ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA

 

 

SUPERIORIORNOSTI (ODLIČNOSTI, UZVIŠENOSTI) ASHABA KIRAM

Knjiga istorije pod nazivom Mir’at-i kainat, koja je na turskom jeziku, je sastavljena iz nekoliko knjiga. Nju je pripremio Muhammed bin Ahmed ef. rahime-hullahu teala koji je takođe poznat i po njegovom nadimku “Nišandžizade”. Ova knjiga jasno i jezgrovito objašnjava superioritete i vrijednosti Ashaba kiram. Sljedeći tekst je prijevod jednog dijela na bosanski jezik koji je pozajmljen iz te knjige. Nišandžizade (Muhammed bin Ahmed ef.) je rođen 962. godine po Hidžri. Preselio je (na ahiret) 1031./1622. godine. On je završio svoju knjigu za vrijeme 14. osmanlijskog sultana Ahmeda hana Prvog.

Ko se naziva Ashab: Prema najvećoj većini alima, ako musliman vidi našeg efendiju Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, (bez obzira bio on) muškarac ili žena, dijete ili odrastao, makar i nakratko, ako slijepa osoba (musliman) jednom porazgovara sa njim i ako bilo koji od ovih umre sa imanom on ili ona se nazivaju Ashab ili Sahabi. Ako kafir vidi Resulullaha i ako onda nakon njegovog (Resulullahovog) vefata (prelaska na onaj svijet) postane vjernik (tj. dobije iman), ili ako neko ko (ga je, tj. Resulullaha) vidio kao musliman ali je onda postao odmetnik (tj. izašao iz islama, tj. postao murted) on nije Ashab (Sahabi). Onaj ko je postao murted, nakon što je imao čast da postane Sahabi, pa onda, nakon Resulullahovog vefata (tj. prelaska na ahiret), opet dobije iman (tj. postane vjernik) je Ashab ili Sahabi. Pošto je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem bio takođe Pejgamber i za džine i džin može biti Sahabi. Ashabi (Sahabi) u grupi se nazivaju Ashabi kiram ili Sahaba.

Uzvišenosti (odličnosti, superiornosti) Ashaba kiram: Prema informaciji u knjizi Mevahib-i ledunnijje Ashabi kiram alejhimurridvan zauzimaju, poslije Pejgambera (genitiv množine) i poslije meleka, posebne visoke položaje i oni su najviši od svih drugih stvorenja (od početka do kraja ovoga svijeta). Svaki pojedini Sahabi je viši i uzvišeniji od svih drugih pripadnika ovog ummeta (tj. muslimana). Svi oni koji vjeruju u Muhammedovo alejhisselam poslanstvo, tj. svi muslimani, bez obzira na njihove rase i nacije i države u kojima žive, su Muhammedov alejhisselam ummet. Mi muslimani smo ummet Muhammeda alejhisselam. Iako hadisi šerif kaže, “Moj ummet je hajrli kao kiša. Ne može se znati koji su (muslimani) više hajrli, raniji ili kasniji,” povoljni položaji koji su se stekli na račun količine zarađenih sevaba ne pokazuju superiornost (uzvišenost). Jer, nikakva druga superiornost se ne može usporediti sa superiornošću koja se dobila viđenjem Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem. Kada su Ashabi kiram radijallahu teala anhum edžme’in pokorili Damask, damaski hrišćani su osmotrili sa ogromnim divljenjem njihove lijepe hallove i ponašanja i zakleli se da su novodošli superiorniji (odličniji, uzvišeniji) od Apostola, to jest, Isa alejhisselamovih Ashaba. Ko bi se na zemaljskoj kugli mogao ikad prepirati o superiornosti koju su čak i neprijatelji posvjedočili (i priznali)?

Značenje stotinu desetog (110.) ajeti kerima sure Al-i Imran kaže, “Vi ste najbolji od svih drugih ummeta,” a značenje, riječ po riječ (mealen), stotog (100.) ajeti kerima sure Tevbe glasi, “Allah dželle-šanuhu je zadovoljan sa onim koji su ranije postali muslimani, sa ranim Muhadžirima i Ensarijama i sa onim koji su slijedili njihov put i oni su takođe zadovoljni sa Allahom dželle-šanuhu. Allah dželle-šanuhu je za njih pripremio džennete. Ispod ovih dženneta teku rijeke. Oni će u ovim džennetima vječno boraviti.” Hadisi šerif kaže, “Ne kudite moje Ashabe! Ako neko, ko dođe iza mojih Ashaba, dadne planinu zlata kao sadaku, on neće dobiti ni pola sevapa koje će dobiti jedan od mojih Ashaba za šaku ječma.” Hadisi šerif koji Munavi i Bejheki navode kaže, “Moji Ashabi su kao zvijezde na nebu. Ako slijedite bilo kojeg od njih dobićete hidajet.” Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Ne gajite neprijateljstvo prema mojim Ashabima! Bojte se Allaha. Onaj ko ih voli, voli ih zato što mene voli. Onaj ko prema njima gaji neprijateljstvo, gaji ga zato što gaji prema meni neprijateljstvo. Onaj ko njih vrijeđa će uvrijediti mene. A, ko uvrijedi mene je sigurno uvrijedio Allaha dželle-šanuhu.” Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Najbolji od svih drugih ljudi (od početka do kraja ovoga svijeta) su muslimani koji žive u moje vrijeme. Sljedeći, najbolji poslije njih, su oni koji su vidjeli njih. Sljedeći najbolji su oni koji su vidjeli one koji su mene vidjeli. Među onima koji dođu poslije njih ima takođe i onih koji nisu dobri.” Jedan drugi hadisi šerif kaže, “(Muslimani) koji žive u moje vrijeme su najbolji u mom ummetu. Sljedeći najbolji (ljudi) su oni koji će doći poslije njih. Oni koji će doći poslije njih su sljedeći najbolji.” Hadisi šerif koji citiraju Munavi i Tirmizi kaže, “Džehennemska vatra neće pržiti muslimana koji je vidio mene i onoga koji je vidio one koji su vidjeli mene.” Ovi ajeti kerimi i hadisi šerifi jasno izražavaju superiornost Ashaba kiram, radijallahu teala anhum edžme’in.

Mi moramo puno, puno, poštovati i cijeniti i voljeti sve Ashabi kiram radijallahu teala anhum edžme’in. Kako je jednoglasno rečeno (napisano) u akaidskim knjigama (tj. u knjigama koje govore o stvarima koje se odnose na vjerovanje), “Mi moramo znati da su svi Ashabi kiram veliki i uzvišeni ljudi i moramo o njima svima imati lijepo mišljenje i vjerovati da su oni svi bili pravedni (adil) i dobri (salih) muslimani. Mi, naravno, ne smijemo kritikovati nijednog od njih. Mi ne smijemo nikad osjećati neprijateljstvo ni prema ijednom od njih. Mi se moramo dobro paziti da ne bi zapali u situaciju da neke od njih volimo a neke mrzimo. Mi moramo izbjeći glupo i besmisleno očekivanje da će nam neprijateljstvo i mržnja prema jednima, ili njihovo klevetanje, kuđenje i psovanje, donijeti ljubav prema drugima. Ovo što mi kažemo (tj. ove činjenice) je potkrijepljeno nepobitnim dokumentima i jakim dokazima.”

Nije grijeh više simpatisati jednog izvjesnog Ashaba, zbog njegovih ovosvjetskih uspjeha, od nekog drugog, ako sigurno znamo i vjerujemo da je ovaj drugi viši. Na primjer, nije grijeh ako neko od hazreti Alijinih radijallahu teala anh potomaka, to jest sejjid, zbog svoje emocionalne naklonosti više voli svog pretka hazreti Aliju od hazreti Ebu Bekra, ako on istovremeno smatra da je hazreti Ebu Bekr viši i uzvišeniji od hazreti Alije po pitanju ahiretskih stvari. Jer, ovosvjetska (dunjalučka) ljubav (muhabbet) nije nešto što je u čovjekovim rukama (tj. pod čovjekovom kontrolom).

Sa’deddin Teftazani ovako piše u knjizi pod naslovom Šerh-i Akaid, jednoj od temeljnih knjiga ehli sunneta: “Mi moramo vjerovati u činjenicu da su se razlike među Ashabima kiram i njihovi ratovi temeljili na dobrim i lijepim razlozima. Nije džaiz (tj. nije dozvoljeno) kuditi, kriviti i psovati ni jednog jedinog Ashaba kiram. Kuditi hazreti Aišu, čija je superiornost izražena u nass-u (tj. u ajeti kerimima i hadisi šerifima sa jasnim značenjem), je kufr. A kuditi Ashaba, čija (individualna) superiornost nije izražena nass-om, je bidat (bid’at) i veliki grijeh.” Jedan hadisi šerif u knjizi Mevahib-i ledunnijje kaže, “Čuvajte vaš jezik kada je moj Ashab spomenut (tj. pazite šta kažete o mom svakom Ashabu)! Ne govorite ništa što nije u skladu sa njihovom čašću!” Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Istucite onog ko vrijeđa (tj. ko govori loše, psuje, kune, kleveće, kudi) ijednog od mojih Ashaba.” Jedan drugi hadisi šerif koji Taberani i Munavi prenose kaže, “Oni koji vrijeđaju Pejgambere se ubiju, one koji vrijeđaju (tj. govore loše, psuju, kunu, kleveću, kude) moje Ashabe se izmlate (istuku).” Hadisi šerif koji se navodi u hazreti Dželaleddin-i-Sujutijevoj knjizi Džami’ussagir kaže, “Moji Ashabi će imati grešaka i nedostataka. Allah dželle-šanuhu će im oprostiti radi mene, On će oprostiti njihove nedostatke.” U knjizi Hulasa-tul-fetava piše, “Vrijeđati (tj. psovati, kuditi, kleti, klevetati) hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera je kufr (nevjerstvo). Međutim, vjerovati da je hazreti Alija bio viši (uzvišeniji) od njih nije kufr. To je bidat (bid’at, inovacija) i dalalet (stranputica, zabluda, napuštanje pravoga puta).” Kada su upitali hazreti imama a’zama Ebu Hanifu šta je mezheb ehli sunneta ve džema’at on je odgovorio, ““(Mezheb ehli sunneta ve džema’at je) vjerovati u superiornost hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera i voljeti dvojicu Resulullahovih sallallahu alejhi ve sellem zetova i činiti mesh po mestvama kada se uzima abdest i klanjati namaz iza svakog muslimana, bez obzira bio on dobar ili loš.” [Informacija o načinu kako se uzima (čini) mesh po mestvama kada se uzima abdest se nalazi u trećem poglavlju četvrtog fascikla knjige Endless Bliss.] Prema podatku koji se nalazi u knjizi Adab-ul-menazil nije kufr ako se samo jednom loše izrazi o jednom izvjesnom Ashabu; to je dalalet (zastranjivanje, zabluda, napuštanje pravoga puta). Onaj ko to učini jednom ili dva ili tri puta se kažnjava šibanjem (bičevanjem). Onaj ko to učini više od tri puta se ubija.

Alimi ehli sunneta su svrstali Ashabe kiram radijallahu teala anhum edžme’in po visini njihove superiornosti u tri kategorije.

1 - Muhadžiri: (Iseljenici) Oni koji su ostavili svoje kuće i države, u Mekki i drugdje, i iselili se u Medinu prije osvajanja Mekke. Ovi ljudi su dobili iman (postali vjernici) ili prije pridruživanja Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem ili poslije (u Medini). Hazreti Amr ibni As je bio jedan od njih.

2 - Ensarije: (Pomagaći) Muslimani koji su živjeli u gradu Medini ili u mjestima (koja su) u njenoj blizini kao i oni koji su se pridružili arapskim plemenima (koja su se zvala) Evs i Hazredž se zovu Ensarije ridvanullahi teala alejhim edžme’in. Ti ljudi su zaista obećali razne vrste pomoći i žrtvovanja za našeg efendiju Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem. Oni su ispunili (i održali sva) svoja obećanja.

3 - Drugi Ashabi kiram ridvanullahi teala alejhim edžme’in: Oni su oni koji su dobili iman (postali vjernici) kada je osvojen grad Mekke ili kasnije u Mekki ili u drugim zemljama. Oni se ne nazivaju muhadžiri ili ensari (ensarije). Oni se nazivaju samo Ashabi. U Ibni-Esir-Izzedin-Ali-Džezrijevoj knjizi Džami’ piše da su Muhadžiri uzvišeniji od Ensarija i da su raniji Muhadžirini (tj. oni koji su prije postali vjernici) uzvišeniji od ranijih Ensarija i da su ranije Ensarije (tj. one Ensarije koje su prije dobile iman) uzvišenije od kasnijih Muhadžira (tj. onih koji su kasnije dobili iman, tj. postali vjernici) ali da su mnogi Ashabi koji su kasnije postali vjernici (tj. kasnije dobili iman) uzvišeniji od ranijih vjernika. Na primjer, hazreti Omer i Bilal-i Habeši su uzvišeniji od mnogih Ashaba koji su ranije postali vjernici (dobili iman). [Na kraju knjige Tam ilmihal-Se’adet-i ebedijje, pod brojem 440, piše: 440 - IBNI ESIR rahmetullahi teala alejh: Ebul-Hasan Izzeddin Ali bin Ebilkerim Džezri, rođen 555./1160. u Džezire-i-Ibni-Omeru a preselio na ahiret 630./1232. u Musulu. On je bio alim hadisa i istoričar. Njegova knjiga istorije pod naslovom Kamil je štampana u holandskom gradu Laidenu i u Bejrutu 1282. godine. Njegova knjiga Usud-ul-gabe ima pet dijelova (tomova) i sadrži životopise 7.500 Ashaba.] Imam-i Sujuti ovako kaže u knjizi pod naslovom Tarih-ul-Hulefa: Kako su alimi ehli sunneta jednoglasno rekli, Resulullahove (prve) četiri halife su najuzvišenije od svih drugih Ashaba kiram. Poslije ovih, najuzvišeniji Ashabi su preostala šestorica od Ašere-i mubeššere, tj. deset sretnih ljudi koji su dobili vesele vijesti dženneta, kao takođe i hazreti Hasan i hazreti Husejn. Poslije ovih, sljedeći najuzvišeniji Ashabi su tri stotine trinaest (313) Ashaba koji su zajedno sa ovih dvanaest (najuzvišenijih) Ashaba učestvovali u svetom ratu (gazi) na Bedru. Poslije ovih, sljedeći najuzvišeniji su sedam stotina (700) hrabrih heroja koji su ratovali u svetom ratu na Uhudu. Poslije ovih, sljedeći najuzvišeniji Ashabi su hiljadu i četiri stotine (1.400) ljudi koji su se u šestoj godini po Hidžri pod drvetom zakleli Resulullahu na vjernost, i koji su rekli, “mi ćemo radije umrijeti nego se vratiti nazad”. Ova čuvena zakletva se zove Bi’at-i Ridvan.

Hadisi šerif koji se nalazi u tefsiru Bahr-ul-Ulum ovako kaže, “U mom ummetu je Ebu Bekr najmerhametliviji (najmilosrdniji, najsažaljiviji, najsamilosniji). Omer je najstrožiji u vjeri. Osman je najstidljiviji. Alija odgovara na svako šerijatsko pitanje (tj. svako pitanje o propisima islama, ahkam-i islamijje). Muaz (Mu’az) zna najbolje o halalima i haramima. Ebijj bin Ka’b uči najljepše Kur’ani kerim. Huzejfetibni Jeman najbolje prepoznaje munafike. Ko hoće da vidi Isaov alejhisselam zuhd treba da pogleda u Abu Zerov zuhd! Džennet je ljubav (ašik) prema Selman-i-Farisiju. Halid bin Velid je Allahova sablja. Hamza je Allahov dželle-šanuhu lav. Hasan i Husejn su najuzvišeniji od omladine dženneta. Džafer (Dža’fer) bin Ebi Talib će letjeti zajedno sa melecima u džennetu. Bilal će biti prvi koji će otvoriti džennetsku kapiju. Suhejb-i Rumi će biti prvi koji će se napiti sa mog bazena (koji se zove) Kevser. Na dan Kijameta će Ebudderda biti prvi sa kojim će meleci učiniti musafehu (sa kojim će se islamski rukovati). Svaki Pejgamber ima druga. Moj drug je Sad bin Muaz (Sa’d bin Mu’az). Svi Pejgamberi su odabrali neke ljude od njihovih Ashaba. Ja sam odabrao Talhu i Zubejra. Svaki Pejgamber ima pomoćnika koji obavlja njegove privatne stvari. Enes bin Malik je moj pomoćnik. U svakom ummetu postoje hakimi. Ebu Hurejra u mom ummetu govori sa velikom mudrošću (najmudrije). Allah je dao Hasan-bin-Sabitovim riječima moćan efekat. Na bojnom polju je Ebu Talhin glas jači od divizije vojnika.” Alauddin Ali Samerkandi, autor tefsira Bahr-ul-ulum, je preselio na ahiret 860. godine u anatolijskom gradu Larende.

Hazreti imam-i Sujuti kaže u knjizi Tarih-ul-Hulefa (Istorija Halifa): Hadisi šerif kaže, “Ebu Bekr je najmerhametliviji (najmilosrdniji, najsažaljiviji, najsamilosniji) u mom ummetu. Omer je najjaći, najžešći u izvršavanju Allahovih dželle-šanuhu naređenja (zapovijedi). Osman je najstidljiviji. Alija najbolje odgoneta (pronalazi odgovor na) teške propise islama (ahkam-i islamijje). Ebu Ubejde bin Džerrah je najpouzdaniji u mom ummetu. Ebu Zer je najviši zahid u mom ummetu. Ebudderda je onaj koji najviše ibadeti. Muavija (Mu’avija) bin Ebi Sufjan je najblaži (najmekši) i najdarežljiviji u mom ummetu.” [Zahid je neko ko ima puno zuhda, tj. onaj ko odustaje od većine mubaha (koji su islamom dozvoljeni) iz straha da ne bi uradio haram (ono što islam zabranjuje).]

Resulullahovi guverneri: Sljedeća informacija je uzeta iz knjige Hamis, koju je kadi-Husejn, kadija iz Dija-i-Bekra, napisao 940. godine: Bazan, kojeg je perzijski šah Husrev postavio za guvernera Jemena, je dobio iman (tj. postao vjernik). Resul alejhisselam mu je dozvolio da zadrži taj položaj. Dakle, prvi islamski guverner je Bazan. Resul alejhisselam je postavio Halid-bin-Sa’ida da upravlja jemenskim gradom San’a-om; Zijad-bin-Eseda da upravlja gradom Hadremut-om; Ebu-Musel-Eš’arija da upravlja gradom Aden-om; Ebu-Sufjan-bin-Harba da upravlja provincijom Nedžran; Jezida, Mu’avijinog starijeg brata, da upravlja gradom Tejma-om; Attab-bin-Esjeda da upravlja gradom Mekkom; Amr-bin-Asa da upravlja gradom Amman-om. Kadi-Husejn bin Muhammed je preselio na ahiret 960. godine u Mekki.

Resulullahovi sekretari: Hazreti Ebu Bekr; Omer; Osman; Ali; Talha; Zubejr; Sa’d bin Ebi Vakkas; Muhammed bin Seleme; Erkam bin Ebi Erkam; Abdullah bin Erkam; Mugire bin Šu’be; Ebijj bin Ka’b; Zejd bin Sabit; Ebu Sufjan bin Harb i takođe njegov sin Mu’avija kao takođe i Mu’avijin stariji brat Jezid bin Ebissufjan; Halid bin Velid; Amr ibni As; Huzejfe bin Jeman su bili nekolicina njih. On je takođe imao i druge sekretare. Njihov ukupni broj je četrdeset i tri (43). Zejd bin Ebissabit i Mu’avija bin Ebissufjan su bili najduže njegovi sekretari, radijallahu teala anhuma.

On je odaslao četrnaest ljudi, kao ambasadore, u strane zemlje. Jedan od njih je bio i hazreti Amr bin As. On ga je poslao u Amman kao ambasadora. Kasnije ga je imenovao za guvernera Ammana.

Knjiga Isti’ab se sastoji od dvije hiljade i sedam stotina i sedamdeset (2.770) biografija Ashaba muškaraca i tri stotine osamdeset i jedne (381) biografije ženskih Ashaba. Hafiz Jusuf bin Abdullah Kurtubi, autor knjige Isti’ab fi ma’rifetil Ashab, je preselio na ahiret 463./1071. godine. Knjiga Mevahib-i ledunnijje kaže, “Do vremena Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem vefata (prelaska na ahiret) bezbrojno mnoštvo ljudi je dobilo iman (su postali vjernici). Do vremena osvajanja (fetha) Mekke je bilo deset hiljada Ashaba, sedamdeset hiljada u svetom ratu na Tebuku, devedeset hiljada za vrijeme Resulullahovog oprosnog hadždža. Do vremena Resulullahovog vefata zemaljska kugla je uživala u nošenju na svojim plećima preko stotinu dvadeset hiljada živih Ashaba.”

Sa izuzetkom nekolicine Resulullahove sallallahu alejhi ve sellem rodbine svi Resulullahovi Ashabi kiram radijallahu teala anhum edžme’in su bili mlađi od njega.

U imam-i-Vakidijevoj knjizi koja se zove Fevajih-i Miskijje piše da su sljedeće Sahabe-i kiram nadživjele sve ostale:

Abdullah bin Ebi Evfa radijallahu teala anh je preselio na ahiret (učinio vefat) u osamdeset šestoj (86.) godini po Hidžri u gradu Kufi.

Abdullah bin Jesr je preselio na ahiret u Damasku u osamdeset osmoj (88.) godini po Hidžri.

Sehl bin Sa’d radijallahu teala anh je preselio na ahiret u Medini u devedest prvoj (91.) godini po Hidžri kada mu je bilo stotinu godina.

Enes bin Malik je preselio na ahiret u Basri u devedeset trećoj (93.) godini.

Ebuttufejl Amir bin Vasile je preselio na ahiret u Mekki u stotinu trećoj (103.) godini po Hidžri. On je od Ashaba kiram zadnji preselio na ahiret.

Resul alejhisselam nije nikada nikome rekao jasno ko da ga naslijedi kao halifa. On je imenujući hazreti Ebu Bekra da bude imam umjesto njega, osam dana prije svog vefata (prelaska na ahiret), naznačio (naišaretio) da bi on trebao da bude halifa. Jednom, davno prije nego što je postao bolestan, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem nije izašao iz kuće i nije otišao u mesdžid (da predvodi namaz u džema’atu). (On je poslao Ashabima poruku) sa naređenjem da oni (bez njega) klanjaju namaz. Pošto je hazreti Ebu Bekr bio otsutan, hazreti Omer je preuzeo dužnost imama. Kada je Resul alejhisselam čuo Omerov glas on je rekao, “Ne, ne, Allah dželle-šanuhu i muslimani su razi sa Ebu Bekrom, neka Ebu Bekr predvodi namaz!” On je jednom drugom prilikom rekao hazreti Aliji, “Ja sam tri puta upitao Allaha dželle-šanuhu da ti budeš najviši (najodabraniji) od mojih Ashaba. Allah dželle-šanuhu je razi (odobrio, zadovoljan) da Ebu Bekr bude najviši (najodabraniji).” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem više puta nagovještavao (išaretio) da bi poslije njega Ebu Bekr trebao biti (prvi) halifa. Na primjer, on je poslije njegove seobe u Medinu, za vrijeme konstrukcije Mesdžid-i-šerifa, svojim mubarek rukama postavio kamen temeljac i rekao hazreti Ebu Bekru da donese kamen i da ga stavi do njegovog kamena. On je onda rekao hazreti Omeru da stavi kamen do hazreti Ebu Bekrovog kamena. On je onda rekao hazreti Osmanu da stavi kamen do hazreti Omerovog kamena. Kada je hazreti Osman stavio kamen do hazreti Omerovog kamena on je rekao, “Poslije mene su ovi ljudi moje halife.” Hadisi šerif koji se nalazi u imam-i-Ahmedovoj knjizi Musned i Munavijevoj knjizi Kunuz-uddekaik kaže, “Poslije mene poštujte ovu dvojicu: Ebu bekra i Omera.” Jednoga dana je jedna žena došla (Poslaniku alejhisselam) sa zahtjevom. On joj je rekao da dođe kasnije. Kada ga je ona upitala šta da radi, u slučaju da ga ne nađe kada se vrati, on joj je odgovorio, “Ako me ne možeš naći idi Ebu Bekru! On je moj halifa poslije mene.” On je rekao pred njegov vefat (prelazak na ahiret), “Dajte mi papir i olovku. Ja ću vam napisati neke stvari o Ebu Bekru.” On je onda rekao, “Allah dželle-šanuhu i muslimani su zadovoljni (razi) sa Ebu Bekrom.” Allame Ibnul Hemmam kaže u njegovoj knjizi Musajere: Allah dželle-šanuhu je rekao Njegovom Resulu, sallallahu alejhi ve sellem, da će hazreti Ebu Bekr biti prvi halifa. Ali, On mu nije naredio da to saopšti ummetu (muslimanima).

Hazreti Ebu Bekr je rođen dvije godine i par mjeseci iza Resula sallallahu alejhi ve sellem. Ime njegovog oca je bilo Ebu Kuhafe Osman. Njegov sedmi pradjed Murre je takođe i Resulullahov sedmi pradjed. Njegovo prvobitno ime je bilo Abdulka’be. Resul alejhisselam ga je promijenio u Abdullah. Ebu Bekr znači “Bekrov otac”. On nije imao sina Bekra. U Arabiji je bio običaj da se na ime muških beba doda nadimak Ebu što znači “otac (sina)”, tako da on, (kada odraste), imadne sina. Dakle, njegov otac mu je dao ime Ebu Bekr. On je takođe nazvan i “Atik”, to jest “oslobođen čovjek”, na osnovu mnogih hadisi šerifa koji govore o veselim vijestima da je on oslobođen od džehennema. Njegov jedan drugi nadimak -- koji mu je dao Allah dželle-šanuhu zbog njegove hitre potvrde Resulullahovog Miradža (uzlaska na nebesa), koji je on imao čast da nosi -- je Siddik. On je bio nježan, bijele puti i nurli lica. On je i čak prije dobijanja imana (prije nego što je postao vjernik) bio jedan od eminentnih, plemenitih, istaknutih, i autoritativnih Kurejš kafira. On je davno prije islama (još u vrijeme džahilijjeta) postao čuven po svojoj izuzetnoj čestitosti (neporočnosti, nepokvarenosti), dostojanstvu i poštenju. On nije nikad ni okusio vino niti je ikad recitovao poeziju. On je bio jedan od najprominentnijih i najbogatijih trgovaca Mekke. On je činio mnoge hajrate i volio dobročinstvo. On je još iz djetinjstva bio Resulullahov drug, davno prije nego što je i dobio iman. Oni su se puno voljeli. Mnogi proroci i vjerski alimi koje je on sretao u njegovim trgovačkim pohodima su mu rekli da će doći Pejgamber ahir zemana (zadnjeg vremena) i da će on biti jedan od njegovih Ashaba. On je, čim je čuo za Resulullahov poziv u islam, dobrovoljno postao vjernik (dobio iman). Njegova majka Ummulhajr je bila jedna od prvih koji su dobili iman (postali vjernici). Međutim, njegov otac Osman je bio jako star kada je dobio iman, poslije osvajanja Mekke. Ebu Bekr je jedini Ashab čiji su svi, i roditelji i djeca i unuci, dobili iman (postali vjernici). To nije bio slučaj ni sa kim drugim osim Ebu Bekra.

On (hazreti Ebu Bekr) se nije nikad rastavljao od Resulullaha ni dok je bio u Mekki, ni za vrijeme Hidžreta, ni u vrijeme ijednog Svetog rata, ni u vrijeme mira. On se (po Resulullahovom alejhisselam naređenju) od njeg rastavio samo jedan-dva puta. On je uvijek bio Resulullahov vjerni prijatelj, povjerljivi drug, i savjetnik u svim stvarima. Hadisi šerif koji kaže, “Allah dželle-šanuhu me je ojačao sa četiri vezira (ministra, guvernera). Dva su meleci. Njihova imena su Džebrail i Mikail. A dva su ljudi. Njihova imena su Ebu Bekr i Omer,” pokazuje i ističe njihovu visoku (i ogromnu) čast. Kada su Ashabi kiram sjedali u Resulullahovoj prisutnosti oni su sjedali u halku. Resulullah bi stavljao Ebu Bekra sa svoje desene a Omera sa svoje lijeve strane. On nije nikad nikom dozvolio da sjedne (s njegove desne strane) prije Ebu Bekra ili da zauzme njegovo mjesto u njegovoj otsutnosti (tj. nije nikom dozvoljavao da sjedne s njegove desne strane između njega i Ebu Bekra). Njegovo mjesto je bilo prazno kada je on bio otsutan. On je bio iznad svih drugih Ashaba u dobroćudnosti, hrabrosti, darežljivosti, znanju, inteligenciji, a posebno u takvaluku (tj. u strahu od Allaha dželle-šanuhu, u odustajanju od Njegovih zabrana). Hazreti Alija je rekao, “Ebu Bekr je od nas svih najhrabriji.” Kada je Resulullah preselio na ahiret većina arapskih seljaka je napustila vjeru. Oni su postali murtedi. Kada je hazreti Ebu Bekr postao halifa on je naredio da se krene u rat protiv murteda. Ashabi kiram su rekli, “kako ćemo krenuti u rat protiv cijele Arabije?” On je na te njihove riječi isukao svoju sablju i krenuo. Za njim su tako isto učinili i svi drugi Ashabi kiram. Njega hvali sedamnaesti ajet-i kerim sure Vellejl. Resulove alejhisselam riječi, “Imovina Ebu Bekra mi je bila korisnija nego ičija druga,” su napisane u imam-i Ahmedovom Musnedu i u Munaviji. On je podijelio svu svoju zaradu od trgovine radi Resulullaha.

Kada je on (hazreti Ebu Bekr) bio halifa on je, kad god se suočio sa teškim pitanjem, prvo potražio odgovor (na to pitanje) u Kur’ani kerimu i u hadisi šerifima koje je znao. Kad ga nije mogao naći (tj. odgovor na teško pitanje) on je pitao Ashabe. Ako oni (svi) nisu mogli naći hadisi šerif sa kojim bi riješili to pitanje oni su nastavljali sa istraživanjem i pokušali da se slože. Ako se nisu mogli složiti on (hazreti Ebu Bekr) je riješio to pitanje sa svojim idžtihadom. Kada je hazreti Omer bio halifa on je, ako nije mogao naći odgovor na nešto u Kur’ani kerimu i hadisi šerifima, slijedio Ebu Bekrov idžtihad. Ako ga nije mogao naći (ni u Ebu Bekrovom idžtihadu) on je sam sobom činio idžtihad.

On je imao izvanrednu inteligenciju. Kada je jednoga dana Resul alejhisselam rekao, “Allah dželle-šanuhu je rekao Njegovom robu da izabere između dunjaluka i ahireta. Njegov rob je rekao da on više voli ni’mete bliže njegovom Rabbu (tj. Allahu dželle-šanuhu),” on je odmah zaključio da je Resulullahov prelazak na ahiret blizak i gorko je zaplakao. Ovo hazreti Ebu Bekrovo nevjerovatno brzo razumijevanje je izazvalo veliko divljenje među Ashabima kiram. Resul alejhisselam je rekao, “Imam treba da bude onaj ko ima najbolje znanje o Kur’ani kerimu.” Kada je on (Resulullah alejhisselam) naredio hazreti Ebu Bekru, pred svoj prelazak na ahiret, da bude imam, on (hazreti Ebu Bekr) je obaviješten da on razumije Kur’ani kerim bolje od svih drugih Ashaba kiram. On je istovremeno bio i najobavješteniji Ashab po pitanju hadisi šerifa i Resululullahovih edeba (predivnih ponašanja koja islam jako preporučuje i za koja je najbolji primjer sam Poslanik alejhisselam.) Ashabi kiram su uvijek pitali njega i od njega učili stvari koje nisu mogli razjasniti. Razlog za relativno mali broj hadisi šerifa koje nam je on prenijeo je bio taj što je on poslije Resulullaha živio kratko vrijeme i što je on proveo taj kratki period u borbi protiv murteda i asija. On je bio najbolji od svih Ashaba u interpretaciji snova. Ibni Sirin, koji je bio jedan od velikana među Tabi’inima i koji je bio čuven po tačnosti njegove interpretacije snova, je rekao, “Ebu Bekr je poslije Resulullaha bio najbolji tumač snova.” On je znao najbolje genealogiju (rodoslove) arapskih plemena (ko pripada kom plemenu, ko je čiji brat, otac, djed...) a naročito genealogiju Kurejš plemena. On je takođe bio najbolji i u vještini predviđanja i u tačnom pogađanju i u opreznosti. Resul alejhisselam se u dunjalučkim poslovima uvijek konsultovao sa njim. Jedan hadisi šerif kaže, “Džebrail mi je rekao: Allah dželle-šanuhu ti naređuje da se konsultuješ (dogovaraš) sa Ebu Bekrom.” Naređenje, “Konsultuj se sa njima (pitaj ih, dogovaraj se sa njima) u svojim poslovima!” u stotinu pedeset devetom (159.) ajeti kerimu sure Al-i Imran je objavljeno da naredi konsultaciju sa hazreti Ebu Bekrom i hazreti Omerom. Hazreti Ebu Bekr je bio jedan od nekoliko Ashaba koji su znali cijeli Kur’ani kerim napamet.

Ima niz ajeti kerima i bezbroj hadisi šerifa koji kažu da je hazreti Ebu Bekr, osim Pejgambera, najuzvišeniji od cijelog čovječanstva. Nekoliko od njih su:

Značenje četrdeset prvog (41.) ajeti kerima sure Tevbe kaže, “... kada je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini.” Ovaj ajeti kerim hvali hazreti Ebu Bekra radijallahu teala anh. Jednoglasno je rečeno (od strane alima) da peti ajet sure Vellejl pokazuje visoku hazreti Ebu Bekrovu čast. Isto tako je i sedamnaesti (17.) ajet iste sure objavljen za Ebu Bekra (tj. govori o hazreti Ebu Bekru). Jedan drugi ajet za kojeg je rečeno da je objavljen za hazreti Ebu Bekra (tj. koji govori o hazreti Ebu Bekru) je 274. ajet sure Bekara. Zato što je on dao deset hiljada zlatnika tajno i deset hiljada javno po noći, i deset hiljada zlatnika tajno i deset hiljada zlatnika javno po danu, sa ciljem da dobije razne sevape sadake. (To znači da je on za 24 sata dao (udijelio) 40.000 zlatnika, 20.000 tajno i 20.000 javno!)

Hadisi šerif kojeg prenose Dejlemi i Munavi kaže, “Ebu Bekr je najbolji od svih ljudi i najuzvišeniji. Ali, on nije Pejgamber.” Jedan drugi hadisi šerif kojeg prenose Dejlami i Munavi kaže, “Ebu Bekrova titula je među nebeskom ehalijom (nebeskim stanovnicima, stvorenjima) Atik. Ona je takođe i na zemlji Atik.” (“Atik” znači “oslobođen čovjek”. On je dobio to ime na osnovu mnogih hadisi šerifa koji mu daju vesele vijesti da je on oslobođen od džehennemske vatre.)

Hadisi šerif koji prenose Ebu Nu’ajm rahime-hullahu teala i Munavi kaže, “Ebu Bekr je onaj kojeg je Allah dželle-šanuhu oslobodio od vatre.

Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Osim Pejgambera (Poslanika), sunce nije obasijalo uzvišeniju osobu od Ebu Bekra.

Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Niko mi drugi nije koristio ni sa sohbetom ni sa imovinom kao Ebu Bekr. Kad bih ja imao prijatelja pored mog Rabba (tj. Allaha dželle-šanuhu) ja bih uzeo Ebu Bekra za prijatelja.

Jedan hadisi šerif kaže, “Ebu Bekr će od mog svog ummeta prvi ući u džennet.

Jedan drugi hadisi šerif koji je napisan u Dejlemiju rahime-hullahu teala i Munaviji kaže, “Mom ummetu je vadžib da voli Ebu Bekra i da mu se zahvaljuje.

Hadisi šerif koji prenose hatib-i Bagdadi rahime-hullahu teala i Munavi kaže, “Svakome će biti suđeno na Sudnjem danu (na Kijametskom danu). Samo Ebu Bekru neće biti suđeno.

Kada je jedan dan Resulullah alejhisselam rekao, “Ima tri stotine i šezdeset (360) lijepih hujeva (ćudi, naravi). Allah dželle-šanuhu će ako hoće dati Svom robu jedan od tih lijepih hujeva. On će ga onda uvesti u džennet na osnovu tog lijepog huja.” (Na to je) hazreti Ebu Bekr upitao, “Ja Resulullah! Imam li ja jedan od tih lijepih hujeva?” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je odgovorio, “Da. Ti imaš te sve hujeve.

Jedan dan je proučen cijeli ajeti kerim, “O ti nefsu mutmainne! ...” Hazreti Ebu Bekr radijallahu teala anh je rekao, “O Resulullah! Kako je to lijepa stvar.” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Kad ti budeš umirao melek će tebi tako reći.

Hazreti Ebu Bekr je jedan dan Jedan dan je neki Ashab uvrijedio hazreti Ebu Bekra. Kada je Resul alejhisselam čuo za to on je sazvao Ashabe kiram i ovako ih ukorio, “Allah dželle-šanuhu je poslao mene vama kao Svog Poslanika. Vi mi niste htjeli vjerovati. Ebu Bekr je bio jedini koji mi je povjerovao. On me je potpomogao sa svojom imovinom i sa svojim životom. Radi mog hatra nemojte vrijeđati ovog vašeg druga!

Jedan hadisi šerif kaže, “Ja sam upitao Džebraila alejhisselam o hazreti Omerovim superioritetima (odličnostima, izvanrednostima). Džebrail mi je rekao, ‘Kad bih ja nabrajao Omerove superioritete onoliko vremena koliko je trajalo Nuhovo alejhisselam poslanstvo (tj. 950 godina) ja ih ne bih mogao sve nabrojati (do kraja tog dugog vremenskog perioda). Međutim, sve Omerove dobrote (vrline) su ravne ravne samo jednoj Ebu Bekrovoj dobroti (vrlini).’

Kada su upitali, “Ja Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, koga najviše voliš” on je odgovorio “Aišu”. Kada su upitali kojeg muškarca najviše voli on je odgovorio “Aišinog oca”. A kad su upitali ko je drugi muškarac kojeg najviše voli on je odgovorio, “Omer bin Hattab”.

Jednog dana je on (hazreti Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem) pokazao na hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera i rekao, “Ova dvojica su u džennetu viši od svih drugih insana osim Pejgambera.

Jedan dan je bio Ebu Bekr sa Resulullahove desne strane a Omer, radijallahu anhuma, sa lijeve. On je držeći ih obojicu sa njegovim mubarek rukama za ruku ušao u mesdžidi šerif i rekao, “Nas trojica ovako dolazimo na Sudnji dan (Kijametski dan).

On (Poslanik alejhisselam) je kada je vidio hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera ovako rekao, “Ova dvojica su moje oko i uho.

On je jedan dan rekao ovoj dvojici, “Neka je hvala (hamd) Allahu dželle-šanuhu koji me je potpomogao sa vama dvojicom!

Jedan drugi hadisi šerif koji je on rekao ovoj dvojici kaže, “Ja se neću ne složiti sa vama ni u čemu u čemu se vas dva slažete.

Hadisi šerif koji je saopštio Dejlemi rahime-hullahu teala i zapisao Munavi kaže, “Svaki Poslanik ima halila (iskrenog druga). Moj halil je Ebu Bekr.

Jedan hadisi šerif kaže, “U svakom Poslanikovom ummetu imaju oni koje on puno voli. Moj izbor su Ebu Bekr i Omer,” radijallahu teala anhuma.

Jedan hadisi šerif kaže, “Kao što tražim od mog ummeta (da kaže i vjeruje u značenje) kelime la ilahe illallah ja od njih isto tako tražim da vole Ebu Bekra i Omera,” radijallahu teala anhuma.

Hadisi šerif koji prenosi Ibni Abidin a koji je zapisan u Munaviji kaže, “Ljubav prema Ebu Bekru i Omeru je iman. Neprijateljstvo prema njima dvojici je kufr.” Svi alimi islama su zbog ovog hadisi šerifa saglasni da je kuđenje (mržnja, psovanje, loše izražavanje) i neprijateljstvo protiv hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera kufr. Oni su prizivali Allahovo dželle-šanuhu prokletstvo na šije (da Allah dželle-šanuhu la’net učini ši’je) (zbog njihovog neprijateljstva prema većini Ashaba kiram alejhimurridvan).

Jedan drugi hadisi šerif kaže, “Kad bi se Ebu Bekrov iman stavio na vagu naspram imana svih drugih insana (naspram cijelog čovječanstva), Ebu Bekrov iman bi pretegnuo,” radijallahu teala anh.

Hazreti Alija je rekao, “Ja sam u svim dobročinstvima u kojima sam stremio da budem najbolji našao Ebu Bekra ispred mene.” On je opet rekao, “Ebu Bekr i Omer su poslije Resulullaha najbolji (najhairniji) ljudi. U muminovom (mu’minovom) kalbu ne može istovremeno postojati i ljubav prema meni i neprijateljstvo prema Ebu Bekru i Omeru.” (Kalb je smješten u mišićnom organu koji mi zovemo srce.) Hazreti Alija je rekao na svakoj hutbi (propovojedi), “Ja Rabbi! Poboljšaj nas (popravi nas) kao što si poboljšao (popravio) Hulefa-i rašidine!” Kada su ga upitali na kog on to misli kad kaže “Hulefa-i rašidin”, on je odgovorio, “Na Ebu Bekra i Omera koje ja puno, puno volim.”

Hazreti Omer radijallahu teala anh je uvijek govorio, “Ebu Bekr je naš sejjid (poglavar, vodeći, učitelj).” On je jedan dan rekao, “Ah, što bih volio da sam jedna dlaka na Ebu Bekrovim prsima!” Jednom drugom prilikom je rekao, “Volio bih vidjeti svaki Ebu Bekrov moment u džennetu.” Hazreti Omer je opet jednom rekao, “Ni u jednom dobru nisam mogao dokučiti Ebu Bekra.”

Hazreti Ebu Bekra radijallahu teala anh su radi njegove prevelike blagosti (ref’eta) i milosti (merhameta) zvali “Evvah”.

Kad god je Džebrail alejhisselam razgovarao sa Resulullahom samo ga je hazreti Ebu Bekr radijallahu anh čuo.

Veliki alim Bedreddin Mahmud bin Ahmed Ajni rahime-hullahu teala ovako kaže u njegovoj knjizi Zejnul-medžalis: Zato što izreka kaže “insanu će doći najveća šteta (zarar) preko jezika”, hazreti Ebu Bekri Siddik radijallahu anh je dvanaest godina držao oblutak (kamenčić) u ustima da ne bi rekao nešto što sa čim Allah dželle-šanuhu ne bi bio zadovoljan (razi). On je kad god je htio da kaže nešto što je u skladu sa islamom i edebom vadio oblutak iz usta. On je postio ljeti (kad je teško) a nije postio zimi. (Naravno, ovdje se govori o dodatnom postu, pored Ramazani šerifa.) On se toliko bojao Allaha dželle-šanuhu da je jednoga dana kada je vidio pticu rekao, “O ptico kako si sretna. Ti jedeš voće i sjediš (na grani) u hladovini lišća. Ti nećeš na Kijametu polagati hesab (račun). Ja bih volio da je i Ebu Bekr ptica kao ti.” Jedan drugi put je rekao, “Volio bih da sam zelena trava. Da me životinje jedu. Na taj način ne bi bio proživljen i pozvan da polažem hesab (račun).”

Kada je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem učinio vefat (prešao na onaj svijet, ahiret) Ensarije su se sastale i predložile sistem dvojice halifa, jednog od njih i jednog od Muhadžira. Kada je to hazreti Ebu Bekr radijallahu teala čuo on je otišao na to mjesto sastanka i sa sobom poveo hazreti Omera radijallahu teala anh. On je naveo (proučio) Ensarijama hadisi šerif (koji kaže), “Halife su iz plemena Kurejš.” Hazreti Omer je rekao, “O Ensarije! Jeste li vi zaboravili da je da je Resulullah imenovao hazreti Ebu Bekra da bude imam (umjesto njega)? Koji bi od vas tvrdio da je viši od Ebu Bekra?” Ensarije su jednoglasno odgovorile, “Mi se utičemo Allahu dželle-šanuhu da nas On zaštiti da ne kažemo da smo viši od Ebu Bekra.” Oni su svi jednoglasno izglasali da Ebu Bekr radijallahu teala anh bude halifa. Hazreti Alija i hazreti Zubejr radijallahu teala anhuma nisu tu bili prisutni. Sljedećeg dana su se u mesdžidu takođe i ova dva pridružila svim drugim Ashabima kiram radijallahu teala anhum edžme’in te je tako hazreti Ebu Bekr radijallahu teala anh jednoglasno izabran za halifu. Tefsiri (knjige tefsira) kažu, “Naređenje u suri Feth, čije značenje kaže ‘Reci Arapima koji se okrenu od tebe ...’ pokazuje da je hazreti Ebu Bekrov hilafet istina i ispravan, pravedan, zakonodavan, u redu. Jer, hazreti Ebu Bekrov radijallahu teala anh poziv muslimana (mudžahida) u Sveti rat protiv murteda (kafira) se desio poslije objave ovog ajeti kerima.” Značenje ovog ajeri kerima kaže, “Ako mu se pokorite (ita’at) Allah dželle-šanuhu će vam dati sevap.Da je hazreti Ebu Bekrov hilafet bio nepravedan, pokornost njemu ne bi urodila obaćanim sevapom (nagradom na ahiretu). (Šesnaesti ajeti kerim sure Feth govori o ratu koji će se desiti u bliskoj budućnosti i da će oni -- koji poslušaju, koji se pokore, koji budu slijedili emira (vođu, zapovjednika, vladara) toga Svetog rata -- biti nagrađeni. Emir toga rata je bio hazreti Ebu Bekr radijallahu teala anh. Ovaj ajeti kerim pokazuje da je hazreti Ebu Bekr radijallahu teala anh pravedno izabran i zakonodavni halifa muslimana. Da je on pogrešno izabran Allah dželle-šanuhu ne bi rekao “Ako mu se pokorite (učinite ita’at) Allah dželle-šanuhu će vam dati sevap.” Oni koji kažu da je takođe i hazreti Alija radijallahu teala anh pozvao mudžahide u džihad, i da ovaj ajeti kerim misli na njega, nisu u pravu. Jer, ovaj ajeti kerim naglašava i specifično govori o prvoj bici koja će se odigrati između muslimana i kafira. Hazreti Ebu Bekr radijallahu teala anh je bio prvi koji je pozvao muslimane u rat protiv kafira poslije objave ovog ajeti kerima.)

Emir Džemaleddin Jusuf Zahiri kaže u knjizi Mevridil-letafe, “Allah dželle-šanuhu od svih drugih ljudi naziva samo trojicu ljudi ‘halifama’: Adema alejhisselam, Davuda alejhisselam i hazreti Ebu Bekra radijallahu teala anh.”

Hazreti Ebu Bekr je imenovao hazreti Omera radijallahu teala anhuma za hakima (sudiju) a hazreti Osmana radijallahu teala anh za sekretara (katiba). Ebu Ubejde radijallahu teala anh je imenovan za šefa policijske stanice. On je nosio na prstu Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem srebreni prsten. On nije napustio trgovinu kada je postao halifa. Ashabi kiram radijallahu teala anhum edžme’in nisu odobravali njegovo nastavljanje sa trgovinom i njemu je odmah zatim dato pravo da uzme platu iz Bejt-ul-mala. On je dobijao dnevno pola ovce i godišnji prihod od dvije hiljade i pet stotina (2.500) srebrenih akči i jedan par haljina za ljeto i jedan par za zimu.

Ovdje se završava prijevod dijela koji smo uzeli iz knjige Mir’at-i kainat.

Najkorisniji od Evlija je Siddik-i ekber, zatim dolazi Faruk,
A poslije Zinnurejna je Ali Velijullah.
Sve druge Ashabe je hajr spomenuti,
Volim sve Ashabe-i kiram fillah (radi Allaha).
Ašere-i mubeššere i Fatima, Hasan i Husejn,
Su u ovom ummetu obradovani džennetom billah.
Džennetluk ne može nikom drugom biti zagarantovan; inače,
Bi se poznavanje nepoznatog tvrdilo, što niko ne zna gajrillah (osim Allaha).
A poslije svih Ashaba kiram u cijelom ummetu,
Su svi Tabi’ini najkorisniji Evlijullah.

________________

Allahumme inni euzu-bike min azabil-kabri ve min azabinnar
ve min fitnetil mahja velmemati ve min fitnetil Mesihiddedždžal.

ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA