VJEČNA SREĆA I (ODABRANI ČLANCI)

24 - U knjizi Elmunkizu-aniddalal piše, “Kako god je ono što je naučeno razumom iznad onoga što se osjeti ćulima i kako god prvo može dokazati drugo netačnim -- to jest, kako god naša čula ne mogu razumjeti ono što smo shvatili uz pomoć razuma -- tako isto razum nije u stanju da shvati nivo Poslanstva. Razum ima samo jedan izbor -- da vjeruje. Kako bi razum mogao ocijeniti nešto što ne razumije? Kako bi razum mogao odlučiti je li to ispravno ili nije?” Naša knjiga Nije mogao odgovoriti dokazuje da je sve što je napisano u knjizi Gada-ul-mulahazat nelogično.

Pokušati razumom istraživati ono sa čim smo upoznati putem nakla, to jest sa čime su nas upoznali Pejgamberi alejhimusselam, je isto što i tjerati uzbrdo pretovarena zaprežna kola koja se jedva miču po ravnici. Bičevanje konja uzbrdo će samo proizvesti da on padne ili crkne od umora. Ili, da on, da bi se vratio na ravnicu, krene desno ili lijevo i prevrne kola i upropasti tovar. Dakle, ako natjeramo razum da riješi stvarnost ahireta koju on ne može savladati i koju ne razumije čovjek će poluditi. Ili će, pokušavajući da ih (znači stvarnosti ahireta) poveže sa ovosvjetskim stvarima na koje je naučio, zalutati i biti prevaren i prevariti i druge. Razum je mjerilo, instrument kojim se mjere stvari koje se mogu spoznati ili osjetiti ćulima, ili nešto što se odnosi na njih. Razum ih može međusobno uporediti i razlikovati dobre od loših. Pošto on ne može prepoznati stvari koje nemaju odnosa sa takvim stvarima one će ga preneraziti. Dakle, postoji jedan i samo jedan način a to je vjerovati sve ono što su nam Poslanici rekli i (o tome) se ne konsultovati sa razumom. Mi vidimo da nam razum ukazuje da je potrebno slijediti Poslanike alejhimussalatu vesselam i da je to put koji je u skladu sa razumom. Konsultovanje sa razumom o izrekama Poslanika -- koje su toliko iznad i van domašaja razuma -- je nešto što je potpuno suprotno razumu. To je slično nesmotrenom hodanju u crnoj noći po nepoznatim mjestima, ili, plovidbi neiskusnog kapetana u tamnoj noći na otvorenom moru bez kompasa; oni mogu svakoga momenta pasti u provaliju, ambis ili vrtlog. U stvari, filozofi i materijalisti, koji su pokušali da objasne ove činjenice putem svoje mašte su zalutali u većini stvari koje su bile izvan domašaja njihove logike. Oni su u stvari, iznošenjem mnogih činjenice na vidjelo, samo spriječili ljude da ne dobiju vječnu sreću. Oni koji su među njima bili razumni su bili uvijek u stanju da shvate i saopšte ovu jadnu i bijednu situaciju. Ima puno primjera. Članak koji je napisao profesor F. Arnold, čuveni njemački hemičar, u knjizi Tedžribi kimja (Eksperimentalna hemija), koja je izdata u Istanbulu na turskom jeziku, kaže, “Razlog zašto je napredak u znanju i nauci bio u zastoju skoro hiljadu i pet stotina godina je zbog greške u aristotelizmu.” [tj. učenju grčkog filozofa Aristotela (384.-322. prije naše ere), učenika Platonova, učitelja Aleksandra Velikog i osnivača peripatetičke škole i njegovih pristalica.]

U islamskoj vjeri ima puno stvari koje razum nije u stanju da shvati ali nema ništa što je suprotno razumu. Da su, znanje o ahiretu, i ono što Allah dželle-šanuhu voli i ne voli, i oblici Njegovog ibadeta, bili u okviru razumove sposobnosti, da ih razum shvati -- i kada bi se oni mogli razumom dokučiti -- ne bi bilo potrebno slati na hiljade i hiljade Poslanika. Ljudi bi (sami po sebi) bili u stanju da vide i pronađu i dunjalučku i ahiretsku sreću, pa je, u tom slučaju, Allah dželle-šanuhu haša (nikad!) uzalud slao Pejgambere. Pošto razum nije u stanju da pronađe i riješi znanje koje se odnosi na ahiret, Allah dželle-šanuhu je u svakom vijeku poslao Poslanika u svaki dio svijeta, i na kraju (je poslao) hazreti Muhammeda alejhisselam kao Poslanika za cijeli svijet (za svo čovječanstvo) do Sudnjega dana. Svi Poslanici su, umjesto da se miješaju u ovosvjetske afere (čija se rješenja) pronalaze putem razuma, samo naređivali i bodrili svoje sljedbenike da rade sa ciljem da ih pronađu i da se sa njima okoriste. Oni su im objasnili način na koji ovosvjetski poslovi vode ljude ili u vječnu sreću ili u propast. Oni su takođe i jasno objasnili šta Allah dželle-šanuhu voli a šta ne voli. Dakle, budimo razumni: Kako će ikada ideja koju izrazi jedan džahil iskrivljenog razuma -- koji nema ni pojma o današnjim tehnološkim podacima i iskustvima koja pokazuju Allahovu dželle-šanuhu neograničnu svemoć i koji ne samo da nije pročitao knjige koje su napisali velikani islama već, kako saznajemo iz njegovih riječi, čak nije nikada ni čuo za njihova imena, jedan kafir koji se predstavlja kao filozof sa titulom profesora i koji se sakriva iza paravana novinara -- biti na višem nivou od riječi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem? Kako bi ikada riječi jednog džahila mogle naštetiti zapovijedima i riječima našega Poslanika, koje u sebe uključuju znanje, zdravlje, nauku, ahlak, hak, pravdu, i sve vrste sreće o kojima smo pisali u našim knjigama, koje su poštovali i kojima su se divili iskusni i pametni naučnici koji su se pojavili u zadnjih hiljadu i četiri stotine godina u svim dijelovima svijeta, i u kojima nije niko mogao nikada naći nikakvu ni grešku ni manu? Može li biti gore tuge i jada od ove? Savršena pamet je pamet koja ne griješi i ne pravi greške. Može li jedan (čovjek, jedan) džahil, ignoramus, koji priča šta mu padne na pamet, tvrditi da on nikada ne griješi ne samo u stvarima koje razum ne može shvatiti već čak ni u svom svakodnevnom životu? Ko bi ikada povjerovao jednu takvu tvrdnju ili smatrao takvu osobu zastupnikom kojeg nacija(e) mora(ju) da gleda(ju) kao najinteligentnijeg od svih drugih ljudi? I ne samo jedan čovjek. Kada bi se današnji, pretpostavimo najinteligentniji hrišćani sastali i izabrali najpametnije među njima, i kada bi ovi ljudi donijeli zakone upotrebljavajući svoje mozgove i znanja, oni bi za kratko vrijeme postali nezadovoljni. Oni bi promijenili zakone koje su donijeli. Na ovoj zemlji postoji samo jedna stvar koja se nikada ne može promijeniti i pokvariti a to je Allahov dželle-šanuhu Kur’ani kerim i Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem Hadisi šerif, to jest, njegove mubarek riječi.

Naučnik koji potpuno shvata i razumije propise islama (ahkam-i islamijje) i koji zna kratku istoriju naučnih disciplina koje čine osnovu današnje civilizacije će jasno vidjeti da tokom vremena nijedno tehničko dostignuće i nijedna naučna činjenica nije nikada bila u suprotnosti sa islamom već uvijek u skladu sa islamom. Kako će oni (tj. propisi islama) ikad biti protiv islama kada nam islam naređuje da posmatramo prirodu, da izučavamo materiju i energiju, i da se u svemu uzdamo u razum? Allah dželle-šanuhu kaže na mnogim mjestima u Kur’ani kerimu, “Učite posmatrajući živote vaših prethodnika, put koji su izabrali i šta im se desilo. Izučavajte zemlju, nebo, živo i neživo i same sebe! Izučavajte unutrašnjost i bit onoga što vidite. Pronađite, gledajte i shvatite Moju moć (kuvvet), Moju svemoć (kudret), Moju veličinu i Moju vlast koju Ja imam nad njima!

Prvi od šest temelja imana je vjerovanje u postojanje Allaha dželle-šanuhu. Pametna osoba sa naučnim znanjem može ovo lako razmišljanjem shvatiti. Drugi šartovi (uslovi, temelji, osnove) imana i svi drugi ibadeti se uče nakon ovoga. Allah dželle-šanuhu, na mnogim mjestima u Kur’ani kerimu, ruži i ponižava kafire zbog njihovog nekorišćenja razuma i neizučavanja zemlje, neba i samih sebe, i njihovog nevjerovanja. U knjizi Ma’rifetname piše, “Veliki alim islama Sejjid Šerif Džurdžani je rekao da nauka astronomije pomaže pametnoj i razumnoj osobi da shvati postojanje Allaha dželle-šanuhu. Imam Gazali je rekao da onaj ko ne zna astronomiju i anatomiju ne može shvatiti Allahovo dželle-šanuhu postojanje i svemoć.”

Tačno je da su Isa-alejhisselamovi neprijatelji za kratko vrijeme lukavo promijenili njegovu istinitu vjeru. Jedan ćifut, koji se zvao Pavle, je rekao da on vjeruje u Isa alejhisselama i izgledalo je da on tobože “širi” Isa-alejhisselamovu vjeru. Ali, on je uništio Indžil koji je objavljen, poslan sa nebesa. Kasnije su došla četiri čovjeka koja su zapisala ono što su čula od dvanaest apostola. Tako su nastale četiri knjige koje su sastavljene u jedan Novi indžil u koji su uključene i Pavlove laži. Povrh toga, Barnabasov indžil je uništen, iako je apostol Barnabas ispravno zabilježio sve što je čuo i vidio od Isa alejhisselama. Vremenom se broj prepravljenih (ujdurmisanih) indžila povećao tako da su se u raznim mjestima čitali razni indžili. Konstantin Veliki je bio mnogobožac (paganin). On je prešao na hrišćanstvo, i nakon što je proširio i unaprijedio današnji grad Istanbul on mu je dao ime Konstantinopol. On je sazvao 325. g.n.e. u Nikeju 319 sveštenika i naredio im da sastave sve indžile i da napišu jedan veliki indžil u koji je on ubacio dijelove paganizma iz svoje prvobitne vjere. On je proglasio božić kao početak Nove godine i osnovao novu hrišćansku vjeru. U Isa-alejhisselamovom indžilu i Barnabasovom indžilu je jasno napisano da je Allah jedan. Ali, pošto oni nisu imali originalni indžil (ili evanđelje) oni su u ova četiri nova, prepravljena i pokvarena indžila uključili ideju svetog trojstva koju je iznijeo filozof Platon. Konstantin je ovu ideju trojstva ubacio u ovaj novonapravljeni indžil. Arijus, jedan sveštenik, je rekao da je ovaj novi indžil neispravan i netačan, i da je Allah jedan, i da Isa alejhisselam nije Njegov sin već Njegov rob. Ali, oni njega nisu slušali. Oni su ga ekskomunicirali. Arijus je pobjegao u Egipat gdje je širio tevhid (tj. učenje da postoji samo jedan Bog), ali oni su ga ubili.

Kraljevi koji su naslijedili Konstantina su vrdali između Arijuseve sekte i novokomponovanog hrišćanstva. U Istanbulu se održalo i drugo i treće zasjedanje, u Efesu (koji se nalazi između Izmira i Ajdina) se održalo četvrto, u Kadikoju peto, pa onda, opet u Istanbulu, šesto. Ova sva zasjedanja su proizvela mnoge nove indžile. Na kraju su, 931./1524. g.n.e., Martin Luter i Kalvin napravili zadnje promjene i dodali laži istini koju su čuli od apostola. Hrišćani koji vjeruju ovaj novonastali indžil se zovu protestanti. Ovako je, pod imenom hrišćanstva, nastala jedna vjera koja je potpuno suprotna razumu i istini. Kako bi se ikada mogli uputiti napadi protiv islama koji su pravedno upućeni protiv hrišćanstva?

Izbjegavanje kazne (azaba) na ahiretu je samo i jedino ovisno o slijeđenju Muhammeda alejhisselam. Onaj ko slijedi put koji je on pokazao će zaraditi Allahovu dželle-šanuhu ljubav. Ko slijedi njegove stope će biti blizu Allaha dželle-šanuhu. Ko slijedi njega on će biti usrećen da postane Allahov dželle-šanuhu iskreni rob. Najviši od preko stotinu dvadeset četiri hiljade (124.000) Poslanika koji su došli na ovaj svijet su željeli da budu njegovi sljedbenici. Da je Musa alejhisselam živio u njegovo vrijeme on bi, usprkos njegovoj veličini, više volio da slijedi njega. Svaki musliman zna da će Isa alejhisselam sići s neba i slijediti put koji pokazuje njegova vjera. Muslimani koji su u njegovom ummetu (tj. njegovi sljedbenici) su postali najbolji i najhajirniji od svog čovječanstva samo zato što slijede njega. Većina od onih koji će ući u džennet su od njih. Oni će ući u džennet prije svih drugih.

VJEČNA SREĆA I (ODABRANI ČLANCI)