ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA

SEDMI DIO

_____________

BIOGRAFIJA IMAMA AHMEDA RABBANIJA kuddise sirruh

Ovaj dio je preveden iz knjige Menakib ve makamat-i Ahmedijje-i Saidijje koju je napisao Ahmed-Sa’id-Farukijev kuddise sirruh sin Muhammed-Mazher kuddise sirruh:

Ime Ahmed-i-Faruki-Serhendijevog (imam-i-Rabbanijevog) kuddise sirruh oca je Abdulehad. Imam-i Ahmed Rabbani kuddise sirruh je bio kutb arifa, vodić posjednika hakikata, savršen primjer Evlija-i kiram, Allahov dželle-šanuhu voljeni, oživljivać i prosvjetitelj druge (hidžretske, islamske) hiljade godina, kibla za srca onih koji napreduju na putu koji vodi Allahu dželle-šanuhu i halka (spona) bez premca (u lancu) silsile-i zeheb. Ime Abdulehadovog oca (imam-i-Ahmed-Rabbanijevog djeda) je bilo Zejnel’abidin, ime Zejnel’abidinovog oca je bilo Abdulhajj, ime Abdulhajjevog oca je bilo Muhammed, ime Muhammedovog oca je bilo Habibullah, ime Habibullahovog oca je bilo imam-i Refi’uddin, ime imam-i-Refi’uddinovog oca je bilo hodža Nur, ime hodža-Nurovog oca je bilo Nasireddin, ime Nasireddinovog oca je bilo Sulejman, ime Sulejmanovog oca je bilo Jusuf, ime Jusufovog oca je bilo Šu’ajb, ime Šu’ajbovog oca je bilo Ahmed, ime Ahmedovog oca je bilo Jusuf, ime Jusufovog oca je bilo Šihabuddin (koji je čuveniji po imenu Ferruh Šah), ime Šihabuddinovog oca je bilo Nasireddin, ime Nasireddinovog oca je bilo Mahmud, ime Mahmudovog oca je bilo Sulejman, ime Sulejmanovog oca je bilo Mes’ud, ime Mes’udovog oca je bilo Abdullah va’iz-i esgar, ime Abdullah-va’iz-i-esgarovog oca je bilo Abdullah va’iz-i ekber, ime Abdullah-va’iz-i-ekberovog oca je bilo Nasir, ime Nasirovog oca je bilo Abdullah ibni Omer, ime Abdullah-ibni-Omerovog oca je bilo hazreti Omer-ul-Faruk radijallahu anhum edžma’in.

Svaki od imamovih Rabbanijevih kuddise sirruh očeva i djedova je bio posjednik ilma i ihlasa i istovremeno jedan od šejhova i istaknutih ljudi svog vremena. Oni svi su bili jako poštovani i ubrajani su u Evlije kiram (Evlija-i kiram).

Velike Velije (Evlije), kao što su Mevlana Ahmed-i Namiki i Halilullah-i Bedahši, su predskazale (prorekle) dolazak imama Rabbanija kuddise sirruh. U stvari, naš efendija Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je dao vesele vijesti da će on doći. Hadisi šerif koji izražava ove vesele vijesti je zapisan u imamovoj Sujutijevoj knjizi Džem’ul dževami’. On ga navodi od Ibni Mes’uda Abdurrahmana ibni Jezida koji ga prenosi od Džabira radijallahu anhum. Hadisi šerif kaže: “U mom ummetu (među muslimanima) će doći neko koga će zvati Sila. Njegovim šefa’atom (posredovanjem, zalaganjem) će mnogi, mnogi, ući u džennet.” “Sila” znači “onaj koji ujedinjuje”, “onaj koji spaja”, “onaj koji sastavlja”. Kasnije su imamu Rabbaniju, kuddise sirruh, dali to ime zato što je on ujedinio dvije grane znanja - tesavvuf i fikh. Alimi njegovog vremena su ga oslovljavali sa ovim njegovim nadimkom. U stvari, on ovako piše u pismu koje je on napisao njegovom sinu Muhammedu Ma’sumu, kuddise sirruh, “Ja se zahvaljujem mome Rabbu (Gospodaru) koji je dao da ja budem sila između (tj. da ja budem taj koji spaja) dva okeana.”

On je počastio 971. godine po Hidžri ovaj svijet sa svojim prisustvom. On je preselio na onaj svijet u utorak, 29. dana mjeseca Safera 1034./1624. On je samo bio nejako (malo) dijete kada su nurovi (svjetla) zrelosti, vilajeta, i hidajeta, počeli sijati na njegovom blagoslovljenom (mubarek), čistom, čelu. Njegovo srce je, još dok je bio malo dijete, bilo počašćeno plodonosnim (berićetnim) šah-Kemalovim (šah Kemal Kihetli-ji Kadiri) rahmetullahi alejh nadahnućima srca, koja su ga direktno nadahnula u nisbet-i kadirijje.

On je naučio napamet Kur’ani kerim za vrlo kratko vrijeme. On je onda, dobivši znanje od njegovog oca i najvećih alima toga vremena, postao veliki alim. On je u prisustvu njegovog uzvišenog oca dobio velike (duhovne) koristi i ma’rifete tevhida. On je dobio idžazet iršada (tj. dozvolu koja potvrđuje da je on kvalifikovan da vodi (obučava) sljedbenike na putu tesavvufa) u tarikatskim lancima (silsilama) (koji se zovu) Češtije i Kadirijje. On je postao zamjenik za njegovog oca. Kada mu je bilo sedamnaest godina on je postao ustad (ekspert, majstor) u zahiri i batini (srčanom) znanju. On je počeo pisati svoje znanje i obučavati sljedbenike ova dva velika puta. On je sa velikim oduševljenjem čitao knjige koje su napisali velikani nakšibendijskog reda (tarikata), i željno očekivao dan kada će upoznati jednoga od velikana toga reda. On je, ovu svoju čežnju i žarku želju, držao u srcu sve do momenta dolaska u nenadmašivi sohbet i društvo hodže Muhammeda Bakija (Muhammed Baki), kuddise sirruh, jednog od najvećih vođa ovoga reda, posjednika iršada i hidajeta, ojačivaća, svjedoka islama, i posjednika hakikata.

Nakon što je bio u njegovom blagoslovljenom društvu, koje vuće čovjeka prema Allahu dželle-šanuhu i podiže na jako visoke položaje (makame), on se pridružio putu (redu) ovih velikana. On je, uhvativši se čvrsto za njihova služenja (hizmete) i pridržavajući se striktno njihovih edeba sohbeta, za dva mjeseca i nekoliko dana došao na nivo (koji se zove) nisbet-i nakšibendije. Znanja i ma’rifeti su počeli da, kao aprilska kiša, teku u njegovo mubarek srce. Njegov ustad, hodža Baki-billah kaddesallahu sirrehul’aziz, bi često ovako rekao za njega, “Ahmed je jedan od murada i mahbuba.” To je bio razlog za njegov brzi napredak. On je postao kao sunce koje obasjava cijeli svijet. Njegov hodža mu je dao vesele vijesti da će on doći na vrlo visoke položaje (makame) i da će biti u stanju da pomogne i drugim da postignu te položaje, to jest, da je on blizu Allaha dželle-šanuhu. On mu je ovako rekao, “Kada sam ja dobio od mog hodže Emkengija kuddise sirruh moj idžazet, ja sam, na mom putu kada sam se vraćao u Indiju, došao u grad Serhend gdje si ti bio. Ja sam usnio san u kojem su mi rekli da sam u blizini kutuba (kutba, tj. čovjeka koji zauzima najvisočiji položaj) i pokazali su mi viziju te osobe. Ti si ta visoka osoba (čiju sam viziju vidio u mom snu). Ja sam jednom, drugi put, kada sam prolazio kroz Serhend, vidio baklju koja se diže do nebesa i obasijava cijeli svijet, od najudaljenijeg dijela istoka do najzabačenijih tačaka na zapadu. Ja sam vidio da je svjetlo, koje je dolazilo od te baklje, postajalo sve blještavije i blještavije, i da mnoštvo i mnoštvo svijeta dolazi da od te baklje zapali svoje svijeće. Ja znam da je ovaj san vesela vijest, i znak (išaret) tvog dolaska na ovaj svijet.”

Kada je hodža Baki-billah kuddise sirruh poslao imama Rabbanija kaddesallahu sirrehul’aziz sa punim ovlaštenjem (mutlak idžazetom) u grad Serhend, on se povukao sa svog položaja. On je povjerio obrazovanje i obučavanje njegovih učenika i njegovih sinova njemu, i rekao, “Ahmed je sunce koje je blještavije od hiljade zvijezda kao što smo mi. U ovom ummetu su bila samo dva-tri kao on. Međutim, danas pod nebeskim svodom ne postoji niko da je kao on. Ja vidim da sam ja kao jedan od njegovih satelita [učenika]. Svi njegovi ma’rifeti su tačni i Poslanici alejhimusselam ih odobravaju.” U stvari, njegov hodža i njegovi učenici su prisustvovali njegovom sohbetu sa ciljem da od njega dobiju fejz i nur.

Nakon što je dobio visoke stepene (deredže) i nedostižne položaje (makame) imam-i Rabbani je došao u Serhend i počeo obrazovati ljude koji su bili u čežnji da dobiju Allahovu dželle-šanuhu ljubav. Odjeci iršada (duhovnog vođenja) su se raširili po cijelom svijetu. Glasovi hidajeta su inspirisali proljeće u srcima i proizveli mnoge renovacije i zeleno lišće. Bubanj kutb-ul-aktab je udarao u njegovo ime. Samo njegov kompliment je bio dovoljan da čovjek dobije visoke stepene vilajeta. Ebdali i Evtadi su trčali da budu u njegovom društvu. Njegova svjetla (nurovi) vilajeta, njegovi berićeti (bereketi) kerameta su bili previše tajanstveni da bi se mogli izraziti riječima ili slovima. Oni koji su se nasukali u pustinji dalaleta i zbunjenosti su dobili hidajet u njegovom sohbetu.

Oni, koji su bili na rubu utapanja u moru udaljenosti, su njegovom uslugom dokučili obalu blizine. Učenici (talibi) hakikata i ma’rifeta su se okupljali oko njega kao mravi. Sultani, komandiri i guverneri su sjali svjetlom koje je poticalo iz ovog izvora hidajeta. Fejz koji je padao kao aprilska kiša na učenike u njegovoj prisutnosti je bio predmet zavisti meleka na sedam katova nebesa. Kada su učeni i eminentni ljudi, i oni koji su bili blizu i oni koji su bili daleko, čuli o njegovoj veličini i kerametima, oni su žurili da potaru svoja lica po njegovom pragu koji je zračio vilajetom. Oni su, zahvaljujući njegovom plodonosnom tevedždžuhu i pažnji, koji su privlačili čovjeka Allahu dželle-šanuhu, dobijali bez ikakve mušahede i truda, i bez ikakvog napora, duhovni mir, nur, i tevhid. Za njih je postalo moguće da zarone u more vahdeta, postalo je moguće da bez ikakve muke iščeznu u okean ehadijjeta. Najmanja pažnja sa njegove strane je rezultirala u moći zapažanja (mušahedi) vahdeta (jednoće) u kesretu (množini) i džezbama ljubavi i ma’rifetima srca. Nisbet (reda) ahrarijje je opet postao jak. Zahvaljujući njegovim plodonosnim (berićetli) naporima on se raširio po cijelome svijetu. Otkriveni su drugi nisbeti pored već poznatih suluka i džezbi. Samoodricanja, kao na primjer (nastavljanje) posta bez iftarenja, ubijanje nefsa 40 dana, izostavljanje hrane i pića i izbjegavanje ljudi, metode koje su se često upražnjavale od strane onih koji su došli prije njega, za one koji su sazrijevali u njegovom prisustvu (huzuru), više nisu bile stvari za kojima se žudilo. Ove mukotrpne metode su napuštene, a njihovo mjesto su zauzeli umjereni ameli i striktno slijeđenje sunneta u dovama i ibadetma. Savršenosti koje su normalno dobijane poslije ulaganja mnogih godina rijazeta (ubijanja nefsa) su dobivane u momentu pod okriljem njegovog bereketa (berićeta) i tevedždžuha. Njegova blagoslovljena ličnost (mubarek zat) rahmetullahi teala alejh je bila veliki Allahov dželle-šanuhu poklon i Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem vekil (zastupnik, opunomoćenik). Njemu je povjerena dužnost rehberluka i vođstva neprekidnog puta. On je postao mudžeddid za drugu hiljadu godina. Tako, svaki fejz i bereket (berićet), koji dolaze bilo kome do kraja ovoga svijeta, će doći preko njega. On je sa njegovim potpuno novim učenjima (ilmovima) i ma’rifetima za koje se nije ni čulo i tajnama koje nisu prije njega nikad nikom objavljene i njegovim izvanrednim kešfovima koje niko drugi nije dobio započeo novi trend. Ta činjenica je jasna kao dan.

Na početku svakih stotinu godina će doći mudžeddid (čovjek koji će obnoviti islam). Međutim, postoji velika razlika između mudžeddida koji dolaze svakih stotinu godina i onih koji dolaze svakih hiljadu godina. Razlika između ove dvije vrste mudžeddida je ravna razlici između stotinu i hiljadu, pa čak i više od toga.

Mudžeddid je uzvišeni čovjek (zat) koji služi kao medij za razne fejzove i berekete koji dolaze svim ljudima u njegovo vrijeme. Čak i oni [sretnici] koji se zovu Kutubi, Evtadi, Budela i Nudžeba kaddesallahu teala esrarehumul’aziz dobijaju fejz kroz njega.

Vrijeme imama Ahmeda Rabbanija kuddise sirruh se može ovako opisati: U vremena ranijih ummeta, kad god je dunjaluk postajao prekriven sa zulmetom, je dolazio [novi veliki] Poslanik koji se zvao ulul’azm, i donosio novu vjeru. Muhammedov alejhisselamov ummet je najbolji i najkorisniji ummet. Poslanik (Pejgamber) toga ummeta je najzadnji od svih Poslanika (Pejgambera) alejhimussalavatu vetteslimat. Alimi njegovog ummeta su kao Poslanici Beni Israila (Israilove djece). Ovaj podatak je izjavljen u hadisi šerifu. Allah dželle-šanuhu je odlučio da je postojanje alima u ovom ummetu dovoljno (za muslimane). Prema tome, hiljadu godina poslije našeg efendije Pejgambera sallallahu alejhi ve sellem, je bio potreban jedan zat (uzvišeni čovjek) - koji je imao savršen ma’rifet, i bio alim i arif - da preuzme mjesto jednog od prošlih Poslanika koji su se u ranijim ummetima zvali ulul’azm. Jer, ahir (kasnije vrijeme) ovog ummeta je započeo jednu hiljadu godina poslije vefata (poslije prelaska na ahiret, na onaj svijet) našeg efendije Pejgambera sallallahu alejhi ve sellem. Prolazak jedne hiljade godina je stvar od najviše važnosti, i ona je glavni faktor u promjeni situacije. Pošto u ovom ummetu i u njegovoj vjeri (dinu) neće biti nikakve promjene, bilo je - izvan svake sumnje - neophodno potrebno da standard duhovnosti i snaga vođstva, koje su imali rani muslimani, budu uspostavljeni kod kasnijih generacija. Tako je blagoslovljena ličnost imama Ahmeda Rabbanija kuddise sirruh bila snabdjevena sa svim savršenostima koje su specifične za poslanstvo (nubuvvet) i vjerovjesništvo (risalet) i bila istaknutija od drugih. Oni koji pogledaju njegovo zaprepašćujuće neobično znanje, i njegove ma’rifete koji se odnose na Zat-i ilahijje (Allahovu dželle-šanuhu Ličnost), njegove čiste ahlake i halove, i njegove riječi i pisanja koji opisuju halove, mevadžide, tedžellije i zuhure će dobro vidjeti ove činjenice. Jer, ove stvari su bit islamske vjere, i one sačinjavaju izvod (sažetak) učenja koja se odnose na Allaha dželle-šanuhu, Njegovu Ličnost i Njegove Atribute. Allah dželle-šanuhu mu je podario bezbrojne tajne i značenja. On mu je podario hakikate (biti, stvarna unutrašnja značenja) Kabe-i-mu’azzame, hakikate Kur’ani kerima, hakikate namaza, ma’budijjet-i sirfa, deredže (stepene, položaje) muhabbeta (ljubavi) koje se zovu hillet, muhibbijjet i mahbubijjet, mertebe (stepene, položaje) koji se zovu te’ajjun-i vudžudi, te’ajjun-i hubbi, la-te’ajjun; zuhure (manifestacije) osobina koji se zovu mebde-i te’ajjuni, mebde-i te’ajjune koji pripadaju Pejgamberima i melecima, sa kojim su božanskim atributima i imenima (sifat ve ism-i ilahi) povezani idiosinkratični talenati svakoga njegovog učenika, sa kojim je Poslanikom povezan svaki Evlija - kao rezultat prirodnog identiteta (mešreba), na primjer, Muhammedi-ul mešreb, Ibrahim-ul mešreb itd., njihove lične vilajete koji su povezani sa mahbubijjetom i mahbubijjet-i zatijom, njihove unutrašnje prirode i specifičnosti, hakikate kajumluka, tajne sabahata i melahata i kombinacije ovih dviju ljepota, i mnoge, mnoge, druge tajne i značenja. Nijedan od drugih prijašnjih Evlija, rahmetullahi teala alejhim edžma’in, nije spomenuo ove vrijednosti. Sadržaj ovih vrijednosti je napisan u njegove tri knjige koje nose naziv Mektubat, i u njegovih drugih sedam brošura (risala).

Imam kuddise sirruh je imao bezbroj kešfova i kerameta. Mi ćemo napisati samo nekoliko od njih sa ciljem da se oberićetimo:

1 - Jedan od imamovih učenika mu je napisao pismo i upitao ga, “Jesu li Ashabi kiram dobili ove mekame o kojima ti govoriš? Ako jesu, jesu li ih dobili odjednom ili postepeno?” Imam je rekao da se na ovakvo pitanje može odgovoriti samo u sohbetu (kada budu zajedno). Kasnije ga je onaj, što mu je postavio pitanje, posjetio da bude sa njim u njegovom prisustvu i sohbetu. Imam mu je učinio tevedždžuh (okrenuo svoju pažnju prema njemu), obasuo ga svim nisbetima koje je on posjedovao, i rekao, “Šta si vidio?” Na to, taj se čovjek bacio pred hazreti imamove noge i rekao, “Ja sada znam da su Ashabi kiram alejhimurridvan dobili sve položaje (makame) vilajeta u samo jednom Resulullahovom sallallahu alejhi ve sellem sohbetu.”

2 - Mevlana Jusuf je bio bolestan. Izgledalo je da će ubrzo umrijeti. Imam-i Rabbani ga je posjetio. Mevlana Jusuf je zatražio tevedždžuh i himmet. Imam kuddise sirruh ušao u murakabe (kontemplaciju, duboku meditaciju) i učinio ga da dobije makame Fena i Beka. Na to ga je bolesnik, koji je bio jako bolestan, informisao o ostvarenim poboljšanjima koja se dešavaju u njegovom srcu. Čim je njegov napredak došao na vrhunac (bio završen) on je dobio Allaha dželle-šanuhu (preselio).

3 - Neki od imamovih učenika su izrazili želju da posjete Gavs-ul-a’zama, to jest Abdulkadira Gejlanija, kuddise sirruh. Imam je šutio. On je učinio tevedždžuh prema Gavs-ul-a’zamovoj radijallahu anhuma duši. Hazreti Abdulkadir-Gejlanijeva mubarek duša se pojavila pa su on (Gavs-ul-a’zam), i neki od njegovih (tj. Gavs-ul-a’zamovih) učenika velikana, počastili to mjesto svojim prisustvom. Imamovi učenici, koji su bili prisutni tu, na mjestu koje su gosti posjetili, su dobili od njih fejz.

4 - Neko ko je patio od lepre je zamolio imama da mu učini dovu za njegovo izliječenje. Kada je imam učinio tevedždžuh, oboljela osoba je potpuno ozdravila.

5 - Hafiz čija je dužnost bila da u halki uči Kur’ani kerim se teško razbolio. Svi su bili u očajanju. Imam-i Rabbani je rekao, “Ja sam ga primio pod moju zaštitu.” On je odmah ozdravio.

6 - On je bio na putovanju. Vrijeme je bilo nesnosno vrućo i teško. Iznureni, njegovi saputnici i učenici su ga zamolili da posreduje (moli) za milost (merhamet). Imam kuddise sirruh se pouzdao (povjerio, predao) u Allaha dželle-šanuhu. Ubrzo se pojavio jedan oblak iz kog je počela padati lagana kiša. Nije više bilo vrućo. Nije više bilo prašine.

7 - Neke njegove pristaše su naišle na jedan prazan udaljeni hram za induske idole. Oni su polomili idole. Njih su, samo što su polomili idole, opkolili potpuno naoružani idolopoklonici koji su ih čekali sa isukanim sabljama. Pristaše su zatražile utočište kod imama, i zamolile ga da im pomogne. Imam-i Rabbani kaddesallahu teala sirrehul’aziz se pojavio na tom mjestu i rekao im, “Ne brinite! Vi ćete uskoro dobiti pomoć iz nepoznatog (gajba).” Izvjestan broj konjanika je došao i zaštitio Allahove dželle-šanuhu dragocjene (aziz) robove od kafira.

8 - Jedan od njegovih učenika je naišao na lava u pustinji. Nije nigdje bilo mjesta da se sakrije. On je zatražio sklonište sa imamom i zamolio za njegovu pomoć. Imam se pojavio sa svojim štapom za šetnju u ruci i njime jako ošinuo divlju životinju. Lav je pobjegao i učenik se spasio.

9 - Jedan pobožan čovjek, koji živio daleko, je čuo za imama i njegov ugled. On je došao u Serhend. Neko ga je pozvao njegovoj kući da kod njega provede noć. Kada je on rekao da je on došao tu, da od imama dobije fejz, i da je jako radostan zato što će biti počašćen da bude jedan od učenika, domaćin je počeo se loše izražava o hazreti imamu i da ga kudi. Pobožnjak, koji je bio duboko ožalošćen i posramljen se obratio imamovoj duši i srcem ga zamolio: “Ja došao ovdje sa nijjetom da te radi Allahovog zadovoljstva služim. Ovaj čovjek hoće da me liši ove sreće.” Imam Rabbani se pojavio, ljutit i sa isukanom sabljom, on je isjekao poricača i napustio kuću. Kada je pobožnjak sljedećeg jutra bio blagoslovljen imamovim mubarek prisustvom on je pokušao da ispriča šta se desilo prošle noći. Imam mu je rekao, više voleći da prikrije svoj keramet, “Ne otkrivaj po danu ono što se desi po noći.”

10 - Jedan od imamovih kuddise sirruh poricača je pozvao jednog od imamovih učenika svojoj kući. Kada je domaćin iznijeo hranu pred gosta on se počeo loše izražavati o imamu Rabbaniju rahmetullahi teala alejh. Učenik se uvrijedio. On je htio je da se vrati u imamovo mjesto. Ovo je pobudilo gajret-i ilahi uslijed čega su svi udovi na poricačevom tijelu bili polomljeni i raskomadani. Učenik se prestravio. On je pobjegao iz kuće. Došao je u imamovo mjesto. Imam je, kako je imao običaj, stajao na vratima. On ga je, držeći ga za ruku, odveo poricačevoj kući. Oni su ušli u kuću. Imam je učinio Allahu dželle-šanuhu dovu za oživljenje mrtvaca. Allah dželle-šanuhu je ukabulio njegovu dovu. Kada su malo kasnije ustali on je rekao njegovom učeniku, “Nemoj da kažeš nikome o ovom dok sam ja živ.”

11 - Jednoga dana je deset imamovih učenika pozvalo imama na (večeru koja se zove) iftar. Svi ovi pozivi su bili za istu noć. Hazreti imam je prihvatio sve ove pozive i iftario istovremeno, iste noći, sa svih deset familija (On je bio u isto vrijeme u deset različitih kuća sa deset različitih familija.)

12 - On je rekao jednoga dana, “Moja želja da posjetim Kabu (Ka’be-i mu’azzam) je postala toliko nesnošljiva da je ja više nisam mogao izdržati. Ta ljubav i taj žar su s Allahovim dželle-šanuhu lutfom izazvali toliko jaku privlačnost da sam se ja (odjednom) našao pred časnom Kabom (Ka’be-i šerif) i bio počašćen sa tavafom (obilaskom oko Kabe).”

Mi ćemo citirati nekoliko izreka koje su ponikle iz imamovog (Ahmedovog Rabbanijevog kaddesallahu teala sirrehul’aziz) mubarek srca i jezika njegovog mubarek pera:

On je rekao: Sve stvari koje se vide i znaju su mukajjed. [One su povezane i ovisne o drugim stvarima.] One nisu [vrijedne da budu] maksud (nešto što se želi) i matlub (nešto za čim se žudi). Ono što je [vrijedno da bude] matlub je ono što je slobodno i daleko od svih granica i nepovezano i neovisno. Dakle, to se mora tražiti izvan viđenja i poznavanja.

On je rekao: Sejr i suluk se sastoje od napredovanja u znanju.

On je rekao: Ono šta sakriva (kamuflira) Evlije rahmetullahi teala alejhim edžma’in od očiju drugih, i sprečava da ne budu prepoznati, su njihove ljudske karakteristike, atributi. Njima treba sve što i drugim ljudima treba. Njihov evlijaluk ih neće osloboditi od te potrbe.

On je rekao: Allah dželle-šanuhu je prikrio Svoje evlije na taj način, da ih drugi ne bi prepoznali, da su njihovi zahiri (fizička ćula i osjećanja) nesvjesni njihovih srčanih kemalata (savršenstava).

On je rekao: Ja Rabbi! Kolika je to tajna što si Ti njih napravio Evlijama (dragim robovima) za Sebe. Njihovi batini (tj. srca) su kao voda života (ab-i hajat). Onaj ko od njih okusi jednu kapljicu će naći vječni život i dobiti vječnu sreću. S druge strane, njihovi zahiri (spoljašnji izgledi) su kao otrov koji ubija. Onaj ko ih sudi samo po njihovom izgledu će naći vječnu smrt.

On je rekao: Čovjekovo stvaranje je s namjerom da on izvršava svoje dužnosti kao rob. Najviši od svih mekama (rangova, stupnjeva) vilajeta (evlijaluka) je mekam abdijjeta (robovanja, kulluka). Iznad tog nema drugog mekama.

On je rekao: Oni blagoslove od hiljadu ljudi - koji imaju čast, ihlas, i mekam rida - samo jednog. Ovaj fakir (hazreti imam Rabbani kuddise sirruh ovdje misli na sebe) je bio blagoslovljen ihlasom i ridom, koji su konačni ciljevi, poslije samo deset godina napredovanja na ovom putu. Meni je, kao sadaka našeg efendije Pejgambera sallallahu alejhi ve sellem, potpuno objašnjena bit, unutarnja priroda (hakikat), ovih tajni. Neka je za to svaka hvala i zahvala (hamdu sena) Allahu dželle-šanuhu!

On je rekao: Put ovih velikana, rahmetullahi teala alejhim edžma’in, je puno cijenjen i jako dragocjen. On se temelji na slijeđenju sunneta. Ja sada nemam nikaku želju osim da oživim jedan od Resulullahovih sallallahu alejhi ve sellem sunneta. Neka ih imaju oni koji žude za halovima, mevadžidima i zevkovima. Srce se treba obogatiti sa nisbetima [slijedeći put] naših velikana a zahir (spoljašnji izgled, djela) okititi slijeđenjem propisa islama (ahkam-i islamijje). [Ahkam-i islamijje znači naređenja i zabrane islama.]

On je rekao: Pejgamberi alejhimussalavatu vetteslimat su poslati u Indiju. Ja vidim na njihovim grobovima blještave nurove. Kada bih htio, ja bih ih mogao pokazati jedan po jedan. Ali, ljudi uglavnom nisu skloni da vjeruju take izjave.

On je rekao: Riječ “rijazet” (ubijanje, umiranje) znači za večinu ljudi “podvrgavanje sebe gladovanju”, “post”. Međutim, konstantna striktnost u jedenju, onako kako to naša vjera propisuje, je teža i korisnija od hiljade godina nafile posta.

On je rekao: Ako se nekome ponudi ukusna i slatka hrana, i ako on, iako ima apetit i želju da pojede sve, ne pojede sve već onoliko koliko to naša vjera preporučuje, ova njegova apstinencija je jak rijazet i ona je puno bolja od drugih metoda rijazeta.

On je rekao: Ja sam vidio Server-i kainata sallallahu alejhi ve sellem. On mi je napisao idžazet (diplomu o završenim teološkim naukama) i rekao, “Ja nisam poslije mojih Ashaba ridvanullahi teala alejhim edžma’in napisao ovakav idžazet ni za koga”. On mi je onda dao radosne vijesti: “Na Sudnjem danu (kijametu) će putem tvog šefata (šefa’ata) ući u džennet na hiljade ljudi.” On me je učinio mudžtehidom ilm-i kelama.

On je rekao: “Ja sam vidio islam. On se zaustavio kod našeg mjesta kao što se karavan zaustavlja kod karavansaraja.” On je, dok je tako govorio, pokazao prstom na njegov mesdžid i dergu (tekiju).

On je rekao: Ja sam jednoga sabaha (jutra) vidio kako dolaze imam-i a’zam rahmetullahi alejh, i njegove učitelje (hodže), i učenici. Ja sam bio potpuno utopljen u njihove nurove. Ja sam dobio jednu specijalnu fenu u nisbetu (putu) ovih velikana. Isto tako se jednom kasnije pojavio i imam Šafija (Šafi’i) rahmetullahi alejh, i njegovi učitelji, i učenici. Ovaj put su me njihovi nurovi potpuno prekrili. Ja sam takođe dobio fenu i u njihovom nisbetu.

On je rekao: Mene su posjetili Gavs-ul’a’zam (Abdulkadir Gejlani) kuddise sirruh i šejhovi (mešajihi) Kadiri tarikata rahmetullahi alejhim. Ja sam se sa dolaskom ovih velikana našao u nurovima kadiri nisbeta. Ja sam pomislio, “Mene su obrazovali velikani nakšibendi tarikata. Kako to da izgleda da kadiri tarikat ima više uticaja na mene?” Čim sam to pomislio u mom srcu, hazreti hadže-i džihan Behauddin-i Buhari kuddise sirruh je, u pratnji njegovih učenika, počastio to mjesto svojim prisustvom i sjeo naspram Gavs-us-sekalejna. Obrativši se grupi, on je rekao, “Ahmed je jedan od nas. On je dobio kemal (savršenstvo) i tekmil (zrelost, upotpunjenost) putem naših obrazovnih metoda.” U međuvremenu su takođe došli i velikani (vođe) češtijje i kubrevijje tarikata. Oni su nalili njihove nisbete u moje srce. Oni su mi dali nove idžazete. Ja sam već posjedovao nisbete ovih velikana ali su oni sada postali jači i svjetliji. Ako hoću ja mogu dati mojim učenicima kemalet (savršenost) kroz ove sve puteve (tarikate).

On je rekao: Ja sam jednoga dana bio prožet osjećanjima u kojima sam vidio da su moja djela (ameli) oskudna, nedovoljna. Ja sam bio u stanju potpunog kajanja i skrušenosti kada sam čuo glas koji je rekao, “Ja sam oprostio i tebi i onima koji kraja svijeta (do Kijameta) čine tevessul sa tobom sa vasitom (posrednikom, direktno sa tobom) ili bez vasite (bez posrednika, indirektno sa tobom).” kako je izraženo u hadisi šerifu, “Ako se neko ponizi radi Allaha dželle-šanuhu, Allah dželle-šanuhu će ga uzvisiti.

On je rekao: Meni su pokazali sve one muškarce i žene koji su se pridružili našem redu (tarikatu) kao takođe i one koji će nam se pridružiti do kraja svijeta (do Kijameta) sa posrednikom (vasitom) ili bez posrednika (bez vasite). Oni su mi dali njihova imena, prezimena, i države (imena država u kojima žive). Ja ih mogu ako hoću nabrojati sve, jednog po jednog. Njima je svima radi mene oprošteno.

On je rekao: Ja sam dobio vesele vijesti, “Allah dželle-šanuhu će oprostiti onom na čijoj dženazi ti budeš prisutan.” Meni je takođe data inspiracija (ilham), “Ako ti zatražiš mrtvačev oprost njegov azab će smjesta i zastalno prestati.” Jedan drugi ilham mi je rekao, “Ako se šaka zemlje sa tvog groba stavi na nečiji grob, onaj, ko leži u tom grobu, će dobiti magfiret-i ilahijje (Allahov dželle-šanuhu oprost). [Ovo nam pokazuje koliko je veliki čovjek koji leži u ovom grobu (hazreti imam Rabbani kuddise sirruh).]”

On je rekao: Bit, temelj, puta kojim je Allah dželle-šanuhu posebno blagoslovio ovog fakira (imama Rabbanija kuddise sirruh) je put Ahrarijje u kom su sva duhovna stanja (halovi) stavljena na početak, koja se normalno, (u drugim redovima tesavvufa), dobijaju na kraju. Na ovom temelju su napravljene građevine, kioski. Da ovaj temelj nije bio tako jak, situacija ne bi bila onakva kakva je danas. Cijenjena sjemenka je donesena iz Buhare i Samarkanda. Ona je posijana je u Indiji. Njena bit vodi porijeklo iz zemlje Medine-i munevvere i Mekke-i mukerreme. Ona je godinama zaljevana vodom fazileta (vrline) i ikrama (čast, počast). Kada je ona uzrila i dostigla savršenstvo (od nje je) nastalo današnje voće znanja i ma’rifeta.

On je rekao: Nama je data inspiracija da će hazreti Mehdi alejhirrahme biti u ovom našem nisbetu. On će učiti i prihvatiti ono što smo mi napisali o ma’rifetu i hakikatu.

On je rekao: Allah dželle-šanuhu nas je (imama Rabbanija kuddise sirruh) obasuo Svojim fadlom i keremom sa svim kemalatima [osim stepena Poslanstva (Nubuvveta)] koje jedan rođeni rob može posjedovati.

Vrline (fazileti) i posebne vrijednosti (hususijjeti) koji su dati imamu Ahmedu Rabbaniju kaddesallahu teala sirrehul’aziz se ne mogu nabrojati. Kao specifična blagodat, Allah dželle-šanuhu ga je počastio srećom da se potpuno adaptira našem efendiji, Pejgamberu sallallahu alejhi ve sellem, u svih sedam kategorija (deredža). [Ovih sedam kategorija slijeđenja našeg efendije (sejjida) Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem je detaljno objašnjeno u 30. poglavlju prvog dijela knjige Se’adet-i ebedijje.] On (Allah dželle-šanuhu) mu je povjerio misteriozne tajne koje su sakrivene u Kur’ani kerimu, u (ajeti kerimima koji se zovu) mutešabihat i mukattaat. On (Allah dželle-šanuhu) mu je dao da dokuči savršenosti koje su specifične za ljude (koji se zovu) sabici (jednina=sabik). [Pejgamberi alejhimusselam i najviši Ashabi kiram se zovu sabici.] On je blagoslovljen mekamom (koji se zove) Kajjum-i alem. Neki njegovi učenici su dokučili mekam kutbuluka (nivo koji se zove kutb) koji je ovisan o njemu. Nastao je jedan novi put, izvan (faza koje se zovu) džezba i suluk i sejr-i afaki i sejr-i enfusi.

Islamska vjera je sa bereketom njegovog rukovodstva (tesarrufa) postala veoma jaka, naročito u Indiji. Islamski umjetnički radovi koji su bili porušeni i zapostavljeni u vrijeme šaha Ekbera su restaurirani. U njegovim rukama su mnogi kafiri postali muslimani. Hiljade i hiljade griješnika (fasika) je došlo na tevbe. Pišući efektivna pisma moćnim guvernerima i komandirima toga vremena, među kojima su bile negovi sljedbenici (muhlisi) i učenici (talibi), kao na primjer Abdurrahim han, koji je bio čuven po imenu Han-i Hanan, Nevvab Ferid Murteda han, Muhammed a’zam han, i mnogim drugim, on ih je hrabrio i bodrio da ojačaju i rašire islam i objasne vjerovanje (i’tikad) ehli sunneta vel-džema’at. Ovi ljudi su, pokoravajući se njegovom časnom naređenju, uložili napore da ispune ovaj cilj i da služe očuvanju vjere. Oni su to učinili tako uspješno da se mrak (zulmet) bid’ata i kufra probrazio u svjetlo (nur) imana i sunneta. On je dodijelio njegovim visoko obrazovanim učenicima, koje je razaslao svugdje, zadatak da poduče ljude zahiri učenjima (učenjima koja se odnose na ibadete, obrede) i batinima ma’rifeta (tajanstvenim znanjima koja se odnosi na srce i dušu). Nekoliko od njih su, mevlana Hamid-i Bengali, mevlana Muhammed Siddik-i Bedahši, šejh Muzemmil, mevlana Tahir-i Bedahši, mevlana Ahmed-i Rivenbi, Kerimeddin-i Hasan-i Ebdali, Hasan-i Berki, mevlana Abdulhajj-i Belhi, mevlana Hašim-i Kišmi, mevlana Bedreddin-i Serhendi, Jusuf-i Berki, hadži Hidr-i Efgani, hadže Muhammed Sadik-i Kabili, mevlana Jar Muhammed Kadim-i Talkani i drugi rahmetullahi teala alejhim edžma’in.

Ovi ljudi su neki od imamovih najistaknutijih učenika. Kroz njihove sohbete su milioni ljudi dobili fejz i došli na rang (mekam) vilajeta. On je ovim uzvišenim učenicima dao lijepe vijesti i hrabrio narod da pohađa sohbete ovih istaknutih ljudi. On je nekim od njegovih učenika dao lijepe vijesti da će doći na rang vilajeta i kutbluka.

Nur Muhammed Punti rahmetullahi alejh: On je jedan od njegovih najvećih učenika. On (imam) je rekao za njega, “On je jedan od ridžal-ul-gajb. On je ili među Nukabama ili Nudžebama.”

Bedi’uddin-i Seharenpuri kuddise sirruh: On je u njegovim snovima dobio od našeg efendije Pejgambera sallallahu alejhi ve sellem mnoge ljubaznosti i pohvale. On mu je rekao “Ti si svjetiljka (siradž), kandilj Indije”. On je takođe blagoslovljen srećom da postane kutb (tog) vremena.

Mevlana Ahmed-i Berki kuddise sirruh: On je za jednu nedjelju prošao sve konake (stupnjeve) suluka. I on je takođe dobio čast da bude kutb njegove države.

Mevlana Muhammed Tahir-i Lahori kuddise sirruh: I on je počašćeni da bude kutb njegove zemlje (države). Allah dželle-šanuhu mu je poslao u ilhamu (inspiraciji) sljedeću poruku, “Ja sam spasio od džehennemske vatre sve one kojima si ti učinio tevedždžuh i oprostio svakom onom ko ti je učinio bi’at (bej’at, zakletvu ili prisegu).”

Sejjid Adem-i Bennuri kuddise sirruh: On je mogao za vrijeme prvog tevedždžuha podići učenika na mekam fena-i kalb i nisbet-i hassa, pa čak i za vrijeme telkina. Allah dželle-šanuhu ga je blagoslovio (darovao) sa specijalnom metodologijom (tarz) i putem. Ovaj put se naziva ahsenijje. On je ovim putem, koji je specifičan za njega, privlačio ljude Allahu dželle-šanuhu. Ove lijepe vijesti koje govore o ovom mu je saopštio imam-i Rabbani kuddise sirruh, koji je rekao, “Ti ćeš dobiti kroz nepoznat put više nego što si od nas dobio. Svakom ko se pridruži tvom putu je oprošteno. Tebi će na kijametu biti data jedna zelena zastava (sandžak). Oni koji traže pomoć od tebe, i slijede tvoj put, će na kijametskom danu uživati pod tvojom zastavom u rahatluku hladovine.” U njegovim rukama se više od četiri stotine hiljada ljudi pokajalo (učinilo tevbe). On je imao hiljadu kamil učenika (učenika koji su postigli savršenstvo). Kada je on došao u Medinu (Medine-i munevvere) Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem je odgovorio na njegov selam. On je imao čast musafehe (da se rukuje) sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem. Ovu blagodat nije dobila ni nekolicina najistaknutijih ljudi. U tom sretnom času se čuo glas koji je rekao, “O moj sine! Ti ostani sa mnom!” Zaista, on je u Medini (Medine-i munevvere) preselio na onaj svijet.

Sejjid Muhammed Nu’man-i Bedahši kuddise sirruh: Imam-i Rabbani mu je ovako napisao u jednom od njegovih pisama: “Mlađak (hilal) tvog savršenstva je postao kao pun mjesec naspram sunca. Sve vrijednosti koje su date suncu se odražavaju na njemu.” On mu je takođe dao radosne vijesti da je on kutb. On je imao jako efektivna i obilna vođenja (iršade). On je privukao Allahu dželle-šanuhu na stotine hiljada ljudi. Padišah toga vremena se prepao od velikog broja njegovih učenika. Pozvavši ga iz Dake on ga je uzeo pod svoju zaštitu. On je jednom rekao, “Ja sam u snu vidio našeg gospodara (efendiju, sejjida) sallallahu alejhi ve sellem. Sa Serverom (Poslanikom alejhisselam) je bio Ebu Bekr-i Siddik radijallahu anh. On je rekao, ‘O Eba Bekr! Reci mom sinu Muhammedu Nu’manu: Koga god Ahmed (tj. imam-i Rabbani) voli i prihvata (makbuli) i ja ga volim i prihvatam (makbulim) i Allah dželle-šanuhu ga voli i prihbata (makbuli). Koga god Ahmed ne voli i odbaci, ja i Allah dželle-šanuhu ga ne volimo i odbacujemo.’ Pošto sam ja bio jedan od onih ljudi koje imam-i Rabbani volio i prihvatao mene su ove lijepe vijesti jako razveselile. Ja sam još uvijek uživao u toj spokojnoj radosti kad on ponovo reče: ‘Reci mom sinu Muhammedu Nu’manu: Koga god ti voliš i prihvataš, i Ahmed ga voli i prihvata. Koga god on voli i prihvata, ja i Allah dželle-šanuhu ga volimo i prihvatamo. Koga god ti ne voliš i odbaciš, Ahmed i ja i Allah dželle-šanuhu ga takođe ne volimo i odbacujemo.’”

Ovaj članak je preveden iz sedmog poglavlja knjige na turskom jeziku Hak Sozun Vesikalari (Dokumenti istinite riječi).

ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA