. Allah dželle-šanuhu) na mnogim mjestima u Kur’ani kerimu naređuje činjenje idžtihada. Prema tome -- za te velikane, za mutlak-mudžtehide, koji su u stanju da, upotrebljavajući svoje razumijevanje teksta i smisao koji se iz njega može zaključiti, razumiju propise islama (ahkam-i islamijje) i vjerska pitanja (mesail-i dinijje) koji leže u dubokim dubinama ajeti kerima i hadisi šerifa i koji nemaju jasno razumljiva značenja -- je farz da čine idžtihad. Da bi neko mogao biti mudžtehid on mora biti odličan poznavalac visokih grana arapskog jezika; znati Kur’ani kerim napamet; znati ma’naj-i muradi svakog ajeti kerima, tj. znati na šta svaki ajeti kerim cilja i šta hoće da kaže; znati manaj-i išarisi svakog ajeti kerima tj. znati koja on značenja pokazuje; znati manaj-i zimni svakog ajeti kerima tj. znati značenja koja su u njemu sakrivena; znati manaj-i iltizami svakog ajeti kerima tj. značenja koja mu se moraju dati prema predmetu; znati kada su ajeti kerimi poslani (tj. objavljeni), zašto su poslani (objavljeni), šta je prouztokovalo da oni budu poslani (objavljeni); jesu li opšti (kulli) ili specifični (džuz’i); jesu li oni nasih ili mensuh [zato što su neke ajete kasnije promijenili neki drugi kasnije poslani ajeti. Prethodno poslani ajeti se nazivaju mensuh. Mensuh znači ‘promijenjen’. Kasniji ajeti se nazivaju nasih. Nasih znači ‘onaj koji je promijenio drugog’. Jedan primjer ovog je ajeti kerim o vinu.]; jesu li uslovljeni (mukajjed) [izvjesni ajeti ovise o uslovima. Na primjer, ajet, ‘O vjernici klanjajte namaz,’ je uslovljen, zato što, da bi osoba mogla obaviti namaz, ona mora biti duševno zdrava, spolno zrela, biti pod abdestom i.t.d. Međutim ajeti kerim, ‘O ljudi imajte iman (vjerujte)’ je bezuslovan zato što svako mora imati iman] ili neuslovljeni (mutlak); kako su izvedeni iz kiraet-i seb’a i ašere i kiraet-i šazze [Izvjesni ajeti u Kur’ani kerimu se čitaju na sedam različitih načina. Svako čitanje ima drukčije značenje. Kiraet-i šazza znači riječ koju je nekoliko Resulullahovih ashaba uobičajavalo čitati na neuobičajen način.]; znati napamet na stotine hiljada hadisa koji se nalaze u knjigama koje se zovu kutub-i sitte [šest čuvenih zbirki hadisa koje su svi alimi islama potvrdili kao tačne] i drugim knjigama hadisa; znati zašto je i kada je svaki hadis rečen i njegovo obimno značenje; koji je hadis rečen prije a koji kasnije; znati događaje koji se odnose na njega i za koje je događaje i zbivanja rečen; ko ih je prenijeo ili ispričao i moralno stanje osoba koje su ga saopštile; znati metode (usule) i pravila (ka’ide) nauke fikha; dobro znati i razumjeti dvanaest naučnih disciplina; i znati pokazatelje (išarete) i simbole (rumuz) Kur’ani kerima i hadisi šerifa (mn.); njihova jasna i sakrivena značenja; i imati ova sva značenja ustaljena i slegnuta u kalbu; i imati jak iman; i nurli i čist (saf) kalb i razum, i jak iman i itminan (duševni mir). U knjizi na perzijskom jeziku pod naslovom Redd-i vehhabi se nalazi opširna informacija o idžtihadu i o tefsirima. Knjiga Redd-i vehhabi je izdata u Delhiju 1264. godine po Hidžri i u Istanbulu 1415. godine.

Svi ovi uzvišeni i izvanredni kvaliteti su mogli postojati samo kod Ashaba kiram, a onda, kod nekih velikana islama (bujuklera), koji su živjeli unutar dvije stotine godina poslije njih. Iza toga su se svukud raširila mišljenja i preferencije i bidati. Broj ovih uzvišenih ljudi se iz dana u dan sve više smanjivao tako da ih je do 400. godine po Hidžri potpuno nestalo. Nije ostao niko čuven ko je bio u stanju da zadovolji ove sve uslove. Nije ostao niko ko je mogao biti mutlak (apsolutni) mudžtehid. U stvari, četiri stotine (400) godina poslije hidžre nije bilo potrebe za mudžtehidom. Jer Allah dželle-šanuhu i Njegov Resul Muhammed alejhisselam su saopštili sve propise koji se odnose na sve promjene i novitete koji će se desiti u svim načinima životnih stilova i znanstvenosti do kijameta. Mudžtehidi su ih sve shvatili i objasnili sve. Alimi koji su kasnije došli su u njihovim tefsirima i knjigama fikha objasnili kako se ovi propisi primjenjuju na nove događaje. Ovi alimi, koji se zovu “mudžeddidi”, postoje do kijameta. Razumije se da su oni, koji kažu, “Znanstveni načini se mijenjaju (tj. nauka se mijenja). Mi doživljavamo nove događaje. Vjerski ljudi se moraju sastati i napisati nove tefsire i učiniti nove idžtihade,” zindici i neprijatelji islama. Englezi su najštetniji od svih neprijatelja islama.

Engleska imperija -- koja je zasnovana na bazi neprijateljstva prema islamu, zulumu, despotizmu, trikovima i izdajstvu -- je podjarmila Kanadu i Australiju i četrdeset drugih zemalja u Aziji i Africi kao kolonije napadajući na njih silom i sa kulturnim imperijalizmom. Englezi su prvo, po prirodi ogavne engleske politike, u ovim zemaljama uništili (njihove maternje) jezike, vjere, tradicije i običaje. Oni su zatim izvukli (opljačkali) njihova nadzemna i podzemna prirodna bogatstva. Njihov (tj. domorodački) svaki otpor je krvavo ugušen. Medrese i mektebi, u kojima je podučavana islamska vjera, su pozatvarani. Alimi i vjerski ljudi pa čak i studenti, koji su mogli pokazati narodu ispravan put, su poubijani. U dnevnim novinama Turkije je 18. marta 2000. godine napisano da su Englezi, samo bici na Dardanelama (u Ćanakkalama), poubijali 274.000 muslimana. Oni su, da bi odgojili novu generaciju kao bezbožnike, uništili knjige koje podučavaju vjeru.

Za vrijeme osmanlijsko-ruskog rata, kada je Engleska objavila njen napad na Indiju, ona (tj. Engleska) je davno prije toga dala uvjerenje da će ona pomoći Midhat paši. Jer, Midhat paša je bio registrovani član u čuvenoj škotskoj loži. Englezi su njega upotrijebili kao engleskog agenta, i prouzrokovali da Osmanlijska carevina uđe u rat, i učinili sultana Abdul’aziza Hana šehidom (tj. ubili).

U saradnji između državnika koji su žudili i čeznuli za zapadom, i špijuna koji su ovlastili zapadnjačke stručnjake, izbacili iz medresa podučavanje naučnih predmeta (tj. predmeta koji podučavaju prirodne i tehničke nauke) pod izgovorom i klevetom, “da vjerskim ljudima ne treba naučno znanje!” Oni su onda, optuživali i prezirali (i kudili) vjerske ljude, kojima je naučno znanje bilo uskraćeno. Oni su odvraćali omladinu od vjere govoreći kako vjerski ljudi “ne poznaju naučno znanje”.

ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA