ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA

Kafiri napadaju i kleveću našeg Pejgambera sallallahu alejhi ve sellem, Prvaka svih svjetova i najuzvišenijeg od svih Poslanika. Oni već preko 1.400 godina, bezuspješno, nastoje da pronađu grešku u Kur’ani kerimu! Kada su vidjeli da su im svi pokušaji propali u vodu, oni su počeli da bacaju blato na Allahovog dželle-šanuhu najuzvišenijeg Poslanika.

Muslimani vole i poštuju sve Poslanike. Oni, ako hoće da ostanu muslimani, ne smiju reći ništa ni protiv ijednog Allahovog Poslanika. Kafiri, s druge strane, mogu sebi dozvoliti svašta. Oni nemaju skrupula. Kada su ostali bez odgovora, i kada nisu bili u stanju da odgovore na postavljena im pitanja o kontradiktornostima koja postoje u današnjim Jevanđeljima, oni su počeli da izmišljaju laži o Prvaku svijeta, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, pošto je Resulullah alejhisselam savršen u svakom pogledu, i to će im biti neuspješno.

Alimi ehli sunneta su davno odgovorili na ove pogane napade i klevete sveštenika i drugih kafira. Za ovu priliku smo odabrali citat iz knjige pod naslovom Tam Ilmihal. Ova knjiga je na turskom jeziku. Na njenoj tri stotine osamdesetoj stranici [na dnu 383. stranice u pdf formatu] piše sljedeće :

[Neprijatelji islama, da bi zaveli i obmanuli omladinu, do gadosti napadaju i kleveću Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i kažu da je on bio opijen ženama i djevojčicama. Ove klevete su samo jedan odraz njihovih poganih i pokvarenih duša. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, suprotno ovim njihovim klevetama, se prvi put oženio Hadidžom, radijallahu anha, kada mu je bilo dvadeset i pet godina. Ona je bila razvedenica i imala je četrdeset godina. Međutim, njeno bogatstvo, ljepota, inteligencija, znanje, čast, porijeklo, čednost, i edeb (pristojnost), su bili na jako visokom nivou. Oni su živjeli zajedno dvadeset pet godina, do momenta kada je ona umrla, u Ramazan-i šerifu, u gradu Mekki, tri godine prije Hidžre (seobe u Medinu). Dok je ona bila živa Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, se nije ponovo ženio.

Kada mu je bilo pedeset pet godina on je oženio Ajšu radijallahu anha, Abu Bekirovu kćerku. On ju je oženio po Allahovom dželle-šanuhu naređenju, godinu dana nakon smrti Hadidže-i kubre, radijallahu teala anha. On je živio sa njom osam godina - do svoje smrti.

Sve druge žene, koje je on oženio poslije Ajše, radijallahu anhunne, je oženio ili iz vjerskih, ili iz političkih razloga, ili radi sažaljenja (merhameta) i dobročinstva (ihsana) prema njima. One su sve bile razvedenice. Većina njih je bila stara. Na primjer, kada su povrede i mučenja od strane kafira Mekke postala prekomjerna i neizdrživa, izvjesni Ashabi kiram su se iselili u Etiopiju. Nedžaši, kralj Etiopije, je bio Isavi (tj. slijedio je Isaovu alejhisselam vjeru). Kralj Nedžaši je muslimanima postavio nekoliko pitanja. Kada su mu muslimani odgovorili zrelo i savršeno na postavljena pitanja on je primio islam. On je učinio muslimanima puno dobra. Ubejdullah bin Džahš je imao slab iman. Njega je njegov nefs prevario i on je, meazaallah, postao radi imanja i položaja murtd (izašao iz islama). On je više volio ovaj svijet od vjere. Ovaj prokletnik - koji je bio Resulullahove sallallahu alejhi ve sellem tetke sin - je tjerao i hrabrio svoju ženu, Umm-i Habibu radijallahu anha, da prestane vjerovati i da postane bogata. Kada mu je ona rekla da ne bi ni za šta napustila Muhammedovu alejhisselam vjeru, čak i kad bi umrla od siromaštva, on ju je razveo. On je očekivao da će ona umrijeti u siromaštvu i poniženju. Međutim, on je uskoro poslije toga umro. Umm-i Habibe je bila kćerka Ebu Sufjana, glavnog komandanta mekkanskih Kurejš kafira. U to vrijeme je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem bio u teškom ratu protiv armije Kurejšlija. Ebu Sufjan je napadao, što je mogao žešče, da uništi islam. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je čuo o Umm-i Habibinom jakom imanu i žalosnim stvarima koje su joj se desile. On je napisao pismo kralju Nedžašiju u kom je rekao, “Ja ću oženiti Umm-i Habibu koja je tamo. Oženi me (učini moj nikah) i kasnije je pošalji ovamo.” Kralj Nedžaši je već bio postao musliman. On je toliko poštovao ovo pismo da je pripremio veliku gozbu i pozvao sve muslimane na svoj dvorac. On je sedme godine po Hidžri obavio ženidbu (nikah), dao poklone i druga dobročinstva (ihsan). Umm-i Habibe je radi svog imana bila tamo nagrađena, postala bogata i rahat. Radi nje su takođe i drugi muslimani postali rahat. Pošto će žene biti zajedno sa svojim muževima u Džennetu ona je obradovana veselim vijestima najvećeg stepena u Džennetu. Sve blagodati (ni’meti) i uživanja (zevkovi) ovog svijeta nisu ništa u poređenju sa ovim veselim vijestima (muštulukom). Ova ženidba je bila jedan od razloga da i Ebu Sufjan, radijallahu teala anh, bude počašćen islamom. Ova ženidba nam ilustruje koliko su pogrešne i pokvarene klevete kafira, kao i stepen Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem razuma (akl), inteligencije (zeka), genija (deha), dobročinstva (ihsana) i samilosti (merhameta).

Drugi primjer: Hazreti Omerova, radijallahu anh kći, Hafsa radijallahu anha, je bila razvedena. Omer radijallahu anh je, treće godine po Hidžri, upitao Ebu Bekira i Osmana, radijallahu anhuma, bi li je oni htjeli oženiti. Obojica su mu odgovorili da bi željeli da o tom malo razmisle. Jedan dan ga je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem upitao pred njima i pred drugima, “O Omere! Vidim da si mi tužan. Zašto?” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je bio u stanju da čim pogleda nekog - kao što vidimo tintu u flaši - vidi njegove misli. On je, ako je to htio, pitao. Pošto nam je farz reći i njemu i drugima istinu, Omer je odgovorio, “O Resulullah sallallahu alejhi ve sellem! Ja sam ponudio moju kćerku Abu Bekiru i Osmanu radijallahu anhum i oni je nisu htjeli uzeti.” Pošto Resulullah sallallahu alejhi ve sellem nije htio da ova njegova tri ashaba budu tužna, on je, da bi ih razveselio, odmah rekao, “O Omere! Da li bi ti htio dati svoju kćerku nekom ko je bolji i od Abu Bekira i od Osmana, radijallahu anhum?” Omer se iznenadio, jer je znao da nema niko bolji od Abu Bekira i Osmana, radijallahu anhum. “Bih, o Resulullah,” reče. “O Omere, daj meni tvoju kćerku!” Tako je Hafsa radijallahu anha postala majka Abu Bekira, Osmana, i svih mu’mina, a oni svi su postali njene sluge. Abu Bekir, Omer i Osman, radijallahu teala anhum, su se još više zbližili i postali draži jedan drugom.

Mi možemo ukratko navesti i treći primjer. Pete ili šeste godine po Hidžri, među stotinama robova koji su zarobljeni od plemena Beni Mustalak, Džuvejrijja radijallahu anha, je bila kći poglavice plemena - Harisa. Kada ju je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem kupio i oslobodio od ropstva, i oženio, svi Ashabi kiram, alejhimurridvan, su rekli da bi ih bilo stid i sram upotrebljavati rodbinu Resulullahove sallallahu alejhi ve sellem žene i naše majke kao robove i sluge. Ova ženidba je prouzrokovala da se oslobode stotine i stotine robova. Džuvejrijja radijallahu anha je uvijek s ponosom govorila o ovom događaju. Aiša radijallahu anha je rekla da nije vidjela bolje i blagoslovljenije žene od Džuvejrijje.

Ova tri primjera su dovoljna da dokažu istinu onim koji imaju mozga, razumjevanja, i poštenja. Mi možemo dodati još i to, da, iako je on bio u svakom pogledu najjači od svih ljudskih bića, on je u svom životu živio samo sa svojih devet žena, a to je bilo samo nekoliko godina. On je u to vrijeme bio rijetko kod kuće, i uglavnom je bio zauzet ratovima. Kada bi to bilo on ako kako to sveštenici i nepristojni pokvarenjaci pišu i misle, zato što to oni tako čine, on bi, dok je bio mlad, ženio mlade djevojke i odmah ih potom rastavljao, i mijenjao ih koliko je htio. U stvari, njegov unuk Hasan radijallahu anh je oženio i razveo preko stotinu predivnih djevojaka. Dobro je poznato da je njegov otac, imam Alija radijallahu anh, rekao na jednoj svojoj hutbi, “O muslimani! Ne dajite svoje kćeri mom sinu Hasanu! On ih brzo razvodi i ostavlja,” i da su mu muslimani rekli, “Mi ćemo mu žrtvovati naše kćeri. Njima je dovoljno da samo budu počašćene udajom za njega. Mi ćemo mu dati naše kćeri.” Zar mu borci lavljeg srca - koji su se na Bedru, Uhudu, Hendeku, i Hajberu, na njegov znak (išaret) bacali u sigurnu smrt, protiv puno nadmočnijeg neprijatelja - ne bi dali svoje kćeri? Ali on to nije htio. Kada je on u noći mi’radža ušao u Džennet on se nije ni za tren okrenuo da pogleda u džennetske hurije. Volter, ogorčeni neprijatelj islama, je napisao pozorišnu predstavu o Resulullahovoj ženidbi s hazreti Zejnebom. On ga je u tom pozorišnom komadu zloćudno oklevetao i za to je dobio čestitku od pape - njegovog neprijatelja. Ovo sve je napisano u knjizi Kamus-ul a’lam. Na četiri stotine pedeset devetoj stranici knjige Mevahib-i ledunnijje piše, “Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je oženio svog posinka Zejida, Zejnebom, kćerkom njegove tetke. Poslije dugog vremena Zejid radijallahu teala anh je htio da se rastavi od svoje žene. Kada ga je (Resulullah sallallahu alejhi ve sellem) upitao ‘Zašto’ on mu je odgovorio, ‘Ja joj ne vidim nikakve mane, ja u njoj samo vidim dobrotu. Ali ona mi se je popela na vrh glave s njenim pričama o njenoj časti i njenim precima.’ Ne obraćaj pažnju na to. Iako mu je rekao da on radi toga ne razvodi svoju ženu, Allah dželle-šanuhu je zaustavio Svog Resula da ne odgovara razvod. Zejd se razveo sa Zejnebom. Allah dželle-šanuhu je oženio Svog Resula Zejnebom i naredio mu da je zaprosi.” Davud, alejhisselam, je imao stotinu žena i tri stotine robinja (džarijja). Sulejman, alejhisselam, je imao tri stotine žena i sedam stotina robinja (džarijja). Volter čak i ne spominje ove Poslanike već samo napada na Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem za jednu ženu koju mu je Allah dželle-šanuhu naredio da oženi.

Jedan od važnih razloga zašto se Resulullah sallallahu alejhi ve sellem ženio nekoliko puta je (sa ciljem) da poduči šerijat. Žene su prije hidžab ajeta, što znači prije naređenja ženama da se pokriju, dolazile Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem i postavljale mu pitanja o stvarima koje nisu znale. Kada je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem dolazio nečijoj kući žene bi dolazile, sjedile, i slušale, i tim se okoristile. Kada je hidžab ajet objavljen, i kada je bilo zabranjeno ženama da sjede i pričaju sa onim koji im nisu mahrem (to jest, koji nisu dio najbliže famelije, kao na primjer, otac, brat, i za koje se mogu udati), on više nije primao žene koje mu nisu bile mahrem. On im je naredio da one nauče odgovore za svoja pitanja od njegove mubarek žene hazreti Aiše. Zbog velikog broja osoba koje su dolazile da je pitaju, Hazreti Aiša nije imala dovoljno vremena da im svima odgovara. Da bi joj olakšao ovu važnu uslugu, i rasteretio njene dužnosti, on je oženio onoliko žena koliko je bilo potrebno. On je podučio preko njegovih mubarek žena na stotine osjetljivih informacija o ženama. Da je imao samo jednu ženu, bilo bi teško, pa čak i nemoguće, da je sve žene pitaju i da od nje nauče.]

ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA