ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA

Uzeto iz knjige Dokumenti istinite riječi (iz petog dijela)

43 - Jedan drugi podmukli neprijatelj koji napada prepredenim metodama na temelj islama i pokušava da zavede muslimansku djecu je Egipćanin Muhammed Kutb. Pogledajte kako on besmisleno piše u članku pod naslovom “Linija devijacije”:

Prva pukotina u islamovom temelju se opkazala za vrijeme umejjidske politike u administrativnim i financijskim oblastima. Jer je, ‘Melik-i adud’ uspostavio nasljedni sistem (vladavine) i krenuo sa izvršavanjem serija zločina. Sultanovi i guvernerovi rođaci su donekle postali feudalni poglavari.

Onda je došla era Abbasida. Zgrade hilafeta i vilajeta (guvernerstva, namjesništva) su postale jazbine za pijanke i blud umjesto da služe kao kancelarije za državnu službu. One su pripremale muzičke zabave sa trbušnim plesačicama i sprovodile njihovu nepravdu i egoizam do najgore mjere.

Knjiga Tuhfe ovako kaže u njenom odgovoru na sedamdesetu laž koju su izmislile nemezheblije: “Ako je nečiji hilafet jasno kazan Nassom, to jest, ajetom i hadisi šerifima, taka vrsta hilafeta se naziva hilafet-i rašide. Ovo je razlog zašto se četiri velike halife nazivaju hulefa-i rašidin. Ako je nečiji hilafet zaključen putem razuma ili nagovještajem Nassa njegov hilafet se naziva hilafet-i adila. Ako neko, čiji hilafet nije ni jasno kazan ni nagoviješten, silom preuzme vlast, njegov hilafet se naziva hilafet-i džaire. Takva osoba postaje melik-i adud (tj. onaj koji je silom preuzeo vlast).”

Hadisi šerif, koji se nalazi na pet stotina dvadeset osmoj [528.] stranici knjige Izalet-ul-hafa, koju je napisao Šah Valijjullah Dehlevi, kaže, “Mi smo započeli ovaj rad sa poslanstvom (pejgamberlukom) i Allahovom milošću (rahmetom). Poslije ovoga će biti hilafet i milost (rahmet). Onda će doći (vrijeme) melik-i aduda. Onda će u mom ummetu biti zulum, užas i fesad. Nošenje svilenih haljina (odjeće), pijenje alkohola i blud će biti proglašeni halalom i (to stanje) će mnogi podržavati. To će tako ići do kijameta.” Ovaj hadisi šerif jasno kaže da će hazreti Mu’avija silom preuzeti vlast i da će zulum i fesad nastati poslije njega a ne u njegovo vrijeme. Šahovo Velijjullahovo pisanje da je zulum i fesad započeo sa osnivanjem Abasidske (Abbasidske) države razara klevetu Muhammeda Kutba (Kutuba).

Hadisi šerifi nagovještavaju (išarete) da će hazreti Mu’avija (Muavija) postati vladar. Prema tome, hazreti Mu’avija je postao halife-i adil (pravedni halifa) nakon što mu je hazreti Hasan predao (teslimio) hilafet i nakon što su Ashabi kiram glasali za njega. Nazivati ovog uzvišenog Sahabu melik-i adud i toj riječi pripajati pogrešna značenja kao što su zalim i kafir je velika kleveta (iftira). S druge strane, razumije se da onaj, ko to prevede kao “azgin kralj”, nema nasiba od islama (tj. nije musliman).

U kafirskim državama se vladar naziva kralj. Na primjer, Kralj Francuske, Kralj Engleske, Kralj Bugarske. Nazvati jednog islamskog vladara (melika) “kralj” znači omalovažiti jednu mubarek osobu koju muslimani vole i poštuju i nazivaju halifa i reći da su taj vladar i sav njegov narod (millet) kafiri. Naš efendija Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je nazvao hazreti Mu’aviju “melik” (“vladar”). I bilioni muslimana su ga zvali melik i halifa. Niko nije nazvao ovog časnog i veličanstvenog sahabu, ovog mudžahida islama (borca za islam), hazreti Mu’aviju, zalimom, koji je bio jedan od onih sretnika koji su veličani i kojima se činila dova u hadisi šerifima, i kojima je, kako se kaže u ajeti kerimima, oprošteno, i koji će otići u džennet. Uporediti ove mudžahide islama (borce za islam), ove lavove tog dobrog (hajrli) vremena koji su veličani u hadisi šerifu sa evropskim poglavarima, zalim i kafir feudalcima, znači zabiti nož u srce islama. Sljedeći hadisi šerif su čuveni: “Meleci mučenja (azaba) će na kijametskom danu mučiti vjerske ljude čije je znanje bilo beskorisno prije kafira.” i “Najžešća mučenja na kijametu će pretrpjeti oni vjerski ljudi čije je znanje bilo beskorisno.” Ovi hadisi šerifi upozoravaju omladinu. Oni kažu da su oni vjerski ljudi, koje lažne vjerske novine i časopisi predstavljaju kao vjerske alime, kradljivci imana i bijedni grešnici koji će biti podvrgnuti oštroj džehennemskoj kazni.

Ovo gore napisano potsjeća na Lorensa (Lawrence), čuvenog špijuna iz vremena Prvog svjetskog rata. Ovaj špijun koji je znao dobro arapski jezik i nosio (oblačio) saruk i džube (koje nose muslimanski vjerski ljudi) se predstavljao kao alim islama. On je grdio velike alime ehli sunneta. On je blatio Ashabe kiram, halife islama i Turke Osmanlije, i zaveo na stotine hiljada muslimana. On je na taj način pomogao onim koji su htjeli da promijene i pokvare islam i da se odvoje od Turaka i osnuju nezavisnu državu. Vehabijske knjige nazivaju prave (halis) muslimane mušricima (idolopoklonicima). Oni kažu da smo mi, to jest ehli sunnet muslimani, kafiri. Špijun Lorens je umro. On je otišao u džehennem. Sada oni (vehabije) umjesto njega upotrebljavaju svoje domaće špijune. Oni dijele na hiljade zlatnika (ogromne sume novaca) i štampaju u svakoj državi (po cijelom svijetu) magazine i knjige u kojima hvale vehabije. Oni u ovim svojim knjigama ljagaju i blate alime ehli sunneta rahmetullahi teala aleyhim edžma’in. Međutim, alimi islama su jednoglasno potvrdili uzvišenosti ovih velikana i tako riješili ovu stvar i nisu ostavili kasnijim generacijama nijednu tačku za diskusiju. Rovarenje po prošlim događajima, o kojima se već diskutovalo i složilo, i koji su riješeni i sa istorijskog i vjerskog stanovišta, je nagovještaj razornosti a ne usluge. To je znak zlonamjernosti.

Svi Umejjidi, Abbasidi i Otomanske halife su bili vjernici (imanli), moralni (ahlakli), pravedni (adil) i dobri (mubarek) ljudi. Da, nekolicina njih je podlegla njihovom nefsu i iskušenju šejtana. Ali ti ljudi nisu nanijeli štetu islamu. Oni su (samo) učinili zulum svom nefsu. Najgori od njih su napustili ehli sunnet i postali mutezilije (mu’tezilije). A za to, pokvareni vjerski ljudi su bili uzrok (sebeb). Šejtani koji su ih zaveli nisu bili iblisovi potomci već degenerici ljudi šejtani. Imam Rabbani rahmetullahi teala alejh ovako kaže u njegovoj knjizi Mektubat, “Loši vjerski ljudi, to jest zindici (nevjernici, bezbožnici), su uvijek bili posrednik (sebeb) za muslimane i državnike da skrenu sa pravoga puta.” Pokušati žigosati islamske halife kao nemoralne i dinsuze, reklamirajući njihove dozvoljene privatne harem živote u knjigama i magazinima, je najgori čin nemoralnosti. To je nešto što će uznemiriti i šokirati čestite ljude. Da, neko je mogao pročitati i povjerovati laži i klevete u istorijama evropskih autora i knjigama koje su napisali sveštenici i masoni. Mi im preporučujemo da oni takođe pročitaju i nekoliko knjiga istorije koje su napisali alimi ehli sunneta. Na taj način će se saznati istina. U stvari, članak koji ne pokazuje nikakvu evidenciju (hadis) i dokaz (vesika), već se samo bazira na nekakim maglovitim propisima, samo pokazuje da ga je pisala osoba koja nema ni pojma sa dinom, imanom i islamom. Oni pišu da su ljudi (millet) u vrijeme Umejjida, Abassida i Osmanlija slijedio islam. Ovo pokazuje da su državnici u tim vremenima bili vjernici (imanli) i pravedni (adil) ljudi. Jer, naš efendija Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Vjere ljudi su kao vjere njihovih vladara.” Mi muslimani smo tokom vremena primili mnoga upozorenja od vjerskih ljudi koji su podmukli lažovi i klevetnici. Jednom je Ibni Tejmijje pokušao da pokvari vjerovanje (iman) na Bliskom istoku. Alimi ehli sunneta su mu održali lekciju. Hiljade knjiga znanja (iluma) ga je ponizilo (orezililo) i pobilo njegove neodržive ideje. Kasnije se pojavio neki Egipćanin po imenu Abduh koji je sarađivao sa masonima. Ovaj jeretik je pokušao da iskorijeni ehli sunnet koji on nije volio, i ubaci u islam zapadnjačku ireligioznu filozofiju, i (od islama) napravi jednu pomiješanu sektu kao što je protestantizam u hrišćanstvu. I njemu je odgovoreno onako kako je zaslužio. Ali, nažalost, ove otrovne ideje predsjednika Kairske masonske lože, Abduha, su se raširile u egipatskom Džami’ul-azharu. Na taj način se u Egiptu pojavilo mnoštvo vjerskih reformatora. Neki od ovih vjerskih reformatora su: Rešid Riza, Mustafa Meragi koji je bio rektor medrese Azhar, Abdulmedžid Selim koji je bio kairski muftija, Mahmud Šeltut, Tentavi Dževheri i Abdurrazik paša i Zeki Mubarek i Ferid Vedždi i Abbas Akkad i Ahmed Emin i doktor Taha Husejn i Kasim Emin. S druge strane, ovi ljudi su predstavljeni kao i njihov učitelj, Abduh, kao moderni alimi islama. Njihove knjige su prevedene na turski jezik. One su bile povod (sebeb) da mnogi vjerski ljudi (i omladina) skrenu sa pravoga puta.

Veliki alim islama i mudžeddid 14. stoljeća, sejjid Abdulhakim Arvasi rahmetullahi alejh, je rekao, “Abduh, kairski muftija, nije mogao da shvati veličinu islamskih alima. On se prodao neprijateljima islama i na kraju postao mason. On se pridružio onim razuzdanim kafirima koji su iznutra potkopavali i razarali islam. Izmirli Isma’il Hakki, Omer Riza Dogrul, Hamdi Akseki i Šerafeddin Yaltkaya i Šemseddin Gunaltay i Mustafa Fevzi i Konyali Vehbi i Muhammed Akif i mnogi drugi vjerski ljudi su pročitali njihove knjige. One su na njih imale uticaja i skrenule su ih na razne puteve.”

Abduh i ljudi kao što je on, koji su skrenuli u kufr i dalalet, su se međusobno utrkivali u svojim naporima da obmanu i zavedu mlađe generacije vjerskih ljudi. Oni su bili pioniri katastrofa koje hadisi šerif, “Propast (felaket) koja će zadesiti moj ummet će doći preko fadžir ljudi (tj. preko ljudi koji su skrenuli sa pravoga puta)” najavljuje.

U međuvremenu, Abduhovi učenici nisu sjedili besposleni. Oni su izdali jako štetne knjige koje izazivaju Allahovu dželle-šanuhu oštru kaznu (kahr) i gnjev (gadab). Jedna od njih je i knjiga Muhaverat (koja je prevedena na bosanski jezik pod naslovom Odgovor neprijatelju islama). Nju je Hamdi Akseki preveo na turski jezik i pod naslovom Jedinstvo u islamu izdao 1332./1914. godine u Istanbulu. On je u ovoj njegovoj knjizi kao i njegov učitelj (ustad) napao na četiri mezheba ehli sunneta. Oni su, misleći da mezhebi pretstavljaju neslogu, i da su putevi idžtihada i usul i šartovi zadrti fanatizam (te’assub) i besplodna rasprava, toliko skrenuli sa pravoga puta da su rekli, “oni (mezhebi) su pokvarili islamsku slogu i jedinstvo”. Ovaj njegov stav je ismijavanje sa milionima čistih muslimana koji su četrnaest vijekova imitirali jedan od četiri mezheba, i odvraćanje od islama, i traganje za putevima (koji bi omogućili) da se iman i islam promijene u skladu sa vremenskim zahtijevima i potrebama. Jedna zajednička karakteristika koja se provlači kroz ove sve vjerske reformatore je to, da, dok oni nazivaju one iskrene i pobožne muslimane koji su pročitali i naučili knjige islama i slijedili alime ehli sunneta, koji su oglašeni kao Resulullahovi nasljednici i hvaljeni u hadisi šerifu “Najbolje od vremena je njihovo vrijeme” kao proste imitatore, oni sebe predstavljaju kao visoko kulturne alime islama koji su i savršeno shvatili pravi islam, i istovremeno potpuno svjesni vremenskih zahtijeva. Pošto ovi vjerski reformatori, ovi zindici (bezbožnici, nevjernici), nemaju ni pojma o propisima islama i znanju fikha, to jest, pošto su oni lišeni vjerskog znanja njihove usmene i pismene izjave odišu jednom pukom neukošću i neznanjem. Da bi objasnili ovu tačku, pogledajmo šta naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže u sljedećim hadisi šerifima, “Alimi koji imaju iman su najviši od ljudi.” “Vjerski alimi su nasljednici Poslanika (množina).” “Znanje koje se odnosi na srce je jedna tajna od Allahovih tajni.” “Spavanje alima (množina) je ibadet.” “Poštujte alime mog ummeta! Oni su zvijezde zemlje.” “Alimi će na dan kijameta posredovati (tj. činiti šefat ili šef’at) (za grešne muslimane).” “Alimi fikha su dragocjeni. Biti zajedno sa njima je ibadet.” “Alim među njegovim učenicima je kao Pejgamber u njegovom ummetu.” Koga ovi hadisi šerifi hvale i veličaju? Alime ehli sunneta koji četrnaest vijekova podučavaju islam ili zindike (bezbožnike, nevjernike) kao što su Abduh i njegovi učenici koji su se odskora pojavili pojavili? Naš efendija Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je i na to pitanje dao odgovor. On je rekao, “Svako stoljeće će biti gore od prethodnog stoljeća. Ona će tako, do kijameta (kraja svijeta), postajati sve gora i gora.” i “Kako se kijamet približava vjerski ljudi će biti pokvareniji i smrdljiviji od magarčeve lešine” Ovi hadisi šerifi su napisani u skraćenoj verziji knjige Tezkire-i Kurtubi muhtasari. Kako su jednoglasno rekli svi alimi islama koje je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem hvalio i veličao, i sve Evlije potvrdile, jedina grupa (firka) muslimana kojoj su date vesele vijesti da će se spasiti od džehennema su oni muslimani koji su u mezhebu alima koji se nazivaju ehli sunnet veldžema’at. Oni koji nisu u ehli sunnetu (tj. oni koji ne slijede ehli sunnet, tj. oni koji ne slijede jedan od četiri mezheba) će otići u džehennem. Oni (tj. alimi islama i evlije) saopštavaju da je telfik (iskupljanje olakšica u mezhebima) batil (tj. pogrešan). Drugim riječima, oni su takođe jednoglasno rekli da je batil (tj. da je pogrešno), i da je besmisleno, osnivati jedan izmišljeni mezheb koji se sastoji od olakšica četiri mezheba.

U knjizi Stazom sunneta je napisano opširno o ovoj temi. Molimo vas da to pogledate!

Hoće li pametan čovjek slijediti mezheb ehli sunneta, kojeg alimi islama hiljadu godina jednoglasno hvale, ili će on vjerovati ovim “kulturnim intelektualcima”, vjerski neukim zindicimma (bezbožnicima, kafirima), koji su se pojavili u zadnjih stotinjak godina? Oni istaknutiji i govorljiviji između sedamdeset dvije grupe ljudi za koje je u hadisi šerifu rečeno da će otići u džehennem su uvijek napadali na alime ehli sunneta, rahmetullahi teala alejhim edžma’in, i činili sve što su mogli da oblate ove mubarek muslimane. Međutim, njima je odgovoreno i oni su bili poniženi kroz ajeti kerime i hadisi šerife. Oni su, kad su oni vidjeli da im znanje nije preporučljiv način da dođu do njihovih ciljeva, onda pribjegli razbojništvu i nasilju i tako izazvali da u svakom stoljeću na hiljade muslimana prolije krv. S druge strane, muslimani koji slijede četiri ehli sunnet mezheba su se uvijek međusobno voljeli kao braća.

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem kaže, “Muslimansko dijelenje na mezhebe (u svakodnevnim ibadetima i poslovima) je (za muslimane) Allahova dželle-šanuhu milost (rahmet).” Međutim, vjerski reformatori, zindici (bezbožnici, nevjernici), kao na primjer Rešid Riza koji je rođen 1282./1865. i naglo umro 1354./1935. u Kairu, kažu da će oni ujedinjavanjem mezheba uspostaviti u islamu jedinstvo i slogu. Međutim, naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je naredio svim muslimanima na svijetu da se ujedine na jednom i jedinom putu, na pravom putu njegovih četvorice halifa. Alimi islama su radili zajedno i otkrili (pronašli) put i’tikada (vjerovanja) četvorice halifa. Oni su ga zapisali u svoje knjige. Oni su nazvali ovaj put koji naš Poslanik naređuje “Ehli sunnet vel-džema’at”. Svi muslimani svijeta se moraju da ujedine na ovom jedinstvenom putu koji se zove “Ehli sunnet”. Oni koji kažu da streme ka ujedinjenju muslimana (tj. ujedinjenju u islamu) trebaju da se, ako su iskreni u svojim riječima, pridruže ovom već postojećem ujedinjenju.

Zaista je velika sramota što su izvjesni jeretici političke partije, koji su se uvukli u Ministarstvo za vjerske poslove, izdali ovu Rešidovu knjigu (Muhaverat). Pravi cilj ove knjige je unošenje nesloge među muslimane i rušenje islama iznutra. Oni su je izdali 1394./1974. godine sa publikacijom br. 157 pod naslovom Jedinstvo u islamu i mezhebi fikha (Islamda birlik ve fikh mezhebleri) sa ciljem da prevare i zavedu mlađe generacije vjerskih ljudi. Neka je hvala Allahu dželle-šanuhu, Ministarstvo za vjerske poslove je očišćeno od ovih nemezheblija. Njih su zamijenili pravedni, (duhovno) čisti i dobro informisani alimi rahmetullahi teala alejhim edžma’in koji su napisali knjige koje upozoravaju omladinu da se čuva od ovakvih pokvarenih publikacija. Jedna od ovakvih knjiga je i cjenjena knjiga koja se zove Islam dinini tehdid eden en korkunć fitne mezhebsizlikdir (Najstrašnija prijetnja koja prijeti islamskoj vjeri je fitna bezmezhebstva) čiji je autor Durmuš Ali Kajapinar. On je jedan od profesora na Islamskom institutu u gradu Konji u Turskoj. Ova knjiga je izdata 1976. godine u Konji. Zindici su uvijek nastojali da prevare muslimane lažno okićenim riječima i pod maskom ujedinjenja ubiju slogu i jedinstvo islama. Za opširniju informaciju pogledajte knjigu Faideli bilgiler (Korisna znanja) koja je na turskom jeziku! Zindici, koji se sakrivaju pod raznim muslimanskim imenima, su uvijek nastojali da pokvare i podijele islam (muslimane). Oni, iako nemaju znanja i mozga, imaju dovoljno para da budu u centru pažnje preko potplaćenih vjerskih ljudi.

ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA