ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA

KORISTI OD POSJEĆIVANJA GROBOVA

Nemezheblije [oni koji ne pripadaju nijednom od četiri priznata mezheba, to jest, koji ne pripadaju hanefi, maliki, šafi’i i hanbeli mezhebu] kažu da mrtvi ne mogu niti naštetiti niti biti od koristi. Na 299. stranici vehabijske knjige Feth-ul-medžid piše, “Allah stvara keramete u rukama Njegovih bogobojaznih (takvali) mu’mina. Keramet se dešava na osnovu njihovih dova i dobrih djela.” Na njenoj 503. stranici piše, “Dove se mogu tražiti od Poslanika ili bilo kojeg dobrog (salih) mu’mina kada je živ. Ali, dove se ne mogu tažiti od mrtvog. Mrtvima se čini dova.” Na njenoj 208. stranici piše, “Tražiti nešto, na primjer, pomoć, od mrtve osobe, je višeboštvo (širk). Mrtvac ne može ni biti od koristi niti može naštetiti. Niti on može tražiti šefa’at (zalaganje, zauzimanje, posredovanje) od Allaha dželle-šanuhu. Onaj ko traži mrtvačev šefa’at postaje višebožac (mušrik).” Na njenoj 485. stranici piše, “Dozvoljeno je posjetiti grob. Dozvoljeno je učiniti dovu za mrtvog. Današnji višebošci (mušrici) su ovo izvrnuli. Oni obožavaju grobove. Oni od njih traže dovu. Oni od njih očekuju pomoć. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je došao na groblje u Medini. On je stojeći nasuprot grobu rekao, ‘Esselamu alejkum ja ehlel-kubur! Da Allah i nama i vama oprosti! Vi ste otišli prije nas. Mi smo ostavljeni ovdje da čekamo naš red.’ On je naredio njegovom ummetu da ovako posjećuje (zijareti).” Knjiga ovako nastavlja, “Selef-i salih (rana ulema) su zijaretili Resulullaha. Oni su, kada su mu nazvali selam, okretali leđa grobu i činili dovu okrenuti prema kibli. Ovaj isti metod su podučavali i imami četiri mezheba.” Na njenoj 272. stranici piše, “Oni traže pomoć i od mrtvih i od živih Evlija. Oni vjeruju da oni (Evlije) mogu, na ime kerameta, dati korist i štetu. Ovakve nastranosti znače obožavanje drugih bića mimo Allaha.” Na njenoj 258. stranici piše, “Gdjegod mi proučite salavat biće mi biti prenesen. Onom ko uđe u mesdžid sa ciljem da klanja je zabranjeno da se približi Resulullahovom grobu da mu nazove selam. Nijedan od Ashaba kiram nije stajao ispred Poslanikovog groba da mu preda selam.” Kako se vidi, izjave u ovoj knjizi pobijaju jedne druge i kleveću imame četiri mezheba.

Alimi ehli sunneta, rahmetullahi teala alejhim edžma’in, su odgovorili sa dokumentima i primjerima na ove laži nemezheblija. Čak i Alusi, u njegovoj knjizi Galijje, navodi hadis, “Kogod kod mog groba prouči salavat ja ću ga čuti. Melek će me informisati o onim koji su izgovoreni u dalekim mjestima.” Kada bilo ko, ko ima savijest i razumijevanje, pročita sljedeći paragraf, koji je uzet iz knjige Džami’u-keramet-il-Evlija, on će lako napraviti razliku između dobronamjernog i zlog:

Fahr-ud-din Razi ovako kaže u svom tefsiru sure Kehf: Oni su donijeli Ebu-Bekr-i-Siddikovu dženazu kod Resulullahovog groba, kako je bilo u njegovoj oporuci (vasijjetu). Oni su nazvali selam i rekli, “Ebu Bekr ti je došao na vrata ja Resulallah.” Vrata na turbetu su se otvorila i iznutra se čuo glas koji je rekao, “Stavite dragog sa dragim!” Bejheki prenosi da je Abdullah Ensarija rekao: Sabit bin Kajs je postao šehid u Bici Jemame. Dok smo ga mi ukopavali mi smo čuli glas koji je rekao, “Muhammedun resulullah i Ebu Bekr-i Siddik i Omer-i šehid i Osman-i rahim.” Ebu Nu’ajm i Ibni Asakir su rekli, “Jedan nitkov se pomokrio na hazreti Hasanov grob. On je odmah poslije toga poludio i umro.” Kako su Bejheki i Vakidi rekli, Fatima-i Huza’ijje je došla da posjeti hazreti Hamzin grob. Kada mu je nazvala selam ona je čula glas koji je rekao “ve alejkum selam”. Kada je šejh Mahmud Kurdi posjetio hazreti Hamzin grob i nazvao selam on je čuo glas iz groba koji je rekao, “Ve alejkum selam. Nadij tvom sinu ime Hamza!” Kada se vratio kući on je saznao da mu se rodio sin. On mu je nadio ime Hamza. U knjizi Usud-ul-gabe piše, “Kada je potonula lađa na kojoj je bila Resulullahova robinja Safina ona se uhvatila za jednu dasku. Valovi su je izbacili na obalu. Kada je bila na kopnu ona je vidjela lava kome je rekla, ‘O lave! Ja sam Safina, Resulullahova robinja.’ Lav ju je ponizno izveo na put i mahnuo joj repom u znak oproštaja.” Ibni Mende prenosi od Talhe bin Ubejdullaha: Talha je jedne noći posjetio grob Abdullah-bin-Amr-bin-Hirama. On je čuo iz groba glas koji je učio Kur’ani kerim. On je otišao Resulullahu i rekao mu šta se desilo. Resulullah mu je rekao, “On je Abdullah. Allah dželle-šanuhu stavlja duše šehida u džennet. Njihove duše i tijela se svake noći sastaju. One se ujutro vraćaju u džennet.” Bejheki prenosi od Sa’id-bin-Musejjiba: Mi smo otišli sa hazreti Alijom na groblje u Medini. On je nazvao selam i rekao, “Hoćete li nas upoznati s vašim stanjem? Ili bi li vi, radije, da vam mi kažemo naše stanje?” Mi smo čuli glas koji je rekao, “Ve alejkesselam ja Emir-el mu’minin. Ti reci onima koji će nas slijediti.” Ebiddunja kaže, kada je hazreti Omer otišao na groblje i nazvao selam, on je čuo glas koji je rekao, “O Omere! Mi smo nagrađeni za ono što smo uradili na dunjaluku.” Ibni Asakir kaže, hazreti Omer je posjetio mladićev grob, nazvao mu selam, i rekao, “Imaju dva dženneta za one koji se boje Allaha i čuvaju od harama.” Glas iz groba odgovori, “O Omere! Moj Allah mi je podario oba dženneta.” Sehavi je rekao: Neko je došao da posjeti hazreti Amr-ibni-Asov grob. On je upitao nekog, ko se tu nalazio, da li zna gdje je (njegov) grob. Kada mu je on pokazao nogom (prema njegovom) grobu, njegova noga se paralizovala i on više nije mogao hodati. Bejheki nam prenosi od Ja’la-bin-Murra-a: Resulullah i Ja’la su posjetili grob. Ja’la je čuo zvuke mučenja koji su dolazili iz groba. On je htio da kaže Resulullahu o tom. Resulullah je rekao, “I ja ih čujem. Njega muče zato što je širio ogovaranja i prskao po sebi svoju mokraću.

Sejjid pir Muhammed Nitai rahmetullahi teala alejh je preveo 979. godine četrdeset hadisi šerifa na turski jezik, koje je veliki alim islama, Ahmed bin Sulejman bin Kemal paša rahmetullahi alejh, napisao 934. godine po Hidžri. Ovaj prijevod je izdat 1316. godine u Istanbulu. Osamnaesti hadisi šerif u ovom prijevodu kaže, “Ako postanete zbunjeni u jednom poslu (u nekoj stvari) zatražite pomoć od mrtvih!” Šejh-ul-islam Ahmed ef. ovako objašnjava ovaj hadisi šerif:

Jaka ljubav je ta koja pričvršćuje dušu za tijelo. Čovjekovo umiranje je rastavljanje njegove duše i njegovog tijela. Ali, dušina ljubav ne umire poslije ovog rastavljanja. Duša ima, dugo poslije smrti, istu ljubav i jaku privlačnost prema tijelu. Iz ovog razloga je zabranjeno lomiti mrtvačeve kosti i gaziti (hodati) po grobovima.

Ako jedan čovjek stane kod groba jedne jake, zrele, i efektivne osobe, i razmišlja nad tom zemljom i tijelom te uzvišene osobe, njihove dvije duše će se sresti. Posjetiočeva duša će dobiti mnoge stvari od one koja je postala lijepa i zrela. Iz tog razloga, posjećivanje grobova je postalo dozvoljeno. Ima takođe i drugih razloga. Imam Fahreddin Razi rahmetullahi alejh ovako piše u njegovim knjigama Metalib-i alijje i Zad-i Me’ad, “Posjetiočeva duša i duša zata (uzvišenog čovjeka) u grobu su kao dva ogledala. Kada one (tj. duše) stanu jedna naspram druge, svjetlost jedne se odražava na drugu. Ako posjetilac gleda u zemlju i razmišlja o Allahovoj dželle-šanuhu veličini, i o tome kako On daje život i smrt, i preda se Njegovom kazau i kaderu, i tako ukori svoj nefs, u njegovoj duši se razviju ma’rifet i fejz i oni se odatle preseljavaju u dušu tog zata. Zauzvrat, znanja i snažni znaci -- koji su došli iz svijeta duša, duši tog zata, i od rahmeta ilahi (rahmet-i ilahi), poslije njegove smrti -- prelaze u posjetiočevu dušu.”

Autor knjige El a’lam kaže, “Duše Poslanika alejhimusselam se mogu pojaviti na nebesima, gdjegod hoće, i u njihovim grobovima. One nisu u njihovim grobovima stalno niti su udaljene od njih. One su povezane sa svojim grobovima, i na teško shvatljiv način, pričvršćene za njihovu zemlju. Ovo stanje je izvan ljudskog znanja. Iz tog razloga ih je mustehab (pohvalno, nešto što islam zahtijeva, čin koji na ahiretu donosi puno sevaba) posjetiti. Između muslimanove duše i njegovog groba postoji stalna veza. On prepoznaje posjetioce i odgovara na njihove selame. Iz tog razloga hadisi šerif, koji se nalazi u hafiz-Abdulhak-i-Išbilijevoj knjizi Akibet, kaže, ‘Ako jedan mu’min posjeti grob drugog mu’mina kojeg je poznavao, i nazove mu selam, on će ga prepoznati i odgovoriti na njegov selam.’” Ovdje se završava objašnjenje osamnaestog hadisi šerifa. [Knjigu El-a’lam fi-hajat-il-Enbija alejhimussalatu vesselam je napisao Ali bin Isma’il rahmetullahi teala alejh (668.-729./1329.)]

U drugom izdanju knjige Rabita-i-šerife [koju je napisao sejjid Abdulhakim ef. rahmetullahi teala alejh, rođen 1281./1865, preselio na ahiret 1362./1943. u Ankari] koja je izdata 1324. godine po Hidžri, na dvadesetoj stranici piše: Ako neko, ko posjećuje grob nekog velikana (islama, velikog alima islama), učini rabitu njemu, to jest, ako iz svog kalba odbaci sve ovosvjetske misli i -- pretpostavljajući da je velikanova duša nur koji se ne može shvatiti organima percepcije -- ako ga drži ga u kalbu, iz njegove (tj. velikanove) duše će nešto poteći u njegov kalb. On mora držati ovaj nur u svom kalbu sve dok se jedan od fejzova ili halova toga velikana ne počne razvijati u njemu. Jer, duše Evlija su izvor fejzova. Onaj ko stavi takav izvor u svoj kalb će sigurno dobiti fejz, ni’met, i nevidljiva dobročinstva (ihsane). Njegova duša će ojačati (tj. postati zrelija). Kada dođeš kod groba prvo nazoveš selam. Staneš na desnu stranu, to jest na stranu koja je bliža kibli, bliže nogama nego glavi. Zamisliš njegov izgled onako kako si ga poznavao. Proučiš E’uzu, Bismile, i jednu Fatihu. Onda, proučiš jedanaest puta sure Ihlas i njihove sevabe predaš našem efendiji Resulullahu i svim Poslanicima alejhimusselam i Ashabima kiram i Evlijama izam alejhimurridvan i duši te velike osobe koju posjećuješ. Onda sjedneš, držiš njegovu dušu u tvom kalbu, i tu ostaneš sve dok se nešto ne uzbudi u tvom kalbu. Ako znaš kako da primiš, i ako je taj zat (uzvišen čovjek) zreo Veli (Velijullah) koji je obdaren sa davanjem, i ako ti čekaš i paziš na uslove (šartove), ti ćeš sigurno nešto dobiti. Uslovi su da vjeruješ da će te taj veliki zat prepoznati, da će te on čuti i odgovoriti na tvoj selam, da je njegova duša zrela i savršena (kamil), da njegova duša nije ograničena vremenom i mjestom, da će ti on dati fejz gdjegod ga se sjećaš, da Allah dželle-šanuhu šalje Njegov fejz i duševnu hranu kroz njegovu dušu. Ko hoće grožđa on ode u vinograd i obere ga sa loze. On ga ne bere sa šljive. Ko hoće vode on ode na izvor ili na česmu. On ne ide na drvo ili na šporet. Ko hoće pšenice on preore njivu, posije zrnje, i požanje žetvu. Ko hoće da ima djece on se oženi. Bolesnik kom treba lijek ode doktoru pa onda u apoteku. On ne ide u granap ili advokatu. A onaj, ko hoće da nahrani kalb, i očisti dušu, pribjegava kalbovima i dušama Evlija kaddesallahu teala esrarehumul’aziz. Allah dželle-šanuhu šalje Njegove ni’mete kroz kalbove Evlija. Allah dželle-šanuhu sam sve stvara i šalje. Međutim, Njegov običaj (adet) je da sve pošalje kroz izvjesna sredstva (sebebe). Onaj ko hoće da dobije Njegov ni’met mora slijediti Njegov zakon, pronaći Njegova sredstva, i čvrsto se uhvatiti i držati za Njegova sredstva. Protiviti se (traganju za, i) istraživanju, i učenju o sredstavima znači kršiti Njegov zakon i ne biti Mu poslušan. Izučavati naučno znanje (društvene i prirodne nauke) znači biti poslušan Njegovom običaju (adetu) i izučavati (Njegova) sredstva. Da bi se od groba dobio fejz mora se imati veliki edeb (odgoj, vaspitanje) i duboko poštovanje prema zatu (uzvišenom čovjeku koji leži u tom grobu) kao da je živ, i ne smije se gaziti po grobu. Ako je zat (u grobu) muršid-i kamil, nisbet u tvom kalbu će se oblikovati prilično kasno, ali, on će ostati tamo dugo vremena. Ako on nije muršid, ali jeste Evlija, fejz i nisbet koji niču u tvom kalbu će se desiti naglo i brzo. Oni koji su nesvjesni ovih halova ne vjeruju u gore spomenuti hadisi šerif i zovu ga mevdu’. Alimi (nauke koja se zove) Usul-i hadis nazivaju hadisi šerif mevdu’ onda kada on nema uslove koje su oni postavili za hadis da bude sahih. Drugim riječima oni kažu, “On nije sahih prema mom idžtihadu.” Oni ne kažu da to nije hadisi šerif. [Molimo vas da pogledate članake pod naslovom Knjige tefsira-hadisi šerifi i Vrste hadisi šerifa.]

Kada jedan zat (uzvišen čovjek), koji je postigao nivo dobijanja fejza od mubarek duše našega efendije Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, okrene svoj tevedždžuh prema njemu, bez obzira gdje se on nalazio, mubarek duša našeg efendije Resulullaha sallallahu alejhi vesselem će mu dati fejz (nur koji zrači iz njegovog mubarek kalba) iz njegovog groba sreće (kabr-i se’adeta) u Medini munevveri. Isto tako će i svaka talentovana i sposobna osoba dobiti slične koristi od duša Evlija. Na četrdesetoj stranici piše: Šemseddin ibn-ul-Kajjim-i Dževzijje ovako piše u njegovoj knjizi Kitab-ur-ruh, “Ljudska duša takođe ima i druga stanja koja su drukčija od onih kada je u tijelu. Kada mu’min umre njegova duša ostaje na nivou (mertebi) koji se zove Refik-i a’la. Ona je istovremeno, i dalje, povezana sa tijelom. Ako neko nazove selam tijelu u grobu, njegova duša, koja je u Refik-i a’la, naziva selam toj osobi.” Sama ova Ibn-ul-Kajjimina izjava je dovoljna da pobije nemezheblije zato što ga oni nazivaju u njihovoj knjizi Feth-ul-medžidallame” i zato što iznose njegova pisanja kao dokumentarni dokaz (sened). Takođe, i imam Sujuti piše u njegovoj knjizi Kitab-ul-mundželi isto kao i Ibn-ul-Kajjim. Podatak da duša čuje i odgovara je napisana u 24. članku knjige Savjet muslimanu koja je prijevod knjige pod naslovom Muslimana nasihat. Knjiga Savjet muslimanu (tj. Muslimana nasihat) je dio knjige na turskom jeziku koja se zove Kijamet ve ahiret. Knjiga Kijamet ve ahiret je prijevod na turski jezik knjige, koja je na arapskom jeziku, a koja nosi naslov Minhat-ul-vehbijje fi redd-il-vehhabijje. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je štampala ovu knjigu nekoliko puta. (Alimi islama su rekli da) Evlija ima, i nakon njegovog prelaska na onaj svijet, izvjesni funkcionalni kapacitet (tj. tesarruf). Šejh Halil rahmetullahi teala alejh, autor knjige Muhtasar, i jedan od alima u maliki mezhebu, kaže, “Allah dželle-šanuhu daje taku moć dušama Evlija da one mogu zauzeti različite oblike, izglede. Njihova tijela ne napuštaju njihove grobove. Njihove duše se mogu prikazati u (raznim) oblicima.”

Neko je upitao Alauddevle-Ahmed-i-Semnanija rahmetullahi teala alejh, “Tijelo u grobu je bez duše. Ono ne čuje. Duša nema posebno (specifično) mjesto. Ona može biti svugdje prisutna. Je li onda potrebno ići i posjećivati Evlijin grob? Ako okreneš svoj tevedždžuh prema Evliji, bez obzira gdje on bio, zar duša neće biti tamo prisutna?” [Alauddevle Rukneddin Ahmed-i Semnani rahmetullahi teala alejh (659./1260-736./1335.) Njegov grob se nalazi u gradu Sofi Abad. On je bio sin sultana od Semnana, koji se nalazi u sjevernom Iranu. On se je pridružio tesavvufu. On je sazrio u kubrevijje tarikatu.]

On je ovako odgovorio: Odlazak na grob ima velike koristi. Kad neko ide da posjeti Evliju on misli o njemu cijelo vrijeme. On sa svakim svojim korakom dodaje svom tevedždžuhu (okretanju, nagibu) prema njemu. Njegove misli će, do momenta kada on dođe do njegovog groba i vidi zemlju, biti okupirane samo sa njim. To će još više pojačati njegov tevedždžuh. On će, sve što se njegov tevedždžuh više povećava, imati sve veću korist. Tačno je da za dušu nema prepreke i granice. Za nju su sva mjesta ista. Ali tijelo, sa kojim je ona godinama živjela zajedno na dunjaluku, i sa kojim će vječno ostati zajedno na ahiretu, je tu, u toj zemlji. Zbog toga, učestalost, sklonost, odnos sa, i povezanost sa tom zemljom, su daleko viši nego što je to slučaj sa drugim mjestima. Alauddevle je rekao: Ja sam jedan dan ušao u sobu u kojoj je Džunejd-i Bagdadi, kaddesallahu teala sirrehul’aziz, podvrgavao sebe umrtvljenju. Ja sam u njoj osjetio toliko zevkova (slasti, blagostanja). Ja sam, zatim, posjetio Džunejdov mezar. Ali ja tamo nisam mogao naći iste zevkove. Kada sam upitao mog muršida (učitelja) za razlog za to, on mi je rekao, “Jesu li ti zevkovi zbog Džuneida?” Jesu, rekoh mu. On mi reče, “Pošto zevkovi potiču iz mjesta gdje je on proveo nekoliko dana za vrijeme svog ovozemaljskog života, onda, kada ti odeš kod njegovog tijela, sa kojim je on proveo mnogo godina, mora da bude puno više zevkova. Ti si možda, kada si bio kod njegovog groba, vidio nešto drugo što je moglo smanjiti tvoj tevedždžuh prema njemu.” Ako neko, dok je on u svojoj zemlji (tj. kod svoje kuće) okrene svoj tevedždžuh prema Resulullahovom sallallahu alejhi ve sellem ruhanijjetu (tj. prema njegovoj duši), on će dobiti izvjesnu korist. Ali, ako on ode u Medinu munavveru, Resulullahov ruhanijjet će biti svjestan njegovog putovanja i teškoća (zahmeta) koje je on pretrpio na putovanju. Kada on dođe tamo i vidi Resulullahov Revda-i pak, njegov tevedždžuh postaje savršen. On će dobiti tolike koristi (faide), da će koristi koje je on dobio, dok je bio u svojoj zemlji, biti nula u odnosu na njih. Evlije osjećaju sa njihovim kalbovima ove činjenice koje mi sada kazujemo.

Dželaleddin Rumi kuddise sirruh je rekao na umoru, “Nemojte biti žalosni kada ja umrem! Budite sa mnom i mislite na mene gdjegod bili! Ja ću vam doći u pomoć i pomoći ću vam. Moja duša ima dvije vrste veza na ovom svijetu; jedna je, njena veza sa mojim tijelom, a druga je, njena veza sa vama. Kada moja duša s Allahovom dželle-šanuhu milošću (inajetom) napusti moje tijelo, njena veza sa tijelom će takođe obuhvatiti i vas.” [Dželaleddin Muhammed Rumi rahmetullahi teala alejh (rođen 604./1207, preselio na ahiret 672./1273. u Konji, Turska) je veliki Evlija ehli sunneta na putu tesavvufa u Kadiri tarikatu.]

Jedan od najvećih Evlija, Abdullah-i Dehlevi kaddesallahu teala sirrehul’aziz, ovako piše u svom osmom pismu u njegovoj knjizi Mekatib-i šerife, “Nastoj da u svom batinu, tj. kalbu što više povećaš nisbet [vezu]! Pokušaj da se sa obilnim zikrom (kalbom), to jest, sa čestim ponavljanjem Allahovog imena i kelime-i tehlil, a ponekad sa učenjem salavata i Kur’ani kerima, približiš Allahu dželle-šanuhu! Ako u ovim naporima osjetiš ikakvu mlitavost, usmijeri svoj tevedždžuh ruhanijjetu (duši) ovog fakira [ovaj veliki alim misli na sebe]! Ili, otiđi na mezar (grob) Mirza-Mazher-i-Džan-i-Džanana! Usmjerivanje, činjenje tevedždžuha njemu, izaziva veliki napredak. Korist (fajda) koja se se dobije od njega će biti puno viša od koristi (fajdi) koje će se dobiti od hiljade živih. Takođe razmišljaj (murakabe) i o Gavs-us-sekalejn-Abdulkadir-i-Gejlaniju i Behaeddin-i-Buhariju.” U knjizi Et-tevessul-u bin Nebi ve bis-salihin, koju je napisao jedan od alima iz Damaska, Ebu Hamid bin Merzuk, kaddesallahu teala sirrehul’aziz, i u mevlana-Hamdullah-Seharenpurijevoj knjizi El-besair-li-munkirit-tevessul-i je opširno napisano da je dozvoljeno posjećivati grobove saliha (tj. dobrih muslimana) i upotrebljavati ih, činiti ih istigase i tevessul. Ove dvije knjige je Izdavačka kuća Hakikat kitabevi iz Istanbula 1395./1975. godine reprodukovala i izdala na arapskom jeziku.

[Gulam-i Ali Abdullah Dehlevi rahmetullahi teala alejh (rođen 1158./1745 u indijskom gradu Pundžabu, preselio na ahiret 1240./1824. u Delhiju) je veliki Evlijullah i ekspert u tesavvufu.]

[Sejjid Šemsuddin Habibullah Mazher-i Džan-i Džanan rahmetullahi teala alejh (rođen 1111./1698., preselio na ahiret 1195./1781. u Delhiju, India) je veliki Evlijullah i ekspert u tesavvufu i važna spona u lancu Evlija koji se zove Silsile-i-alijje. On je bio sejjid-Abdullah-Dehlevijev odgajatelj i učitelj (ustad).]

[Sejjid i šerif Muhjiddin Ebu Muhammed bin Ebu Salih Musa Džengi dost Abdulkadir-i Gejlani rahmetullahi teala alejh (rođen 471./1078 u gradu Gejlan u Iranu a preselio 561./1166. u Bagdadu u Iraku), je veliki Evlijullah i ekspert u tesavvufu i mudžtehid u naukama islamskih znanja koja se zovu Fikh i Hadis. On je kroz očev lanac predaka -- koji ide i preko hazreti Hasana i preko hazreti Husejna, Poslanikova alejhisselam dva mubarek unuka -- bio u rodu sa Resulullahom sallallahu alejhi ve sellem. Njegova mubarek majka, Fatima binti Ebu Abdullah, je bila jedna od unuka hazreti Husejna radijallahu teala anh, Resulullahovog mlađeg unuka.]

[Sejjid Behaeddin Muhammed bin Muhammed Buhari rahmetullahi teala alejh (rođen 718./1318., preselio na ahiret 791./1389. u Kasr-i Arifanu, Buhara) je veliki Evlijullah i veliki alim tesavvufa. On se takođe zove i Šah-i Nakšibend.]

ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA