30 - Postoji sedam deredža (nivoa, stupnjeva) slijeđenja Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem: Prva je da se nauče, vjeruju, i slijede propisi islama (ahkam-i islamijje). Na ovoj deredži su svi muslimani, alimi (učenjaci islama), zahidi (oni koji nisu svezali svoje srce za ovaj svijet), i abidi (oni koji se puno bave obožavanjem [ibadetom] Allaha dželle-šanuhu) rahmetullahi teala alejhim edžma’in, koji slijede Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem. Njihovi nefsovi (nefs je jedna zloćudna sila u čovjeku koja ga goni da radi ono što je Allah dželle-šanuhu zabranio i ne radi ono što Allah dželle-šanuhu naredio) ne vjeruju potpuno (tj. nemaju potpun iman) u Allaha dželle-šanuhu. Allah dželle-šanuhu, iz Svoje prevelike milosti (merhameta), prima ovo njihovo (ovako golo) vjerovanje samim srcem.

Druga deredža je da se, zajedno sa izvršavanjem naređenja, (takođe) slijede i sve Resulullahove sallallahu alejhi ve sellem riječi (instrukcije) i da se srce očisti od zlih sklonosti i namjera. Oni koji idu putem tesavvufa su na ovom nivou.

Treća deredža je da se slijede stanja (halovi), i duhovna zadovoljstva i radosti (zevkovi), i stvari koje dolaze srcu, koji su se desili Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem. Ova deredža se dobija na položaju (mekamu) koji se u tesavvufu zove vilajet-i hassa. Ovdje takođe i nefs vjeruje i slijedi, i svi ibadeti postaju stvarni i savršeni.

Na četvrtoj deredži svi ibadeti i sva dobra djela postaju stvarni (hakiki) i savršeni. Ova deredža je specifična za velikane (islama) koji se zovu ulema-i rasihin. Ovi alimi, koji imaju savršeno znanje (tj. rasih alimi ilma), razumiju duboka značenja i znakove (išarete) Kur’ani kerima i hadisi šerifa. Ashabi radijallahu teala anhum edžma’in svih Poslanika su bili ovaki. Nefsovi njih sviju su vjerovali (imali iman) i postali poslušni (mutmainne). Ovo (tj. blagoslov ove vrste) dopada ili onim koji su uznapredovali na putu tesavvufa i vilajeta, ili onim koji slijede svaki sunnet i koji se čuvaju od svakog bid’ata. Danas su se sunneti izgubili a bid’ati (inovacije) su preplavili ovaj cijeli svijet. (Danas) je nemoguće povratiti i slijediti sunnete i sačuvati se od okeana bid’ata (bidata, inovacija). Bid’ati su postali običaji. Međutim, običaji (adeti), bez obzira koliko oni bili ukorijenjeni i rašireni, i bez obzira kako oni lijepo izgledali, ne mogu sačinjavati vjeru i propise islama. Stvari koje su haram i koje izazivaju nevjerstvo (kufr) ne mogu nikada biti halal ili dozvoljene (džaiz) čak i ako se one uobičajeno rade i upotrebljavaju. [To znači: Da bi se danas dokučila ova deredža ona se mora dokučiti putem tesavvuffa. Ovaj put se zove tarikat. U prvim stoljećima islama je bilo lako slijediti sve sunnete. (Tada) nije bilo specifične potrebe za tesavvufom.]

Peta deredža je da se slijede savršenstva (kemalati) i visosti (uzvišenosti) koji su specifični za Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem. Ovi kemalati se ne mogu dobiti znanjem i ibadetom. Oni mogu doći samo sa Allahovom dželle-šanuhu milošću (lutfom) i dobrotom (ihsanom). Na ovoj deredži su veliki Poslanici salavatullahi teala alejhim edžma’in i nekoliko velikana iz ovog (Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem) ummeta.

Šesta deredža je da se slijede Resulullahove sallallahu alejhi ve sellem savršene osobine mahbubijjeta i ma’šukijjeta koje su specifične samo za one koje Allah dželle-šanihi puno, puno, voli. (Savršenstva koja se zovu mahbubijjet i ma’šukijjet su tajanstvene blagodati (ni’meti) koje su date lično Allahovom dželle-šanuhu miljeniku, Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem.) One se ne mogu dobiti putem ljubaznosti. Za to je potrebna ljubav (muhabbet).

Na sedmoj deredži ga svaka čestica (zerra) čovjekovog tijela slijedi. Onaj koji slijedi je toliko sličan onom kojeg slijedi da tu više nema imitacije. I on, takođe, kao da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, uzima sve sa istoga izvora.