ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA

Uzeto iz knjige Iman i islam, iz poglavlja Selefijje.

Muhammed Bahit-ul-muti’i, veliki alim hanefi mezheba i profesor (muderris) na Univerzitetu Džami’ul-ezher u Egiptu, je ovako napisao u svojoj knjizi Tathir-ul-fuad min-denisil-i’tikad, “Poslanici alejhimussalatu vesselam su od svog naroda imali najuzvišenije i najzrelije duše. Nemoguće je da oni nisu u pravu, da pogriješe, da su gafil (nesvjesni), da su podmukli, da su netrpeljivi (da imaju te’assub), da su tvrdoglavi (inaddžije), da slijede svoj nefs, da se ljute na nekog, ili da nekog mrze. Poslanici alejhimussalatu vesselam su saopštili, informisali, i objasnili ono što im je Allah dželle-šanuhu nagovijestio. Svo šerijatsko znanje, sva naređenja, i sve zabrane koje su nam oni saopštili su istina. Ne postoji mogućnost da je išta (od onoga što su nam oni saopštili) neispravano ili netačno. Poslije Poslanika najuzvišeniji i najzreliji ljudi su njihovi ashabi. Oni su istrenirani, sazreli, i očišćeni u sohbetu (društvu, razgovoru) Poslanika. Oni su uvijek govorili i objašnjavali ono što su čuli od Poslanika. I oni nemaju gore navedene mane, pa je sve što su oni prenijeli istina. Oni nisu nikad protivuriječili jedni drugima iz netrpeljivosti (te’assuba) ili tvrdoglavosti (inada) i nisu nikad slijedili svoj nefs. Objašnjavanja ajeti kerima i hadisi šerifa od strane ashaba kiram i njihov idžtihad su bili uvijek samo sa ciljem da obavijeste i poduče Allahove dželle-šanuhu robove Njegovoj vjeri a to sve nam samo pokazuje Allahovo dželle-šanuhu veliko dobročinstvo (ihsan) i milost (merhamet) prema ummetu Njegovog dragog Pejgambera Muhammeda alejhisselam. U Kur’ani kerimu se kaže da su ashabi kiram bili oštri prema kafirima a međusobno blagi i puni milosti (merhameta), da su marljivo obavljali namaz, i da su očekivali i Džennet i sve drugo samo od Allaha dželle-šanuhu. Svi njihovi idžtihadi su tačni. Na njima je bazirana idžma’. Oni su svi dobili sevabe (nagrade na ahiretu). Hakk (istina) je jedan.

Poslije ashaba kiram su najuzvišeniji oni muslimani koji su ih vidjeli i koje su oni istrenirali u svom sohbetu. Oni se zovu tabi’ini. Oni su dobili svoje vjersko znanje od ashaba kiram. Poslije tabi’ina su najuzvišeniji oni muslimani koji su vidjeli tabi’ine i koje su oni u svom sohbetu istrenirali. Oni se zovu tebe’-i tabi’ini. Među ljudima koji su dolazili u vijekovima iza njih, sve do Kijameta, najuzvišeniji i najbolji su oni koji su im se najbolje prilagodili, koji su naučili njihova učenja, i koji ih slijede. Među vjerskim ljudima koji su došli nakon selefi salihina, inteligentna i mudra osoba, čije se riječi i djela poklapaju sa učenjima Resulullaha i selefi salihina, i koja se nikada ne odvaja od njihovog puta i ne prelazi granice islama, se ne plaši tuđih kleveta. Takva osoba neće podleći njihovom zavođenju. Ona neće slušati riječi neznalica (džahila). Ona će upotrijebiti svoj razum (akl) i neće izaći iz okvira mezheba četiri mudžtehid imama. Musliman mora naći takvog alima, pitati ga, i od njega naučiti ono što ne zna, i u svemu što radi slijediti njegov savjet, jer alim takvog kapaciteta će znati i podučiti narod duhovnim lijekovima (ma’nevi ilaću) koji je Allah dželle-šanuhu stvorio sa ciljem da zaštiti Svoje robove od griješenja i da im dadne da uvijek rade ispravno, to jest, ovakav alim će znati kako će izliječiti dušu. On će izliječiti one čija je duša bolesna i one koji ne znaju. Ovakav alim slijedi šerijat u svojoj svakoj riječi, u svom svakom djelu, i u svom vjerovanju. Njegovo shvatanje će uvijek biti ispravno. Allah dželle-šanuhu je zadovoljan sa njegovim svakim djelom. Allah dželle-šanuhu će uputiti one koji istražuju i žude za putevima Njegovog zadovoljstva. Allah dželle-šanuhu će one koji imaju iman, i koji ispune uslove imana, zaštititi od opresije i problema. On će im dati da oni dobiju nur, huzur (duševni mir), i se’adet (sreću). U svemu što oni rade će biti rahatluk (udobnost, ugodnost) i huzur. Oni će na Kijametskom danu biti sa Poslanicima, siddicima (iskrenim), šehidima (tj. onim koji su poginuli na Allahovom dželle-šanuhu putu) i salih (dobrim) muslimanima. Ako vjerski čovjek ne slijedi Poslanika i ashabe, ako se njegove riječi, djela, i vjerovanja, ne slažu sa njihovim učenjima, ako on slijedi svoj nefs pa pređe granice šerijata, i ako prekorači četiri mezheba u naukama u koje se ne razumije - bez obzira u kom on vijeku živio - smatraće se da je on pokvarenjak na vjerskom položaju. Allah dželle-šanuhu je zapečatio njegovo srce. Njegove oči ne mogu vidjeti pravi put. Njegove uši ne mogu čuti ispravnu riječ. Za njega će na kijametu biti velika kazna (azab). Allah dželle-šanuhu njega ne voli. Ovakvi ljudi su neprijatelji Poslanika. Oni misle da su oni na pravom putu. Oni vole svoje ponašanje. Međutim, oni slijede šejtanov put. Rijetko se koji od njih urazumi i vrati na pravi put. Sve što oni kažu izgleda ljubazno, prijatno, i korisno, međutim, sve što oni misle i vole je zlo. Oni mogu prevariti idiote i odvesti ih pogrešnim putem, u propast (felaket). Njihove riječi su kao snijeg, blistave, i bez mrlje, ali one se tope kada se stave na sunce istine. Ovi zlikovci na vjerskim položajima, čija je srca Allah dželle-šanuhu pocrnio i zapečatio, se zovu ehli bid’at, to jest, vjerski ljudi nemezheblije. To su ljudi čija vjerovanja (i’tikad) i djela (amel, ibadeti) nisu ni u skladu sa Kur’ani kerimom, ni sa hadisi šerifom, ni sa idžmom ummeta. Oni, skrenuvši sa pravoga puta, odvode muslimane na put zablude i propasti. Oni koji ih slijede će otići u džehennem. Ovakih otpadnika je bilo puno i u vrijeme selefi salihina, i među vjerskim ljudima koji su došli iza njih. Njihovo postojanje među muslimanima je kao gangrena [ili rak] u jednom dijelu tijela. Zdravi dijelovi tijela neće izbjeći katastrofu sve dok se ne otarase bolesti. Oni su slični onim koji boluju od zarazne bolesti. Oni koji kontaktiraju sa njima će se razboljeti. Mi se moramo što više udaljiti od ovakvih ljudi da nam ne naškode.”

ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA