ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA

ŠEFA’AT; POMAGANJE MRTVIM

Ovo je prijevod 18. poglavlja iz drugog dijela knjige TAM ILMIHAL - Seadet-i ebedijje (Kompletan ilmihal - Vječna sreća).

PITANJE: Pošto se sigurno zna da će naš Poslanik sallallahu alejhi ve sellem biti mrtav, što je jasno rečeno u tridesetom ajetu sure Zumer, je li opravdano posjećivati grobove i tražiti šefa’at (zauzimanje, zagovaranje, posredovanje)? Zar nije izraz “šefa’at o Resulallah” - kada mi učimo ajete, “Svi šefa’ati se izvršavaju samo sa Allahovom dozvolom” i “Samo onaj kome On dozvoli se može zauzeti kod Njega” i “Šefa’at onih koji šefa’ate (se zauzimaju) im neće koristiti” - najodvratnije višeboštvo (širk)?

Odgovor: Ajeti kerimi koji su gore navedeni, da i ne govorimo o tome da oni ne pokazuju da nema šefa’ata, pokazuju da će biti šefa’ata. Ako neko ko zna arapski jezik pokuša da protumači Kur’ani kerim, on će, kao gore, izvesti pogrešna pa čak i potpuno suprotna značenja, i skrenuti sa pravoga puta. On, nesvjestan činjenice da su njegova vjera i vjerovanje (din i iman) potkopani, pa čak možda i uprljani nevjerstvom (kufrom), misli da je on pravi musliman i nastoji da pokudi i okleveće prave muslimane. Kada bi oni koji dobro znaju arapski jezik mogli razumjeti Kur’ani kerim, onda bi ga bejrutski hrišćani, arapi, trebali bolje razumjeti od ikog drugog. Međutim oni, ne samo da nisu razumjeli Kur’ani kerim, već čak nisu ni bili počašćeni da postanu muslimani.

Da bi se moglo razumjeti značenje Kur’ani kerima prvo se trebaju dobro naučiti naučne grane kao što su ilm-i lugat, ilm-i metn-i lugat, ilm-i bedi’, ilm-i bejan, ilm-i me’ani, ilm-i belagat, ilm-i usul-i tefsir, biti duboko učen u komplementarnim naučnim granama kao što su sarf i nahv (gramatika arapskog jezika) i logika, dobro znati jasna značenja (ma’na-ji zahiri), uključujuća značenja (ma’na-ji zimni), divinski usmjerujuća značenja (ma’na-ji muradi), značenja koja oni trebaju (ma’na-ji iltizami) ajeti kerima, gdje, zašto i za koga je svaki ajeti kerim objavljen, i sa kojim hadisi šerifima i kako je ajeti kerim objašnjen. Samo jedan tako duboko učen alim islama može tumačiti (tefsiriti) Kur’ani kerim. To znači: On iz Allahovih dželle-šanuhu riječi (kelam-i ilahi) razumije Allahovo dželle-šanuhu značenje (murad-i ilahi). Onaj ko nema ovo znanje, a pokušava da protumači Kur’ani kerim, je kao učenik prvog razreda osnovne škole koji nastoji da shvati fakultetske knjige i izvede hemijske eksperimente. Mi smo često pročitali u novinama da su mnogi ovakvi bijednici bili žrtve svojih eksperimenata. Oni koji ne posjeduju ovo svo znanje se trebaju obratiti tefsirima iz kojih će pokušati da razumiju značenja koja su učeni ljudi shvatili i napisali. Međutim, i čitanje i razumijevanje tefsira zahtijeva dobro poznavanje arapskog jezika i komplementarnih naučnih grana. Mi, koji nemamo pojma o ovim naučnim granama, ne možemo ništa razumjeti iz tefsira. Ako se mi pouzdamo u diplome koje smo dobili u gimnazijama i tehničkim školama i na fakultetima, i pokušamo zaroniti u tefsirsko znanje, o kom mi nemamo ni pojma, mi ćemo se uhelaćiti (upropastiti). Kao čovjek s diplomom koji skače u more iako zna da ne zna plivati. Mi ćemo postupiti tako neuko i glupo.

Veliki i uzvišeni alimi tefsira koji su bili eksperti u gore spomenutim naučnim granama, i koji su bili stoljećima istaknuti ljudi u islamskom svijetu, i koji su hvaljeni u hadisi šerifu koji kaže, “Alimi su Poslanikovi nasljednici (varisi)” nisu protumačili ajeti kerime, u gore postavljenom pitanju, onako kako ih je pitač razumio. Oni su razumjeli sa njihovim dubokim znanjem i oštrim uvidom njihova ispravna značenja. Oni su rekli da njihovo divinsko značenje (murad-i ilahi) nije tako.

Hazreti Kadi Bejdavi, koji je kruna na glavi alima tefsira i učitelj eksperata u ovoj naučnoj disciplini, je ovako protumačio ove ajeti kerime u svom univerzalno čuvenom tefsiru, koji je jedan od osnovnih temelja vjere:

On ovako tumači trideseti ajeti kerim sure Zumer, “Ti ćeš umrijeti. I ti kafiri će takođe umrijeti. Onda, na Sudnjem danu, vi ćete izmiriti međusobne račune u prisustvu vašega Gospodara (Rabba). Otkriće se da si ti u pravu, a da su mušrici pokvareni i da nisu u pravu.” U knjizi Tefsir-i Husejni i u tefsiru Mevakib (koji je prijevod pređašnjeg) piše, “Mekanski kafiri su govorili, ‘Muhammed sallallahu alejhi ve sellem će umrijeti i mi ćemo ga se otarasiti.’ Allah dželle-šanuhu je rekao, ‘Da, ti ćeš umrijeti. Ali, će i ti mušrici sigurno umrijeti. Puka je neukost da oni, koji će sigurno umrijeti, čekaju nečiju smrt.’” Ovaj ajeti kerim je objavljen sa ciljem da objasni da su kafiri na krivom putu. On ne izjavljuje ništa što pokazuje da Resulullah sallallahu alejhi ve sellem neće osjećati i da će posrari bezdušna zemlja poslije smrti niti čak nagovještava išta blizu toga. Smrt je napuštanje ovozemaljskog života. Ona se ne smije protumačiti kao uništenje i nepostojanje života u grobu ili smrt duše.

Što se tiče četrdeset četvrtog ajeti kerima sure Zumer, njegov tefsir glasi, “Kurejš kafiri kažu da će njihovi idoli za njih posredovati (šefa’at činiti). Reci im da niko ne može posredovati (činiti šefa’at) bez Allahove dželle-šanuhu dozvole.” Tako je pogrešno protumačiti ajeti kerim koji kaže, “idoli i kipovi ne mogu posredovati” i dati mu značenje “Resulullah ne može posredovati”. Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem će biti dozvoljeno da posreduje i on će posredovati za one koji vjeruju kao on. Tumačenje Ajet-el Kursije u suri Bekara takođe kaže da je to tako.

Tefsir četrdeset osmog ajeti kerima sure Muddessir kaže, “Ako oni kojima je dozvoljeno da posreduju, posreduju za kafire, njihova posredovanja neće biti od koristi kafirima.” Hadisi šerif koji ovo otkriva je napisan u knjizi Tefsir-i Mazheri.

Kako se razumije, svi ajeti kerimi kažu da će šefa’at, to jest (posredovanje, zalaganje, zauzimanje i) pomaganje vjernicima, biti dozvoljen i da se neće posredovati (neće biti šefa’ata) za kafire. Ima raznih hadisi šerifa koji kažu da će Resulullah sallallahu alejhi ve sellem posredovati za pravovjerne (mu’mine):

Hadisi šerif koji prenosi Hatib Bagdadi kaže, “Od mojih sljedbenika (mog ummeta) ja ću posredovati (činiti šefa’at) za one koji vole moj Ehli bejt.

Hadisi šerif koji navodi imam Ahmed u njegovoj knjizi Musned kaže, “Od mojih sljedbenika ja ću posredovati za one koji su uradili velike grijehe.

Hadisi šerif koji navodi Dejlemi u svom Musnedu kaže, “Ja ću posredovati za sve osim onih koji su se loše izražavali o mojim Ashabima.

Hadisi šerif koji nam opet prenosi Dejlemi kaže, “Od mojih sljedbenika (mog ummeta) ja ću posredovati za one koji su mučili svoj nefs i koje je prevario njihov nefs.

Hadisi šerif koji prenosi Hatib Bagdadi kaže, “Od mog ummeta ja ću posredovati za one sa puno grijeha.

Hadisi šerif koji prenosi Ibni Ebi Šejbe kaže, “Na Sudnji dan (dan Kijameta) ja ću prvi ustati iz groba i ja ću prvi posredovati.

Hadisi šerif koji prenosi imam Muslim rahmetullahi teala alejh kaže, “Na Sudnji dan ja ću prvi posredovati.

Hadisi šerif koji je napisan na dvadeset osmoj stranici objašnjenja knjige Šir’at-ul-islam kaže, “Ko ne vjeruje u moj šefa’at neće se okoristiti njime.

Osmi od četrdeset hadisi šerifa koje prenosi Ahmed ibni Kemal efendija kaže, “Moj šefa’at je postao haram za onog ko izostavlja moj sunnet.” To znači on je rekao: “Ja neću posredovati (učiniti šefa’at) osobi koja je napustila iman koji je imala na rođenju, osobi koja nije postala musliman.”

Hadisi šerif koji se navodi u knjigama, Buhariji, Muslimu i Sunenu kaže, “Meni je postalo vadžib da posredujem za onog ko posjeti moj grob (kabr).

Hadisi šerif koji prenosi Taberani rahmetullahi teala alejh kaže, “Ja ću biti posrednik (šefa’atdžija) onom ko posjeti moj grob.” Ova dva hadisi šerifa pokazuju da je neophodno posjetiti Resulullahov časni grob (kabr-i šerif).

Ima puno drugih hadisi šerifa koji kažu da će naš efendija, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, posredovati na razne načine. Na šezdeset sedmoj stranici knjige Milel-nihal piše, “U knjizi Hulasa piše da nije dozvoljeno klanjati za onim ko ne vjeruje da će Resulullah posredovati (tj. biti šefa’atdžija), i u kiramen katibin meleke, i u džennetski ru’jet (da ćemo vidjeti Allaha dželle-šanuhu u džennetu).” Prema tome, ti ne smiješ klanjati namaz za imamom koji je vehabija. (Knjigu Milel-nihal je napisao alim fikha i kelama Ebul Feth Muhammed bin Abdulkerim Šihristani (479/1086-548/1154) rahmetullahi alejh.)

Alimi ehli sunneta kažu da će na Sudnjem danu svaki Poslanik biti posrednik (šefa’atdžija). Onda će alimi biti posrednici (šefa’atdžije). Onda će posredovati šehidi. Onda oni koji su dobri (salihi), onda oni hafizi koji su učili Kur’ani kerim radi Allaha dželle-šanuhu sa tedžvidom ali ne melodično, onda će posredovati mala djeca. Hadisi šerifi koji kažu da je to tako su napisani u kratkom objašnjenju knjige Tezkire-i Kurtubi kao takođe i u knjizi Birgivi Vasijetnamesi. U mnogim knjigama fikha piše da je dobro, kada se klanja dženaza maloj djeci, reći, “Ja Rabbi! Učini ovo dijete posrednikom šefa’atdžijom!

Hadisi šerifi koji kažu da će na Sudnjem danu dobri posredovati za grešnike su tako mnogobrojni da se o onom, ko to ne vjeruje, usprkos ovim hadisi šerifima, može misliti ili da je opšta neznalica ili da je takav bijednik kojeg su zaveli oni koji se bore da unište islam. Prema tome mi ćemo, radije nego da pomislimo da je onaj koji je postavio pitanje neko ko poriče šerijat, pretpostaviti da je on mislio da kaže da nije dozvoljeno posjećivati grobove i tražiti nešto od mrtvaca.

Danas izvjesni ljudi kažu da je posjećivanje Evlija i traženje nečega od mrtvaca (mejjita) višeboštvo (širk). Oni kažu da su oni koji posjete Evliju, oni koji od Resulullaha zatraže šefa’at, kafiri, to jest nemuslimani. Alimi ehli sunneta su u knjigama fikha i kelama dokazali raznim dokumentima (delilima) da je dozvoljeno molenje, činjenje dove (tevessul) preko mrtvog (mejjita) muslimana. U knjizi Durr-ul-muhtar, poslije objašnjenja dženaze namaza, se navodi hadisi šerif koji kaže, “Ja sam vam zabranio da posjećujete grobove. Od sada posjećujte grobove!” Ovaj hadisi šerif nam naređuje da posjećujemo grobove. Ibni Abidim ovo objašnjava i kaže, “U Petak (na džumu), i u dane prije njega, i dane iza njega, mrtav musliman prepoznaje one koji ga posjećuju.” Muhammed Vasi’ kaže da je to tako i još dodaje i to da se iz ovog razumije da je Petak (džuma) viša od drugih dana. Ibni Ebi Šejbe je obavijestio da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem posjećivao svake godine grobove uhudskih šehida i govorio im “Esselamu alejkum”. Takođe je dobro i posjećivati stajanjem podalje. Ibni Hadžer kaže u njegovoj fetvi, “Posjećivanje evlijinog groba se ne smije zanemariti čak ako ima i zabranjenih (haram) stvari, na primjer, ako ima među ljudima i žena.” Jer, neko neće zapostaviti svoj ibadet radi grijeha koje drugi rade. Isto tako se, iz istog razloga, ne zapostavlja ni dženaza. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je išao na groblje Baki’ sa ciljem da posjeti grobove njegovih ashaba ridvanullahi teala alejhim edžma’in i on ih je stojeći pozdravljao sa “Esselamu alejkum”. Bolje je stati kod nogu groba. Isto tako je dozvoljeno stajati i kod glave groba. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je učio jedan dio sure Bekara kod glave groba a ostatak sure je učio kod nogu. Hadisi šerif kaže, “Ako neko ko je došao na groblje prouči sure Jasin, kazne (azabi) toga dana će se smanjiti. On će dobiti onoliko sevaba koliko ima mrtvih.” Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Ako neko prouči jedanaest puta sure Ihlas i pokloni njegove sevabe mrtvima on će dobiti onoliko sevaba koliki je broj mrtvih.

U knjizi fikha koja se zove Hidaje piše ovako, “Dozvoljeno je (džaiz je) da čovjek pokloni nekom drugom sevabe od svojih svih [nafila] ibadeta kao što su namaz, post, i sadaka.” Ibni Abidin kaže na kraju dženaze namaza [Knjiga Tatarhanijje, kada objašnjava zekat, kaže, “Biće dobro ako neko ko daje nekom dodatnu sadaku (nafilu sadaku) namjeri da se sevabi od nje daju svim mu’minima. Sevab će doći do svih mu’mina bez da se njemu imalo umanji njegov lični sevab. Takav je mezheb ehli sunneta vel-džema’at.” Prema hanefi i hanbali mezhebu se na ovaj način mogu takođe pokloniti i ibadeti koji koji se obavljaju tijelom, kao što su namaz i učenje Kur’ani kerima. Grupa koja se zove mu’tezile ne vjeruje da se ijedan (od ovih ibadeta) može predati kao poklon. Isto su tako i kasniji alimi šafi’ijskog mezheba rahmetullahi teala alejhim edžma’in rekli da su učenje Kur’ani kerima i namaz korisni mrtvom muslimanu. Jer, Allahova dželle-šanuhu milost (rahmet) i berićet (bereket) se spuštaju tamo gdje se uči Kur’ani kerim. Dova koja se tada uputi je najvjerovatnije uslišana (kabul). Sevabi od ibadeta koji su farzovi i nafile se takođe mogu poslati i mrtvim i živim. Kao što je dozvoljeno (džaiz) dati sevab ibadeta drugima, dok ga obavljamo, tako je isto dozvoljeno i obaviti ibadet za sebe i kasnije pokloniti njegov sevab drugima. Sevab se ne dijeli i dolazi do svakog od njih u cijelosti. Isto tako, sevab svake vrste ibadeta se može poslati Resulullahovoj mubarek duši. Abdullah ibni Omer radijallahu anhuma je činio umru za Resulullaha. On je to radio iako mu Resulullah sallallahu alejhi ve sellem nije ostavio oporuku (vasijjet) da mu to radi. Ibnis-Seradž je proučio više od deset hiljada (10.000) puta hatmu Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem. (Kada se jednom pročita cijeli Kur’ani kerim to se zove jedna hatma.) On je klao kurbane (i namjenjivao sevabe) za njegovu mubarek dušu. Rečeno je da se njegov (tj. Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem) nivo i čast povećavaju sa ovim poklonima (hedijama).]

Hazreti Abdulhak Dehlevi ovako kaže na stotinu trideset drugoj stranici drugog toma njegove knjige Medaridž-un-nubuvve koja je na perzijskom jeziku, “U Bici na Bedru je učestvovalo preko 900 kafira. Od ove kafirske vojske je ubijeno sedamdeset vojnika. Dvadeset četiri od njih je bačeno u rupu koja je bila puna leševa. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je tri dana kasnije došao kod te rupe. On je spomenuo imena par njih i rekao, ‘Jeste li dobili kazne (azabe) koje vam je obećao vaš Gospodar (Rabb) i Njegov Resul? Ja sam dobio moju pobjedu koju mi je moj Gospodar obećao.’ Kada je to čuo Omer radijallahu anh on je rekao, ‘O Resulullah! Što govoriš sa mrtvim tijelima?’ On mu je odgovorio, ‘Ti ne čuješ moje riječi bolje od njih! Ali oni ne mogu odgovoriti.’” Ovaj hadisi šerif su prenijeli jednoglasno svi alimi hadisa. Ovaj hadisi šerif pokazuje da i mrtvi čuju isto kao i živi samo što oni ne mogu odgovoriti. Jedan drugi hadisi šerif, koji se nalazi u zbirci hadisi šerifa koja se zove Muslim-i šerif kaže, “Kada se poslije ukopa džemat (džema’at) razilazi mrtvac čuje njihove korake.” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je, kada je posjećivao groblje Baki’, nazivao selam onim koji su tu ukopani i razgovarao sa njima. Govori li se išta onom ko ne čuje i ne razumije? To bi zaista bilo besmisleno.

Pitanje: Mrtvačevo čujenje koraka nam pokazuje da će on čuti sve dok ne odgovori na pitanja meleka. Da li ovo znači da će on uvijek čuti?

Odgovor: Hadisi šerif ne kaže da će on čuti sve dok on odgovori na pitanja. On će kasnije biti opet proživljen tako da će čuti pitanja i odgovoriti na njih, ali ovo čujenje je drukčije od toga.

Pitanje: Mrtac (mejjit) čuje samo Resulullahove sallallahu alejhi ve sellem riječi. A to je mudžiza. Kako bi ikad moglo biti ispravno reći da će on čuti nečije tuđe riječi?

Odgovor: Ograničavati ili inače objašnjavati nešto što je jasno rečeno u hadisi šerifu zahtijeva dokaz da to ne može biti onako kako je jasno rečeno. Allah dželle-šanuhu je u stanju da dadne mrtvom da čuje bez ušiju i nerava, na način koji je nama nepoznat.

Pitanje: Značenje dvadeset drugog ajeta sure Fatir glasi, “Ti ne možeš mrtva dozvati. Ti ne možeš dati da onaj u grobu čuje!” Kako će hadisi šerif biti tačan usprkos ovom ajeti kerimu? Odgovor koji je dat hazreti Omeru radijallahu anh koji je mogao biti “znaju bolje” je mogao biti greškom prenesen kao “čuju bolje” jer mrtvac sigurno zna stvari onoga svijeta bolje od živih.

Odgovor: Nijedan musliman ne može misliti da ima greška u hadisi koji prenosi tako pouzdana osoba kao što je hazreti Omer radijallahu teala anh. Što se tiče značenja ovog ajeti kerima, ono znači, “Ti ne možeš dozvati mrtve. Allah dželle-šanuhu je Onaj koji daje da se tvoj glas čuje.” Resulullah sallallahu alejhi ve sellim je nastojao da mekkanski kafiri dobiju iman. On je bio u brizi zato što oni nisu htjeli da vjeruju. Ovaj ajeti kerim je došao u to vrijeme. Riječi, “Ti ne može mrtvog dozvati” znače “Ti ne možeš dati mrtvim srcima, to jest kafirima, da dobiju iman.” Kafirska tijela su upoređena sa grobovima, a njihova srca sa mrtvacem. Hadisi šerifi i knjige vjerskih velikana kažu da mrtvi čuju i razumiju. Izvještaji koji poništavaju ove vijesti nisu dati. Molimo vas da pročitate našu knjigu na turskom jeziku Muslimana nasihat (koja je prevedena na engleski jezik pod naslovom Advice for the Muslim. Ona je djelomično prevedena na bosanski jezik pod naslovom Savjet muslimanu.)

Značenje sedamnaestog ajeti kerima sure Enfal glasi, “Vi niste odapinjali (strijelice koje ste odapinjali na kafire); Allah dželle-šanuhu (ih) je odapinjao.” Bilo bi pogrešno reći, pogrešno razumjevši ovaj ajeti kerim, da čovjek ne radi svoja djela, ili, misliti da nije dozvoljeno tražiti nešto od čovjeka. Kada bi to bilo tako, riječi, “drvo je rodilo voće”, “hrana me je najela”, “lijek mi je ublažio bol” i “kamen je razbio prozor”, bi bile pogrešne i one bi bile grijesi. U stvari, oni koji su pogrešno protumačili ovaj ajeti kerim uvijek upotrebljavaju ovakve izraze. Ove i njima slične riječi znače “Dotična stvar je postala sredstvo (sebeb, vasita) za dotični rad.” Na primjer, kamen je izazvao razbijanje prozora. Allah dželle-šanuhu, sam, daje sve i stvara sve. Nema drugog stvaraoca osim Allaha dželle-šanuhu. Reći da je čovjek stvorio to i to (nešto) je širk (višeboštvo). Takve riječi su jako niske. Međutim, Allah dželle-šanuhu je dao da ljudi i stvorenja budu sredstva (sebebi) za Njegovo stvaranje mnogih stvari. To je Njegov običaj (adet).

Kadi Bejdavi rahmetullahi teala alejh ovako tumači ovaj ajeti kerim, “O Muhammede alejhisselam! Ti nisi prenijeo šaku zemlje koju si je bacio na kafire u oči kafira. Allah dželle-šanuhu ju je prenijeo u njihove oči. Ili, koplje koje si ti bacio u bici na Uhudu na Ubejju bin Halefa (Ubejja bin Halef) nisi ti zabio u kafirovo tijelo. Allah dželle-šanuhu ga je zabio.” U tefsirima Husejni i Mazheri piše, “Kada se govori o sticanju, dobijanju (kesbu), želji, i sredstvu (sebebu) kaže se ‘čovjek je dao, napravio, učinio’. Kada se govori o stvaranju kaže se ‘Allah je dao, napravio, učinio’. Allah dželle-šanuhu kaže, ‘Davud je ubio Džaluta.’ On, s druge strane kaže Muhammedu alejhisselam, ‘Nisi ti, Ja sam bacio.’ On s ovim daje do znanja da je Muhammedova alejhisselam deredža (stepen, nivo) puno viša i odabranija.”

Značenje sedamdeset osmog ajeta sure Nisa glasi, “O čovječe! Svako dobro koje ti dolazi, dolazi ti kao Allahova dželle-šanuhu dobrota (ihsan), blagodat (ni’met). Svaki dert (jad, briga, muka, bol) i belaj (nesreća, zlo, nevolja, patnja) dolazi kao kazna za tvoje griješenje. Allah dželle-šanuhu ih sve stvara i šalje.” [Allah dželle-šanuhu ne šalje derte i belaje kao kaznu za grijehe. On ih šalje kao blagoslov (afv), dobročinstvo (ihsan) koji donose i daju oslobađanje od grijeha. Pogledaj Mektubat, drugi tom, 99. pismo] Kako se vidi Allah dželle-šanuhu stvara mnoge stvari preko mnogih sredstava (sebeba). Uhvatiti se čvrsto za ova sredstva, očekivati i tražiti od ovih sredstava, znači slijediti Njegov običaj (adet) i tražiti i očekivati od Njega. Tražiti šefa’at od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem je isto što i tražiti od doktora lijek i očekivati od oblaka kišu. Čvrsto držanje za ova sredstva nije pripisivanje Allahu dželle-šanuhu druga već slijeđenje Njegovog adeta i pokornost, poslušnost Njemu. Značenje ajeti kerime “Ko hoće da Mi bude pokoran treba se pokoriti Mom Poslaniku!” je čuveno.

Mu’tezile ne vjeruju u činjenicu da će biti zauzimanje (šefa’at). Stih “Dobri će činiti šefa’at za one koji imaju brdo grijeha” u kasidi Emali kaže da će biti šefa’at. Izdavačka kuća iz Istanbula, Hakikat kitabevi, je izdala objašnjenje ove kaside pod naslovom Nubhet-ul-leali.

Zavjetovati evliji, pazeći na uslove (šartove), znači zamoliti Allaha dželle-šanuhu upotrebljavajući mubarek ime osobe kao posrednika (vesile), zato što onaj koji zavjetuje smatra sebe toliko grešnim da nema obraza da učini dovu. Na primjer, kako je bezbroj puta iskušeno, dova je primljena kada se kaže, “Neka je moj zavjet da ću - ako moj bolesni taj i taj ozdravi, ili, ako moj taj i taj posao bude uspješan - radi Allaha proučiti tri puta suru Jasin, ili, zaklati ovcu, i predati njihov sevab hazreti Sejjidet Nefisi.” Ovdje se radi Allaha dželle-šanuhu prouči sura Jasin tri puta, ili se zakolje ovca, a sevab se preda hazreti Sejjidet Nefisi kroz čiji šefa’at Allah dželle-šanuhu dadne ozdravljenje bolesniku ili otkloni nevolju i belaj. Zaklati ovcu kod groba je haram. Ona se ne smije klati kod groba. To ne smije ličiti na idolatorsko klanje kod idola. Prema hadisi šerifu koji Ibni Abidin citira, kada objašnjava kako se klanjaju zavjetni nafila namazi, ibadet koji se zavjetuje za ispunjenje želje ne ispunjava želju. Ovaj ibadet se ne čini da se ispuni želja. Allah dželle-šanuhu se smiluje, ili radi ibadeta ili radi nekog dobra koje je učinjeno Njegovom dragom robu, i primi želju ili dadne ono što se želi.

U knjizi Šerh-i mekasid piše, “Prema filozofima, da bi se prepoznale stvari slike potrebno je da se u ćulnim organima oforme njihove slike (oblici). Kada čovjek umre, njegova duša napušta njegovo tijelo, ćula prestanu funkcionisati, ona istrunu i raspanu se. Prepoznavanje stvari postaje nemoguće. Oni kažu da kada uslovi za dešavanje nečega prestanu da postoje, ta stvar se ne događa. Mi im kažemo, kao odgovor, da prepoznavanje stvari ne zahtijeva ćula. Jer, stvari se prepoznaju sa svojim slikama (oblicima); izgledi se ne formiraju ni u ćulima ni u duši. Štaviše, reći da se oblici (slike) ne mogu oformiti direktno na duši bez da se oforme u ćulima, bi bila jedna nedokazana i suhoparna tvrdnja. Prema islamskom vjerovanju, duša, kada napusti tijelo, dobija novu moć razumjevanja i kapacitet osjećanja stanja živih, posebno stanja onih ljudi koje je ona poznavala kada je bila na ovom svijetu. Iz ovog razloga, kada neko posjećuje grobove Evlija kaddesallahu teala esrarehumul’aziz, i traži pomoć od njihovih mubarek duša, on se oslobađa mnogih problema i dobija mnoga dobra.

Kada duša napusti tijelo ona i dalje ima odnos sa tijelom i sa zemljom koja drži tijelo. Ako neko posjeti zemlju i okrene se prema duši (učini tevedždžuh) Velijullaha (Evlije) njihove duše se sastanu i međusobno okoriste.”

Tefsir-i kebir kaže, “Kada čovjekova duša napusti tijelo, i kada se oslobodi ovosvjetskih veza, ona ide u svijetove (aleme) meleka, na svete položaje (mekame). U njoj se nastane sile koje su specifične za taj svijet. Ona može učiniti mnoge stvari.Na primjer, čovjek može usniti svog učitelja i pitati ga i naučiti od njega ono što ne zna.” Fahruddin Razi ovako kaže u osamnaestom poglavlju njegove knjige El-metalib-ul-alijje, “Ako neko ode na grob Evlije koji ima zrelu dušu, čist nefs i jako dejstvo (te’sir) i na njemu se malo zadrži misleći na (tog) evliju, njegova duša se poveže (spoji) sa zemljom. Pošto je takođe i mejjitova duša (duša mrtvog) povezana sa zemljom, njegova duša će se sresti sa dušom evlije. Dvije duše će biti kao dva ogledala, jedno nasuprot drugom. Njihovi ma’rifeti, kemalati će se ogledati jedan u drugom. Njih oba će se puno okoristiti.” Hazreti Alauddin Attar rahmetullahi teala alejh je rekao, “Ko posjećuje (zijareti) grobove šejhova okoristiće se onoliko koliko ih razumije i koliko je sa njima povezan. Od njihovih grobova se dobija mnogo koristi. Međutim, korisnije je povezati se s njihovim dušama [to jest činiti Rabitu]. Jer u tom, blizina i daljina nemaju nikakvog efekta.”

ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA