ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA

IRADE-I DŽUZ’IJJE
(DJELOMIČNO SLOBODNA VOLJA)

Knjižicu (risalu) Irade-i džuz’ijje je napisao Muhammed Akkermani rahmetullahi alejh:

Naš imam Ebul-Hasan-i Eš’ari je izveo iz ajeta, “Vi hoćete samo ono što Allah dželle-šanuhu hoće!”, koji se nalazi u suri Dehr, značenje, “Vi ne možete ništa poželjeti sve dok Allah dželle-šanuhu ne odluči da vi poželite!” To jest, on je mislio da rob (čovjek) ne može upotrijebiti svoju djelomično slobodnu volju (irade-i-džuzijju) sve dok to Allah dželle-šanuhu ne poželi. Tako, prema Eš’ari mezhebu, robovi su primorani da upotrebljavaju svoju djelomično slobodnu volju. Jer, kada Allah dželle-šanuhu hoće da izvjesna osoba nešto uradi, ta osoba to mora uraditi. Shodno tome, djelomična (slobodna) volja (irada-i-džuz’ijja) postoji, i ona je stvorenje. Prema tome, kada šejtan kaže čovjeku, “O robe! Što se mučiš? Sve dok Allah dželle-šanuhu ne odluči jedno tvoje djelo ti to djelo ne možeš poželjeti!”, čovjek mu neće moći odgovoriti. Čovjek neće biti slobodan u svojim djelima. Za njegove ibadete neće biti nagrade niti kazne za njegova zla. Rob će željeti ono što Allah dželle-šanuhu želi. On je samo oruđe za izvršenje djela.

Ebu Mensur-i Maturidi rahmetullahi teala alejh je objasnio ono što je imam a’zam zaključio, i rekao je, “Djelomična volja (irade-i džuz’ijje) nije stvorenje. Nešto što ne postoji nije nešto što je stvoreno. Djelomična volja je jedno stanje (hal) u robovima. Ona je upotrebljavanje snage da se nešto uradi ili ne uradi. Robovi su slobodni u upotrebi njihovih djelomičnih volja. Oni nisu primorani.” Po ovom mezhebu se šejtanu može (ovako) odgovoriti: “Volja (irade) je stanje u meni. Ako ga ja upotrijebim u dobro Allah dželle-šanuhu stvara dobro. Ako ga ja upotrijebim u zlo On stvara zlo. Ako ga ne upotrijebim ni za šta On ne stvara ništa.” Allah dželle-šanuhu može takođe stvoriti i bez robove (čovjekove) želje, ali On je dao da čovjekova želja bude sredstvo (sebeb) za stvaranje odabranih (neobaveznih) djela. Allahova dželle-šanuhu je volja (tj. Allah dželle-šanuhu hoće) da naša djelomično slobodna volja (irade-i džuz’ijja) bude sredstvo (sebeb). Kada rob hoće da uradi nešto Allah dželle-šanuhu to stvori ako to i On takođe hoće. Ako to rob neće, i ako je to nešto neobavezno, dobrovoljno i izbor, On to ne stvara. Prema tome, ako čovjek upotrijebi svoju djelomičnu slobodnu volju za ibadet Allah dželle-šanuhu stvara ibadet. Ako je on upotrijebi za griješenje On stvara grijehe. U tom slučaju, čovjek će na ovom svijetu biti zao a na ahiretu će biti kažnjen (u azabu). Šejtan ne može reći ništa onom ko zna da je to tako.

Ebu Mensur Maturidi je ovako objasnio značenje gore navedenog ajeti kerima: “Tvoja dobrovoljna djela se ne dešavaju samo sa tvojom voljom. Nakon što ti hoćeš (poželiš), i ako to takođe i Allah dželle-šanuhu hoće, On stvori to djelo.” Kako vidimo, robovi nisu neovisni u činjenju svojih djela.

Oni koji slijede mu’tezile kažu da čovjek sam stvara svoja djela. Oni, u stvaranju djela, prave čovjeka Allahovim dželle-šanuhu partnerom (šerikom). [U Iranu, oni, koji sebe nazivaju šijama, vjeruju u sudbinu (tj. kaza i kader) na isti način kao i grupa koja se zove mu’tezile. Oni se na taj način odvajaju od puta alima ehli sunneta. Ja sam -- izvodeći iz dragocjenih knjiga, u mojim knjigama na turskom jeziku Hak sozun vesikalari [Njen prijevod na engleski jezik pod naslovom Documents of The Right Word se može nabaviti u knjižari Hakikat Kitabevi, Fatih, Istanbul, Turkey.] i Eshab-i kiram -- dao dugačke odgovore na njihove odvratne klevete i objasnio znanje o sudbini (kaza-u i kader-u). Knjiga Mevahib-i ledunnijje daje, u njenom poglavlju koje govori o Bici na Bedru, opširnu informaciju o djelomično slobodnoj volji (irade-i-džuz’ijji). U knjizi Eshab-i kiram se takođe nalazi i brošura (risala) pod naslovom Irade-i džuz’ijje, koju je napisao veliki alim, velijj-i kamil, Mevlana Halid-i Bagdadi rahmetullahi teala alejh. Brošuru Irade-i džuz’ijje je izdao Muhammed Asad, sin Mahmuda Sahiba, mevlaninog brata, rahmetullahi alejhim, u devetom pismu knjige Bugjet-ul-vadžid. Knjiga je izdata 1334./1915. godine u Damasku. Knjiga u sebi takođe sadrži i komentare na brošuru kao i imena komentatora. Mevlana Halid-i Bagdadi rahmetullahi teala alejh daje u njegovoj knjizi Ikdul-dževheri opširnu informaciju o robovom slobodnom izboru (ihtijar-u) i njegovoj djelomično slobodnoj volji (irade-i-džuz’ijji). Abdulhamid Harputi je napisao komentar na ovu knjigu i izdao ju je 1305./1888. godine u Istanbulu pod naslovom Simtul’ akbari.]

U razumjevanju čovjekovih dobrovoljno izabranih (ihtijar) djela postoje četiri faktora: 1- Zamišljanje tog djela, sjećanje na njega. 2- Odlučivanje za tu stvar (djelo). 3- Zatim upotrebljavanje djelomično slobodne volje (irade-i džuz’ijje), to jest, započinjanje djela. 4- Prouzrokovanje djela. Allah dželle-šanuhu stvara prvi i drugi. Jer, zamišljanje i želja su stvorenja. Nešto što postoji treba da bude stvoreno. Irada-i džuz’ijja je od roba. Allah dželle-šanuhu stvara djelo. Dešavanje robovog htijenja (tj. želje i izbora) nastaje prvo sa stvaranjem zamišljanja i želje. Na primjer, ako neko zamisli davanje sadake i njene nagrade u njemu se oformi ili želja ili mržnja. On, tako, ili hoće (poželi) ili neće (ne poželi). Želja ne znači volja. Niti mržnja znači ne upotrebljavanje svoje volje.

Allahov dželle-šanuhu kaza, Njegova odluka, i Njegov zapis u Levh-i mahfuzu, su u skladu sa Njegovim vječnim znanjem (ilm-i ezeli). A Njegovo znanje je ovisno o stvarima koje On zna. To jest, kadgod i kakogod bi se sve desilo u budućnosti, ili se ne bi desilo, On je to tako znao. On odlučuje i zapisuje što On zna. Stoga nema prisile (prinude). Kad bi budući događaji bili ovisni o Njegovom znanju primora (prisila, prinuda) bi bila potrebna. Kada bi Allahovo dželle-šanuhu znanje zahtijevalo stvaranje stvari i njihovih atributa, postojala bi primora. Ali to nije slučaj. Drukčije je. Mi ovdje sa Allahovom dželle-šanuhu pomoći završavamo naš razgovor.

Autor objašnjenja na knjigu Durr-i jekta, rahmetullahi teala alejh, kaže, “Sva djela koja ljudi obavljaju sa njihovim kalbovima i tijelima i svaki događaj (djelo) koji se dešava u živim i mrtvim stvarima nastaje s Allahovim dželle-šanuhu znanjem, odlukom, i stvaranjem, i njihovim stvaranjem u vječnoj prošlosti. To se zove kader i takdir. Čovjek izabire, želi da uradi ili ne uradi jednu izvjesnu stvar. Ako i Allah dželle-šanuhu takođe hoće tu stvar, i upotrijebi Njegovu moć, ta stvar će nastati. Prve dvije se zovu kesb (stjecanje) a zadnje dvije halk (stvaranje). Ako Allah dželle-šanuhu voli tu stvar (to djelo) ona se zove ta’at. Čovjek će na ahiretu dobiti sevab za ta’at. Ako čovjek uradi ta’at sa namjerom da zaradi sevab, to djelo postaje kurbet. Ako Allah dželle-šanuhu ne voli tu stvar (to djelo) ona se zove ma’sijjet. Čovjek će na ahiretu dobiti (za ma’sijjet) itab (grdnju) i ikab (kaznu). Čovjek koji uobičajava raditi mekruhe -- ili, bez ikakvog uzura (bez dobrog opravdanja) propušta muekked sunnete -- će (na ahiretu) biti ukoren (itab). Ako čovjek propusti farz ili uradi haram, i onda bez pokajanja (tevbe) umre i onda ne dobije šefa’at (zauzimanje, zagovaranje, posredovanje) ili oprost, on će biti podvrgnut kazni (ikabu). On će biti izložen vatri. Onaj ko ne vjeruje da čovjek ima slobodan izbor (ihtijar), i želju (irade), i moć (kudret), to jest stjicanje (kesb) postaje murted (izlazi iz islama).”

ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA