
Ovo pismo
je napisano Mirzi Fethullahu Hakimu. Ono kaže da će od sedamdeset tri firke
samo firka ehli sunneta biti spašena.
eka
te Allah dželle-šanihu dadne nasib da slijediš svijetli put Muhammeda Mustafe
ala sahibihessalatu vesselam! Prevod persijskog stiha:
Samo to i ništa više!
Hadisi šerif kaže da će se
muslimani podijeliti na sedamdeset tri firke (grupe). Svaka od ove sedamdeset tri grupe kaže da
slijedi islam. Svaka od njih kaže da
je ona ta koja će biti spašena od džehennema.
Značenje pedeset trećeg ajeta Mu’minun sure i trideset drugog
ajeta Rum sure glasi, “Svaka firka
je radosna s onim što ispovijeda.”
Međutim, naš Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem je dao znak koja će od
ovih raznih firki biti spašena, i rekao, “Oni koji su u ovoj firki slijede moj i mojih ashaba put.” Nakon što je spomenuo sebe, posjednik
islama nije trebao spominjati ashabe kiram ridvanullahi teala alejhim edžma’in; međutim, ovo njegovo
spominjanje njih bi moglo značiti, “Moj put je put koji moji ashabi slijede. Jedini put spasa je put koji moji ashabi
slijede.” U stvari, značenje
osamdesetog ajeta sure Nisa glasi, “Ko se pokorava (ita’at) Resulu pokorava se
sigurno i Allahu dželle-šanuhu.”
Pokoravanje Resulu je pokoravanje Haku teala (Allahu dželle-šanuhu). Neposlušnost njemu sallallahu alejhi ve
sellem je neposlušnost Allahu dželle-šanuhu.
Allah dželle-šanuhu nam kaže u značenju stotinu pedesetog ajeta sure
Nisa, koje glasi, “Oni hoće da
naprave razliku između Allaha dželle-šanuhu i Njegovog pejgambera i kažu, ‘Mi
vjerujemo nešto što kažeš a nešto ne vjerujemo’ Oni hoće da otvore drukčiji put
između ova dva. Oni su sigurno kafiri,” da su oni, koji
pretpostavljaju da je pokornost Allahu dželle-šanuhu drukčija od pokornosti
Njegovom Resulu, kafiri. Ko kaže da
slijedi Pejgambera alejhissalatu vesselam a ne slijedi ashabe kiram ridvanullahi
teala alejhim edžma’in nije u pravu. On ne slijedi njega sallallahu alejhi ve
sellem, on mu nije poslušan. Ko
slijedi takav put neće biti spašen na kijametu.
On u značenju osamnaestog ajeta sure Mudžadele, koje glasi, “Oni misle da rade nešto dobro. Oni su, zaista, lažljivci i kafiri,”
pokazuje kakvo je stanje tih ljudi.
Oni koji slijede put ashaba
kiram su bez sumnje firka ehli sunneta vel džema’at. Neka Allah dželle-šanuhu puno puno
nagradi velikane ove firke koji su neustrašivo i neumorno radili! Samo će ova firka biti spašena od
džehennema. Jer, ko se loše izražava
o ashabima kiram alejhimurridvan našega Pejgambera sallallahu alejhi ve sellem,
sigurno ne slijedi Pejgambera.
[Šija ima dvanaest grupa. Svaka grupa je podjeljena na podgrupe. Neki od njih žive bez abdesta i gusula. Malo ih obavlja namaz. I’tikad i vjerovanja njih svih nije kao i’tikad
i vjerovanje ehli sunneta. Oni nisu alevi.
Alevi je neko ko voli i
slijedi ehli bejt. Imam Alija i
njegova sva djeca od hazreti Fatime se zovu
ehli bejt. Čast ljubavi prema
ehli bejtu je pripala ehli sunnetu koji je rekao da je ljubav prema njima i
slijeđenje njih znak umiranja s imanom.
Prema tome alevije su pripadnici ehli sunneta. Dakle ko hoće da bude alevi on mora biti
ehli sunnet. Danas rafidi, zindici,
i oni koji nemaju ništa zajedničko s islamom, prisvajaju sebi mubarek ime alevi
i kradu ga od pripadnika ehli sunneta.
Oni, pod sjenkom ovog predivnog imena, nastoje da zavedu i skrenu
omladinu sa Resulullahovog puta.]
Mu’tezila firka se pojavila kasnije. Njen osnivač, Vasil bin Ata je bio učenik
Hasana Basrija rahmetullahi alejh.
Pošto je on rekao da pored imana i kufra ima još i treći dio i tako se
razišao s Hasanovim Basrijevim putem, Hasan Basri je rekao za njega “i’tezele anna” što
znači “on se razišao s nama”. Sve
druge firke su se pojavile kasnije.
Izražavati se loše, klevetati,
ashabe kiram znači klevetati Allahovog dželle-šanuhu Pejgambera sallallahu
alejhi ve sellem. Rečeno je, “Ko ne poštuje ashabe kiram ne vjeruje u Allahovog
dželle-šanuhu Resula”. Jer,
klevetati njih znači klevetati njihovog posjednika, njihovog efendiju sallallahu
alejhi ve sellem. Da nas Allah
dželle-šanuhu zaštiti od takvog poganog vjerovanja! Ashabi kiram su bili ti koji su nam
donijeli propise
(ahkame) koji potiču iz Kur’ani kerima i hadisi šerifa.
Kada se o njima loše govori onda ono što su oni donijeli gubi svoju vrijednost.
Islam nam nije donijelo samo nekoliko izvjesnih osoba među ashabima
kiram. U tom je svaki od njih imao
hizmet, udio. Svaki od njih je bio
ravan u pravednosti, istinitosti i (autentičnosti) svojih učenja. Kada se loše izražava o bilo kom ashabu
kiram alejhimurridvan dini islam se kleveće i kune. Da nas Allah dželle-šanuhu zaštiti sve da
ne zapadnemo u ovo odvratno stanje!
Kada oni koji kuni i psuju
ashabe kiram kažu, “Mi slijedimo ashabe.
Ali nije uslov da ih slijedimo sve.
U stvari njihove rijeći se ne mogu međusobno složiti.
Njihovi putevi su različiti.” Mi im
ovako odgovaramo: Da bi slijedili
neke ashabe potrebno je da ne poričemo nijednog od njih. Kada se ne vole neki od njih drugi se ne
slijede. Na primjer, Emir [Ali]
radijallahu anh je poštovao druge tri halife, smatrao ih velikim i znao da su
oni vrijedni slušanja. On im je
dobrovoljno bio poslušan, i prihvatao ih kao halife.
Sve dok se ne vole druge tri halife, reći da se voli Emir radijallahu teala
anhum je laž i kleveta. U stvari to
znači da se ne voli Emir, i da se njegove riječi i djela opovrgavaju.
Bilo bi glupo i neuko reći da ih je Ali radijallahu anh, Allahov dželle-šanuhu
lav, prezirao i da im se smiješio.
Koja bi logika priznala da je Allahov lav, usprkos tolikom znanju i hrabrosti,
prikrivao svoje neprijateljstvo protiv trojice halifa, pretvarao se da im je
prijatelj, i sa njima, punih trideset godina, uspostavljao površno
prijateljstvo? Čak ni najniži musliman ne bi mogao biti
ovakav licemjer. Mi moramo shvatiti
ružnoću ovih riječi koje umanjuju Emira radijallahu anh do te mjere da ga prave
impotentnim, lažovom i munafikom.
Kada bi čak i za trenutak pretpostavili da je Emir radijallahu anh bio
ovakav, da nas Allah zaštiti od ovakve pretpostavke, šta bi onda rekli za
činjenicu da je naš efendija Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem tokom cijelog
svog života hvalio i poštovao ove tri halife? Bi li oni rekli da je takođe i naš
efendija Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem bio licemjer? Haša! To je nemoguće. Pejgamberu sallallahu alejhi ve sellem je
bilo vadžib da kaže istinu. Ko kaže
da im je on činio idare (da je on baratao njima) postaje zindik, nevjernik.
Allah dželle-šanuhu kaže u značenju šezdeset sedmog ajeta sure
Ma’ide, “O Moj cijenjeni Resulu! Kazuj ono što ti se objavljuje od tvog
Rabba! Ako ti to ne učiniš tačno, onda nisi
učinio svoju dužnost kao Pejgamber!
Allah džellešanuhu će te zaštititi od onih koji nose neprijateljstvo
prema tebi.” Kafiri su govorili
da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem od objave (vahja) Kur’ani kerima govorio
ono što je
odgovaralo njegovim ciljevima a nije govorio ono što mu nije odgovaralo. Na to je ovaj ajeti kerim došao da kaže
da on govori istinu. Naš Pejgamber
sallallahu alejhi ve sellem je hvalio i veličao sve tri halife, i do momenta,
kada je svojim prisustvom počastio ahiret, ih je držao iznad svih drugih. To znači da nije greška, i da nije
neispravno, veličati ih i držati ih iznad drugih.
U načelima koja se moraju
vjerovati je potrebno slijediti sve ashabe kiram. Jer, u stvarima koje se moraju vjerovati,
među njima nema razlike. U stvarima
koje su furu’, to jest radnjama koje se
moraju činiti, među njima može biti razlike.
Ko se o jednom od ashaba kiram
ridvanullahi teala alejhim edžma’in loše izrazi sve ih je
ukaljao. Jer iman, i’tikad svih njih je isti.
Ko okleveće jednog od njih ne slijedi nijednog. On kaže da se oni nisu složili međusobno
i da među njima nije bilo jedinstva.
Oklevetati jednog od njih znači ne vjerovati ono što je on rekao.
Da još jednom ponovimo da su nam oni svi prenijeli islam (šerijat). Svaki
od njih je bio pravedan i tačan. U
islamu ima ponešto od svakog od njih.
Kur’ani kerim je sakupljen
saopštavanjem ajeti kerima svakog od njih.
Ko ne voli (begeniše) neke od njih ne begeniše one koji su saopštili
islam. Kako se vidi takva osoba ne
radi u skladu sa cijelim islamom.
Može li se takva osoba sačuvati od džehennema? Značenje osamdeset petog ajeta sure
Bekara glasi, “Kako to da vjerujete u jedan dio Kur’ani kerima
a drugi odbacujete?! Onima koji od vas tako čine će na ovome svijetu biti kazna poniženje i prezir.
Oni će na Sudnjem danu biti stavljen na najteže muke.”
Osman radijallahu anh je sakupio Kur’ani kerim. U stvari, Ebu Bekir Siddik ga je sakupio
sa Omerom Farukom radijallahu anhuma.
Kur’ani kerim koji je sakupio Emir radijallahu anh je jedan
drugi a ne ovaj. Kako se vidi,
kleveta ovih velikana ide dotle da se kleveće Kur’ani
kerim. Da Allah dželle-šanuhu
zaštiti sve muslimane i da im ne dadne da zapadnu u ovu nepriliku! Kada su upitali jednog mudžtehida ši’iji mezheba,
“Osman radijallahu anh je sakupio Kur’an. Šta bi ti
rekao o Kur’anu koji je on sakupio?” On je
odgovorio, “Ja ne vidim nikakve koristi u traženju greške u njemu. Jer, klevetanje Kur’ani kerima izaziva
razaranje vjere.”
Sigurno je da ne bi mogao niko
pametan reći da su se, na dan kada je naš efendija Pejgamber sallallahu alejhi
ve sellem preselio na ahiret, svi ashabi kiram radijallahu teala alejhim edžma’in složili u pogrešnoj odluci.
U stvari, taj dan je trideset i tri hiljade ashaba voljno - jednoglasno -
odlučilo da Ebu Bekir Siddik, radijallahu anhum, bude halifa.
Nemoguće je da se trideset tri hiljade ashaba složilo na grešku. U stvari naš je Pejgamber sallallahu
alejhi ve sellem rekao, “Moj ummet se neće nikada jednoglasno složiti na pogrešnu odluku.” Razlog prvobitne Emirove radijallahu anh
žalosti je bio zato što on nije bio pozvan na te razgovore. On nam je sam rekao da je to tako. On je rekao, “Meni je bilo žao zato što
sam bio kasno pozvan na razgovor.
Inače, ja znam da je Ebu Bekir radijallahu anh od nas svih
najodabraniji.” Postojao je razlog
zašto je on pozvan kasno. On je bio
s ehli bejtom, on ih je tješio.
Neslaganja koja su se desila
među Pejgamberovim sallallahu alejhi ve sellem ashabima kiram nisu bila radi
želja nefsa i zlih misli zato što su njihovi mubarek nefsovi bili prečišćeni.
Oni su postali potpuno čisti. Oni su
se otarasili emmare i stekli itminan [da vjeruju i shvate ono što je
tačno]. Njihova jedina želja je bila da slijede
šerijat. Njihovi nesporazumi su
proizašli iz razlike u idžtihadu.
Njihova namjera je bila da pronađu ono što je tačno. Allah dželle-šanuhu će takođe dati i
onim, koji su pogriješili, jedan stepen sevaba.
Oni,
čiji su idžtihadi tačni, imaju najmanje dvije deredže sevaba. Mi ne smijemo vrijeđati nijednog od ovih
velikana našim jezicima. Mi uvijek
moramo reći dobro za svakog od njih.
Imam Šafi’ija rahmetullahi alejh,
jedan od najvećih alima ehli sunneta, je rekao, “Allah dželle-šanuhu nije uprljao naše ruke njihovom krvlju. Nemojmo ni mi uprljati naše jezike.” On je opet jednom rekao, “Ashabi kiram
alejhimurridvan su nakon Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem su duboko
razmislili. Oni nisu našli da je iko
drugi na cijeloj zemaljskoj kugli viši od Ebu Bekira Siddika. Oni su ga izabrali da bude halifa. Oni su izabrali da budu pod njegovim
vođstvom.” I ove riječi imama Šafi’ije takođe pokazuju da se hazreti Alija radijallahu
anh nije nikada licemjerno ponašao i da je prihvatio Ebu Bekira Siddika kao
halifu.
Mejan Sejjid, sin šejha Mejana
Ebulhajra, je potomak velikih i plemenitih ljudi. I on je bio u tvojoj službi u Dekken
kampanji. Nadati se je da će biti
blagoslovljen tvojom pomoći i ljubaznim tretmanom. Mevlana Muhammed Arif je takođe učenik
ilma i potomak velikana.
Njegov otac je mrtav. On je
bio hodža. On je došao kod tebe sa
ciljem da dobije stipendiju. Nadati
se je da će mu vaše visočanstvo pomoći.
Vesselam, vel ikram!
[Alimi islama su napisali mnoge knjige da pokažu da
su oni koji
se izražavaju loše o trojici halifa skrenuli s pravoga puta, a naročito oni
nejekstremniji i najfanatičniji među njima, koji su se potpuno odvojili od
islama pa čak i radili na razaranju islama. Imena nekih njih, zajedno s njihovim
autorima, su dole napisana. U ime
vjerskoga bratstva i čovječanstva mi činimo Allahu dželle-šanuhu dovu da naša
braća u islamu, koja kažu da su alevije, pročitaju pažljivo ove knjige i
prostudiraju razlike između njih i ehli sunneta, i razumom i mudrošću izaberu
put spasa i ne povjeruju u laži i klevete ovih frakcijaških džahila.
Oni će se na ovaj način, držeći se čvrsto puta spasa i sigurnosti, usrećiti i na
dunjaluku i na ahiretu.
Ovdje donosimo naslove
nekolicine knjiga koje su alimi islama napisali u smislu savjeta ši’ijama:
1 -- Fadl bin Ruzbehan je
napisao knjigu Ibtal-ul Menhedž-il-batil. Ova knjiga opovrgava knjigu Minhadž-ul-kerame, koju je napisao
Ibn-ul-Mutahhir, jedan od alima šijiske firke.
Ona do korjena pobija njene greške dokazima. On je ovu knjigu napisao 852. godine po
hidžri u Isfahanu.
2 -- Mirza Ahmed bin Abdurrahim Hindi je napisao knjigu Nuzhet-ul-isna ašerijje. Ona nam govori o ši’ijama. On je
preselio na ahiret 1255/1839. godine.
3 -- Mirza Mahdum je napisao knjigu Nevakid. Sejjid Muhammed
bin Abdurresul Berzendži, koji je napisao knjigu En-nevakid lil-Revafid se 1103/1711. g.n.e. utopio u
moru.
4 -- Knjiha
Muhtasar-i Nevakid je rezime knjige
Nevakid. Muhammed bin Abdurresul-i Berzindži ju je
rezimirao.
5 -- Šejh Ali bin Ahmed Hiti je 1025. godine po hidžri, u
Istanbulu, napisao knjigu Sejf-ulbatir
li-rikab-išši’a-ti
verrafida-til-kevafir.
6 -- Šihabuddin sejjid Mahmud bin Abdullah Alusi, alim
šafi’iji mezheba iz Bagdada je napisao
knjigu Edžvibe-tul-Irakijje alel’es-iletil-Iranijje. On je 1270/1854.
godine preselio na ahiret.
7 -- Alusi je takođe napisao i knjigu
Edžvibe-tul-Irakijje alel’es-iletil-lahurijje. Hajderi je takođe napisao jednu sličnu
knjigu.
8 -- Alusi je takođe odgovorio ši’ijama i u knjzi
Nefehat-ul-kudsijje fi mebahis-il-imamijje fi-redd-iš-ši’a.
9 -- Šihabuddin Alusi je takođe napisao i knjigu
Nedžh-us-selame.
10 -- Muhammed Amin bin Ali Bagdadi je napisao knjigu Sarim-ul-Hadid. Ona odgovara na klevete Ibni Ebi-Hadida.
11 -- Knjigu
Reddi-alel-imamijje
je napisao Ali bin Muhammed Suvejdi Bagdadi.
On je bio šafi’ijiskog mezheba.
On je preselio na ahiret 1237/1822.
g.n.e. u Damasku.
12 -- Knjigu
Hadika-tus-serair
je napisao Abdullah bin Muhammed Bituši. On
je bio šafi’i i Bagdadi. Preselio je na ahiret u Basri 1211/1797. g.n.e.
13 -- Knjigu Tuhfe-i
isna ašerijje fi redd-ir-revafid je napisao šah Abdul’aziz Dehlevi na persijskom jeziku. On je preselio na ahiret 1239/1842.
g.n.e. Šukri Alusi je izdao u
Bagdadu skraćenu
verziju prijevoda ove knjige na arapski
jezik pod naslovom Muhtasar-i tuhfe. Ona je 1976. godine ponovo preštampana u
Istanbulu.
14 -- Knjigu
Minha-tul-ilahijje muhtasar-i Tuhfe-i isna ašerijje je napisao Mahmud Šukri
Alusi. Ona je izdata 1373. po Hidžri godine u
Kairu.
15 -- Imami Rabbani rahmetullahi teala alejh odlično
dokazima objašnjava uzvišenosti ashaba kiram u svojoj knjizi Mektubat.
16 -- Knjigu
Hudžedž-i kat’ijje je napisao na arapskom jeziku
Abdullah-i Suvejdi. Ova knjiga je
1981. godine izdata u Istanbulu zajedno sa knjigom En-Nahije an’ta’-i Emirul-muminin Mu’avije, koja je takođe na
arapskom jeziku.
17 -- u Šihristanijevoj rahmetullahi teala alejh knjizi Milel ve Nihal i njenim prijevodima na
turski, engleski, francuski i latinski jezik je ši’izam detaljno objašnjen i dati su odgovori na pitanja.
18 -- Knjiga
Tezkije-i ehl-i bejt, koja je na turskom jeziku, predivno odgovara ši’jama. Ovu
knjigu je napisao šejh Jenikapi mevlevi hane Osman ef.
Ona je izdata u Istanbulu 1295. godine po Hidžri. Ona je izdata u Istanbulu u jednoj ovećoj
knjizi na turskom jeziku koja se zove Hak Sözün Vesîkaları zajedno sa knjigom Hudžedž-i kat’ijje i još nekim drugim
knjigama. [Ova knjiga je 1992.
godine prevedena na engleski jezik pod naslovom
Documents of the Right Word. Ona
se može nabaviti na ovoj adresi:
HAKÎKAT KİTABEVİ, Darüşşefaka Cad. No: 57/A P.K. 35, 34262-Fatih, İSTANBUL,
TÜRKİYE.]
19 -- Knjiga Redd-i
revafid hazreti imam-i Rabbanija rahmetullahi teala alejh je na persijskom
jeziku. U knjizi Hak Sözün Vesîkaları je u Istanbulu izdat njen
prijevod na turskom jeziku.
20 -- Veliki alim Ibni Hadžer-i Hejtemi rahmetullahi teala
alejh u svojoj knjizi Sava’ik-ul-muhrika dokazuje ajeti kerimima i hadisi šerifima da su ši’ije u zabludi.
21 -- Opet, Ibni Hadžeri, u svojoj knjizi Tathir-ul-dženan vel-lisan an Mu’avijetebni Ebi Sufjan jako lijepo dokazuje da se ne
smije loše govoriti o hazreti Mu’aviji radijallahu anh.
22 -- Ibni Tejmijje u svojoj knjizi Minhadž-ussunne-tinnebevijje fi nakdi kelam-iš-ši’a vel-kaderijje jakim dokazima pobija knjigu Minhadž-ul-kerame, koju je napisao Ibnil Mutahhir, jedan ši’ijiskih alima.
23 -- Opet, Ibni Tejmijje, u svojoj knjizi Fedail-i Ebi Bekr ve Omer jakim dokazima
objašnjava superiornosti ashaba kiram.
24 -- U prevodima knjiga Mevahib-i ledunnijje i Mir’at-i kainat
je objašnjena veličanstvenost ashaba kiram.
25 -- Risala sejjida Abdulhakim ef. na turskom jeziku
pod naslovom Sahabe-i kiram je izdata
u Istanbulu.
26 -- Karakašzade Omer
bin Muhammed Bursavi Halveti je 1005/1597. godine napisao knjigu
Nur-ul-huda. Ona odgovara ši’ijama i hurufijama. Ona je 1286. godine po Hidžri izdata u
Istanbulu. On je preselio na ahiret
1047/1638. godine u gradu Edirne.
27 -- Knjiga Menakib-i ćihar jar-i guzin je na turskom
jeziku. Ona predivno objašnjava
superioritete i uzvišenosti ashaba kiram radijallahu anhum edžma’in. Ovu knjigu je napisao Sejjid Ejjub bin
Siddik Urmevi. Ona je nekoliko puta
preštampavana. 1264. izdanje je
prelijepo.
28 -- U knjigama
Eshâb-ı kirâm,
Hak Sözün Vesîkaları, Herkese Lâzım Olan
Îmân i Fâideli Bilgiler, koje su nekoliko puta izdavane u Istanbulu,
ši’izam je opširno objašnjen. Savjeti alima islama koji se u njima
nalaze su u potpunosti objašnjeni. [Od ove tri knjige, druga,
Hak Sözün Vesîkaları je 1992. godine prevedena na engleski jezik pod
naslovom Documents of the Right Word (Dokazi istinite riječi). Dijelovi ovih knjiga su takođe prevedeni
i još se uvijek prevode i na bosanski jezik.
Ove knjige su veoma informativne i potpuno potkrepljujuće.]
29 -- U knjigama Berika i Hadika piše da
su oni koji vjeruju u tenasuh (transmigraciju duše, da duša prelazi iz
jednoga tijela u drugo) i oni koji vjeruju da Allah ulazi u tijelo izvjesne osobe kafiri.
30 -- Jusuf Nebhani u zadnjem dijelu svoje knjige
Ševahid-ul-hak
predivno odgovara ši’ijama jakim dokazima.
31 -- Sejjid Ahmed Dahlan rahmetullahi alejh u svojoj knjizi
El-fethul-mubin
pobija šije. Ova knjiga je
otštampana kao dodatak na kraju Suvejdijeve knjige Hudžedž-i kat’ijje.
32 -- Šah Velijjullah-i Dehlevi rahmetullahi alejh u svojoj
knjizi Izale-tul-hafa an hilafetil-hulefa
pobija ši’ije jakim dokazima i
puno hvali hazreti Mu’aviju. Knjiga je na persijskom jeziku. Ona je izdata 1392/1972. godine u Pakistanu zajedno sa njenim urdu
prijevodom. Ona ima dva dijela.]
Jedan od najvećih alima Indije, velij-ji kamil Muhammed Ma’sum Faruki mudžeddidi ovako kaže u 29. pismu:
Allah dželle-šanuhu je upitao Musa alejhisselama, “O Musa!
Šta si ti učinio za Mene?”
Ja Rabbi! Ja sam klanjao
namaz za Tebe i postio i plaćao zekat i puno zikrio Tvoje ime. Allah dželle-šanuhu je rekao, “Obavljanje namaza je burhan (dokaz, evidencija, dokument) za tebe.
Post je štit koji će te će te zaštititi od džehennema.
Zekat će ti pripremiti doček u hladovini na vrelini mahšerskog dana. (Kada će ljudi biti okupljeni na onom svijetu radi
suđenja.) A zikr (sjećanje na Allaha dželle-šanuhu i
spominjanje Njegovog mubarek imena) će ti biti nur (svjetlo) u mraku toga dana. Šta si ti učinio za Mene?” Musa
alejhisselam je rekao, “Ja Rabbi!
Koje je djelo samo za Tebe?” Allah
dželle-šanuhu je rekao, “Jesi li radi
Mene volio roba koga Ja volim? Jesi li smatrao Moje neprijatelje kao
neprijatelje?” Musa alejhisselam je tada shvatio da je
Allahu dželle-šanuhu najdraže djelo voljeti onoga koga On voli i mrziti Njegove
neprijatelje. Kako vidimo voljeti
voljene i osjećati neprijateljstvo prema neprijateljima je simptom ljubavi.
Ova ljubav i neprijateljstvo nije pod kontrolom zaljubljenika.
Oni su spontani. Međutim, da bi
učinili druge ibadete ibadete trebamo imati želju i nijjet. Oni koje zaljubljenik voli su lijepi
zaljubljeniku. Njegovi neprijatelji
su ružni zaljubljeniku. Svako zna da
je isto pravilo punovažno i u ovosvjetskoj ljubavi. Ako neko kaže da on voli nekoga to mu
niko neće povjerovati ako on ne osjeća neprijateljstvo prema neprijateljima
osobe koju on voli.
Naprotiv, njegova tvrdnja će biti protumačena kao licemjerstvo.
Šejh-ul-islam Abdullah-i Ensari je rekao, “Jednoga dana je Ebul-Husejn bin Sem’un uvrijedio mog hodžu
(učitelja). Ja od toga dana prema njemu nisam nikada
osjećao nikakvu simpatiju. Ako ti
neko uvrijedi hodžu, i ti se, takođe, tim ne osječaš uvrijeđen, ti si gori od
psa.”
Mumtehine
sure kaže, “Ibrahim alejhisselam i
njegovi ashabi su rekli kafirima: Mi
smo daleko od vas i od vaših kumira.
Mi vam ne vjerujemo. Između nas i
vas će biti neprijateljstvo sve dok ne vidimo da vjerujete u Allaha, Njega
jednog i jedinog. Ovo njihovo lijepo
ponašanje bi vam trebao biti primjer (da slijedite).” (60, 4) Jedan drugi ajeti kerim malo kasnije kaže,
“Oni su divan uzor onima koji vjeruju u
Allaha dželle-šanuhu i ahiret (onaj svijet).” (60, 6) Kako ovi ajeti kerimi ističu
neprijateljstvo je za pravog vjernika šart a ljubav prema Allahovim
dželle-šanuhu dušmanima poništava iman.
To znači da prema neprijateljima voljenog treba osjećati antipatiju.
Međutim, rafidije sami sebe zavaravaju ovim prefinjenim pravilom.
Oni kažu, “Da bi voljeli hazreti Aliju mi
trebamo biti neprijatelji prema ashabima kiram.” Oni izgleda ne shvataju da
neprijateljstvo treba da bude protiv neprijatelja voljenog.
Ne protiv njegovih prijatelja! Oni
koji su imali čast da budu u Resulullahovom sohbetu su se međusobno puno voljeli.
Oni su bili neprijatelji prema kafirima a ne međusobno.
Dvadeset deveti ajeti kerim sure Feth
kaže, “Oni su bili merhametli jedni prema drugima a
neprijatelji prema kafirima.” (48, 29) Ovaj
ajeti kerim potkrepljuje naše riječi.
